Pn-632/2019-27
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu p pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima iz OD Santica & Đapić iz Splita, Kopilica 47 B, protiv tuženika ad 1/ CROATIA OSIGURANJE d.d.; OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, Podružnica Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, Split i tuženika ad 2/ HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, OIB: 57500462912, [adresa], 10000 Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 24. listopada 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu od 17. prosinca 2024., zakazanog radi donošenja i objave presude,
p r e s u d i o j e
Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, te se sudi:
I Nalaže se tuženiku pod 1/Croatia osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862 i tuženiku pod 2/ Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, OIB: 57500462912, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno isplatiti tužitelju VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete na vozilu iznos od 1.586,81 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. prosinca 2024. godine do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatražene kamate za razdoblje od 15. lipnja 2019. pa do 17. prosinca 2024. tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II Nalaže se tuženiku pod 1/Croatia osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862 i tuženiku pod2/ Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, OIB: 57500462912, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno isplatit tužitelju VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.857,52 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. prosinca 2024. pa do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Dana 12. studenoga 2019. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja VE protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. i Croatia osiguranje d.d. u kojoj se navodi da je dana 14.06.2019. god. na 170 km i 700 metara autoceste A1 (smjer sjever jug) došlo do prometne nezgode na način da je divlja životinja - jazavac istrčala na prometnu traku kojom se kretao tužitelj VE upravljajući svojim osobnim vozilom, VW Touran reg. oznake [registarska oznaka], uslijed čega je došlo do udara vozila u jazavca i nastanka materijalne štete na vozilu. Za navedenu štetu odgovora prije svega imatelj divljači, odnosno lovoovlaštenik (lovačko društvo), po načelu objektivne odgovornosti obzirom je divljač koja se slobodno kreće okolišem stvar od koje prijeti povećana opasnost nastanka štete. Za lovačka društva na teritoriju Republike Hrvatske Hrvatski lovački savez zaključio je kod tuženika pod 1, na razini Republike Hrvatske, policu osiguranja od odgovornosti za štete izazvane između ostalog naletom divljači na motorna vozila, pa je tuženik pod 1 pasivno legitimiran za nadoknadu predmetne štete. Tužitelj se obratio tuženiku pod 1/ s odštetnim zahtjevom kojeg je ovaj tuženik otklonio uz obrazloženje kako „lovoovlaštenik nema saznanja o točnom mjestu nastanka štetnog događaja i nitko nije pozvao lovoovlaštenika na mjesto nastanka štetnog događaja." Navedeni otklon da je neutemeljen jer točno mjesto nastanka štetnog događaja proizlazi iz policijskog zapisnika, a to što lovoovlaštenik navodno nije pozvan na mjesto događaja, ne mijenja činjenicu da je do navedenog događaja došlo, što je konstatirano od strane policije javnom ispravom - Potvrdom MUP-a. Tuženik pod 2/ odgovora solidarno s tuženikom pod 1/ za nastalu štetu, jer je temeljem Zakona o cestama odgovoran za održavanje navedene javne prometnice u stanju koje omogućava neometano i sigurno odvijanje prometa. Uostalom upravo zbog toga je, povodom predmetnog štetnog događaja, i pokrenut prekršajni postupak protiv tuženika pod 2 i odgovorne osobe tuženika pod 2, temeljem članka 6. stavak 2., 5. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nastala oštećenja na vozilu popisana su u Izvidu štete obavljenom kod Euroherc Osiguranja d.d. Prema ponudi ovlaštenog servisera vrijednost dijelova za zamjenu iznosi 7.337,14 kn. Tome treba pridodati i vrijednost rada od otprilike 7.000,00 kn pa ukupna šteta na vozilu uslijed gore navedenog štetnog događaja iznosi 14.337,14 kn.
1.1. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj je predložio donošenje presude slijedećeg sadržaja:
»I Nalaže se tuženiku pod 1 Croatia osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862 i tuženiku pod 2 Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, OIB: 57500462912, solidarno isplatiti tužitelju VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete na vozilu iznos od 14.337,14 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 15.06.2019. godine do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II Nalaže se tuženiku pod 1 Croatia osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862 i tuženiku pod 2 Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, OIB: 57500462912, solidarno isplatit tužitelju VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom koja na troškove parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije. refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,«
2. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u svom podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana
»I Nalaže se tuženiku pod 1/Croatia osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862 i tuženiku pod 2/ Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, OIB: 57500462912, solidarno isplatiti tužitelju VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete na vozilu iznos od 1.586,81 € sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 15.06.2019. godine do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do ispate. obračunata po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije. refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II Nalaže se tuženiku pod 1 Croatia osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862 i tuženiku pod 2 Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, OIB: 57500462912, solidarno isplatit tužitelju VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom koja na troškove parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.«
3. Dana 13. prosinca 2019. kod ovog suda zaprimljen je odgovor na tužbu Hrvatskih autocesta d.o.o. kojim je tuženik osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba drugo tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN broj 75/14), a sve sukladno odredbama Zakona o cestama (NN broj 84/11,18/13,22/13,54/13,148/13 i 92/14). Navedenim zakonskim i podzakonskim popisima propisana je svaka radnja koju su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste, odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti, uspostava i učestalost ophodarske službe. Da se prvenstveno ističe da tužitelj neosnovano i netočno navodi kako je za predmetnu štetu odgovoran i drugo tuženik, a da se ne navodi u čemu je taj propust drugo tuženika te da se za navedenu tvrdnju ne dostavlja niti jedan dokaz. Iz tužbe nije razvidno o kakvom se propuštanju od strane drugo tuženika radi odnosno što je to tuženik napravio ili propustio napraviti kako bi spriječio nalet vozila na divlju životinju, već se samo navodi kako je protiv drugo tuženika pokrenut prekršajni postupak. Drugo tuženik ističe kako do danas nije zaprimio Optužni prijedlog, a kada bi prekršajni postupak i bio pokrenut to još uvijek ne znači odgovornost tuženika za nastali štetni događaj. Ističe se da se u ovom slučaju ne radi o solidarnoj odgovornosti tuženika, budući se solidarna odgovornost sama po sebi ne predmnijeva, već je tužitelj dužan dokazati da solidarnost proizlazi ili iz zakona ili iz ugovora ili iz prirode pravnog odnosa. U predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste ili neodržavanja zaštitne žičane ograde, već zbog iznenadnog dolaska divlje životinje - jazavca na ograđeni prostor autoceste, a koje drugo tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa kojima su definirane obveze tuženika u pogledu održavanja javnih cesta. Radi zaštite ceste i korisnika od ulaska životinja, autocesta je čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme koji je sastavni dio građevinske dozvole i u skladu je s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama (HRN U.S4.102; HRN U.S4.106; HRN U.S4.112), te se ista održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe, otklanja se sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti. Pored navedenog, za predmetnu dionicu autoceste izdana je uporabna dozvola što je dokaz da je izvedeno stanje dionice autoceste uključujući i postavljenu zaštitnu žičanu ogradu sukladno projektnoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli. Tuženik dalje ističe kako predmetnog dana prilikom ophodnje dionice autoceste gdje se dogodila prometna nesreća nisu postojala, niti su primijećena nikakva oštećenja, a pogotovo ne oštećenja zaštitne žičane ograde. Svako oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi mora se evidentirati u dnevniku rada ophodara, a iz dnevnika rada ophodara za drugu smjenu, razvidno je da u istom nisu upisana oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi niti prokopi ispod ograde, te je nesporno da je zaštitna žičana ograda bila funkcionalna i neoštećena u smislu sprječavanja ulaska životinja na zatvoreni prostor autoceste. Autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu te intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i dana 14. lipnja 2019.g. Prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom. Radnici tehničke jedinice održavanja Perušić redovito svakodnevno pregledavaju zaštitnu žičanu ogradu u sklopu redovne ophodnje autoceste, a obavljaju i redoviti detaljni pregled zaštitne žičane ograde. Osim svakodnevnog pregleda zaštitne žičane ograde, na dijelu autoceste na kojem se dogodio štetni događaj pregled zaštitne žičane ograde obavljen je i nakon predmetnog štetnog događaja i nije utvrđeno oštećenje zaštitne žičane ograde, kao ni prokop ispod iste. Isto nisu utvrdili niti službenici MUP-a, PU Ličko-senjske koji su nakon štetnog događaja pregledali zaštitnu žičanu ogradu. Sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta ophodarski dnevnik dokaz je da je ophodnja stvarno izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje. Putni radni list, dnevnik rada i ophodarski dnevnik mjerodavne su i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena, kao i sve radnje koje se poduzimaju radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Iz putnog radnog lista vidljivo je da je mjesto prometne nesreće obiđeno neposredno prije nesreće, a iz ostalih podataka nesporno je da je ophodarska služba na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnika. Iz putnih radnog lista razvidno je da je ophodnja navedenog dana u sklopu redovne ophodnje obilazila predmetnu dionicu autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj i nije uočila oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi kao ni divlju životinju - jazavca na kolniku autoceste. Iz putnog radnog lista za drugu smjenu razvidno je da je mjesto predmetne prometne nesreće ophodnja prošla negdje oko 21,30 sati u smjeru Splita i u 22,10 sati u smjeru Zagreba. Iz dostavljene dokumentacije da je razvidno da u dnevniku rada nigdje nije evidentirano oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi, niti prokop ispod ograde te da je ista bila funkcionalna u smislu sprječavanja ulaska životinja na autocestu. Ujedno se ističe da prethodno nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste niti drugo tuženiku, niti djelatnicima policije o pojavi divlje životinje - jazavca u ograđenom dijelu autoceste, a što govori u prilog činjenici da je divlja životinja - jazavac dospjela na kolnik neposredno prije prometne nesreće. Napominje se da se u slučaju dojave o životinji na autocesti korisnici odnosno vozači putem displeja iznad autoceste upozoravaju na istu te se ograničava brzina. Slijedom navedenog objektivno nije bilo moguće spriječiti nalet osobnog vozila na divlju životinju -jazavca, s obzirom da se ophodarska služba ne može naći u svako vrijeme na svakom mjestu. Na okolnost urednog održavanja autoceste i zaštitne žičane ograde kao i svim mjerama poduzetim radi osiguranja sigurnog i nesmetanog prometa tuženik predlaže da se kao svjedoci saslušaju: CE (ophodar), JE i UE, radnici drugotuženika koji su na dan štetnog događaja vršili ophodnju predmetne dionice autoceste. da popis Drugo tuženik osporava i visinu štete na vozilu, obzirom dijelova za zamjenu i za popravak naveden u izvidu štete Euroherc osiguranja d.d. ne odgovara popisu dijelova u ponudi ovlaštenog servisera, a tužitelj nije priložio dokaz na okolnost utvrđivanja visine materijalne štete. Neosnovan je i zahtjev za tijek zakonskih zateznih kamata, obzirom da sukladno odredbi čl 1086. Zakona o obveznim odnosima, zatezne kamate na naknadu nenovčane imovinske štete teku od dana donošenja sudske odluke pa do isplate, a ne od dana štetnog događaja. Pojava divljači na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom, a niti je divlja životinja - jazavac u vlasništvu tuženika. Nastavno na navedeno, ističe se isključiva odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem u neposrednoj blizini dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj. Uvidom u Središnju lovnu evidenciju Ministarstva poljoprivrede utvrđeno je da se s jedne strane predmetne dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj nalazi lovište broj IX/109 - Perušić, a što je razvidno iz karte koja se dostavlja u privitku. Divlja životinja na cesti je opasna stvar, a za opasnu stvar prema Zakonu o obveznim odnosima odgovara vlasnik opasne stvari, odnosno lovačko društvo po načelu uzročnosti, odnosno objektivne odgovornosti. Odgovornost lovačkog društva za štet u koju divljač nanese na javnim cestama uređena je Zakonom o lovstvu i Zakonom o obveznim odnosima i Lovačko društvo je dužno spriječiti nastanak štete od strane divljači u njegovom vlasništvu te držati životinje u granicama svojih lovišta. Temeljem odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima, vlasnik životinje odgovara po načelu uzročnosti za štetu koju počini životinja u njegovom vlasništvu, a temeljem odredbe čl. 83. Zakona o lovstvu (NN br. 140/05, 75/09 i 14/14) lovoovlaštenik lovišta odgovara po načelu uzročnosti za štetu koju počini divljač pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači. Odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređena je Zakonom o cestama, odredbom čl. 50. st. 1. prema kojoj ista odgovaraju za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Sukladno stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Slijedom navedenog ističe se i prigovor promašene pasivne legitimacije. Također, vozilo u pokretu predstavlja opasnu stvar, kao što i vožnja velikom brzinom predstavlja opasnu djelatnost, no tuženik niti je imatelj navedene opasne stvari niti obavlja spomenutu opasnu djelatnost. Dakle, na strani tuženika ne postoji niti odgovornost po objektivnom načelu. Tuženik nadalje ističe prigovor doprinosa tužitelja predmetnoj šteti, kao i prigovor isključive odgovornosti na strani vozača vozila temeljem kriterija objektivne odgovornosti kao imatelja opasne stvari - vozila u pokretu. Navedeno stoga što je temeljem odredbe čl. 51. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama vozač dužan prilagoditi brzinu kretanja osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti i atmosferskim prilikama, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti. Slijedom navedenog a na okolnost nastanka štetnog događaja predlaže se službenim putem pribaviti Zapisnik o očevidu , skicu lica mjesta i fotoelaborat. Tuženik je ispunio svoje zakonske obveze ophodnje autoceste i poduzeo sve mjere radi osiguranja sigurnog i nesmetanog prometa, te se osporava postojanje bilo kakve radnje ili propusta koje bi se moglo dovesti u uzročno - posljedičnu vezu s štetnim događajem te ne postoji osnova za odgovornost tuženika pa se osporava osnovanost te visina tužbenog zahtjeva. Sličan stav proizlazi i iz presuda koje se dostavljaju u privitku. Slijedom svega navedenog, u ovoj pravnoj stvari da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu drugo tuženika. Sudska praksa zauzela je stav da je osnovno pravilo građanskog prava da je onaj koji nešto tvrdi dužan to i dokazati, stoga je tužitelj dužan dokazati nastanak štete i odgovornost za štetu. Iz tužbe i dostavljene dokumentacije ne može se utvrditi dinamika štetnog događaja niti visina štete, stoga drugotuženik predlaže da sud službenim putem zatraži od MUP-a kompletnu dokumentaciju štetnog događaja sa zapisnikom o očevidu, skicom lica mjesta i fotoelaboratom. Kako do štetnog događaja nije došlo zbog neodgovaarajućeg održavanja autoceste odnosno uslijed radnje ili propusta koji se prvo tuženiku mogu pripisati u krivnju, već šteta potječe od uzroka čije djelovanje tuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, nema niti odgovornosti tuženika. Drugo tuženik osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost, osnovu tužbenog zahtjeva te postojanje bilo kakve radnje ili propusta na strani tuženika koje bi se moglo dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem i u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva koju tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnom te se predlaže da Naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te da se tužitelju naloži platiti drugo tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
4. Dana 18. prosinca 2019. kod ovog suda zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika ad1/ CROATIA OSIGURANJA d.d. u kojem se navodi da se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, da se osporava osnov i visina tužbenog zahtjeva. Tuženik je dalje naveo da uvodno naznačeni tuženik ad/1 ne osporava da je lovačko društvo Lika Gospić osigurano kod tuženika policom odgovornosti br. 078700036869, ali osiguranik tuženika ad/1 nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, niti može biti odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode od 14.06.2019.godine. Tužitelj je podnio odštetni zahtjev u mirnom postupku dana 23.07.2019.godine, te je po kompletiranom i obrađenom predmetu - odštetni zahtjev odbijen kao neosnovan upravo zbog izostanka odgovornosti lovačkog društva -osiguranika tuženika ad/1. Odredbom čl. 50. st.1. Zakona o cestama propisano je da se za štetu nastalu trećim osobama odgovara po osnovi krivnje, a st.2. istog članka da za takvu štetu odgovara pravna osoba koja upravlja javnom cestom. Predmetna nezgoda dogodila se izvan granica lovišta i to konkretno na 170 km i 700 metara autoceste A1 (smjer sjever- jug), te upravo stoga (kako se u Potvrdi MUP-a i obrazlaže) što odgovorna osoba u pravnoj osobi Hrvatske autoceste d.o.o. koja je nadležna za održavanje ceste, odnosno Hrvatske autoceste d.o.o. nisu vodili brigu ni poduzeli potrebne mjere glede omogućavanja odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa. Naime, potrebno je naglasiti kako javna cesta koja prolazi pored lovišta nije njegov sastavni dio- u konkretnom slučaju radi se o autocesti. Ovo proizlazi iz odredbe čl.4. Zakona o cestama kojom je jasno propisano što sve čini javnu cestu - između ostalog i zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste, kao i prometni znakovi i uređaji za nadzor i sigurno vođenje prometa opasne ceste. Isto je propisano i odredbom čl. 2.st.1.toč.14. Zakona o lovstvu (NN 14/14) koja lovište definira kao određenu površinu zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina i u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu lovi i korištenje divljači, te odredbe koja propisuje da granice lovišta moraju biti uočljive i određuju se, ovisno o prirodnoj cjelini, ekološkim, geografskim i drugim uvjetima, obalnim pojasom mora i autocestama. Izvan lovišta ovlaštenik prava lova odgovara samo u slučaju proglašenja zarazne bolesti sukladno odredbi čl.81.st.2. Zakona o lovu, dok se odgovornost lovačkog društva prema odredbi čl.82.st.1. Zakona o lovu odnosi isključivo na nastale štete u lovištu, a pojam lovišta određuje odredba čl.8.st.2. Zakona o lovu pri čemu je prema čl.8.st.2. toč.2. Zakona o lovu - mjesto nezgode isključeno iz lovišta. Za štetu izvan lovišta odgovara jedinica lokalne samouprave i uprave ili osoba koja upravlja javnom cestom. Iz svega navedenog, evidentna je zakonodavna intencija odnosno ratio legis da javne ceste budu granice lovišta. Uz to, u mjerodavnoj judikaturi Vrhovnog suda ali i sudova nižih instanci odavno je zauzeto pravno shvaćanje da javna cesta koja prolazi kroz lovište nije njegov sastavni dio. K tome, tužitelj ne nudi, niti predlaže dokaze na okolnost iz kojeg bi to lovišta potjecala životinja za koju drži da je počinila štetu. Iz same Potvrde MUP- a razvidno je da bi za konkretnu nezgodu pasivno legitimirane mogle biti isključivo Hrvatske autoceste d.o.o. Da se opreza radi ističe se i prigovor moguće isključive odgovornosti vozača, podredno suodgovornosti radi upravljanja vozilom neprilagođenom brzinom čime je doprinio visini nastale štete na vozilu. Naime, uz tužba je priložena isključivo Potvrda MUP-a PU ličko senjske PP Gospić s naznačenim sudionicima, te kraćim opisom dinamike prometne nezgode, ali bez skice- situacijskog plana, kao i podataka o tragovima i mjerenjima, te prometnim znakovima na mjestu nezgode. Da se osporava i visina tužbenog zahtjeva koja je paušalno i proizvoljno iskazana, kao i zatraženi tijek zateznih kamata jer radi se o- nenovčanoj imovinskoj šteti (nema priloženih računa!) na koju kamata može teći isključvio od presuđenja. Slijedom svega navedenog, predlaže se tužbeni zahtjev odbiti u odnosu na tuženika ad/1 uz nalog tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove ovog postupka.
5. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanje, te su izvedeni dokazi pregledom Potvrde MUP RH PU ličko senjska, PP Gospić, broj 511- 04-05/4-OP-119/2019, »U Gospiću, 09.07.2019. godine.« pregledom obavijesti Croatia osiguranje d.d. o otklonu odštetnog zahtjeva od 16.09.2019. godine, pregledom putnog radnog lista Hrvatskih autocesta broj PE-A1-1621/2019 od 13/14 lipnja 2019., pregledom Ophodarskog dnevnika hrvatskih autocesta d.o.o. od 13./14. lipnja 2019., pregledom dnevnika rada od 13/14 lipnja 2019., pregledom Zapisnika o prometnoj nezgodi broj 761 od 14. lipnja 2019. sačinjenog u 01.30 h, pregledom priloženih karata, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka CE, PE, UE, izveden je dokaz prometno- tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije, dipl. ing. Nevenu Kralju, izveden je dokaz pregledom pisanog vještva vještaka Nevena Kralja od 06.02.2023., zaprimljenog kod ovog suda dana 07.02.2023., te je izveden dokaz saslušanjem vještaka Nevena Kralja.
6. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).
7. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
8. Pun. tužitelja popisao je parnični trošak.
9. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadom štete koju je tužitelj pretrpio dana 14. lipnja 2019. na 170 km i 700 m autoceste A1, smjer sjever – jug, kada je tužitelj upravljajući automobilom u vlasništvu tužitelja, marke „Volkswagen Touran 1.6 TDI", registarske oznake i broja [registarska oznaka], proizveden 2015. udario u divlju životinju – jazavca, kojom prilikom je došlo do oštećenja vozila marke „Volkswagen Touran 1.6 TDI", registarske oznake i broja [registarska oznaka], kojim je tužitelj kritične prigode upravljao.
10. Među strankama je sporno:
- odgovornost tuženika ad2/ i uzročno – posljedična veza između postupanja tuženika i štetnog događaja,
- visina štete na automobilu tužitelja i tijek zakonske zatezne kamate,
- pasivna legitimacija tuženika ad2/
- pasivna legitimacija tuženika ad1/
- osnov odgovornosti tuženika ad1/
- je li na strani tužitelja postoji odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja,
11. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda da prigovori tuženika nisu osnovani.
12. Uvidom u Potvrdu MUP RH PU ličko-senjska, PP Gospić, broj 511-04-05/4-OP- 119/2019, »U Gospiću, 09.07.2019. godine.«, sud je utvrdio:
- da je rečena potvrda izdana na temelju članka 159. Zakona o općem upravnom postupku (NN, broj: 47/09.), članka 296. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN, broj: 67/08; 48/10; 74/11; 80/13; 158/13; 92/14; 64/15. i 108/17) i zahtjeva koji je podnijelo: „Euroherc osiguranje" d.d., Podružnica Split, Varaždinska 54, 21000 Split,
- da se rečenom potvrdom potvrđuje da se dana 14.06.2019. godine oko 01,00 sati, na 170. km i 700 metara autoceste A1 (smjer sjever-jug), dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali:
- 1. a) „Hrvatske autoceste" d.o.o., OIB: 57500462912, sa sjedištem u [adresa].,
b) FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi, nadležni za održavanje ceste, te vođenje brige i poduzimanja primjerenih mjera glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.
- VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca V, rođen **.**.1993. u mjestu Split, Republika Hrvatska, s prebivalištem u [adresa], posjeduje važeću vozačku dozvolu "B" kategorije, godina polaganja 2013., kojem kritične prigode nije utvrđena koncentracija alkohola, koji nije zadobio tjelesne ozlijede.
– da je u prometnoj nesreći VE, sudjelovao kao vozač osobnog automobila marke „Volkswagen Touran 1.6 TDI", registarske oznake i broja [registarska oznaka], proizveden 2015., vlasništvo vozača, prometna dozvola vrijedi do 20.09.2019., vozilo osigurano kod osiguravajućeg društva „Euroherc osiguranje" d.d., broj police [broj police],
- da su na vozilu prilikom obavljanja očevida zatečena oštećenja: prednje lijevo i desno svjetlo za maglu, donji plastični oblog pogonskog motora, prednja ukrasna maska.
- da je u prometnoj nesreći sudjelovala divlja životinja (jazavac), koja je na mjestu događaja uginula.
- da se predmetna prometna nesreća s materijalnom štetom, dogodila na 170. km i 700 metara autoceste A1 (smjer sjever-jug), na način što pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi „Hrvatske autoceste" d.o.o., koja je nadležna za održavanje ceste, nisu vodili brigu i poduzimali primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, kojom prilikom je VE, upravljajući osobním automobilom reg. oznaka i broja [registarska oznaka] i krećući se desnom (voznom) prometnom trakom, prednjim dijelom vozila udario u divlju životinju (jazavca), koja je u tom trenutku, neočekivano i iznenada, istrčala njemu s desne strane na desnu prometnu traku, nakon čega je na središnjem razdjelnom pojasu i uginula.
13. Pregledom obavijesti o otklonu odštetnog zahtjeva od 16.09.2019. godine, sud je utvrdio da se tužitelj obratio tuženiku ad1/ Croatia osiguranje dd u mirnom postupku, te da je tuženik ad1/ Croatia osiguranje dd otklonilo zahtjev za mirnim rješenjem spora.
14. Uvidom u Zapisnik o izvidu štete broj 191899900106/1 kojeg je dana 14.06.2019. godine izradio procjenitelj Euroherc osiguranja d.d. sud je utvrdio da je rečenim Zapisnikom na vozilu u vlasništvu tužitelja VE marke VW TOURAN 1,6 CR TDI reg. ozn. [registarska oznaka] utvrđeno više oštećenja i to da je utvrđeno da su dijelovi za zamjenu rešetka branika prednjeg lijeva, rešetka branika prednjeg desna, rešetka branika prednjeg srednja, te zaštita motora donja, te dio za popravak obloga branika prednja pvc-L, te da je za popravljanje vozila potrebno izvršiti ukupno 6 h rada.
15. Uvidom u Putni radni list br. PE-A1-1621/2019 društva Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o. od 13/14 06. 2019. sud je utvrdio da isti glasi na ime C, te ostalih J, ME, pravac kretanja Perušić – čv. Gospić – čvor Otočac. Dalje je utvrđeno da na dan 13.06.2019. polazak bio u 19.00 h iz Perušića, da je dolazak u čv. Gospić bio u 20.00 h, zatim da je dolazak u Perušić bio u 20.50 h, potom dolazak u Gospić u 21.50 h, u Otočac u 23.40 h, u Perušić u 02.20 h, potom u Otočac u 05.00 h, nakon toga u Gospić u 06.20 h, te u Perušić u 06.20 h.
16. Pregledom Ophodarskog dnevnika sud je utvrdio da je isti sačinjen od strane tehničke jedinice Perušić za ophodarsku dionicu Otočac – Gospić duljine 43,2 m km, da je ophodar CE, ophodarsko vozilo reg. ozn. [registarska oznaka], da je ophodnja obavljena dana 13/14 06. 2019 od 19.00 d 07.00 h, te da je u 01.30 zabilježena prometna nezgoda na 170 km + 700 „D“ nalet vozila na divljač (jazavac), reg. ozn. [registarska oznaka], te da je načinjen policijski očevid.
17. Pregledom Dnevnika rada, utvrđeno je da je u istom također navedena prometna nezgoda koja se dogodila u 01.30 h naletom vozila na divljač (jazavac). Također, navedeni su sati i relacije koje su pregledane, sve sukladno putnim nalozima.
18. Pregledom Zapisnika o prometnoj nezgodi broj 761, sačinjenog dana 14.06.2019. od strane Hrvatskih autocesta d.o.o., sud je utvrdio da su Hrvatske autoceste sačinile predmetni zapisnik, te da iz istog proizlazi da se dana14.06.2019. u 01.30 h dogodila prometna nezgode sudionik koje je bio tužitelj, da je tip nesreće nalet na divljač, a da je uzrok nesreće nepredvidljiva opasnost na cesti. Dalje je utvrđeno da se nezgoda dogodila na autocesti A1 Zagreb-Bosiljevo-Ploče, na desnoj strani kolnika, na dionici d6 Perušić – Gospić, na 170,700 km. Konačno, utvrđeno je da je ograničenje brzine na mjestu nezgode 130 km/h.
19. Iz iskaza tužitelja, saslušanog na roč. od 24. siječnja 2023., sud je utvrdio:
- da je kritične prigode upravljao automobilom na autoputu iz pravca Zagreba u pravcu Splita,
- da je bio mjesec lipanj 2019.g., negdje otprilike između jedan, dva ili tri sata u noći, da je možda padala mala kišica, da je vidljivost bila relativno ok, ali da je bio mrak,
- da se predmetna nezgoda dogodila prije odredišta Zir, na način da je on upravljao automobilom brzinom do 100km/h, desnim prometnim trakom, da su bila upaljena kratka svjetla, međutim, u jednom trenutku pojavila se divljač i kako su automobilska svjetla zasvijetlila tu divljač, divljač se zaustavila i došlo je do udarca,
- da on tada nije vidio o kojoj se divljači radi, međutim, nakon dolaska djelatnika policije, isti su započeli potragu za tom divljači i pronašli su mrtvog raskomadanog jazavca,
- da djelatnici policije nisu rekli na kojoj udaljenosti od njegovog automobila su pronašli tog jazavca, te da mu isto tako djelatnici policije nisu rekli gdje su točno pronašli jazavca da li na cesti ili ispod ceste,
- da se on pomaknuo na zaustavni trak isključio iz prometa, te upalio sva četiri žmigavca na automobilu,
- da je nakon pozvao djelatnike policije i tu ih je sačekao,
- da je vozilo bilo u pokretnom stanju, a da on nije htio ometati promet, zbog čega je napustio mjesto nezgode, te se lagano spustio do odmorišta Zir i tu je čekao djelatnike policije,
- da nije stručnjak, zbog čega ne može točno nabrojiti koja su oštećenja točno na automobilu, no poznato mu je da je oštećen prednji dio automobila, te dio ispod automobila s obzirom da je taj jazavac nakon udarca pao ispod automobila, te se tako okretao ispod automobila dok se automobil zaustavljao, te je tako oštetio donji dio automobila, da je bilo dijelova automobila po autocesti,
- da se ne može sjetiti jesu li policajci popisali oštećene dijelove te jesu li iste naveli u zapisniku očevidu,
- da je uočio jazavca da je jazavac bio na udaljenosti 10m od automobila.
- da je vozio kritične prigode sa kratkim svjetlima iz razloga jer su iz suprotnog pravca dolazili drugi automobili,
- da je djelatnike policije sačekao na odmorištu Zir gdje se spustio, a da se tu spustio jer nije htio da se na autocesti dogodi još neka druga prometna nezgoda i da ne ometa promet.
20. Iz iskaza svjedoka CE, saslušanog na istom ročištu, sud je utvrdio:
- da je kritične prigode na dojavu o prometnoj nezgodi izašao na lice mjesta te da je došavši na mjesto 700 zatekao policijsku patrolu koja je tu čekala i životinju jazavca,
- da je on u tom trenutku bio zamjenski ophodar,
- da su mu policajci tada rekli da moraju ići napraviti očevid na odmorištu Zir, jer se automobil koji je sudjelovao u prometnoj nezgodi nalazio na odmorištu Zir, a ovo gdje je on došao bio je čvor Perušić,
- da je otprilike 300m do 400m od čvora Perušić, zatekao policiju i uginulu životinju – jazavca,
- da je njegova dužnost bila zbrinuti životinju i obići taj dio ograde, što su on i kolege napravili,
- da su kolege koje su bile sa njim, danas pridošli svjedoci,
- da su oni zbrinuli tu životinju te da su tom prilikom obišli ogradu. Ograda se nalazi na 10m od autoceste i tom prilikom nisu našli nikakva oštećenja na ogradi,
- da su ogradu pregledali u dionici od 1km prije mjesta gdje je bila nezgoda do 1km iza, odnosno nakon mjesta gdje se dogodila nezgoda i to pješice dakle tom prilikom su obišli ogradu od 3 do 4 km, nigdje nisu našli neko oštećenje na ogradi,
- da je ograda zaštitna žičana ograda koja se sastoji od žice i stupova, dolje na dnu je gušća, a prema vrhu je rjeđa,
- da je i prije same predmetne nezgode ophodarska služba pregledala tu ogradu, a ograda se pregledava na način da se ide s automobilom zaustavnim trakom i upaljena sva četiri žmigavca otprilike 40km/h, te da se tako iz automobila vrši kontrola te ogradne žice,
- da je prije toga ophodnja i kontrola žice na tom mjestu izvršena oko 00,20h do 00,30h, a da je čitava ophodnja započela oko 21,20 sati, 21,30 sati i trajala je do ponoć i dvadeset, ponoć i trideset,
- da su na samom tom mjestu bili kao što je rekao oko 00,20h i 00,30h. Na automobilu se nalazi bočni reflektor, i kada se kontrola vrši po noći taj reflektor je upaljen i usmjeren prema toj ogradnoj žici,
- da na mjestu gdje su zatekli uginulu životinju nije bilo djelova automobila po autocesti. Policajci su ih zamolili da pregledaju tu dionicu te da vide na cesti ima li dijelova automobila, te su na tom dijelu izvršili provjeru dijelova automobila, od tog mjesta gdje su našli jazavca, pa sve do Gospića i nisu pronašli nikakvih dijelova automobila,
- da oni imaju njihov dnevnik rada, u kojem se upisuju sve pojedinosti vezane od vremena ulaska te vremena izlaska s autoceste, vremenski uvjeti, tko je radio u kojem vremenskom intervalu i slično i kritične prigode napravljen je dnevnik rada,
- da je udaljenost od mjesta kuda prolazi automobil ophodarske službe do zaštitne ograde na tom mjestu gdje su zatekli tu uginulu životinju 10m, a da na nekim drugim mjestima može biti i neka druga udaljenost,
- da na pitanje kako je po mišljenju svjedoka kritične prigode jazavac mogao doći na autocestu, svjedok je odgovorio da on može dati samo svoje mišljenje, da je možda taj jazavac mogao ući blizu na mjestu gdje se nalaze naplatne kućice, ukoliko životinja iskopa rupu ispod zaštitne ograde, da oni tu rupu odmah zakrpaju, ali kritične prigode nisu našli rupu na zaštitnoj ogradi.
- da ophodarska služba te večeri nije imala dojavu od nekih drugih sudionika u prometu da bi se na autocesti nalazio jazavac, jer da je postojala takva dojava da bi se ista nalazila na portalima. Po zakonu su dužni odmah obavijestiti HAK koji potom izdaje upozorenje.
21. Iz iskaza svjedoka JE na istom ročištu, sud je utvrdio:
- da se sjeća da su kritične prigode bili u kontroli i obilasku predmetne dionice autoceste te da se nakon toga zajedno sa kolegama vratio u bazu, te da se sjeća da su nakon dolaska u bazu dobili dojavu od policije da se na autocesti nalazi jazavac te da su ih isti pozvali da dođu na lice mjesta,
- da su došavši na lice mjesta zatekli jazavca koji je bio mrtav, da ime je tada policija rekla da je jazavca udario automobil, a da se vozač automobila koji je udario jazavca nalazi na odmorištu Zir,
- da je odmorište Zir udaljeno 29km od mjesta gdje su zatekli jazavca, a da oni tom prilikom nisu išli na Zir jer se radi o drugoj tehničkoj jedinici, jer je nadležna za Zir druga tehnička jedinica Sveti Rok,
- da su nakon toga pokupili tog jazavca i zbrinuli ga u hladnjači tehničke jedinice Brinje, nakon čega su išli u pregled ograde-žice zajedno sa policajcem, međutim nisu zatekli nikakva oštećenja žice-ograde, u dužini od 500m,
- da se sada ne sjeća točno, možda je otprilike bila dužina žice koju su provjeravali 500m,
- da su isto provjeravali i autocestu i na autocesti nisu uočili nikakve dijelove od automobila,
- da mu nije poznato kako je jazavac dospio na autocestu jer oni nisu uočili oštećenja na autožici – ogradi,
- da može reći da se u blizini nalaze naplatne kućice Perušić, te da postoji mogućnost da se tu negdje provukao ali da on to ne zna,
- da je prije predmetne nezgode bio u kontroli žice, a da se ta kontrola vrši na način da zaustavnim trakom idu automobilom na kojem postoji reflektor koji obasjava zaštitnu ogradu te se na taj način vrši kontrola ogradne žice.
22. Iz iskaza svjedoka UE saslušanog na istom ročištu, sud je utvrdio:
- da se sjeća da su kritične prigode kao ophodarska služba imali dojavu za jazavca, te da su došli na lice mjesta gdje su zatekli policiju, te da su na tom mjestu zatekli i mrtvog jazavca međutim, nisu zatekli automobil koji bi udario tog jazavca,
- da nakon što su tu došli, da su otišli u obilazak ogradne žice i na toj žici nisu primijetili bilo kakva oštećenja, može navesti da su u obilasku te ogradne žice bili prije prometne nezgode i redovito prilikom redovitog obavljanja poslova obilaska ceste.
- da misli da su na tom mjestu prije nezgode bili u obilasku sat dva vremena, međutim, zbog proteka vremena ne sjeća se točno,
- da u noćnim uvjetima kontrole žičane ograde, kontrola se vrši na način da sa automobilom idemo zaustavnim trakom autoceste, da se na automobilu nalazi reflektor koji je uperen u tu zaštitnu ogradu žice, te da na taj način vrše kontrolu,
- da kritične prigode nisu zatekli dijelove automobila na autocesti, a koliko se sjeća mrtvog jazavca su, oni djelatnici, zbrinuli na način da su ga odnijeli u bazu a potom se isti transportira u Brinje, gdje se nalazi hladnjača,
- da automobil koji je udario jazavca nisu zatekli, već su samo zatekli policiju,
- da mu nije poznato kako bi jazavac mogao dospjeti kritične prigode na autocesti.
- da je udaljenost od mjesta gdje su zatekli jazavca, od zaustavnog traka do žičane ograde, udaljenost od zaustavnog traka do žičane ograde 3m do 4m, međutim da nije svugdje ista udaljenost, negdje je i veća, a negdje je udaljenost i viša.
23. Pregledom pisanog vještva sačinjenog od strane stalnog sudskog vještaka Nevena Kralja od 06.02.2023., zaprimljenog kod ovog suda dana 07.02.2023. sud je utvrdio:
- da se mjesto prometne nezgode nalazi na kolniku ceste A1, na 170 km +700 metara,
- da se neposredno prije naleta na divljač - jazavca, osobno vozilo „Volkswagen Touran" kreće zapadnom prometnom trakom kolnika ceste A1 iz pravca sjevera u pravcu juga, odnosno iz pravca Zagreba u pravcu Splita,
- da divljač - jazavac kolničku površinu prelazi osobnom vozilu sa desne na lijevu stranu i kreće se neposredno prije naleta sa brzinom od oko 10 km/h ili 2,8 m/s,
- da je od mjesta stupanja na kolničku površinu, pa do mjesta naleta na donji dio prednjeg branika, divljač - jazavac prešao put od oko 2 metra za što mu je uz prosječnu brzinu kretanja od oko 10 km/h potreban vremenski interval od oko 0,72 sekunde,
- da obzirom na brzinu kretanja osobnog vozila ,,Volkswagen Touran" od oko 140 km/h ili 38,8 m/s, vozač osobnog vozila ,,Volkswagen Touran" nije imao niti vremena niti prostora za izbjegavanje naleta na divljač – jazavca,
- da visina štete na automobilu tužitelja iznosi 1.586,81 €.
24. Iz iskaza vještaka Nevena Kralja saslušanog na ročištu od 24. listopada 2024. sud je utvrdio:
- da je nalaz i mišljenje dao na temelju raspoloživih podatka iz spisa, pa je prilikom analize dinamike nastanka nezgode usvojena tehnički održiva i uobičajena brzina kretanja sudionika, pošto skica lica mjesta nije rađena.
- da sukladno navedenom, ono što je bitno za kazati je da je divlja životinja jazavac od početka prelaska kolničke površine pa do mjesta samog naleta prevalila put od oko 2 metra za što joj je bio potreban vremenski interval od oko 0,7 sekunda, a da se navedeni vremenski interval nalazi unutar psihičke sekunde reakcije vozača na kočnicu, pa se u slučaju manjih brzina od usvojene sa velikom sigurnošću može kazati da bi do pregaženja divlje životinje došlo,
- da što se tiče visine štete svi dijelovi koji se nalaze u kalkulaciji sastavni su dio prednjeg branika kao i zvučna instalacija i mogli su po svom položaju na osobnom vozilu biti oštećeni u ovoj prometnoj nesreći.
25. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda da su tuženici ad1/ i ad2/ solidarno odgovorni za nastanak predmetnog štetnog događaja.
26. Naime, i zaposlenici tuženika ad2/ njegovih ophodari, CE, JE i UE, saslušani na ročištu od 24. siječnja 2023., potvrdili su da su kritične prigode na autocesti zatekli mrtvu divljač - jazavca, iskazavši da su nakon dolaska na mjesto nezgode na autocesti zatekli mrtvog jazavca, da su istog oni pokupili te ga odnijeli u bazu, a nakon toga u hladnjaču. Da je jazavac doista kritične prigode zatečen na autocesti, sud je utvrdio i iz ostale priložene dokumentacije, sačinjene i dostavljene upravo od tuženika ad2/ Hrvatske autoceste d.o.o., i to već citiranih i analiziranih Ophodarskog dnevnika, Dnevnika rada i Zapisnika o prometnoj nesreći.
27. Odredbom članka 1045. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove.
27.1. Odredbom članka 50. stavak 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZC), koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme kada se dogodio predmetni štetni događaja (14.06.2019), propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.
27.2. Odredbom članka 26. ZC-a je propisano da poslovi održavanja javnih cesta u smislu ovoga Zakona jesu: – planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, – redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, – ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, – stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, – ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, – osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste, – ophodnja.
27.3. Odredbom članka 81. st 1 ZC-a propisano je da Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ovoga Zakona.
27.4. St. 3 istoga članka propisano je između ostalog da je predmet poslovanja Hrvatskih autocesta d.o.o.:
– obavljanje poslova održavanja iz članka 26. ovoga Zakona autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama,
27.5. Odredbom članka 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 dalje: Pravilnik) koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme kada se dogodio predmetni štetni događaj, propisano je da su žičane ograde namijenjene zaštiti prometa od divljači i drugih životinja, a člankom 94. Pravilnika je propisano da se žičane ograde postavljaju na auto ceste, brze ceste i druge ceste kada je to potrebno.
28. Imajući u vidu navedene odredbe Zakona o cestama i Pravilnika, proizlazi da je dužnost tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o. bilo postavljenje i održavanje zaštitne ograde na predmetnoj auto cesti upravo radi zaštite prometa na cesti od divljači.
29. Nadalje, prema odredbi članka 17. stavak 1. tog Zakona javne ceste se planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način (...) da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu.
30. Slijedom navedenog, budući da je sud iz iskaza zaposlenika tuženika ad2/ Hrvatskih cesta d.o.o., ophodara, te iz citirane dokumentacije sačinjene od tuženika ad 2/ Hrvatske ceste d.o.o. utvrdio da se divljač, konkretno jazavac našao na kolniku autoceste, cijeneći pri tome citirane zakonske odredbe, to je zaključak ovog suda da je tuženik ad2/Hrvatske autoceste pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, te dodatno tome i u cijelosti odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja u kojemu je oštećeno vozilo tužitelja. Naime, ovaj sud smatra da postoji odgovornost tuženika u smislu presumirane krivnje tuženika za propust u održavanju zaštitne ograde, kao što je i Vrhovni sud Republike Hrvatske naveo u odluci poslovni broj Rev-x 230/12 od 8. studenoga 2012., da "upravo činjenica što se divljač našla na kolniku ukazuje na to da zaštitna ograda ili nije bila pravilno postavljenja ili nije bila pravilno održavana od strane pravne osobe koja upravlja cestom, odnosno pojava divljači ne može se smatrati slučajem koji je mogao nastati uz ispravnu zaštitnu ogradu i ispravno održavanje, već je pojava divljači na brzoj cesti posljedica stanja ceste – neadekvatne zaštitne ograde postavljene uz nju pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku".
31. Dakle, sama činjenica da se divljač – jazavac našla na autocesti ukazuje na to da zaštitna ograda ili nije bila pravilno postavljenja ili nije bila pravilno održavana od strane tuženika ad2/ Hrvatskih autocesta.
32. Isto tako, sve i da je jazavac na autocestu ušao na naplatnim kućicama, a koju su mogućnost naveli ophodari tuženika ad2/ Hrvatskih autocesta d.o.o. u svojim iskazima pred ovim sudom, i u tom se slučaju tuženik ad 2/ Hrvatske autoceste d.o.o. ne mogu osloboditi odgovornosti s obzirom da je u takvoj situaciji očito da na mjestu gdje se nalaze naplatne kućice od strane tuženika ad2/ nisu poduzete sve potrebe radnje – mjere zaštite kojima bi se spriječio ulazak divljači, u konkretnom slučaju jazavca na autocestu.
33. Nadalje, iz provedenih dokaza, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da su ophodari tuženika ad 2/ obavili ophodnju kritične prigode, te o tome sastavili i dnevnik rada i ostalu dokumentaciju. Međutim, analizirajući sam način na koji su ophodari tuženika ad 2/Hrvatskih autocesta te večeri vršili ophodnju, sud je utvrdio da se ophodnja vrši tako da se u noćnim uvjetima ophodari voze autocestom u automobilu, zaustavnim trakom autoceste, na 10-tak metara udaljenosti od žičane ograde, te da uključe reflektor te potom promatraju zaštitnu ogradu.
34. Iz takvog iskaza ophodara sud je utvrdio da ophodari zaštitnu ogradu ne pregledavaju u potpunosti pregledom ograde iz neposredne blizine, te da istu pregledavaju periodično, iz čega ovaj sud zaključuje da je uz takav način ophodnje oštećenje ograde moglo ostati nezamijećeno. Naime, po ocjeni ovog suda, manja rupa koju divlja životinja poput jazavca napravi ispod ograde slabo je uočljiva sa 10- tak metra udaljenosti iz automobila koji se kreće brzinom od 40 km/h, u noćnim uvjetima, neovisno što je uključen reflektor, a posebno ako se oko žičane ograde nalazi razno žbunje, trava, zemlja, kamenje, ponekad i otpad kojeg vjetar nanese.
35. Cijeneći sve naprijed iznijeto, zaključak je ovog suda da je jazavac na kolnik autoceste mogao doći samo na način da je postojalo oštećenje zaštitne ograde, kroz koje je jazavac prošao ili je druga mogućnost da je jazavac izvršio prokopavanje ispod te ograde, a sama činjenica da je jazavac uopće došao na kolnik autoceste ukazuje na propuste tuženika ad2/ u održavanju iste. Po ocjeni ovog suda, da je tuženik ad2/ Hrvatske ceste d.o.o. ispunjavao svoju obvezu iz gore citiranih zakonskih odredbi, do dolaska divlje životinje-jazavca na autocestu ne bi moglo ni doći.
36. Dakle, cijeneći sve naprijed iznijeto i obrazloženo, zaključak je ovog suda da je tuženik ad2/ Hrvatske autoceste d.o.o. odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, te da je sukladno tome obvezan tužitelju nadoknaditi svu nastalu štetu koju je tužitelj pretrpio kritične prigode.
37. U odnosu na ponašanje tužitelja kritične prigode, ovaj sud nije našao da je tužitelj na bilo koji način doprinio nastanku predmetne prometne nezgode. Iz zapisnika o provjeri alkoholiziranosti, te iz Potvrde MUP RH od 09.07. 2019. sud je utvrdio da kod tužitelja nije pronađena prisutnost alkohola ni opojnih droga. Iz vještva vještaka prometne struke Nevena Kralja, sud je utvrdio da ne postoji skica lica mjesta, tako da da brzine nije moguće egzaktno definirati matematički putem, ali za kazati je da se prometna nezgoda dogodila na kolniku ceste A1, pa je realna brzina kretanja osobnog vozila ,,Volkswagen Touran" oko 140 km/h ili oko 38,8 m/s. Divljač - jazavac koji je kolničku površinu pretrčavao osobnom vozilu sa desna na lijevo kretao se brzinom od oko 10 km/h ili oko 2,8 m/s. Ako se promatra položaj sudionika jednu sekundu prije samog naleta, tada se osobno vozilo ,,Volkswagen Touran" nalazilo udaljeno oko 38,8 metara od mjesta naleta u pravcu sjevera, dok se divljač nalazila položena oko 2,8 metara od mjesta naleta u pravcu zapada i nalazila se položena uz zapadni rub kolnika. Vještak je dalje naveo da se mjesto prometne nezgode nalazi na kolniku ceste A1, na 170 km +700 metara, u smjeru gibanja osobnog vozila sjever- jug, odnosno Zagreb - Split. Neposredno prije samog naleta na divljač, osobno vozilo „Volkswagen Touran" kretalo se tehnički održivom brzinom kretanja od oko 140 km/h ili 38,8 m/s. Divljač - jazavac kolničku površinu prelazi osobnom vozilu sa desna na lijevo odnosno iz pravca zapada u pravcu istoka sa brzinom kretanja od oko 10 km/h ili 2,8 m/s. Obzirom na širinu zapadne prometne trake sa kojim se iz pravca sjevera u pravcu juga kretalo osobno vozilo,,Volkswagen Touran" i brzinu kretanja divljači - jazavca, te oštećenja na prednjem braniku i to njegovom donjem dijelu osobnog vozila „Volkswagen Touran", vozač osobnog vozila ,,Volkswagen Touran" nije imao niti vremena niti prostora za izbjegavanje naleta na divljač – jazavca. Iz iskaza vještaka Nevena Kralja sud je utvrdio da bi do kontakta vozila tužitelja i divljači – jazavca došlo i pri manjim brzinama od 140 km/h. Iz Zapisnika o prometnoj nesreći sačinjenog od strane tuženika ad2/ Hrvatskih cesta d.o.o. sud je utvrdio da je ograničenje brzine na mjestu nezgode 130 km/h
38. Cijeneći sve naprijed iznijeto, ocjena je ovog suda da tužitelj nije kritične prigode doprinio svojim ponašanjem za nastanak predmetnog štetnog događaja. Naime, iz vještva vještaka Nevena Kralja sud je utvrdio da bi do nezgode došlo sve i da je tužitelj upravljao i manjim brzinama od brzine 140 km/h. Pri tome je sud cijenio i činjenicu da se nije radilo o cesti koja prolazi kroz naseljeno mjesto, već da se radilo o autocesti koja je predviđena za velike brzine, koja je uslijed toga ograđena žičanom ogradom, i za prolazak koje se posebno naplaćuje prolaz, zbog čega nije opravdano za očekivati da bi se na istoj mogle susresti divlje životinje koje prelaze cestu, posebno tim više što nije postavljen znak divljač na cesti. već je opravdano očekivati potpunu sigurnost tijekom vožnje.
39. Slijedom iznijetog, sud je odbio prigovore tuženika ad1/ i ad2/ usmjerene na to da bi tužitelj bio odgovoran ili suodgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja.
40. U odnosu na odgovornost tuženika ad1/ Croatia osiguranje d.d., tužitelj odgovornost tuženika ad1/ Croatia osiguranje temelji na tvrdnji:
- da za navedenu štetu odgovora prije svega imatelj divljači, odnosno lovoovlaštenik (lovačko društvo), po načelu objektivne odgovornosti obzirom je divljač koja se slobodno kreće okolišem stvar od koje prijeti povećana opasnost nastanka štete,
- da je za lovačka društva na teritoriju Republike Hrvatske Hrvatski lovački savez zaključio kod tuženika pod 1, na razini Republike Hrvatske, policu osiguranja od odgovornosti za štete izazvane između ostalog naletom divljači na motorna vozila, pa je tuženik pod 1 pasivno legitimiran za nadoknadu predmetne štete.
41. Tuženik ad 1/ je u svom odgovoru na tužbu učinio nespornim da je lovačko društvo Lika Gospić osigurano kod tuženika policom odgovornosti br. 078700036869. Međutim, tuženik ad 1/ je osporio svoju odgovornost tvrdeći da se predmetna prometna nezgoda dogodila na autocesti, dakle ne u lovištu, a da izvan lovišta ovlaštenik prava lova odgovora isključivo u slučaju proglašenja zarazne bolesti, dok se odgovornost lovačkog društva prema odredbi čl. 82. st. 1 Zakona o lovu odnosi isključivo na nastale štete u lovištu, a pojam lovišta određuje odredba čl. 8 st. 2 Zakona o lovu, pri čemu je prema čl. 8 st. 2 toč. 2 Zakona o lovu mjesto nezgode isključeno iz lovišta, a da za štetu izvan lovišta odgovara jedinica lokalne samouprave i uprave ili osoba koja upravlja javnom cestom. Pored toga, tuženik ad1/ prigovorio je isključivoj odgovornosti tužitelja, te visini tužbenog zahtjeva.
42. Ocjena je ovog suda da prigovori tuženika ad1/ Croatia osiguranje nisu osnovani.
43. Naime, po ocjeni ovog suda, za štetu nastalu tužitelju odgovoran je i tuženik ad 1/ kao osoba kod koje je osigurano lovačko društvo koje gospodari područjem uz autocestu, jer za iznenadni nalet divljači na prometnicu, odnosno automobil odgovara lovačko društvo iz čijeg područja potječe divljač koja je štetu prouzročila, a jazavac potječe iz lovišta lovoovlaštenika osiguranika tuženika ad1/, a sve imajući u vidu odredbe čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 140/05., 75/09., 14/14., 21/16., 41/16., 67/16. i 62/17.; dalje ZL).
44. Objektivna odštetna odgovornost osobe koja gospodari lovištem uređena je čl. 83. st. 1. ZL koji propisuje da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta na kojem divljač živi te općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, konkretno odredbama čl. 1063. – 1067. Zakona o obveznim odnosima. Budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, proizlazi zaključak da je prvotuženik, kao pravna osoba kod koje je osiguran lovoovlaštenik lovišta na kojem je životinja živjela odgovoran za štetu koja je nastala na dijelu lovišta koje mu je dano na korištenje i koje koristi.
45. Prema odredbi čl. 1063. ZOO šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a prema odredbi čl. 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.
46. U konkretnom slučaju za štetu nastalu na vozilu tužitelja naletom jazavca koji je pretrčavao cestu, odgovara prvotuženik Croatia osiguranje d.d. kao pravna osoba kod koje se osigurao lovoovlaštenik lovišta na kojem je jazavac živio, sukladno odredbi čl. 83. st. 1. ZL, s obzirom na to da tužitelj ni djelomično nije doprinio nastanku štete, a što je obrazloženo u toč. 38 i 39 obrazloženja ove presude. Naime, na prvotutuženiku je bio teret dokaza ekskulpacijskih razloga iz čl. 1067. ZOO, kako bi se u cijelosti ili djelomično oslobodio odgovornosti za nastalu štetu tužitelju, a što prvotuženik, po ocjeni ovog suda, nije učinio.
47. Tuženik ad1/ nije dokazao da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji on nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti i da je šteta nastala isključivom radnjom treće osobe.
48. Prema pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj Rev- 352/2022 od 5. travnja 2022. odgovornost lovačkog društva za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, o kojem je pitanju praksa ovog suda jedinstvena (primjerice, Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) Stoga nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od tuženika ad 1/.
49. U odnosu na postojanje mogućnosti oslobođenja od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari za navesti je da slučajeve oslobođenja od odgovornosti za tu štetu propisuje odredba članka 1067. stavka 1. ZOO u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (stavak 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (stavak 4.).
50. Nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz članka 50. stavka 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači (jazavca) na vozilo na cesti samo ukoliko je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. stavaka 1., 2. i 4. ZOO.
51. U konkretnom slučaju, tuženik ad1/ nije dokazao da je lovoovlaštenik koji gospodari predmetnim lovištem tražio postavljanje znakova "divljač na cesti", pa s obzirom na navedeno, to se isti ne može pozivati na oslobođenje od odgovornosti za štetu u konkretnom slučaju. Naime, znakovi opasnosti, kao što je znak "divljač na cesti", služe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti (članak 16. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama - "Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 71/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20).
52. Kad se tome doda utvrđenje ovog suda da tužitelj svojim postupanjem nije doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja, a što je obrazloženo u toč. 38 i 39 obrazloženja ove presude, to je zaključak ovog suda da je tuženik Croatia osiguranje d.d., kao osiguratelj lovoovlaštenika koji gospodari lovištem u kojem je živjela divljač – jazavac i iz kojeg je jazavac dospio na autocestu, pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.
53. Nadalje, cijeneći provedene dokaze, i utvrđeno činjenično stanje, ocjena je ovog suda da je tuženik ad1/, solidarno sa tuženikom ad 2/ dužan tužitelju nadoknadi svu štetu koju je tužitelj pretrpio kritične prigode. Naime, potrebno je istaknuti kako prema sudskoj praksi za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti, solidarno odgovaraju lovačko društvo koje gospodari lovištem i to po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost) jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar te nadležna organizacija za ceste zbog propusta u održavanju prometnice, po načelu presumirane krivnje (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev- 1547/2011-2 od 9. studenog 2016.).
54. U odnosu na visinu štete, koja je nastala na vozilu tužitelja uslijed štetnog događaja, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije, dipl. ing. Nevena Kralja pregledom kojeg je sud utvrdio da šteta na vozilu tužitelja iznosi 1.586,81 €.
55. Sud je u cijelosti prihvatio vještvo kao stručno, iscrpno i utemeljeno na materijalnim dokazima Potvrdi MUP RH PU Ličko – Senjska, PP Gospić od 09.07.2019., Izvidu štete sačinjenog od strane Euroherc d.d., te ETKA izdatnici u kojoj su popisani dijelovi potrebni za popravak i zamjenu te cijena istih.
56. Pri tome je za navesti da stranke, nakon što je vještak dao svoj usmeni nalaz i mišljenje na ročištu od 24. listopada 2024. nisu imale primjedbi na vještvo vještaka Nevena Kralja, te da stranke nisu predlagale provođenje novog vještva po novom vještaku.
57. Slijedom svega gore navedenog i obrazloženog, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Nevena Kralja, pa je sukladno istome utvrdio da je tužitelj, uslijed predmetnog štetnog događaja pretrpio štetu na svom automobilu u iznosu od 1.586,81 €, te je sukladno tome, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 1.586,81 €, a kako je tužitelj i zatražio u svom konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 20.03.23. godine .
58. Sukladno odredbi čl. 29. st 1 ZOO-a tužitelju na dosuđeni iznos pripada i zakonska zatezna kamata.
59. U konkretnom slučaju radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti, za koju tužitelj nije dostavio dokaze – račune, da je predmetnu štetu popravio, a koju je sud utvrđivao tijekom postupka. S obzirom na navedeno, tužitelju pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 17. prosinca 2024., pa do konačne isplate. S obzirom da se radi o imovinskoj nenovčanoj šteti koju je sud utvrđivao tijekom postupka, to za početak tijeka kamata nije od značaja činjenica kad je tužba podnesena ni to što je tužitelj u mirnom postupku tuženiku ad1/ podnio zahtjev za naknadom štete.
60. Kako je tužitelj zatražio kamatu počev od 15. lipnja 2019., to je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za više zatražene kamate za razdoblje od 15. lipnja 2019. do 17. prosinca 2024. godine.
61. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u toč. I izreke ove presude.
62. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom čl.154 st.5 i čl. 155 ZPP-a i u skladu Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023), te označenoj vrijednosti predmeta spora, a tužitelju zastupanom po pun. priznat je trošak sastava tužbe, te podnesaka od 05.10.20., 20.03.23. i 18.10.24. po 100 bodova, za pristupe na roč. od 13.10.20., 11.10.22., 24.01.23., i 24.10.24. po 100 bodova, te za pristup na roč. od 13.10.20. 25 bodova, (25%), što sveukupno zbrojeno iznosi 725 bodova, što pomnoženo sa 2€, koliko iznosi vrijednost jednog boda, daje iznos od 1.450,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 398,19 € na ime troškova vještačenja, 362,50 € na ime 25% PDV-a, 66,36 € na ime sudske pristojbe na tužbu, te 53,08 € na ime sudske pristojbe na presudu, pa sveukupan trošak tužitelja iznosi 1.857,52€.
63. Tužitelj je uspio u cijelosti u osnovu i visini, dok je djelomično uspio u dijelu koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata. Međutim, kako se radi o razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je sud tužitelju, sukladno odredbi čl. 154. st. 5. tužitelju u cijelosti dosudio parnični trošak. Na dosuđeni iznos trošak tužiteljima pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 17. prosinca 2024. pa do konačne isplate.
64. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.
U Splitu, 17. prosinca 2024.
S U D A C
Miro Maslać
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove odluke.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja,
- tuženiku ad1/,
- tuženiku ad 2/.
