Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-378/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Lazić, odvjetnik u Zagrebu, Avenija Većeslava Holjevca 40, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17246/2021-36 od 31. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17246/2021-36 od 31. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku Kliničkom bolničkom centru „Sestre milosrdnice“, isplatiti tužiteljici UD na ime pogrešno isplaćene plaće iznos od 31.616,72 kn / 4.196,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče kako slijedi:

- na iznos od 223,36 kn / 29,64 eura od dana 16.07.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.052,97 kn / 139,75 eura od dana 16.08.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 980,64 kn / 130,15 eura od dana 16.09.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.074,26 kn / 142,58 eura od dana 16.10.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 455,65 kn / 60,48 eura od dana 16.11.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 580,95 kn / 77,11 eura od dana 16.12.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 365,17 kn / 48,47 eura od dana 16.01.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 555,69 kn / 73,75 eura od dana 16.02.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 511,24 kn / 67,85 eura od dana 16.03.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 700,58 kn / 92,98 eura od dana 16.04.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 769,87 kn / 102,18 eura od dana 16.05.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 564,83 kn / 74,97 eura od dana 16.06.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 856,26 kn / 113,65 eura od dana 16.07.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 816,19 kn / 108,33 eura od dana 16.08.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 990,77 kn / 131,50 eura od dana 16.09.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 770,63 kn / 102,28 eura od dana 16.10.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 781,80 kn / 103,76 eura od dana 16.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 817,34 kn / 108,48 eura od dana 16.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 978,58 kn / 129,88 eura od dana 16.01.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 805,26 kn / 106,88 eura od dana 16.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.058,34 kn / 140,47 eura od dana 16.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.139,49 kn / 151,24 eura od dana 16.04.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 998,14 kn / 132,48 eura od dana 16.05.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 948,16 kn / 125,84 eura od dana 16.06.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.586,56 kn / 210,57 eura od dana 16.07.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.436,82 kn / 190,70 eura od dana 16.08.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.208,55 kn / 160,40 eura od dana 16.09.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.614,28 kn / 214,25 eura od dana 16.10.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.473,91 kn / 195,62 eura od dana 16.11.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 968,57 kn / 128,53 eura od dana 16.12.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 770,45 kn / 102,26 eura od dana 16.01.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 902,03 kn / 119,72 eura od dana 16.02.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.131,72 kn / 150,21 eura od dana 16.03.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.302,60 kn / 172,88 eura od dana 16.04.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 347,78 kn / 46,16 eura od dana 16.06.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,28 kn / 10,26 eura od dana 16.09.2020. godine pa do isplate, izuzev isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, i to sve u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka 2.488,55 eura / 18.750,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (( „Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od 31. siječnja 2023. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP).Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti, odnosno preinačiti presudu prvog stupnja.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, zaposlenice tuženika, na radnom mjestu doktora medicine na specijalizaciji za isplatu dodatka za otežane uvjete rada i dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate prekovremenog rada i ovisno od toga manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora u predmetnom razdoblju u smislu odredaba Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., dalje: ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 126/2011., 88/2013., 143/2013., dalje: KU/13), Dodatka I KU/13 („Narodne novine“ broj 96/2015.), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/2018., dalje: KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 142/2012., dalje: TKU/12), Dodatka II TKU/12 („Narodne novine“, broj 150/2013.), Ispravka Dodatka II TKU/12 („Narodne novine“, broj 153/2013.), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, 24/2017.), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 128/2017.), i Dopune TKU 128/17 („Narodne novine“, broj 47/2018.), u ukupnom iznosu od 31.616,72 kn/4.196,26 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine na specijalizaciji, kao što nije sporno da su joj dodaci za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi isplaćivani u utuženom razdoblju, ali ne u odnosu na sve odrađene sate rada tj. isti nisu isplaćivani u odnosu na prekovremeni rad,

- da tužiteljici pripada dodatak za posebne uvjete rada temeljem čl. 57. KU/13 (čl. 55. KU/18) i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi temeljem čl. 59. KU/13 (čl. 57. KU/18) i Dodatka I. KU,

- da tuženik za prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju tužiteljici nije isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

- da je tužiteljica prekovremene sate rada odradila na istom radnom mjestu na kojem joj je za redovan rad isplaćen dodatak na plaću za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

- da je tužiteljica odradila više radnih sati od redovnog fonda sati za što joj tuženik nije u cijelosti isplatio naknadu za prekovremeni rad sukladno čl. čl. 51. st. 9. i 10. KU/13 odnosno čl. 49. st. 9. i 10. KU/18,

-da je tuženik kao poslodavac dužan tužiteljici isplatiti plažu za obavljeni rad, a okolnost što se isplata plaća zaposlenicima tužene vrši putem Centralnog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji ne utječe na tuženikovu odgovornost za obračun i isplatu plaća kao i dodataka na plaću,

- da je radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva provedeno financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o polazeći od pretpostavke da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja),

-da je presudom od 15. srpnja 2021. pod brojem Pr-3067/20 prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskoga suda u Zagrebu broj: GžR-2705/2021-2 od 13. prosinca 2021 radi primjene Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva,

-da je ponovljenom postupku tuženik sam dostavio obračun sukladno Zaključku 153., a prema kojemu je tužiteljica uredila tužbu i tužbeni zahtjev.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.

8. Sporno je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetne odredbe čl. 45 KU/18.

Navedene odredbe glase:

"Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.".

9. S obzirom na odredbu članka 19. stavka 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora (tako u Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Potrebno je ukazati na mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora, zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili sl.

10. Odredbu članka 51. stavka 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo.

11. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., donesen je Zaključak broj 148. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad."

U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

12. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21,48 i 148. ".

13. Zaključak br. 153., u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

14. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

15. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi:

" Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene. ".

16. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

17. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-281/2021 od 27. travnja 2021., Rev 290/2021 od 1. lipnja 2021., Rev 197/2022-2 od 6. rujna 2022. i dr.).

18. Odredbama članka 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postocima navedenim u članku 52. KU/13, odnosno 50. KU/18 Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi stavka 9. članka 51. KU/13, odnosno 49. KU/18.

19. Stoga je pravilno, u skladu sa navedenim pravnim shvaćanjem, prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice postavljenim u skladu s internim obračunom tuženika prema uputi drugostupanjskog rješenja (list 273 spisa), a vezano za pravilnu primjenu tumačenja broj 148. i 153. Zajedničkog povjerenstva. Stoga, iscrpni žalbeni tuženika kojima obrazlaže svoje tvrdnje o pravilnom primjeni tumačenja broj 148. i 153. Zajedničkog povjerenstva nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

20. Na žalbeni navod tuženika da se obračun plaće vrši kroz jedinstveni sustav Centralnog obračuna plaće (COP), valja odgovoriti da ni navedena okolnost nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer ne utječu na individualno pravo koje tužiteljica ima prema tuženici kao poslodavcu.

21. Odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 5. i 155 ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pri čemu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članaka 365. stavak 2. ZPP). S obzirom na to da je odredbom člankom 151. stavkom 1. ZPP propisano da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, u koji trošak ulaze i troškovi provedenog vještačenja, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava tužiteljici pravo na zateznu kamatu na troškove vještačenja.

22. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovana, i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor