Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-451/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj te članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Bučanac, odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv prvotuženika ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, OIB: 52634238587, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P Ob-26/2018-59 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P Ob-26/2018-59 od 12. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom sud prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnica u ½ suvlasničkog dijela I-tuženika koji se sastoji od ½ dijela nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Velikoj Gorici u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] oznake kčbr. [katastarska čestica] stambeno poslovni objekat – prodavaona voća, povrća i ostale pakovane robe, zgrada – poslovni objekat (prodavaonica poljoprivrednih strojeva i opreme) i dvorište Dugi slogi površine 179 čhv ili 644 m2, te je I.tuženik ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (u ZK upisan kao ĐZ, Ivanov, [adresa]) dužan trpjeti da se tužiteljica na temelju ove presude nakon njene pravomoćnosti upiše kao suvlasnik u ½ dijela na suvlasničkom dijelu I-tuženika, a sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da su bez pravnog učinka upisi prava zaloga na nekretninama upisanim kod Općinskog suda u Velikoj Gorici u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] oznake kčbr. [katastarska čestica] stambeno poslovni objekat – prodavaona voća, povrća i ostale pakovane robe, zgrada – poslovni objekat (prodavaonica poljoprivrednih strojeva i opreme) i dvorište Dugi slogi površine 179 čhv ili 644 m2 upisani pod brojem Z-6165/2015 na iznos od 408.572,89 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2008. pa do isplate po stopi jednakoj eskontnoj stopi HNB koja je važila na zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena te radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn, te pod brojem Z-8885/20116 založno pravo po ovosudnom rješenju poslovni broj OVR-1172/2016-4 26.09.2016., radi osiguranja novčane tražbine i to u iznosu od 1.306.348,84 kune, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos glavine od 716.261,98 kuna tekućom od 10. lipnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a što je II-tuženik Republika Hrvatska – Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Središnja Hrvatska, Ispostava Velika Gorica, zastupana po ODO Velika Gorica, OIB: 52634238587 dužan trpjeti brisanje prava zaloga na navedenom suvlasničkom dijelu nekretnina tužiteljice na osnovi ove presude nakon njene pravomoćnosti, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena." (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici da drugotuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.200,00 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 12320/08., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, i preinačiti pobijanu presudu, podredno pobijanu presudu ukinuti, i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice LZ da se utvrdi da je suvlasnica u ½ suvlasničkog dijela nekretnine prvotuženika ĐZ pobliže opisane u izreci te da se utvrdi da su bez pravnog učinka upisi prava zaloga u korist drugotuženice Republike Hrvatske pod brojem Z-6165/2015 radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 408.572,89 kn te pod brojem Z-8885/20116 radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 1.306.348,84 kn, sve sa zateznim kamatama, kao i da je drugotuženica dužna trpjeti brisanje prava zaloga na navedenom suvlasničkom dijelu nekretnina tužiteljice.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. toke. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tužiteljica u žalbi. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Jednako tako nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da je predmetna nekretnina oznake č.k.br. 496/6 stambeno poslovni objekt – prodavaonica voća, povrća i ostale pakirane robe, zgrada – poslovni objekt (prodavaonica poljoprivrednih strojeva i opreme) i dvorište Dugi slogi, površine 179 čhv ili 644 m2, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana kao suvlasništvo prvotuženika ĐZ i IZ, svakog u ½ dijela;

-da su tužiteljica i prvotuženik brak zaključili 7. srpnja 1990., a nesporno je da do danas žive u bračnoj zajednici;

-da su predmetnu kuću tijekom 80-tih godina prošlog stoljeća gradili roditelji prvotuženika;

-da se u naravi radi o jednom objektu koji je vertikalno podijeljen na način da prvotuženiku, na ime njegovog suvlasničkog dijela, pripada polovica objekta s lijeve strane gledano od ceste;

-da se objekt u vrijeme sklapanja braka stranaka sastojao od podruma, prizemlja, kata i potkrovlja;

-da je u to vrijeme bilo u potpunosti uređeno i u funkciji prizemlje u kojem se nalazila prodavaonica, kasnije kafić, dok je stan na katu bio samo djelomično uređen, a ostatak kuće u fazi grubog roh-bau;

-da su svi radovi na uređenju i dogradnji nekretnine izvršeni za vrijeme trajanja braka stranaka;

-da je strankama u organizaciji, izvođenju i financiranju radova puno pomagao otac tužiteljice PZ;

-da su stranke zajedno radile u prodavaonici, kasnije kafiću, a radove financirale sredstvima ostvarenim radom;

-da su dugovi radi osiguranja kojih je upisano založno pravo u korist drugotuženice nastali zbog neplaćanja financijskih obveza u poslovanju tog lokala (poreza i doprinosa), a sve kao posljedica nemogućnosti vraćanja kredita kojeg je prvotuženik 1991. podigao kod Croatia banke;

-da je tužiteljica sredstvima ostvarenim radom tijekom bračne zajednice, kao i uz financijsku pomoć svoga oca, ulagala i povećala vrijednost predmetne nekretnine;

-da je tužiteljica na ime bračne stečevine stekla udio u vlasništvu predmetne nekretnine;

-da je u postupku koji je okončan pravomoćnom presudom istoga suda P-239/98-20 od 4. veljače 2000., kojom je proglašena nedopuštenom ovrha u predmetu I-1565/94, vođena po prijedlogu ovrhovoditelja Croatia banke d.d., utvrđeno da je tužiteljica stekla na ime bračne stečevine 4/12 dijela od ½ dijela u suvlasništvu ĐZ;

-da je radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine i radova izvršenih tijekom bračne zajednice stranaka, na prijedlog tužiteljice, određeno provođenje dokaza građevinskim vještačenjem;

-da tužiteljica u roku od 30 dana nije uplatila iznos potreban za podmirenje troškova provođenja očevida i vještačenja;

-da je na temelju odredbe članka 153. stavka 3. ZPP sud prvog stupnja odustao od izvođenja tog dokaza.

8. Sud prvog stupnja je utvrdio da su predmetnu kuću gradili roditelji prvotuženika, a da su je tužiteljica i prvotuženik potom dograđivali i uređivali te je ocijenio kako se bez izvođenja dokaza građevinskim vještačenjem ne može utvrditi kolika je bila vrijednost ulaganja stranaka te same tužiteljice, pa slijedom toga niti koliki je njezini udjel u bračnoj stečevini, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, kao neosnovan (članak 219. stavak1. ZPP).

9. Žaliteljica u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu utvrđenih okolnosti u konkretnom slučaju, već ocjenjuje pravno shvaćanje suda prvog stupnja, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

10. Žalbeni navodi tužiteljice da su primjenom odredbe članka 36. stavka 3. Obiteljskog zakona, bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer se na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice primjenjuju odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-4360/2019 od 24. veljače 2022., točka 20., kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-57/2005-2 od 14. prosinca 2005. i Rev 573/2019-2 od 24. siječnja 2023.).

11. Naime, pojam bračne stečevine kao i pojam vlastite imovine bračnih drugova određen je u člancima 34. do 39. Obiteljskog zakona(„Narodne novine“, broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023., dalje:ObZ/15), u člancima 248. do 254. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/2003., 17/2004., 136/2004., 107/2007., 57/2011., 61/2011., 25/2013., 75/2014., 5/2015., 103/2015., dalje ObZ/03), te u člancima 252. do 258. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", 162/1998., dalje: ObZ/98), prema kojima su bračni drugovi, ako nisu drukčije ugovorili, u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini (članak 36. stavak 3. ObZ/15, članak 249. stavak 1. ObZ/03 i članak 253. stavak 1. ObZ/98).

12. Međutim, Zakonom o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/1978., 27/1978., 45/1989., 59/1990., 25/1994., dalje: ZBPO/78) propisano je da imovina bračnih drugova predstavlja zajedničko vlasništvo, te da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (članak 281. stavci 1. i 2.). Dakle, u skladu s odredbama ZPBO/78, bračna stečevina jest zajednička imovina stečena radom žene i muškarca za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. U toj imovini bračni drugovi stječu silom zakona suvlasničke dijelove čija se veličina određuje s obzirom na doprinos svakog bračnog druga u njezinom stjecanju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 573/2019-2 od 24. siječnja 2023.).

13. S obzirom na to da iz činjeničnih navoda istaknutih od tužiteljice tijekom postupka (list 43 i 47 spisa predmeta) kao i sadržaja iskaza tužiteljice (list 106 spisa) proizlazi da je predmetna nekretnina stečena kao zajednička imovina za vrijeme važenja ZBPO/78, pri čemu se kao dokaz stjecanja prava suvlasništva tužiteljica poziva na pravomoćnu presudu toga suda P-239/98-20 od 4. veljače 2000. kojom je suvlasnički omjer tužiteljice u bračnoj stečevini utvrđen na temelju doprinosa primjenom ZBPO/78, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica bila dužna dokazati svoj doprinos u stjecanju zajedničke imovine na temelju kojeg bi stekla suvlasnički dio sukladno odredbama ZOPBO/78, odnosno svoj udjel u bračnoj stečevini, a što u ovom slučaju nije dokazala.

14. Pritom, pravilno sud prvog stupnja obrazlaže kako tužiteljica relevantne činjenice nije dokazala jer, prije svega, nije predujmila troškove potrebnog vještačenja na okolnosti o kojima sud nema stručno znanje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 763/2023-2 od 5. prosinca 2023.). Naime, prema odredbi članka 250. ZPP sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Dakle, vještačenje se određuje onda kada sud nema dovoljno stručnog znanja da bi koju pravno relevantnu činjenicu sam utvrdio ili da bi koju relevantnu činjenicu razjasnio, kao što je ovdje slučaj.

15. Budući da tužiteljica svoje navode o udjelu u bračnoj stečevini nije dokazala, pravilno je odbijen njezin zahtjev da se utvrdi suvlasnicom predmetne nekretnine s osnova bračne stečevine, a kako tužiteljica nije utvrđena suvlasnikom nekretnine, pravilno je odbijen kao neosnovan i njezin zahtjev da se utvrdi bez učinka upis založnih prava u korist drugotuženice na predmetnoj nekretnini.

16. Žalbeni navodi tužiteljice da iz iskaza svjedoka i dokumentacije u spisu proizlazi da je tužiteljica ulagala i povećavala vrijednost predmetne nekretnine nisu od značaja za odlučivanje s obzirom da navedeno proizlazi i iz utvrđenja suda prvog stupnja. Naime, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev iz razloga jer tužiteljica nije dokazala vrijednost svojeg ulaganja u predmetnu nekretninu, pa slijedom toga niti koliki bi joj eventualno suvlasnički dio pripadao, a što je tužiteljica bila dužna dokazati, a što, kako je prethodno navedeno, nije dokazala.

17. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir da je prvotuženik priznao tužbeni zahtjev, valja reći da se ovaj predmetni spor može riješiti samo na jednak način prema tuženicima na način da se utvrdi suvlasnički dio tužiteljice te posljedično tome utvrde bez učinka založna prava upisana na predmetnoj nekretnini u korist drugotuženice, pa tuženici u konkretnom slučaju imaju položaj jedinstvenih suparničara. Prema odredbi članka 201. ZPP smatraju se kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli. Navedenu odredbu treba tumačiti tako da za sve jedinstvene suparničare učinak imaju samo načelno korisne radnje, a takvom se ne može smatrati priznanje tužbenog zahtjeva pa takva radnja izvršena po prvotuženiku u situaciji kad se drugotuženica usprotivila tužbenom zahtjevu koji je nakon toga odbijen odlukom suda - nema pravnog učinka i to ne samo u odnosu na suparničare koji takvu radnju nisu poduzeli nego i na one koji su takvu (nekorisnu) radnju poduzeli, pa stoga sud prvog stupnja takvu parničnu radnju prvotuženika (priznanje tužbenog zahtjeva) nije trebao uzimati u obzir kod odlučivanja o sporu kako je i postupio (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-2683/1990-2. od 4. travnja 1991., Rev-446/02-2 od 12. lipnja 2002., Rev 608/12-2 od 18.studenoga 2014. i dr.).

18. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini (članak. 155. stavak 1. i članak 154. stavak 1. ZPP), time da tužiteljica određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je drugotuženici dosuđen trošak, a prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

19. Stoga je valjalo, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor