Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-561/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice FGZC iz [adresa], 581170, Luzy, zastupane po punomoćnici Andreji Škavić, odvjetnici u Zagrebu, i protustranke FG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. FGZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĆGZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje mlt. djece zastupani po posebnoj skrbnici ZGZ iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Karlovac, radi odluke o zahtjevu predlagateljice za povratak nezakonito zadržane djece, odlučujući o žalbama predlagateljice i protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1974/2024-48 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba predlagateljice i protustranke kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1974/2024-48 od 31. listopada 2024. i predmet se vraća istom sudu na ponovni postupak. II Odluke o zahtjevima stranaka za naknadu troška sastava žalbe ostavljaju se za konačnu odluku,

Obrazloženje

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja posl. br. R1 Ob-1974/2024-48 od 31. listopada 2024. odbijen je zahtjev predlagateljice za povratak mlt. djece stranaka FGZ i mlt. ĆGZ u [adresa], kao u stavku I izreke prvostupanjskog rješenja.

1.2. U stavku II izreke rješenja suda prvog stupnja odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak.

2.1. Protiv navedenog rješenja u dijelu iz stavka I izreke žalbu je podnijela predlagateljica pozivajući se na bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže povodom žalbe osporeno rješenje preinačiti i prijedlog za povratak djece usvojiti, podredno ga ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

2.2. Žali se i protustranka, koji žalbom osporava prvostupanjsko rješenje dijelu iz stavka II izreke u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška postupka. Predlaže u osporenom dijelu ukinuti prvostupanjsko rješenje i preinačiti ga nalogom predlagateljici da podmiri protustranci troškove postupka i trošak sastava žalbe.

3. Žalbe su osnovane.

4.1. U prvostupanjskom rješenju i u postupku koji mu je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP, koji zakon se primjenjuje temeljem čl. 15. st. 3. Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece ("Narodne novine" br. 99/18, dalje: Zakon o provedbi Konvencije/80).

4.2. Osnovano predlagateljica u žalbi ukazuje da je u rješenju suda prvog stupnja ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP u vezi čl. 15. st. 3. Zakona o provedbi Konvencije/80 jer rješenje suda prvog stupnja ne sadrži dovoljno jasne i dostatne razloge o ostvarenju pretpostavki za iznimnu primjenu čl. 13. Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece potpisane 25. listopada 1980. u Hagu ("Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori 7-23/91 i "Narodne novine – Međunarodni ugovori" br. 8/18, dalje: Konvencija/80).

5. Predmetni je postupak pred prvostupanjskim sudom pokrenut 27. kolovoza 2024. povodom zahtjeva predlagateljice od 5. travnja 2024. upućenog putem nadležnog središnjeg tijela Republike Francuske za povratak u Republiku Francusku mlt. djece stranaka koju je protustranka - otac nezakonito odveo u Republiku Hrvatsku 26. veljače 2024., koji zahtjev je dostavilo središnje tijelo nadležno u Republici Hrvatskoj za postupanje po Konvenciji od 25. listopada 1980. o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece ("Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori 7-23/91 i "Narodne novine – Međunarodni ugovori" br. 8/18, dalje: Konvencija/80) i po Uredbi Vijeća (EU) br. 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (preinaka) (Službeni list EU br. 178; str. 1-115, dalje: Uredba 2019/1111).

6.1. U žalbenoj fazi postupka nisu sporne činjenice da su mlt. djeca stranaka rođeni **.**.2014. i **.**.2019. u Republici Francuskoj gdje su s oba roditelja – strankama stanovali do rujna 2021. Djeca su s oba roditelja u rujnu 2021. preselili u Republiku Hrvatsku. Nakon dvije godine, u rujnu 2023. djeca su se s majkom – predlagateljicom vratila u Republiku Francusku.

6.2. U postupku kojeg je 26. listopada 2023. u Republici Francuskoj pokrenuo otac – protustranka povodom odlaska djece u Republiku Francusku u rujnu 2023. je tužba protiv ovdje predlagateljice, podnesena putem francuskog državnog odvjetnika, odbijena presudom prvostupanjskog redovnog suda u Bourgesu, Republika Francuska posl. br. 24/00080 od 4. ožujka 2024. (ovjereni prijevod list 201-216 spisa predmeta suda prvog stupnja). Navedenom presudom suda u Bourgesu od 4. ožujka 2024. odbijen je zahtjev za povrat djece stranaka u Republiku Hrvatsku.

6.3. Ujedno je presudom suda u Neversu, Republika Francuska posl. br. 23/00644 od 5. srpnja 2024. (ovjereni prijevod list 238-247 spisa predmeta suda prvog stupnja) određeno, između ostalog, da je uobičajeno prebivalište mlt. djece stranaka u Republici Francuskoj, u kući predlagateljice u Almerasu, te je u okolnostima razdvojenog života roditelja odlučeno o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, o održavanju osobnih odnosa djece s ocem i o uzdržavanju.

7.1. Mjerodavne odredbe čl. 1.b Konvencije/80 kao i odredbe čl. 1.d) i e) u vezi čl. 50.- Konvencije od 19. listopada 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece ("Narodne novine, Međunarodni ugovori 5/09., dalje: Konvencija/96.) a isto tako i odredbe toč. 2., 3., 21. i 54. uvodnog dijela Uredbe 2019/1111 upućuju na uzajamno povjerenje u pravosuđe država članica Europske unije (EU) u svrhu urednog i ispravnog djelovanja područja pravde EU uz poštivanje pravnih sustava i radi jačanja pravne sigurnosti i učinkovitosti pravosuđa.

7.2. Polazeći od navedenih odredaba mjerodavnog prava, u okolnostima predmetnog slučaja u kojem je u pogledu merituma prava na skrb o djeci nadležni sud u Neversu, Republika Francuska odlučio presudom posl. br. 23/00644 od 5. srpnja 2024. (za koju nije potreban poseban postupak priznavanja sukladno čl. 14. Konvencije/80) i utvrdio uobičajeno prebivalište mlt. djece stranaka u Republici Francuskoj u kući predlagateljice, ne bi bilo mjesta drugačijem zaključku. Stoga se suprotan zaključak prvostupanjskog suda o uobičajenom boravištu djece u [adresa] ne bi mogao prihvatiti.

7.4. Protustranka - otac ne može s uspjehom svoje protivljenje zahtjevu za povrat djece temeljiti na tvrdnjama kako je odvođenju djece s njegove strane u Republiku Hrvatsku prethodilo nezakonito odvođenje djece od strane predlagateljice u Republiku Francusku u rujnu 2023. budući da je presudom nadležnog suda u Bourgesu, Republika Francuska posl. br. 24/00080 od 4. ožujka 2024. utvrđeno da se nije radilo o prethodnom nezakonitom odvođenju djece od strane predlagateljice u Republiku Francusku te je zahtjev za povrat djece u Republiku Hrvatsku tom presudom odbijen.

7.5. Uvažavajući uobičajeno prebivalište mlt. djece stranaka u Republici Francuskoj utvrđeno presudom suda u Neversu posl. br. 23/00644 od 5. srpnja 2024., proizlazilo bi da odvođenje mlt. djece stranaka u Republiku Hrvatsku od strane protustranke - oca od 26. veljače 2024. predstavlja povredu prava na skrb o djeci koje predlagateljica ima po navedenoj presudi Republike Francuske kao države uobičajenog prebivališta djece i koje pravo bi ona izvršavala da nije došlo do odvođenja i zadržavanja djece u Republiku Hrvatsku, što ukazuje na to da su, za razliku od zaključka iz toč. 18.2. obrazloženja prvostupanjske presude, ostvarene pretpostavke nezakonitog odvođenja i zadržavanja iz čl. 3. st. 1. Konvencije/80.

7.6. Budući da je odvođenjem djece od strane protustranke – oca u Republiku Hrvatsku povrijeđeno pravo predlagateljice na skrb o djeci iz presude suda u Neversu posl. br. 23/00644 od 5. srpnja 2024. prema pravu Republike Francuske kao države uobičajenog prebivališta djece a ono bi se izvršavalo da djeca nisu odvedena, radi se o protupravnom odnosno nezakonitom odvođenju i zadržavanju, sukladno odredbi čl. 7. st. 2. Konvencije/96.

8.1. Nezakonito odvedenu i zadržanu djecu je prema odredbama čl. 1.a i čl. 12. Konvencije/80 nužno hitno vratiti temeljem podnesenog zahtjeva za njihov povratak, osim ako osoba koja se tom zahtjevu protivi dokaže pretpostavke iz čl. 13. Konvencije/80.

8.2. Svoj zaključak o neosnovanosti zahtjeva za povratak mlt. djece stranaka prvostupanjski sud temelji na utvrđenju ispunjenja pretpostavke iz čl. 13. st. 2. Konvencije/80 time što se starije dijete stranaka s navršenih 10 godina života zrelo suprotstavlja povratku u Republiku Francusku i posljedično ispunjenja pretpostavke iz čl. 13. st. 1.b. Konvencije/80 o tome da bi zbog međusobne vezanosti djece odvojeni povratak ugrozio psihofizički i emocionalni razvoj mlađeg dijeta stranaka.

9.1. Međutim, osnovano u žalbi predlagateljica dovodi u dvojbu navedenu konstrukciju prvostupanjskog suda, prvenstveno stoga što je propuštena primjena čl. 13. st. 3. Konvencije/80. Naime, iz stanja spisa je razvidno da je mišljenjem psihologa iz Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb Područnog ureda Karlovac od 20. rujna 2024. utvrđeno kako je starije dijete zrelo za izražavanje svog mišljenja (list 187 i 188 spisa predmeta suda prvog stupnja) dok je posebna skrbnica djece u očitovanju od 1. listopada 2024. iznijela svoja shvaćanja o prijetećoj bojazni zbog povratka (list 365-371). Iz navedenog ne bi proizlazilo da je u vezi okolnosti iz čl. 13. st. 1.b. i čl. 13. st. 2. Konvencije/80 prvostupanjski sud uzeo podatke koji se odnose na socijalno porijeklo djece dobivene od nadležnog organa države u kojoj je mjesto stalnog boravka djece, kao što je to propisano odredbom čl. 13. st. 3. Konvencije/80.

9.2. Postupanje po iznimci iz čl. 13. Konvencije/80 moguće je samo u slučaju utvrđenja potpunog ostvarenja svih propisanih pretpostavki za primjenu te odredbe.

9.3. Ovdje je dvojbena pravilnost zaključka o ostvarenju pretpostavke iz čl. 13. st. 2. Konvencije/80 jer u razgovoru sa psihologom (list 187 i 188) starije dijete stranaka nije iskazalo protivljenje povratku u Republiku Francusku da bi se u odnosu na to očitovanje mogla utvrditi njegova zrelost, već protivljenje proizlazi iz razgovora s posebnom skrbnicom (koja je po struci pravnica).

9.4. Nadalje, ostvarenje pretpostavki iz čl. 13. st. 1.b. Konvencije/80. o ozbiljnoj opasnosti da bi povratak izložio dijete fizičkoj ugrozi ili psihičkoj traumi ili na drugi način ga doveo u nepovoljan položaj bi trebalo u postupku nedvojbeno utvrditi. Zaključak o ostvarenju tih pretpostavki nije moguće utemeljeno zasnivati na tome kako posebna skrbnica u svom očitovanju navodi da ona smatra kako bi povratak djece u Republiku Francusku iste doveo u nepovoljan položaj za daljnji psihofizički i emocionalni razvoj, kao što je to učinio prvostupanjski sud. Ne može se reći kako je time što posebna skrbnica smatra da bi povratak djecu doveo u nepovoljan položaj za daljnji psihofizički i emocionalni razvoj, dokazana odlučna činjenica postojanja ozbiljne opasnosti iz čl. 13. st. 1.b. Konvencije/80.

9.5. Odlučno je da je prema odredbi čl. 13. st. 1. Konvencije/80 teret dokaza ostvarenja pretpostavki za iznimnu primjenu te odredbe na protustranci - ocu. Razmatrajući stanje spisa predmeta suda prvog stupnja a posebice sadržaj podnesaka od 16. rujna 2024., 26. rujna 2024., 2. listopada 2024. i 7. listopada 2024. te zapisnika s ročišta od 26. rujna 2024. s njegovim iskazom pred prvostupanjskim sudom ne bi proizlazilo da je protustranka – otac pravodobno i u skladu s odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP u vezi čl. 15. st. 3. Zakona o provedbi Konvencije/80 dokazao odlučne činjenice koje bi nedvojbeno opravdale iznimku iz čl. 13. Konvencije/80.

10.1. Slijedom navedenog i primjenom čl. 380. toč. 3 ZPP u vezi čl. 15. st. 3. Zakona o provedbi Konvencije/80 odlučeno je kao u stavku I izreke.

10.2. Posljedično je valjalo ukinuti i odluku o naknadi troška postupka jer ta odluka, po pitanju koje se inače primjenjuje čl. 15. Zakona o provedbi Konvencije/80, ovisi o konačnoj odluci o glavnoj stvari.

11. U stavku II izreke je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troška postupka ostavljena za konačnu odluku.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti uočene nedostatke na koje je ukazano ovom odlukom te će, uz razmatranje ostalih žalbenih navoda a prema stanju spisa i tijeku postupka ocijeniti jesu li one postupovne radnje koje su poduzete dovele do utvrđenja odlučnih činjenica koje bi opravdale iznimnu primjenu čl. 13. Konvencije/80 a ako utvrdi da pretpostavke za iznimnu primjenu čl. 13. Konvencije/80 nisu ostvarene, valjalo bi pravilno odrediti zahtjev u svrhu odgovarajuće primjene čl. 22. st. 5. Zakona o provedbi Konvencije/80.

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej