Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1274/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Držaić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik MS, odvjetnik u [trgovačko društvo] u [adresa], protiv tuženika DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik PR, odvjetnik u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj: Povrv- 255/2019 od 30. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženika DC kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj: Povrv-255/2019 od 30. ožujka 2023. pod stavcima I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj: Povrv-255/2019 od 30. ožujka 2023. pod stavkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave NŠ, javne bilježnice u [adresa], poslovni broj: Ovrv-99/16 od 14. lipnja 2016. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 8.848,90 EUR/66.672,00 kune[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude, te mu naknaditi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 340,35 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. lipnja 2016. pa do isplate. Stavkom II. izreke navedeni platni nalog ukinut je u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 226,69 EUR/1.708,00 kuna. Stavkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.516,09 EUR/18.957,48 kuna.

2. Protiv navedene presude pod stavcima I. i III. izreke žali se tuženik žalbama podnesenim 12. i 13. travnja 2023. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalbe tuženika su neosnovane.

4. Predmet ovog postupka je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 66.672,00 kune/8.848,90 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos je tužitelj isplatio oštećenicima na ime naknade štete pretrpljene u prometnoj nezgodi od 2. prosinca 2013. za koju je isključivo kriv tuženik, koji je pod utjecajem alkohola od 0,58 g/kg upravljao osobnim vozilom osiguranim kod tužitelja [registarska oznaka].

5. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Također, neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na objektivno i pravično suđenje. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, u predmetnom postupku nije bilo arbitrarnosti u postupanju prvostupanjskog suda budući da je prvostupanjski sud raspravio sva pitanja koja je bio obvezan razmotriti u predmetnom postupku, a pobijana presuda je obrazložena i obuhvaća sve važne aspekte razmatranog slučaja. Predmetni postupak proveden je u skladu sa načelom kontradiktornosti i neposrednosti, uz procesnu ravnopravnost stranaka i uz javno postupanje, raspravljanje i odlučivanje. Tuženik je tijekom cijelog postupka bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu, kao i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje.

7. Što se tiče odbijenog dokaznog prijedloga za provođenje toksikološkog vještačenja, valja reći da navedeni dokazni prijedlog tuženik nije predložio do zaključenja prethodnog postupka, nego tijekom glavne rasprave, na ročištu održanom 23. siječnja 2020. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a nije uzeo u obzir navedeni dokazni prijedlog tuženika, s obzirom da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 299. st. 2. ZPP-a, a što će biti podrobnije obrazloženo u odlomku 14. ove odluke.

8. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio u bitnom sljedeće:

- da se 2. prosinca 2013. u [adresa], na [adresa], dogodila prometna nezgoda u kojoj je došlo do višestrukog sudara vozila,

- da iz zapisnika o uviđaju te iskaza svjedoka sudionika prometne nezgode proizlazi da je do prometne nezgode došlo na način da se vozilo Honda kretalo u desnom prometnom trakom od [adresa] prema [adresa], da je H pretjecalo vozilo A kojim je upravljao tuženik, koji je u jednom trenutku uletio u "škare" te je došlo do sudara sa vozilom Honda, nakon toga s vozilom M, potom Opel i na kraju sa vozilom MAN,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. GH od 27. ožujka 2020. proizlazi da materijalni tragovi sudara nedvojbeno ukazuju na radnju i stupanj nepropisnosti postupanja vozača A, odnosno tuženika, te da nijedan drugi vozač nije imao mogućnost poduzeti bilo kakvu radnju kojom bi se izbjegao sudar,

- da je kod tuženika utvrđena koncentracija alkohola uporabom uređaja Drager Arje 0334 od 0,68 g/kg, umanjena za 0,1 g/kg odnosno za granicu dopuštene pogreške mjerenja, dakle 0,58 g/kg, a kako to proizlazi iz zapisnika Policijske postaje Crikvenica o ispitivanju prisutnosti alkohola od 2. prosinca 2013., kojeg je tuženik potpisao, što je isti potvrdio u svom iskazu,

- da navedeni zapisnik predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 230. st. 1. i 2. ZPP-a kojom je utvrđeno da je tuženik upravljao motornim vozilom pod utjecajem alkohola iznad dopuštene granice,

- da tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije predložio provođenje dokaza toksikološkim vještačenjem,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka GH proizlazi da je šteta na vozilima iznosila kako slijedi: vozilo OV, [registarska oznaka] 55.639,85 kuna/7.384,68 EUR, vozilo M [registarska oznaka] 11.624,12 kuna/1.542,79 EUR, vozilo Honda [registarska oznaka] 3.828,82 kuna/508,17 EUR, te vozilo M [registarska oznaka],12 kuna/1.333,88 EUR,

- da je tužitelj nadoknadio nastalu štetu oštećenicima, a da tuženik isplate pojedinih iznosa naknade štete oštećenicima nije osporavao,

- da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za prosinac 2013. iznosila 5.556,00 kuna/737,41 EUR,

- da je tužitelj 28. veljače 2014. uputio tuženiku regresni zahtjev kojim ga je pozvao naknaditi tužitelju utuženi iznos od 66.672,00 kune/8.848,90 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, po kojem regresnom zahtjevu tuženik nije postupio.

9. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik isključivo odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu, a kako mu je nakon štetnog događaja utvrđena koncentracija alkohola od 0,58 g/kg, tako su se stekli uvjeti da tužitelj, s obzirom na to da je tuženik izgubio prava iz osiguranja, zatraži od tuženika regresnu isplatu naknade štete isplaćene oštećenicima u navedenoj prometnoj nezgodi, sukladno odredbama čl. 24. st. 1. toč. 4. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/009. i 76/13., dalje: ZOOP), najviše do iznosa 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku, odnosno upravo u utuženom iznosu od 8.848,90 EUR/66.672,00 kune, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od sljedećeg dana od dana isplate štete oštećenicima, kao dana dospjelosti tražbine tužitelja, pa do isplate.

10. Navedeno činjenično stanje i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Tako i ovaj sud zaključuje da je tuženik isključivo odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu, s obzirom da navedeno proizlazi iz provedenih dokaza, prije svega iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. GH od 27. ožujka 2020. u kojem je navedeno da materijalni tragovi sudara nedvojbeno ukazuju na radnju i stupanj nepropisnosti postupanja vozača A odnosno tuženika, te da nijedan drugi vozač nije imao mogućnost poduzeti bilo kakvu radnju kojom bi se izbjegao sudar.

12. Nadalje valja istaknuti da je iz predmetnog spisa razvidno da je tuženik potpisao zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti, za koji je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 230. st. 1. i 2. ZPP-a, a iz kojeg proizlazi da je uređajem Drager Arje 0334 kod tuženika utvrđena koncentracija alkohola od 0,68 g/kg, umanjena za 0,1 g/kg odnosno za granicu dopuštene pogreške mjerenja, dakle 0,58 g/kg, na što tuženik nije imao primjedbi. Dakle, tuženik je pristao na testiranje alkometrom i nije prigovorio rezultatu kojeg je uređaj pokazao, pa upravo zbog toga i nije vođen u ustanovu na vađenje krvi.

13. Tuženik u žalbi ističe da je tek nakon saslušanja svjedoka u predmetnom postupku došao do novih saznanja i činjenica koje mu nisu bile poznate do zaključenja prethodnog postupka, pa da je stoga tijekom glavne rasprave, na ročištu održanom 23. siječnja 2020. predložio provođenje vještačenja po vještaku sudske medicine kako bi se utvrdilo je li i u kojoj mjeri postojala uzročno posljedična veza između prisutnosti alkohola u krvi tuženika i predmetne prometne nezgode.

14. Međutim, ovdje valja istaknuti da je tuženik već na pripremnom ročištu održanom 6. ožujka 2019. isticao da ne postoji uzročno posljedična veza između navodne alkoholiziranosti tuženika i nastanka prometne nezgode, ističući da zapisnik Policijske postaje Crikvenica o ispitivanju prisutnosti alkohola od 2. prosinca 2013. kojeg je tuženik potpisao nije vjerodostojan dokaz, no na tom ročištu, na kojem je zaključen prethodni postupak, tuženik nije predložio provođenje toksikološkog vještačenja. Provođenje toksikološkog vještačenja tuženik je predložio na ročištu održanom 23. siječnja 2020. nakon saslušanja svjedoka OC, no kako iz iskaza navedenog svjedoka nisu utvrđene nikakve nove okolnosti za koje tuženik nije znao već na ročištu održanom 6. ožujka 2019., tako je prvostupanjski sud pravilno postupio kada sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a nije uzeo u obzir navedeni dokazni prijedlog tuženika, s obzirom da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

15. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on ističe da nikada nije oglašen krivim niti pravomoćno osuđen pred Prekršajnim sudom u Crikvenici, valja reći sljedeće. Iako ne postoji pravomoćna presuda kojom je tuženik proglašen krivim da je pod utjecajem alkohola od 0,58 g/kg skrivio predmetnu prometnu nezgodu (prekršajni postupak je završen presudom Prekršajnog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici od 8. siječnja 2018. kojom se optužba protiv okrivljenika odbija zbog nastupanja apsolutne zastare), tuženiku valja ukazati da je u zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola od 2. prosinca 2013., koji predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 230. st. 1. i 2. ZPP-a, kod istog utvrđena koncentracija alkohola od 0,58 g/kg, a da isti radi dokazivanja suprotnih tvrdnji do zaključenja prethodnog postupka nije predložio provođenje dokaza toksikološkim vještačenjem, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik u trenutku prometne nezgode upravljao motornim vozilom pod utjecajem alkohola, i to iznad dopuštene granice.

16. Odredbom iz čl. 24. st. 1. toč. 4. ZOOP-a propisano je da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u slučaju ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, dok je odredbom iz čl. 24. st. 3. ZOOP-a propisano da društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 4. toga članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.

17. Kako je tužitelj u predmetnom postupku dokazao da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 24. st. 1. toč. 4. ZOOP-a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je, u smislu odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave NŠ, javne bilježnice u [adresa], poslovni broj: Ovrv-99/16 od 14. lipnja 2016. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 8.848,90 EUR/66.672,00 kune zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose od sljedećeg dana od dana isplate štete oštećenicima pa do isplate, s obzirom da tužitelj navedeni iznos od tuženika osnovano potražuje u smislu odredbe iz čl. 24. st. 3. ZOOP-a, u svezi odredaba čl. 29. st. 1. i 2., čl. 963. st. 1. i čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23).

18. Odluka o troškovima postupka pravilno je donesena u smislu odredaba iz čl. 6. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 8/11., 112/12. i 114/12), čl. 37. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi („Narodne novine“, broj: 38/94., 82/94., 52/95., 115/12. i 120/15), Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22. i 113/22), čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. , 131/20. i 114/22) i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Držaić