Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-923/2023-28

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D.S.U. Družba za svetovanje i upravljanje d.o.o., OIB: 98945217169, Slovenija, [adresa], zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Grubišić & Lović & Lalić d.o.o. Zagreb, protiv tuženik: 1. FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćnici Jasni Stupavsky-Stella, odvjetnici u Umagu, radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 14. studenog 2024., u prisutnosti Irene Čaček i Morane Vojnović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić d.o.o. Zagreb, prvo i drugo tuženika te njihove punomoćnice, dana 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj D.S.U., družba za svetovanje in upravljanje d.o.o. sa sjedištem u [adresa], Republika Slovenija, OIB: 98945217169, vlasnik 3. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) Dvosobni stan na prvom katu zgrade, u planu označen kao posebni dio "3". i 5. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) Dvosobni stan na drugom katu zgrade, u planu označen kao posebni dio "5"., neodvojivo povezanih s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine opisane kao TROKATNA ZGRADA U [adresa] površine 154 m2 sagrađena na zk. č. br. 826, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-ETAŽNA KNJIGA, Zemljišnoknjižni odjel Poreč – Parenzo, Općinskog suda u Pazinu, 5. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) Dvosobni stan na drugom katu zgrade, u planu označen kao posebni dio "5"., neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine opisane kao TROKATNA STAMBENA ZGRADA U [adresa] površine 151 m2, sagrađen na zk. č. br. 828, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-ETAŽNA KNJIGA, Zemljišnoknjižni odjel Poreč – Parenzo, Općinskog suda u Pazinu te 8. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) Dvosobni stan na prvom katu zgrade, u planu posebnih dijelova zgrade označen kao dio "8". neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine opisane kao TROKATNA ZGRADA U [adresa] i [adresa] površine 434 m2, sagrađen na zk. č. br. 829 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-ETAŽNA KNJIGA, Zemljišnoknjižni odjel Poreč - Parenzo, Općinskog suda u Pazinu te je I. tuženik CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan trpjeti upis prava vlasništva na tim nekretninama u zemljišnoj knjizi nadležnog suda na ime tužitelja D.S.U., družba za svetovanje in upravljanje d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 98945217169.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč - Parenzo, Općinskog suda u Pazinu izvršiti brisanje uknjižbe založnoga prava upisanog odlukom Zemljišnoknjižnog odjela Poreč - Parenzo, Općinskog suda u Pazin pod posl. br. Z-1351/2015 temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 05.03.2015. izvršene za korist II. tuženika OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na 3. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) Dvosobni stan na prvom katu zgrade, u planu označen kao posebni dio "3".- i 5. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) Dvosobni stan na drugom katu zgrade, u planu označen kao posebni dio "5". -, neodvojivo povezanim s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine opisane kao TROKATNA ZGRADA U [adresa] površine 154 m2 sagrađenim na zk. č. br. 826, upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-ETAŽNA KNJIGA, Zemljišnoknjižni odjel Poreč – Parenzo, Općinskog suda u Pazinu, 5. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) Dvosobni stan na drugom katu zgrade, u planu označen kao posebni dio "5".-, neodvojivo povezanim s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine opisane kao TROKATNA STAMBENA ZGRADA U [adresa] površine 151 m2, sagrađenim na zk. č. br. 828, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 3237480 POREČETAŽNA KNJIGA, Zemljišnoknjižni odjel Poreč – Parenzo, Općinskog suda u Pazinu te 8. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) Dvosobni stan na prvom katu zgrade, u planu posebnih dijelova zgrade označen kao dio "8". - neodvojivo povezanim s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine opisanim kao TROKATNA ZGRADA U [adresa] i [adresa] površine 434 m2, sagrađenim na zk. č. br. 829 upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-ETAŽNA KNJIGA, Zemljišnoknjižni odjel Poreč - Parenzo, Općinskog suda u Pazinu, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se I. tuženiku CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju D.S.U., družba za svetovanje in upravljanje d.o.o. sa sjedištem u [adresa], Republika Slovenija, OIB: 98945217169, naknade troškove postupka u iznosu od 21.139,45 eura (dvadeset jedna tisuća sto trideset devet eura i četrdeset pet centi) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je prvo tuženik upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik sljedećih nekretnina:

- 3. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) Dvosobni stan na prvom katu zgrade, u planu označen kao posebni dio "3" neodvojivo povezanih s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine opisane kao TROKATNA ZGRADA U [adresa] površine 154 m2 sagrađena na zk. č. br. 826, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-ETAŽNA KNJIGA (nekretnina 1),

- 5. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) Dvosobni stan na drugom katu zgrade, u planu označen kao posebni dio "5"., neodvojivo povezanih s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine opisane kao TROKATNA ZGRADA U [adresa] površine 154 m2 sagrađena na zk. č. br. 826, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-ETAŽNA KNJIGA (nekretnina 2),

- 5. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) Dvosobni stan na drugom katu zgrade, u planu označen kao posebni dio "5"., neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine opisane kao TROKATNA STAMBENA ZGRADA U [adresa] površine 151 m2, sagrađen na zk. č. br. 828, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-ETAŽNA KNJIGA (nekretnina 3),

Tužitelj tvrdi da je upis navedenog prava vlasništva neistinit:

- da predmetne nekretnine nisu procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije ranijeg nositelja prava korištenja, slovenskog društvenog poduzeća Industrija apna Kresnice iz kojeg razloga, a temeljem slovenskih privatizacijskih propisa i međunarodnog Ugovora o uređenju imovinsko pravnih odnosa sklopljenog između Republike Hrvatske i Republike Slovenije (koji je u Republici Hrvatskoj stupio na snagu 23. veljače 2000.) su predmetne nekretnine vlasništvo tužitelja kao posebnog društva Republike Slovenije koje je osnovano s ciljem upravljanja i raspolaganja neprocijenjenom imovinom iz slovenskih postupaka pretvorbe i privatizacije,

- da su pravni poslovi temeljem kojih su pravni prednici prvo tuženika stekli predmetne nekretnine nezakoniti, ništavi,

- da prvo tuženik nije bio u dobroj vjeri prilikom stjecanja predmetnih nekretnina. Pojašnjava da nakon što je u Republici Sloveniji ukinuto društveno vlasništvo, da su slovenska društvena poduzeća sudjelovala u postupcima pretvorbe prava vlasništva koji su se provodili sukladno slovenskim pozitivnim propisima. Pa tako odredba članka 6. Zakona o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe propisuje da na dan stupanja na snagu navedenog zakona, odnosno na dan 01. svibnja 1998., na slovenski fond za privatizaciju, odnosno Slovensku razvojnu družbu ex lege prelazi pravo vlasništva na svim nekretninama u Republici Sloveniji i inozemstvu koje slovenska društvena poduzeća nisu uključila u postupak vlasničkog preoblikovanja. Pritom navedeni Zakon daje jasne kriterije za ocjenu jesu li određene nekretnine uzete u obzir u postupku vlasničkog preoblikovanja i to na način da propisuje da je za ocjenu navedenog pitanja mjerodavna početna bilanca društvenog poduzeća sa stanjem na dan 01. siječnja 1993., a koju je društveno poduzeće bilo dužno izraditi u skladu s Uredbom o metodologiji za izdelavo otvoritvene bilance stanja. Ukoliko nekretnina nije bila obuhvaćena navedenom bilancom, preoblikovano društveno poduzeće ne može ishoditi potvrdu da je nekretnina sudjelovala u postupku preoblikovanja, odnosno da je bila unesena u imovinu preoblikovanog društva, te takva nekretnina po sili zakona postaje vlasništvo Slovenske razvojne družbe. Navodi da je u zemljišnoj knjizi upisani nositelj prava korištenja predmetnih nekretnina bilo hrvatsko društveno poduzeće "Euroturist" poslovno udruženje – Poreč, koje je te nekretnine dalje prodalo slovenskom društvenom poduzeću Industrija apna Kresnice 1976. Nakon sklapanja kupoprodajnih ugovora izvršena je nova geodetska izmjera katastarske općine [katastarska općina] u kojoj su izmijenjeni brojevi dotadašnjih katastarskih čestica te je izvršeno etažiranje, tako da nekretnine koje su opisane u kupoprodajnim ugovorima odgovaraju predmetnim nekretninama. Naglašava da je slovensko društveno poduzeće Industrija apna Kresnice naplatnim putem steklo predmetne nekretnine, ali ih kasnije u postupku pretvorbe i privatizacije nije procijenio, zbog čega tvrdi da ih je stekao tužitelj. Nadalje navodi da je osnovan od strane Republike Slovenije s ciljem upravljanja imovinom u Republici Sloveniji i inozemstvu koju slovenska društvena poduzeća nisu procijenila u postupcima pretvorbe i privatizacije. Ističe da identično zakonodavno rješenje postoji i u Republici Hrvatskoj. Navodi da je Republika Hrvatska dužna Republici Sloveniji priznati pravo vlasništva glede nekretnina neprocijenjenih u postupcima pretvorbe i privatizacije koji su se u Republici Sloveniji vodili temeljem slovenskih propisa, a temeljem međunarodnog ugovora. Nadalje navodi da je hrvatsko društveno poduzeće "Euroturist" poslovno udruženje – Poreč uprkos prodaji predmetnih nekretnina 1976. ostao upisan u zemljišnim knjigama kao ovlaštenik prava korištenja sve do 2006. kada je slovensko društvo IAK, Industrija apna Kresnice d.o.o. sa sjedištem u [adresa], Republika Slovenija izvršilo upis uknjižbe prava vlasništva u svoju korist za koju svrhu su ishođene tabularne izjave od strane "Euroturist" d.o.o. u kojima je potvrđeno da su kupoprodajne cijene isplaćene kao i novi opis nekretnina. Da ranije društveno poduzeće Industrija apna Kresnice nije predmetne nekretnine procijenilo u postupku pretvorbe i privatizacije što da proizlazi iz Potvrde broj 03/2023 od 19. lipnja 2023. Stoga smatra da je upis prava vlasništva u korist Industrija apna Kresnice d.o.o. bio nezakonit tim više što sud nije utvrdio da li su predmetne nekretnine procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije, a što da je nužni uvjet za stjecanje prava vlasništva trgovačkih društava proizašlih iz pretvorbe društvenih poduzeća. S obzirom na to smatra da je i kasnije stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina u korist prvo tuženika ništetno. Pojašnjava da je nakon navedenog upisa prava vlasništva predmetnih nekretnina u korist društva IAK-Industrija apna Kresnice d.o.o., to društvo ugovorom o darovanju te nekretnine darovalo društvu Lipolt d.o.o. [adresa], 8. ožujka broj 6, OIB: 66504003277, temeljem kojeg ugovora se je poduzeće Lipolt d.o.o. upisalo kao vlasnik u zemljišnoj knjizi. Tvrdi da je navedeni darovni ugovor ništetan i da ne proizvodi pravne učinke pored činjenice što predmetne nekretnine nisu bile procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije i zbog toga što je u vrijeme sklapanja darovnog ugovora ista osoba bila direktor oba društva i IAK, Industrija apna Kresnice d.o.o. i Lipolt d.o.o. i to prvo tuženik. Navodi da je kod takve situacije za sklapanje darovnog ugovora nužan uvjet bila suglasnost iz članka 49. u vezi s člankom 41. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03) kojima je propisano da zakonski zastupnik ne može bez posebne ovlasti trgovačkog društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba. Nadalje navodi da su u trenutku stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, 01. siječnja 1997. predmetne nekretnine bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja društvenog poduzeća "Euroturist" Poreč. Da je člankom 388. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima bilo propisano načelo odgode povjerenja u zemljišne knjige za sve nekretnine glede kojih je u trenutku stupanja na snagu navedenog zakona bilo upisano društveno vlasništvo što znači da u prijelaznom razdoblju ni prema kome pa niti prema poštenim stjecateljima ne djeluje neoboriva predmnijeva o istinitosti zemljišnoknjižnog stanja. S obzirom na to tvrdi da su stjecanja predmetnih nekretnina od strane prvo tuženika i njegovih prednika izvršeni zaključno s 2014. iz kojih razloga ne uživaju zaštitu povjerenja u zemljišne knjige. Nadalje ističe da iako za primjenu načela odgode povjerenja u zemljišne knjige, dobra vjera stjecatelja nije uvjet, prvo tuženik nije bio u dobroj vjeri prilikom sklapanja pravnog posla koji predstavlja temelj stjecanja njegova prava vlasništva a niti prilikom upisa prava vlasništva u zemljišne knjige. Navodi da zbog toga što prvo tuženik predmetne nekretnine nije stekao u dobroj vjeri da mu tužitelj (koji je pravo vlasništva stekao temeljem zakona) sukladno članku 130. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s uspjehom može suprotstaviti svoje stjecanje prava vlasništva te ishoditi upis svoga prava u zemljišnoj knjizi. Pojašnjava da je člankom 130. stavak 2. navedenog zakona propisano da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Nadalje navodi da prvo tuženik nije bio u dobroj vjeri prilikom sklapanja pravnog posla koji čini temelj stjecanja prava vlasništva, a niti prilikom upisa toga prava u zemljišnu knjigu jer su u trenutku upisa prava vlasništva predmetne nekretnine bile opterećene zabilježbom spora, da je on jedini osnivač i direktor društva prodavatelja IAK Industrija Kresnice d.o.o., u odnosu na koja društva se je vodio parnični postupak po prijedlogu tužitelja, a predmetom kojeg su bile predmetne nekretnine te da je prvo tuženiku kao osnivaču društva bila poznata ništetnost darovnog ugovora od 06. srpnja 2006. Nadalje navodi da je prvo tuženik sa poduzećem Lipolt d.o.o. sklopio kupoprodajni ugovor o kupnji predmetnih nekretnina dana 30. rujna 2013. temeljem kojeg je podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda dan 28. kolovoza 2014. koji je prvotno izvršio upis predbilježbe pod brojem Z-3584/2014, a potom upis prava vlasništva pod brojem Z-13/2014. Ističe da je u vrijeme upisa prava vlasništva prvo tuženika na predmetnim nekretninama na svakoj od tih nekretnina pod poslovnim brojem Z-4892/2014 bila upisana zabilježba spora pokrenuta na temelju tužbe ovdje tužitelja 24. ožujka 2014. a koji postupak je još uvijek u tijeku pred Trgovačkim sudom u Pazinu poslovni broj P- 69/2019 (ranije P-126/2014) protiv tuženika Lipolt d.o.o., splošnog gradbenog podjetja Slovenija Ceste Tehnika Obnova d.d. te IAK Industrija apna Kresnice d.o.o. radi utvrđenja ništetnosti ugovora i utvrđenja prava vlasništva tužitelja. Navedeni postupak da je u prekidu rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovnog broja P-69/2019 od 07. ožujka 2019. obzirom je društvo Lipolt d.o.o. u stečaju tijekom postupka brisan iz sudskog registra. Navodi da s obzirom da je za vrijeme trajanja navedenog spora, izvršen upis prava vlasništva prvo tuženika na predmetnim nekretninama u zemljišnoj knjizi, da je istovremeno izbrisana zabilježba toga spora. Stoga smatra da ima pravni interes ustati ovom tužbom protiv prvo tuženog kao novog zemljišnoknjižnog vlasnika predmetnih nekretnina. Tvrdi da je prvo tuženiku kao jedinom članu društva Lipolt d.o.o. i njegovom direktoru, kao i direktoru društva IAK Industrija apna Kresnice d.o.o. moralo biti poznato da se u odnosu na predmetne nekretnine vodi spor kao i da te nekretnine nisu procijenjene u postupku privatizacije. Nadalje navodi da je u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama kao založni vjerovnik upisan drugo tuženik radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 280.000,00 eura. S obzirom da tvrdi da je upis prvo tuženika kao vlasnika predmetnih nekretnina nezakonit, tvrdi da prvo tuženik nije mogao valjano zasnovati založno pravo u korist drugo tuženika. Navodi da drugo tuženik svoje založno pravo nije stekao u dobroj vjeri iz razloga što su prvo tuženik i on rodbinski povezani u svojstvu oca i sina, zbog čega da vrijedi zakonska presumpcija da raspolaganja učinjena za korist krvnog srodnika nisu učinjena u dobroj vjeri. Osim toga da u prilog pomanjkanja dobre vjere drugo tuženika u trenutku stjecanja založnog prava govori i činjenica da je drugo tuženik u trenutku podnošenja ove tužbe direktor društva IAK, Industrija apna Kresnice d.o.o. kao i činjenica da je upis založnog prava u zemljišnu knjigu izvršen nakon što je tužitelj podnio tužbu protiv prvo tuženika i dr. Tvrdi da je takav upis založnog prava izvršen s ciljem onemogućavanja tužitelja u realizaciji upisa u zemljišnu knjigu na temelju slovenskih privatizacijskih propisa kao i s ciljem onemogućavanja punopravnog prava raspolaganja tužitelja kao vlasnika predmetnih nekretnina. Radi svega navedenog predložio je da sud donese presudu kako je to navedeno u izreci.

2.Tuženici u svome odgovoru na tužbu priznaju da je prvo tuženik upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetnih nekretnina kao i da je na tim nekretninama upisano pravo zaloga u korist drugo tuženika. Sve ostale navode iz tužbe osporavaju u cijelosti, a tužbu i tužbeni zahtjev smatraju neosnovanim. Navode da je neistinito da su predmetne nekretnine neprocijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije slovenskog društvenog poduzeća Industria apna Kresnica kao i da bi to poduzeće bilo upisano kao nositelj prava korištenja predmetnih nekretnina. Pojašnjavaju da su predmetne nekretnine od 2006. upisane s pravom vlasništva trgovačkog društva IAK, Industria apna Kresnice d.o.o. temeljem pravnog posla te da nikada ranije nije bilo upisano pravo korištenja tog slovenskog društvenog poduzeća. Što se tiče upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi u korist poduzeća IAK, Industria apna Kresnice d.o.o. navode da je to učinjeno temeljem naplatnog pravnog posla – kupoprodaje, koja pravna osnova je nastala prije razdruživanja, odnosno prije 08. listopada 1991. te da je sud temeljem članka 4. Međunarodnog ugovora dopustio upis vlasništva osobi koja je pravno sljedništvo dokazala odgovarajućim ispravama. Da je zemljišnoknjižni sud pogrešno primijenio odredbe Međunarodnog prava da se je odluka suda mogla pobijati žalbom, ali takva odluka da je pravomoćna pa da se stoga valjanost takvog upisa može pobijati u parnici – brisovnom tužbom na koju je ovlašten nositelj knjižnog prava koje je pogrešnom uknjižbom povrijeđeno, a što da tužitelj nije. Nadalje navode da je točno da su sve predmetne nekretnine na dan 01. siječnja 1997. bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja "Euroturist" Poreč. S obzirom na to u odnosu na tuženike ističu odgodni učinak načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige za sve nekretnine koje su na dan stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima bile upisane kao društveno vlasništvo, koje načelo propisuje da u prijelaznom razdoblju ni prema kome, pa niti prema poštenim stjecateljima ne djeluje neoboriva predmjeva istinitosti zemljišnoknjižnog stanja. Navode tužitelja koji se poziva na ništetnost pravnih poslova koji su sklopljeni prije upisa tuženika kao i na njegove navode o nesavjesnosti tuženika smatraju nebitnima jer da o njima ne ovisi odluka o tužbenom zahtjevu koje tužitelj temelji na stjecanju vlasništva ex lege, a koje stjecanje radi neprimjene načela povjerenja suprotstavlja vlasništvu tuženika odnosno upisanog založnog prava. Smatraju da je jedina odlučna i bitna činjenica da li predmetne nekretnine predstavljaju imovinu koja je prešla u vlasništvo tužitelja temeljem Zakona o završetku pretvorbe i privatizacije pravnih osoba u vlasništvu slovenskog društva za razvoj čijeg je tužitelj slijednik. Osporavaju prelazak imovine u vlasništvo tužitelja temeljem navedenog zakona prema kojem da je u članku 6. propisano da se društvenim kapitalom koji je na dan stupanja na snagu zakona prešao u vlasništvo i upravljanje Slovenske razvojne družbe kao pravnog prednika tužitelja smatra i imovina koja nije bila uzeta u obzir u početnoj bilanci prema stanju na dan 01. siječnja 1993. za pravne osobe koje su se vlasnički preoblikovale prema Zakonu o lastninskem preoblikovanju. U tu svrhu da je propisana obveza pravnim osobama na dostavljanje podataka temeljem kojih bi Slovenska razvojna družba tu imovinu mogla evidentirati, prenijeti u posjed, na upravljanje i raspolaganje kao i rok za dostavu podataka te posljedice nepostupanja. Navodi da prema odredbama Zakona o zaključku lastninjenja in privatizacije pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe završetak pretvorbe pretpostavlja prijelaz društvenog kapitala u vlasništvo i upravljanje Slovenske razvojne družbe s istovremenim preoblikovanjem u društvo kapitala, ukoliko ista u vrijeme prelaska društvenog kapitala još uvijek nije organizirana kao društvo kapitala. Društveni kapital takvih poduzeća odnosno pravnih osoba koja do stupanja na snagu zakona još nisu pribavile suglasnost Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju iz članka 20. stavak 4. Zakona o lastinskem preoblikovanju podjetji, prelaze u vlasništvo i upravljanje Slovenske razvojne družbe. Odredbe članka 5. navedenog Zakona reguliraju prelazak kapitala za one subjekte koji su pribavili suglasnost Agencije Republike Slovenije na pretvorbu do stupanja na snagu ovog Zakona te se u njima propisuje da se u tom slučaju na prednika tuženika prenosi kapital pretvorenih društava kojeg je utvrdilo revizijsko tijelo u postupku revizije pretvorbe. Navode da je u potvrdi tužitelja naznačeno da je provedeno vlasničko preoblikovanje poduzeća SCT, Industria apna Kresnice d.o.o. u skladu s propisima Republike Slovenije o čemu je izdana suglasnost Agencije Republike Slovenije za restrukturiranje i privatizaciju 07. travnja 1998., te da predmetne nekretnine nisu procijenjene u imovinu poduzeća Industria apna Kresnice, odnosno u početnu bilancu poduzeća prema stanju na dan 01. siječnja 1993. Tuženici osporavaju tu potvrdu te tvrde da ovlast na izdavanje potvrde bez prethodno provedenog postupka revizije ne proizlazi iz slovenskih privatizacijskih propisa koji također uređuju način revizije ranije provedenog postupka pretvorbe vođenje postupka i sudjelovanje pretvorenog pravnog subjekta u tom postupku te donošenje rješenja koje predstavlja upravni akt, a kako je to uređeno i našim zakonima. Nadalje navode da iz sadržaja te potvrde ne proizlazi da je prethodno vođen postupak kojim bi se utvrdio status ove imovine, odnosno da je potvrda izdana temeljem pravomoćno okončanog postupka revizije pretvorbe. Tvrde da je priložena potvrda izdana u svrhu zemljišnoknjižnog postupka ili drugog sudskog postupka u kojem tužitelj ostvaruje pravo vlasništva na nekretninama. Ako je sporan sadržaj potvrde tada bi naši sudovi bili dužni ispitivati da li su u početnu bilancu na dan 01. siječnja 1993. uključene predmetne nekretnine kao imovina društva koje je vršilo pretvorbu, a što da zasigurno nije bila intencija prilikom sklapanja međunarodnog ugovora. Za slučaj da sud spornu potvrdu smatra valjanim dokazom postavljaju pitanje da li predmetne nekretnine postaju vlasništvo tužitelja temeljem članka 6. Zakona o završetku pretvorbe i privatizacije pravnih osoba u vlasništvu slovenskog društva za razvoj i u slučaju kada su te iste nekretnine procijenjene u kapital drugog društva u postupku pretvorbe. S tim u vezi navode da je ranija Agencija za prestrukturiranje in privatizaciju Republike Slovenije izdala potvrdu kojom potvrđuje da je poduzeće SCT d.d. Ljuljana u stanje bilance otvorenja na dan 01. siječnja 1993. uključilo nekretnine na području Republike Hrvatske između ostalih i predmetne. Stoga smatraju da ne postoje pretpostavke prelaska predmetnih nekretnina u vlasništvo tužitelja. Radi svega navedenog predložili su da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja i njima naknadi prouzročeni parnični trošak.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: zk izvadatke (16-30), Zakon o zaključku lastninjena in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe (ZZLPPO-32-90), prijepis iz ručno vođene zemljišne knjige (91-101), ugovore o kupoprodaji stana između Euroturista i I.A.K. i tabularne isprave Euroturista (102- 121), potvrdu D.S.U. od 19. lipnja 2023. (123-126), darovni ugovor između I.A.K. i Lipolt (150-151), povijesni izvadak iz sudskog registra Lipolt d.o.o. (152-156), redni ispis iz sudskog registra (157-174), rješenje Trgovačkog suda u Pazinu od 07. ožujka 2019. P-69/19 (182-183), potvrdu Agencije od 01. rujna 2003. (199-202), otvorene bilance (221-225), zapisnik komisije o imovinsko pravnom sporazumu između Slovenije i RH (226-240), program vlasničke pretvorbe S.C.T. (245-569), početne bilance S.C.T. I.A.K. (579-584), otvorene bilance S.C.T. I.A.K. (585-589), potvrdu o pretvorbi S.C.T. od 12. travnja 2002. (591-592), odluke agencije za restrukturiranje i privatizaciju Slovenije (594-606), izjavu o diobi prava vlasništva i uspostavi etažnog vlasništva (607-611), zahtjev za izdavanje uvjerenja (613), uvjerenje o statusu nekretnine (614), potvrdu D.S.U. od 22. travnja 2024. (679-682), Zakon o ukidanju agencije Republike Slovenije za revidiranje vlasničkog preoblikovanja poduzeća (733- 739), Zakon o vlasničkom preoblikovanju poduzeća (775-783), saslušao je svjedoka EL (786-788), drugo tuženika (788-790), svjedoka FLS (824-825) i prvo tuženika (825-827) te je izvršio uvid u priložene ovosudne spise poslovni broj P-80/07, Z-13/14, Z-4892/14, Z-1351/13, Z-3897/06, Z-497/06, Z- 3584/14 i Z-1809/15.

Sud nije izvodio druge predložene dokaze s obzirom da je iz izvedenih stvar dovoljno raspravljena za donošenje meritorne odluke.

4.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

5.U ovom postupku nije sporno da je kao vlasnik nekretnina:

- 8. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) Dvosobni stan na prvom katu zgrade, u planu posebnih dijelova zgrade označen kao dio "8". neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine opisane kao TROKATNA ZGRADA U [adresa] i [adresa] površine 434 m2, sagrađen na zk. č. br. 829 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-ETAŽNA KNJIGA (nekretnina 4) – u nastavku predmetne nekretnine, u zemljišnoj knjizi bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja EUROTURIST-a Poreč, koje poduzeće je i izgradilo te stanove. To poduzeće 1976. predmetne nekretnine prodaje INDUSTRIJI APNA, [adresa], Slovenija koji se tek 2006. upisuju u zemljišnu knjigu kao vlasnici i to temeljem kupoprodajnih ugovora (102- 120) i tabularnih isprava (121), odnosno upisuje se poduzeće IAK Industrija Apna Kresnice d.o.o.. Zatim IAK, Industrija apna Kresnice d.o.o. predmetne nekretnine daruje poduzeću LIPOLT d.o.o., Umag zastupanom po direktoru NL, ovdje 1. tuženiku, 06. srpnja 2006. (150-151). Potom poduzeće LIPOLT d.o.o. prodaje predmetne nekretnine 1. tuženiku dana 30. rujna 2013., tako da je on danas upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi.

Nije ni sporno da se je 27. svibnja 2015. u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama upisao 2. tuženik kao korisnik zajedničkog prava zaloga temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava. Nadalje nije sporno da se između tužitelja (ovdje isto tužitelja) i tuženika: 1.LIPOLT d.o.o. u stečaju, 2. Splošno gradbeno podjetje Slovenija ceste tehnika Obnova d.d. v stačaju i 3. IAK Industrija apna Kresnice d.o.o., pred Trgovačkim sudom u Pazinu vodi parnični postupak radi utvrđenja ništavosti, utvrđenja i trpljenja posl.br. P-69/2019 (prije P- 126/14) u kojem postupku je u zemljišnim knjigama bio zabilježen spor na predmetnim nekretninama, koja je brisana iako je u tom postupku utvrđen prekid rješenjem posl.br. P-69/2019-27 od 07. ožujka 2019. (182-183). Nije ni sporno da se je kod ovoga suda, točnije Općinskog suda u Poreču vodio parnični postupak pod posl.br. P-80/07 između tužitelja SCT d.d. [adresa] u stečaju i tuženika: 1. EUROTURIST Poslovna zajednica za izgradnju objekata za tržište – u likvidaciji, Poreč, 2. IAK Industrija apna Kresnica d.o.o., Slovenija i 3. LIPOLT d.o.o. [adresa], radi utvrđenja ništavosti, brisanja i trpljenja u kojem postupku je donesena presuda posl.br. P-80/07-21 od 15. studenog 2013. kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim: 1. pravnih poslova i to četiri tabularne isprave kojima je 1. tuženik raspolagao nekretninama za korist 2. tuženika bez suglasnosti nadležnog ministarstva Republike Hrvatske, 2. darovnog ugovora od 06. lipnja 2006 između tvrtke iAK Industrija apna Kresnice d.o.o. kao darovatelja i LIPOLT d.o.o., kao i utvrđenje da tužitelj kao pravni slijednik tvrtke IAK Industrija apna Kresnice p.o. Kresnice temeljem čl. 2-4 ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinsko pravnih odnosa ima valjan pravni osnov za upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli, posl.br. Gž-222714-2 od 08. rujna 2014. (priloženi spis Općinskog suda u Poreču, posl.br. P-80/07).

6.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina.

7.Tužitelj tvrdi da je pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekao temeljem zakona i međunarodnih ugovora.

Dok tuženici tvrde da je vlasnik 1. tuženik koji je vlasništvo stekao temeljem valjanog pravnog posla, s povjerenjem u zemljišne knjige, na kojim nekretninama 2. tuženik ima valjano upisano založno pravo.

Temeljem članka 4. Međunarodnog ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinsko pravnih odnosa koji je objavljen u Narodnim novinama Republike Hrvatske (NN 15/99) proizlazi da će ugovorne stranke omogućiti stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava i upis u zemljišne knjige na svojem teritoriju fizičkim i pravnim osobama druge ugovorne stranke, ako je valjana pravna osnova stjecanja nastala do dana uspostave neovisnosti one ugovorne stranke na teritoriju kojem se nekretnina nalazi, bez obzira na mjesto nastanka pravne osnove stjecanja. Ugovorne stranke omogućit će stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava fizičkim i pravnim osobama druge ugovorne stranke i nakon dana uspostave neovisnosti ugovornih stranaka sukladno propisima svake od ugovornih stranaka o stjecanju prava vlasništva stranaka.

Znači, za stjecanje prava vlasništva imovine slovenskih poduzeća koja se nalazi na području Republike Hrvatske primjenjuje se slovensko zakonodavstvo. U članku 6. Zakona o zaključku lastninjena in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe (Zakon o završetku pretvorbe i privatizacije pravnih osoba u vlasništvu slovenskog društva za razvoj - 32-86) stoji da društvenim kapitalom, koji danom stupanja ovog zakona na snagu prelazi u vlasništvo i upravljanje Slovenske razvojne družbe i koji se preoblikuje sukladno ovom zakonu, smatra se i imovina fizičkih i pravnih osoba u zemlji i u inozemstvu zajedno s njenim povećanjem iz poslovanja, koja proizlazi iz poslovanja nekadašnjih društvenih poduzeća, odnosno drugih pravnih osoba registriranih u [adresa], koje se vlasnički preoblikuju ili su se preoblikovale na temelju ZLPP ili posebnog zakona, ako ta imovina nije bila uzeta u obzir u početnoj bilanci prema stanju na dan 01. siječnja 1993. u skladu s uredbom o metodologiji za izradu početne bilance stanja (Uradni list RS, br. 24/93, 62/93, 72/93, 19/94, 32/94 i 45/94).

Dan stupanja na snagu navedenog Zakona je 01. svibnja 1998. (članak 74. stavak 1.), što znači da je s tim danom prešlo pravo vlasništva (ex lege) na svim nekretninama i u Republici Hrvatskoj koje slovenska društvena poduzeća nisu uključila u postupku pretvorbe i privatizacije na Slovensku razvojnu družbu.

U članku 2. Zakona o prenosu pooblastil, pravic in obveznosti Slovenske razvojne družbe in o prenehanju agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizacijo (Zakon o prijenosu ovlasti, prava i obveza Slovenskog društva za razvoj i o prestanku Agencije Republike Slovenije za restrukturiranje i privatizaciju – 88-89) stoji da sve ovlasti i prava Slovenske razvojne družbe d.d. – v likvidaciji, s područja vlasničkog preoblikovanja društvenog vlasništva, privatizacije i denacionalizacije, koja su određena zakonima i propisima izdanim na temelju tih zakona, te s njima povezana imovina, prenose se na D.S.U. družbo za svetovanje in upravljanje d.o.o. (ovdje tužitelja).

Znači, sukladno navedenim propisima proizlazi da je imovina slovenskih društvenih poduzeća koja nije bila uključena u postupak pretvorbe i privatizacije, a nalazi se u Republici Hrvatskoj prešla na tužitelja s danom 01. svibnja 1998.

8.Kao što je naprijed kao nesporno navedeno prvotni vlasnik predmetnih nekretnina bio je hrvatsko društveno poduzeće EUROTURIST poslovno udruženje – Poreč, odnosno u zemljišnoj knjizi je bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja EUROTURIST-a Poreč (92-101) koje je predmetne nekretnine prodalo 1976. slovenskom društvenom poduzeću Industrija Apna Kresnice, Kresnice.

Da bi tužitelj po zakonu postao vlasnik predmetnih nekretnina bilo je potrebno da one nisu procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije slovenskog društvenog poduzeća Industrija Apna Kresnice, F.

Iz potvrde tužitelja broj 03/2023 od 19. lipnja 2023. (123-126) proizlazi da predmetne nekretnine nisu bile procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije slovenskog društvenog poduzeća Industrija Apna Kresnice, Kresnice.

Tuženici osporavaju valjanost te potvrde jer da ovlast na izdavanje takve potvrde bez prethodno provedenog postupka revizije ne proizlazi iz slovenskih privatizacijskih propisa. Da iz sadržaja te potvrde ne proizlazi da je prethodno vođen postupak koji bi utvrdio status imovine odnosno da je potvrda izdana temeljem pravomoćno okončanog postupka revizije pretvorbe. Priložili su potvrdu Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje i privatizaciju broj LP 1507/1071 od 01. rujna 2003. (199-202) u kojoj stoji da je poduzeće SCT d.d. [adresa], u stanju bilance otvorenja od 01. siječnja 1993. koju je izradilo za izvođenje postupka vlasničke pretvorbe uključilo i vikend objekte na području Republike Hrvatske, između kojih i predmetne nekretnine (naznačena je nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sada predmetne nekretnine, što tužitelj nije osporio).

Tužitelj je nakon toga dostavio novu potvrdu broj 04/24 od 22. travnja 2024. (697-382) iz koje proizlazi da predmetne nekretnine nisu procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije poduzeća SCT d.d. [adresa].

Znači, imamo tri potvrde od kojih se jedna bitno razlikuje i to ona dostavljena od strane tuženika od 01. rujna 2003. (199-202).

Tužitelj tvrdi da je ovlašten za izdavanje predmetnih potvrdi što da proizlazi iz Međunarodnog ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije.

Da je tome tako proizlazi iz zapisnika Komisije za provedbu Međunarodnog ugovora od 06. rujna 2000. (232-240) iz kojeg proizlazi da je tužitelj ovlašten izdavati potvrde o procjeni ili ne procjeni nekretnina bivših slovenskih društvenih poduzeća u temeljni kapital.

Isto tako iz iskaza svjedoka EL (786-788), voditelja pravnog odjela tužitelja, te FLS (824-285), direktora tužitelja od 2002. do 2006., a potom voditelja odjela za javne ovlasti do 2023., proizlazi da tužitelj ima pravna ovlaštenja na osnovu zakona i Međunarodnog ugovora, isto koje u Republici Hrvatskoj ima Hrvatski fond za privatizaciju.

S obzirom na navedeno neosnovan je prigovor tuženika da tužitelj nije ovlašten za izdavanje potvrda o procijenjenoj i neprocijenjenoj imovini slovenskih poduzeća.

9.Tužitelj nadalje ističe da u slovenskom privatizacijskom zakonodavstvu ne postoji odredba iz koje bi proizlazilo da se o pitanju procjene ili ne procjene nekretnina odlučuje u upravnom postupku i upravnim aktom, niti koja bi predviđala revizijski postupak pretvorbe po okončanju koji se tek može donijeti odluka o procijenjenoj i neprocijenjenoj imovini.

Za razliku od njih tuženici tvrde da postoji i to Zakon o ukinitvi agencije Republike Slovenije za revidiranje lastninskega preoblikovanja podjetij (Zakon o ukidanju Agencije Republike Slovenije za revidiranje vlasničkog preoblikovanja poduzeća – str 724-729 i 733-735) kojim da je propisano da je ovlaštenik za provedbu revizije u Republici Sloveniji nakon prestanka ovlasti Agencije sada Državno odvjetništvo Republike Slovenije.

Tvrdnja tuženika nije točno jer upravo citirani Zakon u čl. 3.st.1. navodi da u nedovršene predmete i upravne sporove, u kojima je Agencija stranka u postupku, umjesto Agencije ulazi i nastavlja postupke Državno pravobraniteljstvo Republike Slovenije. U stavku 2. navodi da u ime Republike Slovenije Državno pravobraniteljstvo Republike Slovenije prati izvršenje revizijske odluke u slučajevima kada je revidirana pravna osoba dužna poštivati odredbe čl.5 i odjeljka 5 poglavlja III Zakona o zaključenju vlasništva i privatizaciji pravnih osoba u vlasništvu Slovenskog razvojnog društva; otklanja pravne posljedice rješenje o pokretanju revizije koje bi se morale otkloniti na temelju odluke u upravnom sporu; te zaprima gradivo trajnog dokumentarnog karaktera koji nije javno arhivsko gradivo.

Međutim u čl. 5. Zakona o zaključku lastninjena in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe (Zakon o završetku pretvorbe i privatizacije pravnih osoba u vlasništvu slovenskog društva za razvoj - 32-86) navedeno je da se revizija provodi nad onim pravnim osobama koje su provele postupak pretvorbe suprotno zakonskim propisima.

Znači u slučaju kad je postupak pretvorbe neke pravne osobe u Republici Sloveniji bio iz nekog razloga nezakonit provodi se postupak revizije, koji postupak je provodila Agencija Republike Slovenije, a stupanjem na snagu Zakona o ukinitvi agencije Republike Slovenije za revidiranje lastninskega preoblikovanja podjetij (Zakon o ukidanju Agencije Republike Slovenije za revidiranje vlasničkog preoblikovanja poduzeća – str 724-729 i 733-735), u pokrenute postupke revizije umjesto Agencije na njihovo mjesto stupa Državno odvjetništvo.

Tuženici nisu ničim dokazali da bi postupak pretvodbe i privatizacije slovenskog društvenog poduzeća Industrija Apna Kresnice, F bio nezakonit. Ne samo to oni to nisu ni tvrdili.

Osim toga iz iskaza svjedoka EL (786-788) proizlazi da je u vezi potvrde za društvo SCT d.d. iz 2003. (199-202) došlo do pogreške radi čega su poduzeli mjere, uputili su dopis stečajnom upravitelju toga poduzeća, odnosno napravili su prijavu u stečajnom postupku te su tražili da im to poduzeće vrati predmetne nekretnine jer ako to ne učine da će se to rješavati kroz sudski postupak. Pokrenut je sudski postupak u Sloveniji negdje 2012. pred njihovim Trgovačkim sudom koji je donio odluku da nije nadležan za nekretnine koje se nalaze u Republici Hrvatskoj. Nakon toga pokrenuti su sudski postupci u Republici Hrvatskoj. Još je na pitanje da li tužitelj raspolaže instrumentom kojim može poništiti, staviti izvan snage potvrdu u kojoj je nešto pogrešno navedeno odgovorio da je u konkretnom slučaju izdana nova potvrda 2024. u kojoj stoji da predmetne nekretnine nisu procijenjene u postupku pretvorbe društva SCT d.d.

Svjedok FLS u svoj je iskazu (824-825) izjavio da u Republici Sloveniji jedino je tužitelj ovlašten na izdavanje predmetnih potvrda s obzirom da jedino on vodi dokumentaciju temeljem koje se takva potvrda može izdati. Na pitanje tko u Sloveniji ima ovlasti provoditi reviziju društvenih poduzeća odgovorio je da nakon pravomoćnosti druge odluke to nema nitko. Nadalje je izjavio da se je revizija mogla provoditi zbog oštećenja društvenog kapitala npr. u slučaju da su prenesene na neke fizičke osobe, u slučaju prevelikih plaća radnika i sl. Da treba praviti razliku između suspenzivne i nesuspenzivne revizije. Nesuspenzivna je značila da firma može nastaviti s postupkom privatizacije dok suspenzivna to nije dopuštala sve dok revizija nije bila završena, dok se poduzeće ne uskladi s revizijom.

S obzirom na navedeno sud smatra da revizijsko tijelo Republike Slovenije nije ni trebalo svojom odlukom utvrđivati što čini društveni kapital slovenskog društvenog poduzeća Industrija Apna Kresnice, F jer nije bilo nikakve nezakonitosti tijekom njegove pretvorbe i privatizacije.

Presuda Vrhovnog suda Republike Slovenije dostavljena po tuženicima (812- 822) ne odnosi se na slučaj sličan predmetnom i kao takva ne može biti od utjecaja na ovaj postupak.

10.Nadalje, kao što je naprijed već spomenuto tužitelj, odnosno njegov prednik je izdalo tri potvrde.

Kronološki to su:

a) potvrda Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje i privatizaciju broj LP 1507/1071 od 01. rujna 2003. (199-202) u kojoj stoji da je poduzeće SCT d.d. Ljubljana, u stanju bilance otvorenja od 01. siječnja 1993. koju je izradilo za izvođenje postupka vlasničke pretvorbe uključilo i vikend objekte na području Republike

Hrvatske, između kojih i predmetne nekretnine;

b) potvrda tužitelja broj 03/2023 od 19. lipnja 2023. (123-126) u kojoj stoji da predmetne nekretnine nisu bile procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije slovenskog društvenog poduzeća Industrija Apna Kresnice, Kresnice;

c) potvrda tužitelja broj 04/24 od 22. travnja 2024. (697-382) iz koje proizlazi da predmetne nekretnine nisu procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije poduzeća SCT d.d. Ljubljana.

Te potvrde treba sagledavati u smislu čl. 6. . Zakona o zaključku lastninjena in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe (Zakon o završetku pretvorbe i privatizacije pravnih osoba u vlasništvu slovenskog društva za razvoj - 32- 86) u kojoj se navodi da je odlučna početna bilanca pojedinog poduzeća na dan 01. siječnja 1993., odnosno da li u toj bilanci je određena imovina uzeta u obzir ili ne, a sukladno Uredbi o metodologiji za izradu početne bilance stanja (Uradni list RS, br. 24/93, 62/93, 72/93, 19/94, 32/94 i 45/94).

U navedenim potvrdama spominju se dva poduzeća SCT d.d. Ljubljana i Industrija Apna Kresnice.

Iz iskaza svjedoka EL (786-788), FLS (824-825), te prvo tuženika FL (825-827) proizlazi da je poduzeće Industrija Apna Kresnice (IAK) bio dio društva SCT d.d. Ljubljana, odnosno da je IAK bio OOUR unutar RO SCT koji su se razdvojili, te je postupak pretvorbe i privatizacije proveden posebno za svako to društvo, čije iskaze sud u tom pogledu smatra jasnim i ne proturječnim. Da je tome tako proizlazi i iz izvadaka iz sudskog registra (382-395,405- 433,438-447). Osim toga u postupku koji se je vodio pred Općinskim sudom u Poreču poslovni broj P-80/07, tamo tuženici i to IAK Industrija Apna Kresnice d.o.o. i Lipolt d.o.o. su tvrdili da je IAK Industija Apna Kresnice bila jedan od OOUR-a u sastavu SGP Slovenija ceste n.sol.o. Ljubljana koje je 1999. izvršilo preoblikovanje (priloženi spis Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-80/07).

11.S obzirom na to ostaje pitanje čije su predmetne nekretnine, da li od društva IAK ili SCT.

S tim u vezi odlučno je da li su ta društva u svojoj početnoj bilanci na dan 01. siječnja 1993. imala predmetne nekretnine.

Iz početne bilance društva SCT d.d. (307-319) proizlazi da nekretnine poput apartmana za odmor i sport koje bi bile adekvatne predmetnim nekretninama nisu bile uvrštene u tu bilancu. Isto tako nisu procijenjene niti u stavkama građevinsko zemljište i stambene zgrade. Naime, iz priloga broj 2 izvješća o provedenoj procjeni zemljišta i nekretnina za početnu bilancu (264-268 i 502-506) proizlazi da se ta procjena odnosi samo na imovinu u Republici Sloveniji.

S obzirom na to sadržaj potvrde od 01. rujna 2003. ne odgovara istini jer predmetne nekretnine nisu bile procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije društva SCT d.d. Ljubljana.

Da je tome tako proizlazi iz iskaza svjedoka EL (786-788) i FLS (824-825), a potvrđuje potvrda tužitelja od 22. travnja 2024. (679-682) u kojoj stoji da u postupku pretvorbe i privatizacije SCT d.d. Ljubljana nisu bile uključene predmetne nekretnine.

Nadalje iz priloženog spisa Općinskog suda u Poreču, posl.br. P-80/07 proizlazi da se je vodio parnični postupak između SCT d.d. Ljubljana kao tužitelja i Euroturista, IAK Industrija Apna Kresnice d.o.o. i Lipolt d.o.o., kao tuženika, radi utvrđenja ništavosti, brisanja i trpljenja. Donesena je presuda poslovni broj P- 80/07-21 dana 15. studenog 2013. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim pravnih poslova, četiri tabularne isprave kojima je Euroturist raspolagao u korist IAK Industrija Apna Kresnice d.o.o. bez suglasnosti nadležnog ministarstva Republike Hrvatske, te darovnog ugovora od 06. srpnja 2006. sklopljenog između IAK Industrije Apna Kresnice d.o.o. kao darovatelja i Lipolt d.o.o. kao daroprimatelja, te da se tužitelj kao pravni slijednik tvrtke IAK Industrija Apna Kresnice d.o.o. upiše kao vlasnik u zemljišnu knjigu na predmetnim nekretninama. Ta presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Puli, posl.br. Gž-222/14-2 od 08. rujna 2014.

U tom postupku drugi i treće tuženici IAK Industrija Apna Kresnice d.o.o. i Lipolt d.o.o. (koji su bili zastupani po istoj punomoćnici kao tuženici u ovom postupku) tvrdili su upravo ono što tvrdi ovdje tužitelj, a to je da predmetne nekretnine nisu mogle biti procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije društva SCT Industrija Apna Kresnice d.o.o. jer da je ona činila temeljni kapital drugog društva i to upravo IAK Industija Apna Kresnice d.o.o. (priloženi spis Općinskog sud au Poreču, posl.br. P-80/07).

S obzirom na to doista proizlazi da su ovdje tuženici znali da potvrda prednika tužitelja broj LP 1507/1071 od 01. rujna 2003. (199-202) nije odgovarala istini, ali se u ovom postupku na nju pozivaju jer im ide u prilog, koje ponašanje sud smatra nedosljednim i kao takvim neprihvatljivim.

S tim u vezi valja spomenuti da su predmetne potvrde tužitelja javne isprave za koje vrijedi presumcija istinitosti, pa tko tvrdi suprotno mora to i dokazati. Tuženici ničim nisu dokazali suprotno.

12.Nadalje, na predmetnim nekretninama koje su u zemljišnoj knjizi bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja EUROTURISTA Poreč upisuje se društvo IAK, Industrija Apna Kresnice d.o.o., Slovenija i to temeljem kupoprodajnih ugovora i tabularnih isprava (priloženi spis zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda poslovni broj Z-497/06) rješenjem poslovni broj Z-497/06 od 25. veljače 2006.

Nakon toga IAK Industrija Apna Kresnice d.o.o. s poduzećem Lipolt d.o.o. Umag sklapa darovni ugovor 06. srpnja 2006. (150-151) kojim predmetne nekretnine daruje poduzeću Lipolt d.o.o. Umag, te se u zemljišnoj knjizi kao vlasnik tih nekretnina upisuje poduzeće Lipolt d.o.o. Umag koji upis je dopušten rješenjem ovoga suda zemljišnoknjižni odjel poslovni broj Z-3897/06 od 25. kolovoza 2006. (priloženi ovosudni spis poslovni broj Z-3897/06).

U to vrijeme (2006.) direktor IAK Industrija Apna Kresnice d.o.o. i direktor Lipolt d.o.o. Umag je jedna te ista osoba, CL, ovdje prvo tuženik, što nije sporno. Potom Lipolt d.o.o. predmetne nekretnine prodaje NL, ovdje prvo tuženiku 30. rujna 2014., koji se upisuje kao vlasnik u zemljišnu knjigu rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Poreču, posl.br. Z-14/14 dana 02. svibnja 2014.

Tužitelj tvrdi da prvo tuženik nije savjestan stjecatelj jer da je znao odnosno mogao znati da predmetne nekretnine nisu bile procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije društva IAK Industija Apna Kresnice, tim više što da je u to vrijeme na predmetnim nekretninama bila upisana zabilježba spora koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Pazinu pod posl.br. P-69/2019 (ranije posl.br.P-126/14) između D.S.U kao tužitelja i poduzeća Lipolt d.o.o., SCT d.d., IAK Industrija Apna Kresnice d.o.o. i FL kao tuženika.

Iz povijesnih z.k. izvadaka za predmetne nekretnine (16-30) proizlazi da su bile upisane dvije zabilježbe spora. Prva, 13. veljače 2007., kojom je upisano da se kod ovoga suda vodi parnični postupak pod posl.br. P-80/07., koja je brisana 21. studenog 2014. i druga 28. ožujka 2014., kojim je upisano da se vodi postupak pod posl.br. P- 126/14. koja je brisana 16. prosinca 2014.

Kao što je naprijed spomenuto u postupku pred Općinskim sudom u Poreču, posl.br. P-80/07 tuženici IAK Industrija Apna Kresnice d.o.o. i Lipolt d.o.o. su tvrdili da su predmetne nekretnine imovina poduzeća IAK Industrija Apna Kresnice d.o.o. Zatim da je Industrija Apna Kresnice bila jedna od OOUR-a u sastava SGP Slovenija ceste n.sol.O. Ljubljana, znači bilo je društveno poduzeće. Međutim za to poduzeće (IAK Industrija Apna Kresnice) oni ne pribavljaju potvrdu nadležnog tijela Slovenije (tužitelja ili njegovog prednika) iz kojeg bi proizlazilo da li su te nekretnine procijenjene ili ne u postupku pretvorbe tog društvenog poduzeća.

S obzirom da postoji potvrda tužitelja da predmetne nekretnine nisu bile procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije društva IAK Industrija Apna Kresnice 03/2023 od 19. lipnja 2023. (123-126) tuženicima nije ni u interesu da takvu potvrdu pribavljaju.

Nadalje pred Trgovačkim sudom u Pazinu, posl.br. P-69/2019 (prije P-1273/15, P-126/14) vodi se parnični postupak između tužitelja (ovdje isto tužitelja) i tuženika: 1.LIPOLT d.o.o. u stečaju, 2. Splošno gradbeno podjetje Slovenija ceste tehnika Obnova d.d. v stačaju i 3. IAK Industrija Apna Kresnice d.o.o., radi utvrđenja ništavosti, utvrđenja i trpljenja u kojem je utvrđen prekid, rješenjem posl.br. P-69/2019-27 od 07. ožujka 2019. (182-183) jer je poduzeće Lipolt d.o.o. brisan iz sudskog registra. S obzirom da je taj spor bio zabilježen u zemljišnoj knjizi i to na predmetnim nekretninama, predmetnom toga postupka su bile sigurno te nekretnine. Zabilježba toga spora je brisana rješenjem Z-3584/14-2 od 16. prosinca 2014. jer je promijenjen vlasnik predmetnih nekretnina, i to temeljem kupoprodajnog ugovora između Lipolt d.o.o. i ovdje prvo tuženika od 30. rujna 2013.

Direktor poduzeća IAK Industrija Apna Kresnice d.o.o. i poduzeća Lipolt d.o.o. je bila jedna te ista osoba CL, ovdje prvo tuženik (izvaci iz sudskih registara (152-174).

Prvo tuženik je u svom iskazu (825-827) izjavio da je 2002. postao direktor I.A.K., a do tada je radio u firmi Lesonit Ilirska Bistrica isto kao direktor. Kada je postao direktor I.A.K. upoznao se je s poslovanjem tog društva i s njegovim nastankom. S obzirom na to saznao je da je I.A.K. 1976. od Euroturista kupio predmetne nekretnine. Kako se je radilo o apartmanima željeli su da se oni koriste za potrebe njihovih ljudi. Tada 2002. nije bilo moguće da vlasnik nekretnina u Republici Hrvatskoj bude fizička osoba pa su radi toga osnovali društvo Lipolt d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Zatim da se je firma Lipolt upisala kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnu knjigu i to na način da je skupština I.A.K. donijela odluku da se predmetne nekretnine dadu firmi Lipolt o čemu vjeruje da postoji zapisnik, pisani trag. Još je izjavio da je firma S.C.T. sudskim putem negdje 2007. tužila da su predmetni apartmani njihovi, a tužila je poduzeće I.A.K. zatim da je 2003. vidio dopis, papir, u kojem je stajalo da su predmetne nekretnine privatizirane, procijenjene u temeljni kapital S.C.T. To mu je značilo da su sve stvari čiste, a osim toga postojala je i garancija firme Poteza koja je kupila sve nekretnine od I.A.K. koje je I.A.K. imao prilikom ulaska u S.C.T. Kada je S.C.T. izgubio sudski postupak koji je ranije spomenuo, temeljem spomenutog dopisa D.S.U. da su predmetne nekretnine ušle u temeljni kapital S.C.T., uknjižili su se kao vlasnici predmetnih nekretnina u zemljišnu knjigu, pri tome misli na sebe, odnosno na firmu Lipolt d.o.o. Još je izjavio da je njemu firma Poteza garantirala da su predmetne nekretnine privatizirane. Oni su mu rekli da je to privatiziralo poduzeće S.C.T., a potom da je vidio dokument u kojem to stoji. Kada ga je D.S.U. 2014. tužio pred trgovačkim sudom da nije tražio niti provjeravao da li su predmetne nekretnine privatizirane jer je to garantiralo poduzeće Poteza, a postojao je i dopis iz kojeg je to proizlazilo, a dobio je ugovore o kupnji i ključeve od tih apartmana. Na pitanje zašto je u kupoprodajnom ugovoru između poduzeća Lipolt i njega naznačeno da će se kupoprodajna cijena isplatiti nakon okončanja sudskih postupaka ako tvrdi da je sve bilo čisto odgovorio je da se ne sjeća. Na pitanje da li je I.A.K. sa S.C.T. sklopio kakav pravni posao u vezi predmetnih nekretnina odgovorio je da nije. Na pitanje da li je smatrao potrebnim da provjeri nakon što je završio prvi sudski postupak da li su predmetne nekretnine uključene u postupku pretvorbe poduzeća I.A.K. odgovorio da su to sve radili pravnici koje je angažirao.

Ovakav iskaz prvo tuženika u suprotnosti je s tvrdnjama poduzeća IAK Industrija Apna Kresnice d.o.o. i Lipolt d.o.o. iz sudskog postupka pred Općinskim sudom u Poreču, posl.br. P-80/07 u koje vrijeme je direktor oba poduzeća bio upravo prvotuženik, a to je da predmetne nekretnine nisu imovina društva SCT Industrija Apna Kresnice već imovina IAK Industrija Apna Kresnice i kao takav je nevjerodostojan jer iskaze prilagođava potrebama postupka. Tim više što je očito tijekom cijelog ovog procesa upisa promjena vlasnika u zemljišnoj knjizi angažirao pravnike koji su zasigurno provjeravali pravo stanje stvari i o tome ga obavještavali, tako da je mogao znati da predmetne nekretnine nisu procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije. S obzirom na to sud zaključuje da nije bio savjestan stjecatelj.

Znači prvo tuženik kao direktor poduzeća IAK Industrija Apna Kresnice d.o.o. znao je odnosno mogao je znati da predmetne nekretnine nisu procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije, ali je usprkos tome 2006. zatražio upis prava vlasništva da bi potom iste godine ih darovao svom poduzeću Lipolt d.o.o., a potom 2013. prodao sebi, odnosno znao je da su takvi upisi nezakoniti.

S tim u vezi tužitelj spominje odredbu članka 388. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14) koja propisuje da zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena ovim Zakonom neće se primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 01. siječnja 2007., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo a nije brisano prije nego što je ovaj Zakon stupio na snagu.

Nesporno je da su predmetne nekretnine bile upisane kao društveno vlasništvo te da je do njihovog otuđenja došlo prije 01. siječnja 2007.

S obzirom na to prvo tuženik se ne može pozivati na povjerenje u istinitost i potpunost zemljišne knjige.

13.Što se tiče drugo tuženika, on je sin prvo tuženika, te direktor poduzeća Industrija Apna Kresnice d.o.o. od 2024. u čiju korist je u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama upisano pravo zaloga – temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 05. ožujka 2015. na iznos od 250.000,00 eura.

U svom je iskazu (788-789) izjavio da sva saznanja o predmetu spora crpi od svog oca, a neposredno od 2007., kada je bila prva tužba, te s tim u vezi njegov iskaz i iskaz njegovog oca se u bitnom podudaraju. Što se tiče zaloga izjavio je da kada su svi sudski postupci završili i kada je vidio da je zemljišnoknjižno stanje čisto da se je upisao kao založni vjerovnik za iznos od 280.000,00 eura koji iznos da je posudio svom ocu. Izjavio je da njegov otac ima i drugih nekretnina u svom vlasništvu i to kuću u [adresa], ali koju nisu željeli opteretiti zalogom jer da ima i sestru koja živi u toj kući koja bi nakon očeve smrti zajedno s njim ga naslijedila pa da ona nije željela da se ta kuća optereti zalogom. Nadalje je izjavio da je njegov otac star i bolestan i da zna da od njega ne može naplatiti to potraživanje, koji se je razbolio 2015.

Sve što je naprijed rečeno o nesavjesnosti prvo tuženika odnosi se i na drugo tuženika, s obzirom da je saznanja o predmetu spora do 2007. crpio iz pričanja prvo tuženika. Osim toga nije uvjerljivo da se nekretnina u Sloveniji ne želi opteretiti zalogom jer da tako želi njegova sestra koja bi zajedno s njim nakon očeve smrti naslijedila njegovu imovinu. Znači naslijedila bi i predmetne nekretnine. Nadalje, sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava sklapa se 2015., u vrijeme trajanja sudskog postupka pred Trgovačkim sudom u Pazinu, a tražbina koja je osigurana (250.000,00 eura) neće se naplaćivati jer je otac star i bolestan. Sve ovo govori u prilog tome da je i drugo tuženik zajedno s prvo tuženikom znao da se upisi prava vlasništva nakon Euroturista u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama nezakoniti te su se navedenim Sporazumom željeli dodatno osigurati za slučaj da te nekretnine izgube.

S obzirom na navodno nezakonit je i upis prava zaloga.

14.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, "Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP) s obzirom na vrijednost predmeta spora od 200.000,00 eura, te s obzirom da tužitelja zastupaju punomoćnici koji su odvjetnici, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakonu o sudskim pristojbama.

Priznati trošak odnosi se na trošak sastava tužbe, trošak zastupanja na ročištima 17. siječnja 2024., 24. travnja 2024., 09. srpnja 2024. i 14. studenog 2024. u iznosima od po 3.010,00 eura, trošak PDV-a od po 25% na te iznose tj. od po 752,50 eura, trošak tumača u iznosu od 1.331,53 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 eura i na presudu u iznosu od 663,61 eura, ukupno 21.139,45 eura.

Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podnesaka od 10. siječnja 2024., 08. veljače 2024., 23. travnja 2024., 28. lipnja 2024. i 10. listopada 2024. u iznosima od po 3.1010,20 eura s obzirom da je njihove navode mogao usmeno iznijeti na ročištima kojima su mu priznata u trošak. Nije mu priznao ni trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura s obzirom da nisu pristupili na to ročište.

Odbijen je zahtjev tužitelja da se tuženicima solidarno nalože da naknade parnični trošak iz razloga što se solidarnost ne podrazumijeva a niti iz jednog propisa ne postoji obveza na tako što u konkretnom slučaju.

15.Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 17. prosinca 2024.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

U Poreču-Parenzo 17. prosinca 2024.

S u d a c:

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte