Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

37-Posl.br. P-2307/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nikolini Mijolović, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Privredna banka Zagreb, d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Leko&partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 03. listopada 2024., u prisutnosti pun. tužitelja te pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 4. KAMATA NA KREDIT Ugovora o kreditu broj 9010721325 od dana 13.09.2005.g. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja glasi:

"...koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...”

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 4. KAMATA NA KREDIT Ugovora o kreditu broj 9010721325 od dana 13.09.2005.g. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja glasi:

"4.2. Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01 (slovima:prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. slovima:prvisiječnja) do 30.6 (slovima:tridesetoglipnia) tekuće godine, i to na dan 01.07. (slovima:prvog srpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima:prvogsrpnja) do 31.12. (slovima:tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene."

III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 4. KAMATA NA KREDIT Ugovora o kreditu broj 9010721325 od dana 13.09.2005.g. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi:

4.2....Kamata se obračunava u CHF...”

IV. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 6. KAMATA NA ZAKAŠNJELA PLAĆANJA Ugovora o kreditu broj 9010721325 od dana 13.09.2005.g. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi:

"...Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.

V. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 7. OTPLATA KREDITA Ugovora o kreditu broj 9010721325 od dana 13.09.2005.g. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi:

"7.2. Kredit u iznosu od 146.637,74 CHF (slovima: stočetrdesetšesttisućašestotridesetsedam CHF i sedamdesetčetiri C) ... plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste

Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora."

VI. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 12. ZAVRŠNE ODREDBE Ugovora o kreditu 9010721325 od dana 13.09.2005.g. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi:

" 12.9. Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF."

VII. Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnove preplaćene razlike u kamatama isplati iznos od 7.726,71 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja, sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB do 31.07.2015. g. iznosi 12% godišnje, a počevši od 01.08.2015.g. pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 64,47 EUR, počam od 31.08.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,26 EUR, počam od 30.09.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,09 EUR, počam od 31.10.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,87 EUR, počam od 30.11.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,31 EUR, počam od 31.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,31 EUR, počam od 31.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 116,08 EUR, počam od 29.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 117,92 EUR, počam od 31.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,45 EUR, počam od 30.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 113,56 EUR, počam od 31.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,46 EUR, počam od 30.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 112,16 EUR, počam od 31.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 112,11 EUR,počam od 31.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 119,12 EUR, počam od 11.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,81 EUR, počam od 15.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 116,26 EUR, počam od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,53 EUR, počam od 14.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,07 EUR, počam od 14.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,07 EUR,počam od 07.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 125,77 EUR, počam od 09.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 125,35 EUR, počam od 13.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,88 EUR, počam od 15.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,18 EUR, počam od 15.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,29 EUR, počam od 14.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,30 EUR, počam od 12.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 121,67 EUR, počam od 19.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,16 EUR, počam od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,57 EUR, počam od 20.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 126,91 EUR, počam od 17.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 126,20 EUR, počam od 17.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,50 EUR, počam od 14.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,05 EUR, počam od 17.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 131,52 EUR, počam od 14.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 135,04 EUR, počam od 16.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 135,22 EUR, počam od 16.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,37 EUR, počam od 20.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 136,77 EUR, počam od 26.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 138,73 EUR, počam od 20.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 137,02 EUR, počam od 22.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,94 EUR, počam od 18.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,23 EUR, počam od 18.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 113,60 EUR, počam od 22.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 115,46 EUR, počam od 21.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 115,19 EUR, počam od 18.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 119,24 EUR, počam od 18.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 102,94 EUR, počam od 27.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 104,15 EUR, počam od 16.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 103,47 EUR, počam od 22.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,19 EUR, počam od 28.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,23 EUR, počam od 19.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,36 EUR, počam od 21.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,92 EUR, počam od 18.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,47 EUR, počam od 17.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,22 EUR, počam od 21.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,88 EUR, počam od 19.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,88 EUR, počam od 23.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,79 EUR, počam od 10.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,23 EUR, počam od 10.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,80 EUR, počam od 10.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,44 EUR, počam od 11.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,55 EUR, počam od 24.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,96 EUR, počam od 20.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,95 EUR, počam od 17.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,45 EUR, počam od 22.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,18 EUR, počam od 19.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,94 EUR, počam od 16.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,34 EUR, počam od 11.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,53 EUR, počam od 25.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,23 EUR, počam od 20.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR, počam od 24.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,39 EUR, počam od 20.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,61 EUR, počam od 24.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,00 EUR, počam od 21.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,69 EUR, počam od 19.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,49 EUR, počam od 16.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,70 EUR, počam od 22.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,62 EUR,počam od 15.03.2014. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

VIII. Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnove preplaćene valutne klauzule isplati ukupan iznos od 11.362,36 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja, sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB do 31.07.2015. g. iznosi 12% godišnje, a počevši od 01.08.2015. pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 15,83 EUR, počam od 14.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,39 EUR, počam od 14.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,86 EUR,počam od 07.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,57 EUR, počam od 09.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,68 EUR, počam od 13.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,75 EUR, počam od 15.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,48 EUR, počam od 15.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,28 EUR, počam od 14.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,19 EUR, počam od 12.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,74 EUR, počam od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,66 EUR, počam od 20.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,12 EUR, počam od 17.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,93 EUR, počam od 17.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,30 EUR, počam od 14.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,08 EUR, počam od 17.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 55,56 EUR, počam od 14.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,11 EUR, počam od 16.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,41 EUR, počam od 16.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,75 EUR, počam od 20.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,97 EUR, počam od 26.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 98,19 EUR, počam od 20.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 91,34 EUR, počam od 22.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 119,19 EUR, počam od 18.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 116,57 EUR, počam od 18.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,38 EUR, počam od 22.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 127,88 EUR, počam od 21.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,08 EUR, počam od 18.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 155,54 EUR, počam od 18.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 186,42 EUR, počam od 27.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 197,91 EUR, počam od 16.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 194,96 EUR, počam od 22.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 173,24 EUR, počam od 28.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 166,28 EUR, počam od 19.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,93 EUR, počam od 21.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 177,85 EUR, počam od 18.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 185,75 EUR, počam od 17.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 185,83 EUR, počam od 21.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 184,98 EUR, počam od 19.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 187,53 EUR, počam od 23.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 189,29 EUR, počam od 10.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 186,35 EUR, počam od 10.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 184,72 EUR, počam od 10.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 183,73 EUR, počam od 11.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 167,39 EUR, počam od 24.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 184,53 EUR, počam od 20.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 187,28 EUR, počam od 17.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 185,01 EUR, počam od 22.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 164,60 EUR, počam od 19.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 175,26 EUR, počam od 16.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 172,05 EUR, počam od 11.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 176,93 EUR, počam od 25.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 166,38 EUR, počam od 20.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 167,48 EUR, počam od 24.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 163,73 EUR, počam od 20.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 169,09 EUR, počam od 24.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 176,57 EUR, počam od 21.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 176,48 EUR, počam od 19.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 177,61 EUR, počam od 16.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 183,08 EUR, počam od 22.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 185,82 EUR, počam od 15.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 185,33 EUR, počam od 19.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 182,67 EUR, počam od 17.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,04 EUR, počam od 17.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 177,58 EUR, počam od 21.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 181,84 EUR, počam od 23.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 186,06 EUR,počam od 26.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 188,13 EUR,počam od 26.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 188,39 EUR, počam od 26.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 192,70 EUR, počam od 20.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 196,96 EUR, počam od 24.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 195,75 EUR, počam od 24.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 198,43 EUR, počam od 30.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 198,51 EUR, počam od 21.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 198,51 EUR, počam od 21.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 198,51 EUR, počam od 20.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 198,51 EUR, počam od 16.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 198,51 EUR, počam od 12.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 198,51 EUR, počam od 14.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 198,51 EUR, počam od 24.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 198,51 EUR, počam od 19.09.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 198,51 EUR, počam od 17.10.2015. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IX. Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnove razlike u glavnici nastale konverzijom kredita u valutu EUR isplati ukupan iznos od 3.698,11 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB do 31.07.2015.g. iznosi 12% godišnje, a počevši od 01.08.2015.g. pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

X. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"3. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 1. IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 9010721325 od dana 13.09.2005.g. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi:

"...koji odgovara protuvrijednosti od 146.637,74 CHF (slovima: stočetrdesetšesttisućašestotridesetsedam CHF i sedamdesetčetiri C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita."

5. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 5. INTERKALARNA KAMATA Ugovora o kreditu broj 9010721325 od dana 13.09.2005.g. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi:

"...Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate...”"

XI. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.835,67 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 17. prosinca 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 11. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom dana 13. rujna 2005. zaključio Ugovor o kreditu broj 9010721325 za gradnju stambenog objekta. Ugovor da je zaključen na iznos od 146.637,74 CHF te da je ugovorena kamatna stopa koja je iznosila 4,75 % godišnje kao promjenjiva sukladno Odluci tuženika sve na rok otplate od 228 mjeseci. Ugovor o kreditu da je sklopljen kao tipski te se odredbom ugovora niti u jednom trenutku nije pregovaralo, a predmetnim ugovorom tuženik da je ugovorio odredbu kojom se glavnica veže za valutnu klauzulu CHF. Odredba Ugovora o kreditu broj 9010721325 u kojoj se glavnica kredita veže za odredbu CHF da je ništetna. Naveo je da u ovom i sličnim slučajevima da je činjenica kako su banke i prije nego su ugovori o kreditu zaključeni propustile informirati potrošače o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu u CHF, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik o valutnoj klauzuli vezanoj za EUR jer HNB ne štiti tečaj kune prema CHF onako kako ga štiti prema EUR. Naveo je da sve gore navedeno čini ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštenim, a time i ništetnim. Naveo je da je činjenica da predmetni Ugovor o kreditu sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF, a iz takve odredbe nisu prosječnom potrošaču kao što je on niti objašnjeni niti vidljivi kriteriji na temelju kojih bi on mogao predvidjet ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz takve klauzule. Ugovori koji su sastavljeni unaprijed poput ovog između njega i tuženika da moraju udovoljavat zahtjevu jasno i razumljivo sastavljenog teksta ugovornih odredbi, a u konkretnom slučaju da predmetni ugovor nikako nije udovoljio zahtjevu jasno i razumljivo sastavljenog teksta. Naveo je da ga je tuženik bio dužan informirati o rizicima i karakteristikama konkretne valute CHF te svim rizicima koji vezano za tu valutu mogu dovesti do značajne neravnoteže prava tijekom ugovora na njegovu štetu, a što da je sve tuženiku bilo poznato u vrijeme sklapanja kredita pa slijedom svega navedenog da smatra kako je odredba Ugovora o kreditu u kojoj se glavnica veže za odredbu CHF ništetna. Ugovor o kreditu da je sklopljen kao tipski te se odredbama ugovora niti u jednom trenutku nije pregovaralo. Predmetnim ugovorom da je tuženik ugovorio sa njime odredbu u kojoj je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te je odredba Ugovora o kreditu u kojoj je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetna. Naveo je da je tuženik odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi unio u ugovor sa njime na potpuno nerazumljiv način i da je takva odredba ne da samo nije razumljiva njemu ili prosječnom potrošaču već da nije razumljiva nikome, a čemu u prilog da ide i činjenica da jedini siguran element o kojem ovisi promjena kamatne stope jest odluka banke za koju nitko pa ni on nije siguran kako se donosi. Naveo je da tuženik nije unio niti jedan parametar koji bi bio tržišno provjerljiv već je ugovorio da se kamatna stopa mijenja odlukom banke i to sve na njegovu štetu. Naveo je da osim što je tuženik ugovorio nepoštenu ugovornu odredbu odnosno nepoštenu kamatnu stopu da je tuženik tijekom otplate primjenjivao i anuitetnu otplatu kredita čime je uzrokovao da se kod svakog povećanja kamate usporava smanjivanje glavnice na štetu potrošača odnosno njega pa da je zbog svega navedenog i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena i ništetna.

1.1. Tužitelj je podneskom od dana 26. rujna 2019. uredio tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu. Zatim je u podnesku od dana 16. ožujka 2023. uredio tužbeni zahtjev na način je istoga prebacio u eure te se tuženik protivio preinaci, međutim navedeno nije preinaka te će isto biti obrazloženo u nastavku, dok je podneskom od danas 08. srpnja 2024. konačno precizirao tužbeni zahtjev i napravio preinaku, a kojoj se tuženik nije protivio i o čemu će također biti obrazloženo u nastavku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje ništetnosti dijela odredbi čl.1, čl.4., čl.5, čl.6, čl.7. i čl.12. Ugovora o kreditu br. 9010721325 te isplatu 166.289,84 kn sve na ime preplaćenog iznosa po osnovi povišenja kamatne stope odnosno na ime promjene tečaja vezano za valutnu klauzulu sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos. Naveo je kako iz odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača te čl. 502. Zakona o parničnom postupku kao temelju po kojem bi navedena presuda obvezivala sudove povodom zahtjeva potrošača, proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete. Naveo je kako je sklapanjem novog ugovora prijašnji ugovor o kreditu (denominiran u CHF, odnosno u kunama s valutnom klauzulom u EUR) prestao postojati pa da korisnik kredita na temelju tog ugovora ne može osnovano potraživati bilo što od banke, a niti tuženik od njega uključujući i ono što je možebitno stečeno bez pravne osnove jer su sva plaćanja obuhvaćena novim ugovorom o kreditu. Naveo je da iz Zakona jasno proizlazi da je konverzija izvršena sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR što naravno da uključuje i kamate. Naveo je da budući da je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka Ugovora na strani tužitelja prestalo bilo kakvo potraživanje tužitelja po ugovoru u CHF to da je očito kako s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj više nema, a ne može imati bilo kakvih potraživanja odnosno daljnji pravni interes za nastavak predmetnog postupka. Naveo je da što se tiče same pretplate, pretvaranjem uplaćenih iznosa u iznose kojima se namiruju iznosi obroka po novom otplatnom planu u EUR uplaćeni iznosi po CHF otplatnom planu, a koji su veći od iznosa EUR obroka raspoređuju se kao pretplata. Pretplata da se priznaje potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, a ne tretiraju se kao umanjenje glavnice te da se preplata može iskoristiti na način da se kod plaćanja budućih obroka odnosno anuiteta iznos do najviše 50% može zatvoriti pretplatom sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi. Naveo je da budući potpisom Dodatka Ugovora o kreditu nesporno je izvršena konverzija ugovora time da je tužitelj prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava koje je do tada tužitelj izvršavao pa tako i uplate po osnovi kamate, a što da nesporno proizlazi iz čl. 3. i 4. Dodatka Ugovora o kreditu te da nakon ovako izvršene konverzije usvajanje tužbenog zahtjeva kako ga je postavio tužitelj zapravo znači dvostruku naplatu (na temelju konverzije da je priznao i obračunao uplate – pretplatu, a na temelju ovako donijete presude tužitelj da bi ponovno naplatio taj isti iznos s osnova kamate). Naveo je da valutna klauzula osim što je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima nije nečija špekulacija već da se radi o politici monetarne vlasti te uvjetovanosti valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša te da je nesporno da Zakon o obveznim odnosima u člancima 22. i 26. izričito dopušta valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu pa ako je temeljem čl. 22. ZOO-a valutna klauzula dopuštena onda da je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud u okviru svoje zakonske uloge smije tu odredbu primjenjivati. Naveo je da je jasno kako za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. Naveo je da u konkretnom slučaju stranke su potpisom ugovora na jasan i nedvojben način izrazile svoju volju u pogledu promjenjive kamatne stope dok je pitanje spora nastalog u pogledu činjenice da se ta stopa mijenja sukladno odlukama banke jer je na taj način banka u jednostrano povoljnijem položaju u odnosu na korisnika kredita radi osobne dispozicije da stopu mijenja bez suglasnosti korisnika kredita. Naveo je da tužitelj utvrđenjem ništetnosti cijele odredbe čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu povlači za sobom utvrđenje ništetnosti i početno ugovorene kamatne stope čime se njegov izračun razlike preplaćene kamate u cijelosti ukazuje neosnovanim. Naveo je da iz ponašanja tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu se razumno može zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora. Naveo je da je nesporno da je slijedom svih zakonskih propisa koji uređuju pitanje bankarskog poslovanja, banka mogla mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovorno urediti s klijentom no pri tome da je bila dužna postupati sukladno odredbama relevantnih propisa i izvršavati obveze glede obavještavanja klijenata, a što da je on nesporno učinio te da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti je obveza temeljem takve kamate neodrediva, a ugovorena kamata da svakako nije viša od zakonom dozvoljene. Sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama koji su omogućavali ugovaranje ovakve ovlasti banke da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti je neodrediva tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. Naveo je kako je prilikom zaključenja predmetnog ugovora s tužiteljem u potpunosti poštivao tada važeću zakonsku regulativu te je argumentacija tužitelja koji pokušava svoj slučaj podvesti pod zakonske odredbe važeće u vrijeme podnošenja predmetne tužbe sudu, a ne u vrijeme zaključenja/trajanja Ugovora o kreditu očito pogrešna i promašena pri čemu tužitelj da implicira da bi prava volja ugovornih stranaka bilo ugovaranje fiksne kamatne stope dok upravo suprotno proizlazi iz samih ugovornih odredbi. Naveo je da je njegovo postupanje u pogledu promjene kamatnih stopa sukladno odgovarajućim regulatornim propisima HNB-a te da je usklađena sa zahtjevima Zakona o potrošačkom kreditiranju te da je očito da u tom smislu nema protupravnosti u njegovom postupanju kao i da promjenama kamatne stope nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja. Naveo je kako ih svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima Direktive 93/13 jasno proizlazi da ugovaranje promjenjive kamatne stope je dopušteno pa da je očito kako sama promjenjiva kamatna stopa niti ne može biti ništetna. Konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru da su određene na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu pa da se ne može reći da kamatna stopa nije odrediva. Ni jedna od primijenjenih kamatnih stopa da ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorene kamate te da je u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope te da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena klauzula. Naveo je da završno ističe prigovor zastare u odnosu na sve potraživane iznose s dospijećem unazad 3 godine od dana podnošenja tužbe.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 9010721325, Dodatak Ugovoru o kreditu br. 9010721325, otplatni plan, otplatni plan, ostalu dokumentaciju koju je tuženik, saslušao je tužitelja kao stranku te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću.

4. Uvidom u Ugovor o kreditu, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili Ugovor o kreditu br. 9010721325 i to dana 13. rujna 2005. u iznosu od 146.637,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita u tečaj i to za izgradnju i dovršetak stambenog objekta, s rokom vraćanja od 228 mjeseci.

4.1. Između stranaka su sporne odredbe čl.4 toč. 4.1, čl.4 toč. 4.2., čl.6. toč.2, čl.7 toč.7.2, i čl.12 toč. 12.9. Ugovora o kreditu 9012011939 od dana 13. rujna 2005.

5. Između stranaka nije sporno, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naniže pa naviše, sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,75%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa od 01.01.2006 do 01.07.2007 iznosila je 4,70%, od 01.07.2007 do 01.02.2008 iznosila je 5,70%, od 01.02.2008 do 01.01.2009 iznosila je 6,45%, od 01.01.2009 do 01.11.2010 iznosila je 6,50%, od 01.11.2010 do 01.08.2011, iznosila je 6,15% 30.11.2010., od 01.08.2011 do 01.08.2011. iznosila je 5,90%, od 01.08.2011 do 01.01.2014 iznosila je 5,65% te je od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23%.

6. Saslušan u tijeku postupka tužitelj je naveo da je predmetni kredit podignut za obiteljsku kuću za stanovanje i da predmetna kuća nije davana nikada u najam, da on živi u njoj te da na adresi iste nikada nije bio prijavljen trgovački obrt ili društvo. 7. U svom nalazu i mišljenju od 28. svibnja 2024. stalni sudski vještak Tomislav Prpić je naveo da sukladno navedenim utvrđenjima i izračunima vještaka opisanim u samom nalazu da pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj da je, na ime kamata, do konverzije više uplatio 7.726,71 €. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj da je, na ime kamata, do konverzije manje uplatio 2.027,11 € . Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj da je, na ime tečajnih razlika do konverzije više uplatio 11.362,36 €. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj da je, na ime tečajnih razlika do konverzije manje uplatio 1.142,57 €. Nedovoljno umanjena glavnica u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. da iznosi 3.698,11 €. Dakle, tuženik da je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije u odnosu na zatečenu glavnicu po početnom tečaju. Tužitelj da je sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu te tako utvrđena preplata iznosi 5.230,00 € na dan 30.09.2015. Tuženik da je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015. sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) te da je na taj način matematički izjednačio tužitelja sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. U obzir da su uzete sve uplate tužitelja pa tako i one iznose koji da su ovdje iskazani kao njegova preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose po točkama mišljenja 1, 3 i 5.

7.1. Tužitelj je primjedbe na nalaz i mišljenje iznio u podnesku od dana 07. veljače 2024., dok je tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 13. lipnja 2024.

7.2. U svom očitovanju od dana 19.09.2024. stalni sudski vještak Tomislav Prpić je naveo da tuženik ne navodi matematičke prigovore na nalaz, već da su svi prigovori pravne prirode. Slijedom navedenoga da ostaje pri svome Nalazu i mišljenju u cijelosti, te da ne ulazi u dijelove koji su pravne prirode, a ukoliko sud smatra da je potrebno još nešto iskazati ili izračunati, isto da će učiniti u eventualnoj nadopuni.

8. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 13. rujna 2005. zaključen ugovor o kreditu br. 9010721325 predmet kojeg je iznos od 146.637,74 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 228 mjeseci.

10. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 4,75% godišnje te nije sporno da je u odredbi čl.4 Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.

11. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od kolovoza 2007. pa do rujna 2015. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 4,75 povisivao tako da je kamatna stopa od 01.01.2006 do 01.07.2007 iznosila je 4,70%, od 01.07.2007 do 01.02.2008 iznosila je 5,70%, od 01.02.2008 do 01.01.2009 iznosila je 6,45%, od 01.01.2009 do 01.11.2010 iznosila je 6,50%, od 01.11.2010 do 01.08.2011, iznosila je 6,15% 30.11.2010., od 01.08.2011 do 01.08.2011. iznosila je 5,90%, od 01.08.2011 do 01.01.2014 iznosila je 5,65% te je ista intervencijom zakonodavca od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

12. Sporno je između stranaka da li su dijelovi odredbe čl.4 toč. 4.1, čl.4 toč. 4.2., čl.6. toč.2, čl.7 toč.7.2, i čl.12 toč.9. Ugovora o kreditu 9010721325 od dana 13.09.2005. ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužitelju one novčane iznose koje je u razdoblju kolovoza 2007. pa do rujna 2015. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule, s time da je sama visina postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužitelj od tuženika zahtijeva povrat iznosa od 7.726,71 EUR-a, iznosa od 11.362,36 EUR-a te iznosa od 3.698,11 EUR-a također sporna

13. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 13. rujna 2005. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

14. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

16. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

17. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

18. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).

19. Nadalje odredbom čl.87 st.1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

20. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

21. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja Ugovora o kreditu 9010721325 od dana 13.09.2005. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.4 toč. 4.1, čl.4 toč. 4.2., čl.6 toč.2, čl.7 toč.7.2. i čl.12 toč. 12.9. nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

22. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03 nije dokazao da se je o spornim ugovornim odredbama sadržanim u Ugovoru o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

23. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

24. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 2-tuženik Privredna banka d.d. Zagreb u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom, 2-tuženik Privredna banka d.d. Zagreb i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 2-tuženik Privredna banka d.d. Zagreb kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

25. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 2-tuženik Privredna banka d.d. Zagreb od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 2- tuženik Privredna banka d.d. Zagreb postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

26. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41 /14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl. 126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

27. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

28. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužitelj je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužitelju daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenuo ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja mu pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

29. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl.4 toč.4.1., toč.4.2., čl.6 toč.2, čl.7 toč.7.2. i čl.12 toč.9 Ugovora o kreditu od 13. rujna 2005. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke, te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/03 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl. 84 ZZP/03 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

30. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

31. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.

32. O sadržaju odredbi u čl.4 toč. 4.1, čl.4 toč. 4.2., čl.6 toč.2, čl.7 toč.7.2. i čl.12 toč. 12.9. Ugovora o kreditu 9010721325 od dana 13.09.2005. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba u čl.4 toč. 4.1, čl.4 toč. 4.2., čl.6 toč.2, čl.7 toč.7.2. i čl.12 toč. 12.9. Ugovora o kreditu 9010721325 od dana 13.09.2005. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.

33. Naime sporna odredba čl.4 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 4,75% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 4,75%, a o kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.7 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Navedeno vrijedi i za čl.6 toč.2 i čl.12 toč.12.9. Ugovora o kreditu 9010721325 od dana 13.09.2005.

34. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogao jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.4 toč. 4.1, čl.4 toč. 4.2., čl.6 toč.2, čl.7 toč.7.2. i čl.12 toč. 12.9. Ugovora o kreditu 9010721325 od dana 13.09.2005. isto konkretno nije slučaj jer tužitelj na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogao niti je bio u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za njega proizlaze ugovaranjem odredbe čl.4 toč. 4.1, čl.4 toč. 4.2., čl.6 toč.2, čl.7 toč.7.2. i čl.12 toč.12.9. Ugovora o kreditu 9010721325 od dana 13.09.2005. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 13. rujna 2005. u donošenju kojih tužitelj nije sudjelovao niti je o istima imao mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da su odredbe čl.4 toč. 4.1, čl.4 toč. 4.2., čl.6 toč.2, čl.7 toč.7.2. i čl.12 toč. 12.9. Ugovora o kreditu 9010721325 od dana 13.09.2005. ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.

35. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.

36. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.4 toč. 4.1, čl.4 toč. 4.2., čl.6 toč.2, čl.7 toč.7.2. i čl.12 toč. 12.9. Ugovora o kreditu 9010721325 od dana 13.09.2005. među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daju mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

37. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl.3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl.4 ZOO-a.

38. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.4 toč. 4.1, čl.4 toč. 4.2., čl.6 toč.2, čl.7 toč.7.2. i čl.12 toč. 12.9. Ugovora o kreditu 9010721325 od dana 13.09.2005. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

39. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

40. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03.

41. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.4 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužitelja kao potrošača pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj odredbe čl.6 toč.2 čl.7 toč.7.2, i čl.12 toč. 12.9. Ugovora o kreditu 9010721325 od dana 13.09.2005.

42. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da su odredbe čl.4 toč. 4.1, čl.4 toč. 4.2., čl.6 toč.2, čl.7 toč.7.2. i čl.12 toč. 12.09. Ugovora o kreditu 9010721325 od dana 13.09.2005 predstavljaju u smislu odredbe čl.81 st.1 ZZP/03 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništave.

43. Kako je u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 odredba čl.4 toč. 4.1, čl.4 toč. 4.2., čl.6 toč.2, čl.7 toč.7.2. i čl.12 toč. 12.9. Ugovora o kreditu 9010721325 od dana 13.09.2005. kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s odredbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u toč. I., II., III., IV., V. i VI. izreke presude.

44. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.4 toč. 4.1, čl.4 toč. 4.2., čl.6 toč.2, čl.7 toč.7.2. i čl.12 toč. 12.9. Ugovora o kreditu 9010721325 ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 13. rujna 2005. može opstati i bez tih ništetnih dijelova odredbi čl.4, čl.6, čl.7 i čl.12 Ugovora, time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužitelju kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

45. Kako je tuženik u razdoblju od kolovoza 2007. pa do rujna 2015. primio ukupni novčani iznos od 7.726,71 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 11.362,36 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tužitelj ne osporava, dok tuženik u svom podnesku od dana 13. lipnja 2024. navodi da ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer da je i zadatak i vještački nalaz zasnovan na pogrešnoj premisu i kao takav da nije primjenjiv u konkretnoj pravnoj stvari te ne predlaže da se vještak očituje, valja odgovoriti da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 4,75% godišnje, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO- a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju odlučiti kao u toč.

VII. i VIII. izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

46. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.4 toč. 4.1, čl.4 toč. 4.2., čl.6 toč.2, čl.7 toč.7.2. i čl.12 toč. 12.9. Ugovora o kreditu 9010721325 kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od kolovoza 2007. pa do rujna 2015.

47. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Dodatak Ugovor o kreditu br. 9010721325, dalje Aneks.

48. Uvidom u Aneks utvrđeno je da je isti sklopljen dana 18. prosinca 2015. između tužitelja i tuženika. Utvrđeno je da je čl.1 st.3 ugovoreno da ugovorne strane suglasno konstatiraju da se taj Dodatak osnovnom ugovoru sklapa radi provedbe zajedničkog postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF iz stavka prvog tog članka u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Utvrđeno je da je čl.5 između ostalog ugovoreno da ugovorne strane sporazumno utvrđuju da se ukupni iznos pretplate iz trećeg i četvrtog članka iznosi 5.308,72 eura te da će se preostali iznos pretplate koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja tog Dodatka na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenog u novom otplatnom planu iz članka šest toga Dodatka namirivati pretplatom sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi, s time da za to razdoblje za preostalih 50% iznosa dospjelog anuiteta plaća korisnik kredita. Utvrđeno je da je čl.6 st.1 ugovoreno da ugovorne strane suglasno utvrđuju da na dan sklapanja Dodatka, a nakon obračuna učinaka konverzije uključivo i učinaka nastalih u prijelaznom razdoblju iz članka četvrtog Dodatka preostali iznos neotplaćene dospjele glavnice prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR iznosi 57.664,93 EUR. Utvrđeno je da je Aneks potpisani po tužitelju i tuženiku.

49. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

50. Odredbom članka 40 stavaka 1, 2 i 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

51. Naime, tužitelj je potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržao pravo na punu restituciju koju mu jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužitelja na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljevo odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

52. Tuženik tvrdi da su svi pretplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućem između tužitelja i tuženika, obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Stoga je stav ovoga suda da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.

53. Stoga, kako iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića proizlazi da je tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije da je da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće: početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj. 702.252,83 kn, odnosno 96.199,02 €, ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita, banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite. Sa takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit da postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u periodu otplate, do trenutka konverzije. Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u obračunu konverzije na dan 30.09.2015. da je 58.486,06 €, odnosno 446.687,28 kn po primijenjenom tečaju 7,637500 kn za 1 €. Navedeni iznos ostatka glavnice da je neovisan o uplatama tužitelja, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom € kreditu. Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu 87.454,81 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/kn na dan isplate kredita 418.823,88 kn. Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 446.687,28 kn – 418.823,88 kn, što iznosi 27.863,40 kn / 3.698,11 € na dan 30.09.2015 i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik da je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 164.840,57 kn (sa 611.527,85 kn na 446.687,28 kn), no sa pretpostavkom da je valutna klauzula ništava, potrebno da je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 27.863,40 kn / 3.698,11 € kao što da je navedeno u tablici 8. Naveo je da želi još jednom istaknuti da je slijedom svega navedenoga tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) te da je na taj način matematički izjednačio tužitelja sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. No svakako da valja istaknuti da je to usporedba sa simuliranim EUR kreditom, tj. to da nije matematičko izjednačavanje koje bi bilo jednako onome kada bi ga usporedili sa kreditom sa valutnom klauzulom u CHF, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, a čega da je predmet prethodna točka zadaće vještačenja. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki IX izreke presude.

53.1. Valja navesti da tužitelj početnim tužbenim zahtjevom nije tražio isplatu glavnice, već je isto učinio tek u podnesku od dana 08. srpnja 2024., međutim tuženik se nije protivio navedenoj preinaci.

53.2. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva s kojim je tužitelj odbijen, a odnosi se na utvrđenje ništetnosti u cijelosti odredbe čl.1 i čl.5 Ugovora o kreditu br. 9010721325 od dana 13. rujna 2005. valja navesti da u dokaznom postupku tužitelj ni sa čim nije dokazao da je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u tim dijelovima, a u tom dijelu je teret dokaza na tužitelju u smislu čl. 221.a ZPP-a, jer pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nemaju učinak na opisane ugovorne odredbe čl.1 i čl.5 Ugovora o kreditu br. 9010721325.

54. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

54.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.

54.2. Kako je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 11. lipnja 2019. kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od kolovoza 2007. pa do rujna 2015., to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka.

54.3. Valja navesti da je tužitelj podneskom od dana 16. ožujka 2023. tužbeni zahtjev uredio na način da je istoga iz kuna prebacio u eure te da se ne radi o nikakvoj preinaci, a niti zastari za promjenjivu kamatnu stopu kako to tuženik navodi u svom podnesku od dana 27. ožujka 2023. i to iz razloga, što usklađenje iz kuna u eure ne predstavlja preinaku tužbe budući se radi o identičnom iznosu izraženom u eurima, dok što se zastare tiče tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu unutar zastarnog roka te zahtjev za isplatom podnio već 26. rujna 2019., a nakon što mu je tuženik dostavio potrebnu dokumentaciju.

55. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužitelj kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonio nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

56. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužitelja, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Dodatka ugovora o kreditu broj 9010721325 nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18).

56.1. Što se tiče navoda tuženika da tužitelj nije potrošač odnosno da nije dokazao osnovne pretpostavke za traženje sudske zaštite pozivom na Zakon o zaštiti potrošača te da je prije svega bio dužan dokazati svojstvo potrošača, valja navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja koji je naveo da je predmetni kredit podignut za obiteljsku kuću za stanovanje i da predmetna kuća nije davana nikada u najam, da on živi u njoj te da na adresi iste nikada nije bio prijavljen trgovački obrt ili društvo i to iz razloga što je isti uvjerljiv, životan i logičan, dok tuženik osim paušalnih navoda da tužitelj nije potrošač ni sa čim nije doveo pitanje status tužitelja kao potrošača.

57. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužitelja sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 500,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na pet ročišta i to četiri u iznosu od 500,00 eura za svako i jedno u iznosu od 250,00 eura (T.br.9.t.1. i t.2 Tarife), sastavljanja šest podnesaka i to četiri u iznosu od 500,00 eura za svaki i dva u iznosu od 200,00 eura (T.br.8 t.1 i t.2 Tarife), PDV-a u iznosu od 1.287,50 eura, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 398,17 eura te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 157,94 eura, dakle sveukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 6.835,67 eura.

57.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki XI izreke ove presude.

U Rijeci, 17. prosinca 2024.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika