P-1757/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedya 11

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu pojedincu Ivanu Vladić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, koga zastupa Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 282, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB 57500462912, i umješača na stranici tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, 26187994862 radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 26. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Anđela Vunića i punomoćnice tuženika EN te odsutnosti uredno pozvanog umješača, danom objave 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, a koji glasi:

I Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, isplatiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 iznos od 2.782,51 EUR / 20.964,81 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13.06.2018. do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4OIB: 57500462912, naknaditi tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 13,27 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1 Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženog da bi kasnije u preciziranom tužbenom zahtjevu tražio sve navedeno kao u izreci presude. U tužbi tužitelj tvrdi da se dana 26.03.2018. oko 06,20 sati dogodila prometna nezgoda s imovinskom štetom na autocesti A1. Tom prilikom je ŽN upravljala osobnim vozilom, osiguranim kod tužitelja policom kasko osiguranja, reg. oznake [registarska oznaka], kolnikom autoceste A1 dionicom prometni čvor Donja Zdenčina –odmorište Desinec, u smjeru juga. Prilikom kretanja navedenom dionicom prednjim desnim dijelom vozila naletjela je na divlju životinju –lisicu koja je istrčala pred vozilo te je pritom došlo do oštećenja navedenog vozila. Obzirom da je vozačica propisno upravljala predmetnim vozilom i držala se propisane brzine, odnosno, kretala se malom brzinom, životinja nije uginula niti ostala na kolniku ležati, nego je pobjegla sa mjesta prometne nezgode. Vozačica oštećenog vozila je prijavila prometnu nezgodu MUP-u, te su nadležni policijski djelatnici koji su izašli na mjesto nastanka prometne nezgode, obavili očevid, te utvrdili da se na oštećenim dijelovima vozila nalazi tragovi krvi i dlake, odnosno tragovi životinjskog porijekla. Vozačica oštećenog vozila je alkotestirana na licu mjesta te je kod iste izostala reakcija na alkohol. Protiv vozačice vozila nije pokrenut prekršajni postupak obzirom je policija utvrdila da nema protupravnosti na strani vozačice vozila koja bi uzrokovala ili utjecala na nastanak predmetnog štetnog događaja.

Nadalje, tužitelj tvrdi da obzirom je za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bila kod tužitelja zaključena polica kasko osiguranja vozila broj K06820231563 to je tužitelj, po primitku i obradi zahtjeva svog osiguranika dana 13.06.2018. na račun društva koje je izvršilo popravak vozila isplatio iznos od 20.964,81 kuna. Do prometne nesreće došlo je uslijed propusta tuženika, odnosno prednika tuženika u održavanju ceste uslijed čega je žrtvovana osnovna dužnost tuženika, a to je da omogući sigurno odvijanje prometa.

Također, tvrdi kako je Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama propisana obaveza postavljanja zaštitnih žičanih ograda uz autoceste, a koje imaju svrhu zaštititi promet od divljači i drugih životinja. Pravilnikom o održavanju cesta određeno je da se pod redovitim održavanjem cesta smatra redovito održavanje prometne signalizacije i opreme, te da je odgovorna osoba dužna osigurati zamjenu ili popravak dotrajale, oštećene, manjkave ili nestale prometne signalizacije i opreme. Istim Pravilnikom propisana je dužnost tuženika da omoguće odvijanje sigurnog prometa. Budući da je došlo do istrčavanja divljači na autocestu, proizlazi da tuženik nije poduzeo sve propisane mjere, kao ni ispunio svoje obaveze usmjerene na zaštitu prometa i omogućavanje sigurnog odvijanja istoga. Kako je tužitelj oštećeniku isplatio novčani iznos, to ovim putem od tuženika, kao osobe koja je odgovorna za nastanak štete, potražuje povrat istoga iznosa, a sukladno članku 963. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj tvrdi i da se tuženiku s regresnim zahtjevom obratio u mirnom postupku, ali da po istome tuženik nije postupio. 2 .U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno osporava način nastanka štetnog događaja odnosno dinamiku štetnog događaja opisanog u tužbi, jer iz dokaza priloženih uz tužbu isto nije razvidno. Tužitelj u tužbi navodi kako je do predmetne prometne nesreće došlo kada je vozilo osiguranika tužitelja udarilo u divlju životinju - lisicu, kod čvora Zdenčina - odmorište Desinec, pri čemu lisica nije pronađena, a niti je tuženika itko obavijestio o predmetnoj prometnoj nezgodi.

Također, tuženik Ističe neosnovanost tužiteljeve tvrdnje kako je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, zbog navodnog propusta a da se pri tom ne navodi niti jedna relevantna zakonska odredba iz koje to proizlazi, te da se za tu tvrdnju ne dostavlja niti jedan dokaz, te je tvrdnja samo pretpostavka. Iz tužbe nije razvidno o kakvom se propuštanju od strane tuženika radi, odnosno što je tuženik napravio ili propustio napraviti kako bi spriječio nastanak štetnog događaja. Tuženik tvrdi da je netočna je i neosnovana tvrdnja tužitelja " Budući da je došlo do istrčavanja divljači na autocestu, proizlazi da tuženik nije poduzeo sve propisane mjere..." Tvrdi da se činjenice utvrđuju dokazima, sukladno odredbi čl.7. st.1. Zakona o parničnom postupku temeljem kojeg su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a ne njihovim izvođenjem iz drugih činjenica, kako to navodi tužitelj. Činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, kako to pogrešno smatra tužitelj, sama po sebi ne znači da tuženik nije postupao u skladu s pravilima i da je napravio propust.

Pored toga, tuženik navodi da je netočan i neosnovan navod tužitelja kako je tuženik odgovoran za štetu od opasnih stvari kao njihov vlasnik i obzirom da obavlja opasnu djelatnost. Tuženik tvrdi da nije vlasnik divljači, a niti obavlja opasnu djelatnost. Tuženik navodi kako vožnja autocestom na kojoj je dozvoljena brzina od 130 km/h može predstavljati opasnu djelatnost, ali to svakako nije djelatnost koju poduzima tuženik. Automobil u pokretu, posebno pri velikim brzinama kretanja koje se razvijaju na autocesti, predstavlja opasnu stvar. Divljač na kolniku ceste predstavlja opasnu stvar. Međutim, kako je nesporno da tužitelj u ovom slučaju ne obavlja opasnu djelatnost, a niti je imalac opasne stvari, stoga za štetu na javnoj cesti niti ne odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima, kako to pogrešno navodi tužitelj. Tvrdi da je navedeno i stav sudske prakse.

Tuženik ističe da je odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređena Zakonom o cestama, odredbom čl. 50. st.1. prema kojoj ista odgovaraju za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Sukladno stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Nastavno na citiranu odredbu Zakona o cestama i sukladno odredbi čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima za štetu nastalu na autocesti tuženik odgovara po načelu krivnje i to u situacijama kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja autoceste i to suprotno zakonskoj obvezi. U predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, odnosno zbog propusta ili krivnje tuženika, već zbog nenadanog dolaska divljači na kolnik autoceste. Tuženik osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN broj 75/14), a sve sukladno odredbama Zakona o cestama. Navedenim zakonskim i podzakonskim popisima propisana je svaka radnja koju su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste, odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti, uspostava i učestalost ophodarske službe.

Tuženik, nadalje, tvrdi da u predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste i zaštitne žičane ograde, već zbog iznenadnog dolaska divljači - lisice na ograđeni prostor autoceste, a koje tuženik, nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa, a kojima su definirane obveze tuženika u pogledu održavanja javnih cesta i zaštitne žičane ograde. Radi zaštite ceste i korisnika od ulaska životinja, autocesta je čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme odnosno u skladu s Općim tehničkim uvjetima i tada važećim normama, te se ista održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe, otklanja se sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti.

Pored navedenog, tuženik je sukladno odredbama Zakona o lovstvu donio i Program zaštite divljači koji dostavlja u privitku, a za koji smatra da je bespredmetan za rješavanje ove pravne stvari, obzirom je nesporno da je prvenstvena zakonska obveza tuženika omogućavanje sigurnog prometa, odnosno zaštita ljudi i imovine, a tek potom zaštita životinja. Tuženik ističe da tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu štete na vozilu, a ne naknadu štete za životinju.

Pored toga, tuženik ističe kako predmetnog dana prilikom ophodnje dionice autoceste gdje se dogodila prometna nesreća nisu postojala, niti su primijećena nikakva oštećenja, a pogotovo ne oštećenja zaštitne žičane ograde. Svako oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi mora se evidentirati u dnevniku rada ophodara, a iz dnevnika rada ophodara razvidno je da u istom nisu upisana oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi niti prokopi ispod ograde. Tvrdi da autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu te intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i dana 26. ožujka 2018.g. Prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom. Sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta ophodarski dnevnik dokaz je da je ophodnja stvarno izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje. Putni radni list i dnevnik rada mjerodavne su i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena, kao i sve radnje koje se poduzimaju radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Iz putnog radnog lista, iz ispisa GPS-a i Izvještaja o kretanju ophodarskog vozila vidljivo je da je u vremenskom razdoblju od 19:00 do 07:00 sati u drugoj smjeni, ophodnja prošla predmetnom dionicom autoceste, kojom prilikom nije uočena divljač na kolniku autoceste, niti nedostaci na autocesti, kao ni oštećenje zaštitne žičane ograde. Iz navedenog nesporno proizlazi da je ophodarska služba na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnika. Tuženik u svom odgovoru posebno napominje da je u dokumentaciji koja se dostavlja u Putnom radnom listu navedena registracija ophodarskog vozila [registarska oznaka], međutim isto je u međuvremenu promijenilo registracijsku oznaku 15.09.2020.g. u [registarska oznaka].

Tuženik tvrdi kako je dostavljene dokumentacije razvidno da je dana 26. ožujka 2018.g. ophodarska služba Tehničke jedinice održavanja "Lučko zapad" u redovitim ophodnjama obilazila predmetnu dionicu autoceste te istu pregledavala, kojom prilikom nisu uočene nikakve okolnosti koje bi ugrožavale sigurnost prometa. Nadalje, u dnevniku rada nigdje nije evidentirano oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi, niti prokop ispod ograde te je ista bila funkcionalna u smislu sprječavanja ulaska životinja. Pored navedenog, iz dostavljene dokumentacije razvidno je da nigdje nije navedena predmetna prometna nezgoda, niti je itko tuženika obavijestio o istoj. Slijedom navedenog, objektivno nije bilo moguće reagirati i spriječiti navodni nalet osobnog vozila na lisicu, s obzirom na činjenicu da je lisica na kolnik autoceste očito dospjela neposredno prije nesreće, a ophodarska se služba ne može naći u svako vrijeme na svakom mjestu. Ujedno se ističe da prethodno nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste niti tuženiku, niti djelatnicima policije o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, a što upućuje na činjenicu da je divlja životinja u potpunosti nepredvidivo i neposredno prije naleta tužitelja dospjela na kolnik autoceste, a što tuženik nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Napominje se da u slučaju dojave bilo korisnika, ophodara ili djelatnika MUP-a tuženik odnosno radnici Centra za nadzor i upravljanje prometom prometa putem displeja iznad autoceste o tome obavještavaju odnosno upozoravaju korisnike i ograničavaju brzinu kretanja. Kako u ovom slučaju nije bilo nikakve dojave o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, a i slijedom navedenog, objektivno nije bilo moguće spriječiti nalet tužitelja na divlju životinju. Na okolnost urednog održavanja autoceste kao i svim mjerama poduzetim radi osiguranja sigurnog i nesmetanog prometa tuženik predlaže kao dokaz pisani iskaz svjedoka, radnika tuženika koji je predmetnog dana vršio ophodnju predmetne dionice autoceste i to: HN ophodar u drugoj smjeni.

Nadalje, tuženik tvrdi da pojava divljači na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom, niti je divljač - lisica u vlasništvu istog. Nastavno na navedeno ističe se isključiva odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem u neposrednoj blizini dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, a iz kojeg lovišta je divlja životinja izašla na kolnik autoceste. Uvidom u Središnju lovnu evidenciju Ministarstva poljoprivrede utvrđeno je da se u neposrednoj blizini predmetne dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj s obje strane autoceste nalazi lovište i to s desne strane lovište broj: I/122 Jastrebarsko i s lijeve strane autoceste lovište broj: I/123 Zdenčina - Kupinec i lovište broj IV/09 Pokupski bazen, što je razvidno iz karti lovišta koje se dostavljaju u privitku odgovora na tužbu. Tuženik navodi kako je divljač na cesti opasna stvar, jer predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, a za štetu od opasne stvari sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik i to bez obzira na krivnju, na temelju objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. st.3. ZOO-a. Umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar - odredba čl. 1066. st.1. ZOO-a. Temeljem citiranih zakonskih odredbi, za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu, budući da gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. Sukladno navedenom, ističe se i prigovor promašene pasivne legitimacije. U prilog navedenog dostavlja se i stav sudske prakse izražen u presudi Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske.

Tuženik tvrdi da je ispunio svoje zakonske obveze ophodnje autoceste i poduzeo sve mjere radi osiguranja sigurnog i nesmetanog prometa, te se osporava postojanje bilo kakve radnje ili propusta koje bi se moglo dovesti u uzročno - posljedičnu vezu s štetnim događajem te ne postoji osnova za odgovornost tuženika pa se osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Također, tvrdi da oštećenik mora dokazati svoju štetu i štetnikovu štetnu radnju, međutim, niti pored toga štetnik nije dužan naknaditi štetu oštećeniku, sve dok se ne utvrdi njegova odgovornost za takvu naknadu štete. Da bi štetnik bio odgovoran za naknadu štete njegovo postupanje mora biti protupravno, odnosno da je postupao suprotno nekom propisu. Sudska praksa zauzela je stav da je osnovno pravilo građanskog prava da je onaj koji nešto tvrdi dužan to i dokazati, stoga je tužitelj dužan dokazati nastanak štete i odgovornost za štetu.

Tuženik tvrdi kako je, slijedom navedenog, razvidno da nema uzročne veze između postupanja tuženika i predmetnog štetnog događaja. Naime, bitne pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti, štetna radnja, šteta, uzročno posljedična veza i protupravnost štetne radnje. U ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene navedene pretpostavke u odnosu na tuženika, zbog čega tuženik nije odgovoran za naknadu potraživanja tužitelja, jer je za njegovu odgovornost potrebno protupravno postupanje. U ovom slučaju tuženik je postupao u skladu sa svim odredbama Zakona o cestama, Pravilnika o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji javnih cesta, odnosno nije postupao protupravno. Kako do štetnog događaja nije došlo uslijed radnje ili propusta koji se tuženiku mogu pripisati u krivnju, već šteta potječe od uzroka čije djelovanje tuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, nema niti odgovornosti tuženika. Navedeno proizlazi i iz činjenice da protiv tuženika kao pravne osobe i odgovorne osobe u istoj nije pokrenut prekršajni postupak, a koji postupak bi bio pokrenut kada bi postojala odgovornost tuženika. Imajući u vidu sve navedeno kao i dostavljene dokaze razvidno je da je netočan i neosnovan navod tužitelja: "Do prometne nesreće došlo je uslijed propusta tuženika u održavanju ceste, uslijed čega je žrtvovana osnovna dužnost tuženika, a to je da omogući sigurno odvijanje prometa. Tuženik osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost i osnovu tužbenog zahtjeva te postojanje bilo kakve radnje ili propusta na strani tuženika koje bi se moglo dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva koju tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnom.

3.Umješač na strani tuženika u cijelosti se pridružio navodima i prigovorima tuženika te je predložio odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom .

4.U ovom sporu sud je donio odluku pod brojem P - 552/21. od 7. studenog 2023. koja odluka je odlukom VTSRH broj Pž- 384/24. od 6. kolovoza 2024. ukinuta i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

5. Među strankama je nesporna visina štete.

6. Sporno je, da li je i gdje nastala šteta, da li je i koja životinja oštetila vozilo osiguranika tužitelja i odgovornost tuženika za nastalu štetu

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u službenu bilješku, saslušao je svjedoke te je proveo vještačenje po vještaku prometne struke.

Uvidom u službenu bilješku ( list 11 spisa ) sud je utvrdio da je TN upravljala osobnim automobilom [registarska oznaka] a kretala se zapadnim kolnikom A-1 dionicom prometni čvor Donja Zdenčina- odmoriste Desinec, lijevom premetanom trakom u smjeru juga a kojom dionicom gospodari i održava poduzeće HAC d.o.o. Uvidom u navedenu zabilježbu sud je utvrdio da je prilikom kretanja navedenom dionicom na neutvrđenom mjestu prednjim desnim dijelom vozila naletjela je na NN životinju po vlastitoj izjavi lisica, a koja je na kolnik istrčana sa središnjeg zaštićenog pojasa, vozačici s lijeve starene. Uvidom u navedenu zabilježbu sud je utvrdi da su na osobnom automobilu nastala oštećenja a da NN životinja nije pronađena.

Uvidom u navedenu službenu bilješku sud je utvrdio da je na neutvrđenom mjestu osiguranik tužitelja udario u nepoznatu životinju a po kazivanju osiguranika tužitelja da se radi o lisici i da životinja nije pronađena. Uvidom u navedenu službenu zabilježbu sud nije mogao utvrditi da se radi o lisici koja je udarili u vozilo osiguranika tužitelja.

Svjedok BN iskazuje da je upravljala automobilom u svom vlasništvu te nakon prolaska Lučkog udarila u lisicu. Tvrdi da se kretala u smjeru Senja te da je sa svim putnicima u vozilu bilo sve u redu, da nije razmišljala da bi mogla nastati neka oštećenja vozilu i nastavila je voziti. Tvrdi da nakon što je vozač kamiona iz suprotnog smjera blicao zaustavila je vozilo na benzinskoj postaji te je po izlasku iz vozila utvrdila da postoje oštećenja na vozilu. Tvrdi da to nije bila prva benzinska postaja nakon mjesta udarca životinja. Nakon što je vidjela da postoje oštećenja na vozilu, nazvala je policiju koja je rekla da se mora vratiti na benzinsku postaju najbliže mjestu nezgode što je i učinila. Tvrdi da je tamo došla policija koja je obavila očevid. Tvrdi da se radi o lisici, ali ne može sa sigurnošću reći da je to bila upravo lisica.

Iz iskaza navedenog svjedoka sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi gdje je točno došlo do prometne nezgode i da li je lisica udarila u vozilo osiguranika tužitelja. Sama je svjedokinja navela da se vratiti na benzinsku postaju najbliže mjestu nezgode što je i učinila, pa se prema tome ista nije vratila na mjesto gdje se prometna nezgoda dogodila. Sud nije povjerovao navedenom svjedoku da je bila upozorena blicanjem iz suprotnog smjera i da se zaustavila na benzinskoj postaji koja nije bila prva postaja nakon udara životinje iz razloga što nije prihvatljivo da bi netko iz suprotnog smjera na autocesti blicao i upozorio osiguranicu tužitelja da joj je oštećeno vozilo. Iz iskaza AN proizlazi da isti nema saznanja o prometnoj nezgodi i da ne zna u koje se vrijeme njegova rada dogodila prometna nezgoda. Sud nije ni uzeo u obzir iskaz navedenog svjedoka.

Iz iskaza GN sud je utvrdio da je isti maknuo sa kolnika životinju kod Donje Zdenčine, ali ne zna o kojoj se životinji radi jer je njegov zadatak bio samo maknuti uginulu životinju.

Na temelju iskaza navedenog svjedoka sud je utvrdio da je uobičajeno u situacijama kada vozilo udari životinju da se njih nazove putem Centra za vozila ili da ih kontrolira policija pa da onda izađu na mjestu događaja gdje obično bude vozač vozila koje je udarilo životinju i da oni rade očevid i fotografiraju mjesto događaja. Navedeni svjedok iskazuje kako je navedenog dana na cesti bila samo uginula životinja i da na tom mjestu nije bilo vozača ni vozila koje bi eventualno udarilo životinju.

Iskaz navedenog svjedoka sud je ocijenio kao vjerodostojnim jer je isti iskazao što je on radio, ali isti nije ništa iskazao o nesreći koja se dogodila u kojem je oštećeno vozilo osiguranika tužitelja.

Sud napominje da je tužitelj u tužbi naveo da je lisica pobjegla pa navedeni svjedok nije mogao ukloniti sa ceste životinju koje je navodno udarila u vozilo osiguranika tužitelja već se očito radi o nekoj drugoj životinji.

8. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da:

U trenutku nesreće vozilo osiguranika tužitelja naletjelo je prednjom desnom stranom na desnu bočnu stranu tijela lisice, koja se kretala vozilu osiguranika tužitelja od lijeva udesno.

- Do naleta je uslijedilo na lijevoj prometnoj traci kolnika autoceste.

- Od lijevog ruba kolnika do mjesta naleta vozila osiguranika tužitelja , lisica je prelazila kolnik na putu od oko 2,7 m, brzinom od oko 20 km/h, u vremenu od oko 0,5 sek. - Na mjestu nesreće nije pronađen nikakav trag koji bi ukazivao na brzinu kretanja vozila osiguranika tužitelja.

- Ukoliko je osiguranica tužitelja upravljala vozilom dopuštenom brzinom od 130 km/h, mogla je pri brzini kretanja od 130 km/h na suhom asfaltnom kolniku zaustavljati svoje vozilo koĉenjem, sa prosjeĉnim usporenjem od oko 7 m/sek² i zaustaviti se na putu od oko 118,5 m.

- U trenutku pojave lisice na lijevom rubu kolnika , vozilo osiguranika tužitelja nalazilo se udaljeno od mjesta naleta na lisicu za oko 18,1 m, na kojoj udaljenosti osiguranica tužitelja kočenjem , pri brzini kojom se je kretala, nije mogla izbjeći nalet na lisicu. Osiguranica tužitelja bi na razmaku od 18,1 m, mogla kočenjem zaustaviti svoje vozilo i izbjeći nalet na lisicu , da se prethodno kretala brzinom do 42 km/h. U spisu se nalazi RAČUN br: 4176/11105/3 za popravak vozila osiguranika tužitelja firme AUTO REMETINEC d.d., od dana 30.04.2018.g., na ukupan iznos, sa PDV-om od: 20.964,81 kn

Analizom svih stavki predmetnog RAČUNA br: 4176/11105/3 za popravak vozila osiguranika tužitelja firme AUTO REMETINEC d.d. od dana 30.04.2018.g. i usporedbom sa podacima iz IZVIDA ŠTETE tužitelja od dana 27.03.2018.g. i DOPUNSKOG IZVIDA ŠTETE tužitelja od dana 10.04.2018.g., proizlazi da su prilikom popravka vozila osiguranika tužitelja, na vozilo osiguranika tužitelja ugrađeni svi novi dijelovi i izvršeni radovi prema IZVIDU ŠTETE tužitelja od dana 27.03.2018.g. i DOPUNSKOM IZVIDU ŠTETE tužitelja od dana 10.04.2018.g., pa visina štete na vozilu osiguranika tužitelja, kao posljedica štetnog događaja iznosi: 20.964,81 kn Na primjedbe tuženika prema podnesku od 09.06.2023. a kojeg sud zaprimio 02.08.2023. sudski vještak se očituje i izjavljuje:

Vještačenje u ovom predmetu izvršio je prema podacima sadržanim u spisu. U spisu se navodi da je vozilo osiguranika tužitelja naletjelo prednjom desnom stranom na lisicu koja je pretrčavala kolnik autoceste. Sva oštećenja koja se nalaze na vozilu nalaze i u visini branika i ispod toga, što ukazuje da je do nalate došlo na manju životinju što bi moglo odgovarati visini lisice.

Prema rasporedu oštećenja nastalim na vozilu vidljivo je da su osim oštećenja sa vanjskih strana vozila nastale deformacije i ispod prednjeg branika i to posebno u dijelovima ojačanja prednjeg branika, što ukazuje na veću brzinu kretanja vozila osiguranika tužitelja u trenutku nesreće, dakle, na brzinu koja bi mogla iznositi 130 km/h.

Ostale elemente preuzeo je iz stanja spisa.

Na upit suca kako zna vještak da se radi o lisici koju je udario auto, vještak odgovara da je to utvrdio da temelju stanja u spisu.

Sudac objašnjava da na stranici 11 spisa postoji službena bilješka policije gdje se govori o n.n. životinji, a po izjavi vlasnika automobila radi se o lisici.

Vještak tvrdi da nema što objasniti već da se radi o podacima u spisu. Tvrdi da je naveo u uvodnom dijelu da se radi o rasporedu oštećenja na vozilu koji je takav da su oštećenja mogla nastati na manju životinju tipa lisice.

Na upit suca gdje se točno događaj dogodio, vještak odgovara da se to točno ne zna, ali iz službene zabilježbe da je bilo na lijevoj voznoj traci.

Na upit punomoćnika tužitelja da li je vještak imao na uvid fotoeleborat, vještak odgovara da je imao , te da li se vide tragovi, vještak odgovara da je on to sve opisao u svom nalazu i mišljenju.

Na upit umješača da li su na kolniku bila vidljiva oštećenja, na tim fotografijama ili bilo kakvim materijalnim tragovima, vještak odgovara da nisu bili vidljivi. Na upit punomoćnika umješača da se moglo radi o drugoj životinji koja je udarila u vozilu, vještak odgovara da se to ne može isključiti.

Sud je prihvatio u cijelosti nalaz mišljenje i iskaz sudskog vještaka koji je izrađen na temelju stanja u spisu, a ne na temelju očevida i mjesta prometne nezgode. Pored toga, vještak je izjavio da se moglo raditi i o drugoj životinji a ne o lisici koja je udarila u vozilo osiguranika tužitelja. Ovaj iskaz svjedoka se slaže i sa iskazom osiguranik tužitelja koja nije sigurna da se radi o llisici koj je udarila u vozilo.

9. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim u cijelosti.

10. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 20.964,81 kn kuna koje je on isplatio na ime naknade materijalne štete koja je nastala na vozilu njegovog osiguranika.

11.Na osnovu provedenog dokaznog postupka i to uvodom u navedenu dokumentaciju, saslušanjem svjedoka i provođenjem vještačenja sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je nastao osigurani slučaj. Nakon štetnog događaja policija nije izašla na očevid na mjestu gdje je došlo do prometne nezgode, već je polija sačinila službenu zabilježbu i to ne na mjestu gdje se dogodila prometna nezgoda.

Na temelju nalaza, mišljenja i iskaza sudskog vještaka sud nije mogao utvrditi gdje se dogodio štetni događaj i koja je životinja udarila u vozilo osiguranika tužitelja. Istina jeste da je tužitelj predlagao i druge dokaza, ali se radi o dokazima kojim se ne može utvrditi koja je životinja udarila u vozilo osiguranika tužitelja i na kojem se mjestu štetni događaj dogodio. . Prijedlog tužitelja vještačenje dlake koje nema i ne može se na temelju predloženog nepostojećeg dokaze utvrditi porijeklo životinje koja je udarila u vozilo osiguranika tužitelja. Prijedlog za očevid i rekonstrukciju na licu mjesta nezgode je neprihvatljiv jer se ne zna na kojem se točno mjestu dogodio štetni događaj.

12. Prije svega, valja reći kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni pravila o objektivnoj odgovornosti tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja. Naime, članak 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 2005 : ZOO) propisano je da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, dok je člankom 1064. ZOO-a propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Dakle, s obzirom na prethodno citirane odredbe ZOO-a, razvidno da je da za štetu od opasne stvari, u ovom slučaju od divlje životinje – ne odgovara tuženik

Sukladno odredbama članka 50. stavak 1. i 2. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/2011, - 04./23. dalje: ZC) pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač po osnovi krivnje

Prema odredbi članka 16. ZC-a javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima dok je odredbom čl. 17. st. 1., alineja 2. ZC- a propisano da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način, između ostalog, da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu.

13.Odredbom članka 1045. ZOO-a određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedica, pri čemu sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.

14.U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da odgovornost tuženika leži u tome što je lisica dospjela na autocestu čime tuženik nije poduzeo sve potrebne mjere kako bi omogućio odvijanje sigurnog prometa. Međutim iz nalaza, mišljenja i iskaza sudskog vještaka sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je upravo lisica udarila u auto osiguranika tužitelja. Pored toga kao što je navedeno, sud je na temelju nalaza mišljenja i iskaza sudskog vještaka utvrdio da se moglo raditi i o drugoj životinji a ne o lisici. Prema tome ne zna se koja je životinja udarila u vozilo osiguranika tužitelja. Ne zna se točno i na kojem dijelu cesto tj na kojem mjestu je došlo do udara. Vještak izjavljuje da je to na lijevoj strani ceste, ali se ne zna na kojem mjestui. Moglo se dogoditi da je do udara došlo i na drugoj cesti, a ne na auto cesti. Sud ponavlja da je na temelju nalaza, mišljenja i iskaza sudskog vještaka utvrdi da nema tragova na mjestu nesreće i da položaj zaustavljanja vozila osiguranika tužitelja nije utvrđen. Tužitelj nije dokazao gdje je štetni događaj točno nastao i koja je životinja udarila i oštetila automobil osiguranika tužitelja. Sama vozačica vozila osiguranog kod tužitelja nije sigurna na koju je naletjela životinju. Vozačica misli da je to lisica, a vještak ne isključuje mogućnost da se radi i o drugoj životinji.

Tuženik bi, po mišljenju ovoga suda, bio dužan regresirati tužitelju štetu samo ukoliko bi bio odgovoran za štetu na vozilu zbog izlijetanja divljači u vidu propusta u održavanju autoceste u smislu propisa o održavanju javnih cesta, odnosno u slučaju nepoduzimanja potrebnih mjera za sprečavanje ulaska životinja u ograđeni prostor prvo postavljanjem, a onda i održavanjem zaštitne žičane ograde.

Kao što je navedeno tužitelj nije dokazao gdje je štetni događaj točno nastao i koja je životinja udarila i oštetila automobil osiguranika tužitelja. Tužitelj nije dokazao da je nastao osigurani slučaj i da je vozač vozila osiguranika tuženika odgovoran za štetu nastala na vozilu tužitelja, pa nisu ispunjeni uvjeti iz članka 943 st. 1. ZOO. za isplatu osigurnine.

15. Na osnovu provedenog dokaznog postupka sud nije našao osnovanim potraživanje tužitelja.

16. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja i donio je odluku kao u izreci presude.

17. Odluka o sudskom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a sastoji se od trošak pristupa svjedoka ročištu u iznosu od 13,27 eura.

18. Stoga je sud donio odluku kao u toč. 2. izreke presude.

U Zagrebu, 17. prosinca 2024.

S U D A C

Ivan Vladić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave presude, a ulaže se putem ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po odvj.

2. tuženiku

3. umješaču