Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-567/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽJ, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. ispravak, 126/19., 84/21., 114/22.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: K-19/2023-85 od 29. listopada 2024., o ukidanju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje na način da se na temelju članka 98.a u vezi s člankom 98. stavkom 2. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24.; dalje: ZKP/08.) optuženom ŽJ, određuje primjena samostalne mjere opreza:
-obveza redovitog javljanja dežurnom policijskom službeniku Policijske uprave varaždinske, Policijska postaja Ivanec, svakog prvog i trećeg ponedjeljka u mjesecu.
II Na temelju članka 98.a upozorava se optuženi ŽJ da je nepridržavanje izrečene samostalne mjere opreza kazneno djelo.
III U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: K- 19/2023-85 od 29. listopada 2024., nakon donesene nepravomoćne presude kojom je optuženi ŽJ osuđen zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine, a oslobođen za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju odredbe članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. u vezi s člankom 122. stavkom 1. i člankom 125. stavkom 1. točkom 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24.; dalje: ZKP/08.) ukinut je istražni zatvor protiv optuženog ŽJ. Pod točkom II. izreke naloženo je upravi Zatvora u Varaždinu da optuženog ŽJ odmah pusti na slobodu.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje.
3. Prije održavanja sjednice, na temelju članka 495. u svezi članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, suprotno žalbenim navodima da je počinjena povreda kaznenog zakona i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je proteklo maksimalno zakonsko trajanje istražnog zatvora za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. za koje je optuženik osuđen.
6. Naime, optuženik je nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Varaždinu, broj K-19/2023-85 od 29. listopada 2024., proglašen krivim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine, dok je oslobođen za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. KZ/11.
6.1. Imajući u vidu da je za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. KZ/11. propisana kazna zatvora do osam godina, sukladno odredbama članka 133. stavka 1. točke 4. i stavka 3. ZKP/08., istražni zatvor može trajati dvanaest mjeseci, koji rok se produljuje u skladu sa stavkom 3. istog članka za jednu šestinu ako je donesena nepravomoćna presuda, to u konkretnom slučaju istražni zatvor može trajati četrnaest mjeseci. S obzirom da se rokovi određuju prema kaznenim djelima za koje je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, imajući u vidu da je optuženik proveo vrijeme u istražnom zatvoru od 31. ožujka 2023. do 29. listopada 2024., je s pravom prvostupanjski sud utvrdio da su istekli maksimalni zakonski rokovi za trajanje istražnog zatvora, zbog čega je valjalo istražni zatvor ukinuti.
7. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru otklonilo iteracijsku opasnost, pa da posljedično tome nije primijenio samostalne mjere opreza. Naime, pri počinjenju inkriminiranog kaznenog djela optuženik je pokazao značajnu upornost i kriminalnu volju, pritom imajući u vidu da živi s roditeljima od kojih je majka ujedno i žrtva kaznenog djela, s tim da iz nalaza i mišljenja psihijatra proizlazi da postoji vjerojatnost počinjenja istog ili sličnog kaznenog djela, zbog čega mu je određena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, obzirom da je kod optuženika utvrđena dugogodišnja i teška ovisnost o alkoholu uz koju je prisutno oštećenje kapaciteta ličnosti.
7.1. Slijedom svega naprijed iznesenog, ovaj drugostupanjski sud našao je opravdanim odrediti samostalnu mjeru optuženiku i to obvezu redovitog javljanja dežurnom policijskom službeniku Policijske uprave varaždinske, Policijska postaja Ivanec, svakog prvog i trećeg ponedjeljka u mjesecu, u cilju sprečavanja opasnost od ponavljanja djela, i to ne samo prema žrtvi, nego i prema svakoj drugoj osobi, s time da je optuženik upozoren kako je nepridržavanje izrečene samostalne mjere opreza kazneno djelo.
8. Naime, primjenom odredbe članka 98.a ZKP/08., prema kojoj, u slučaju kada postoje okolnosti iz članka 133. ZKP/08., sud može rješenjem odrediti mjere opreza i kao samostalne mjere opreza, a pritom će sud okrivljenika upozoriti da je nepridržavanje izrečene samostalne mjere opreza kazneno djelo. Obzirom da su u konkretnom kaznenom predmetu istekli maksimalni zakonski rokovi za trajanje istražnog zatvora zbog čega je istražni zatvor ukinut, ocjena drugostupanjskog suda je da se upravo provođenjem samostalne mjere izrečene po ovome sudu, ostvaruje svrha koja se ranije postizala istražnim zatvorom primjenjivanim po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
9. Zbog toga je žalbu državnog odvjetnika trebalo djelomično prihvatiti te odrediti i samostalnu mjeru opreza iz članka 98.a u vezi s člankom 98. stavkom 2. točkom 3. ZKP/08. jer s pravom u žalbi državni odvjetnik ističe da vrijeme koje je optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru nije u dovoljnoj mjeri utjecalo na njega da se ubuduće suzdrži od počinjenja novih kaznenih djela. Slijedom izloženoga, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvatio je djelomično žalbu držanog odvjetnika i preinačio prvostupanjsko rješenje na način da se optuženom ŽJ određuje primjena samostalne mjere opreza redovitog javljanja dežurnom policijskom službeniku Policijske uprave varaždinske, Policijska postaja Ivanec, svakog prvog i trećeg ponedjeljka u mjesecu.
10. Stoga je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. i 3. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
