Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1783/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], I. [adresa], zastupane po punomoćniku Mati Krmeku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o. u [adresa], protiv tuženice IĐĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Alanu Milinkoviću, odvjetniku u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-6172/2021-14 od 19. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-6172/2021-14 od 19. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.
Obrazloženje
1.Prvosutpanjskom presudom suđeno je:
"I. Nalaže se tuženici IĐĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici IĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 57.734,42 eur sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 5.936,30 eur sa zateznom kamatom od 19. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se ostali dio zahtjeva u iznosu od 265,58 eur."
2. Presudu u dijelu pod toč. I. izreke pobija tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, presudu preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu s osnove povrata zajma u svoti od 57.734,40 Eur/435.000,00 kn.
6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da iz Izjave od 2. srpnja 2020. (list 4 spisa), proizlazi da tuženica izjavljuje da je do dana 2. srpnja 2020. od tužiteljice pozajmila ukupno iznos od 435.000,00 kn koji se obvezala vratiti u roku od 15 dana odnosno do 17. srpnja 2020.; da je tužiteljica u svom iskazu jasno i uvjerljivo opisala kronologiju izvršenih pozajmica te okolnosti potpisa Izjave od 2. srpnja 2020. kojom su stranke utvrdila postojanje duga tuženice prema tužiteljici u iznosu od 435.000,00 kn; da su činjenične tvrdnje i iskaz tužiteljice potvrđeni sadržajem Izjave, ali i sadržajem snimki telefonskih razgovora ovdje parničnih stranaka koje su preslušane na ročištu održanom 7. prosinca 2023.; da tuženica ovako prihvaćene tvrdnje tužiteljice ničim konkretnim nije osporila niti je dostavila bilo kakav dokaz kojim bi iskaz tužiteljice bio doveden u sumnju a niti je tuženica, iako uredno pozvana, pristupila sudu radi davanja iskaza a svoj izostanak nije adekvatno opravdala.
7. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da je potpisom Izjave od 2. srpnja 2020., tuženica prihvatila njezin sadržaj te je time za nju nastala obveza isplate iznosa navedenog u Izjavi. Tuženica Izjavu nije pobijala, a niti je podnijela tužbu za poništenje pravnog posla. S obzirom na navedeno, pozivajući se na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) prema kojoj su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje, te imajući u vidu odredbu čl. 499.st. 1. ZOO, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako je tužena u obvezi isplatiti tužiteljici iznosa od 57.734,42 Eur koji sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022), uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje tog Zakona, predstavlja konverzirani novčani iznos od 435.000,00 kn za koji tužiteljica u tužbi tvrdi da je pozajmila tuženici.
8. Tužena osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da je prvostupanjski sud propustio utvrditi činjenice ključne za odlučivanje u ovom predmetu, sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, navodi kako tužiteljice na raspolaže takvim prihodima niti imovinom slijedom čega ne postoji mogućnost pozajmljivanja tolikog iznosa; navodi kako tužiteljica nikad nije tražila tuženu da vrati pozajmljeni iznos novaca, te da je tužena ugledna liječnica koja s obzirom na svoj staž i status nije trebala pozajmljivati toliki novac.
9. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.
10. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju sadržajno ukazuje žaliteljica.
11. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenice i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žaliteljice, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu odredbe čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
12. Vezano za žalbene navode tužene, valja navesti da je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza pravilno utvrdio da je tužiteljica pozajmila tuženoj iznos od ukupno 57.734,42 Eur/435.000,00 kn. Navedeno proizlazi iz Izjave potpisane od strane tužene, koju Izjavu tužena samo deklaratorno osporava u ovoj parnici, dok nije dokazala da je podnijela tužbu kojom poništava navedenu Izjavu, a što je jedini pravni put za osporavanje navedene Izjave.
13. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je povodom tvrdnji tužene u postupku da tužiteljica ne bi mogla pozajmiti sporni iznos tuženoj jer ne raspolaže takvim prihodima niti imovinom, te očitovanja tužene na dostavljene SMS poruke, valja navesti da je sud odredio tri ročišta (5. listopada 2022., 10.ožujka 2023. i 7. prosinca 2023.) radi saslušanja tužene. Kako tužena na navedena ročišta, iako uredno pozvana uz napomenu o saslušanju nije pristupila, to je sud prvog stupnja, pravilno zaključio da su tvrdnje tužene neosnovane i ničim dokazane.
14. S druge strane, zauzeto stajalište suda prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti pravilnim prihvaća i ovaj sud, budući je isto zasnovano na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, uz istovremeno pravilnu primjenu materijalnopravnih i postupovnih odredaba, time da je sud prvog stupnja za sva svoja činjenična utvrđenja, ocjenu izvedenih dokaza i svoje zauzeto stajalište dao logične i uvjerljive razloge, koje žalbeni navodi tužene uopće ne dovode u sumnju.
15. Suprotno žalbenim navodima tužene, pravilno je prihvaćen iskaz tužiteljice koji je suglasan materijalnim dokazima u spisu, a neutemeljeni su žalbeni navodi kojima se osporava istinitost njezinog iskaza.
16. Žalbenim razlozima kojima se osporavaju utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda uslijed drugačijeg i subjektivnog utvrđenja činjenica odnosno tumačenja materijalnog prava po žalitelju, nije uspješno dovedena u sumnju pravilnost pobijane presude.
17. O troškovima postupka pravilno je odlučeno temeljem čl. 154. st. 3. ZPP, te sukladno odgovarajućim odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
18. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Andrina Raspor Flis
