Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-315/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Sare Bušić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ZU, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2., u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećene kao tužiteljice IU, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-818/2023, od 17. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Žalba oštećene kao tužiteljice IU odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. U kaznenom predmetu protiv okrivljene ZU, zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2., u vezi sa stavkom 1. KZ/11, optužno vijeće Općinskog suda u Splitu je svojim rješenjem poslovnog broja Kov-818/2023, od 17. lipnja 2024., na temelju odredbe članka 355. stavka 2., u vezi stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), odbacilo optužnicu oštećene kao tužiteljice IU, protiv okrivljene ZU zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.
2. Na temelju članka 149. stavka 3., u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, oštećena kao tužiteljica IU obvezana je naknaditi troškove kaznenog postupka, u paušalnom odnosu od 50,00 Eura.
3. Protiv navedenog rješenja, žalbu je podnijela oštećena kao tužiteljica IU, po svojoj opunomoćenici Ivanki Šamiji, odvjetnici u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene kaznenog zakona i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje, na način da se predmet "vrati Općinskom sudu u Splitu na ponovni postupak i odlučivanje".
4. Žalba oštećene kao tužiteljice IU je neosnovana.
5. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka oštećena kao tužiteljica je pravno označila kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, pri čemu se navodi kako pobijano rješenje ne sadrži uopće konkretne razloge o bitnim činjenicama na temelju kojih je sud donio takav zaključak, zbog čega se zakonitost pobijanog rješenja uopće ne može ispitati jer u istom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Uz to da se sud uopće nije očitovao o vrlo jasnim navodima oštećene kao tužiteljice, koji su sadržani u optužnici.
6. Ispitujući pobijano rješenje u pravcu istaknutih žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena povreda zakona na koju se neutemeljeno ukazuje žalbom oštećene kao tužiteljice. Naime, prvostupanjski sud je dao jasne razloge zbog čega je optužnicu oštećene kao tužiteljice odbacio, iz kojih je potpuno razvidno kako prvostupanjski sud smatra da je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće. U tom smislu prvostupanjski sud je analizirao dokaznu građu prikupljenu tijekom istraživanja, ali je za napomenuti da u ovoj fazi postupka sud nije ni ovlašten analizirati pojedine dokaze i ocjenjivati uvjerljivost i vjerodostojnost potencijalno proturječnih dokaza, već se radi o preliminarnoj ocjeni prikupljenih dokaza, kako bi se utvrdilo jesu li ti dokazi prikladni da na temelju njih dođe do osuđujuće presude na raspravi. Dakle, prvostupanjski je sud ocjenjujući sadržaj prikupljenih dokaza, bez njihove vrijednosne ocjene prosudio da je proturječje između prikupljenih dokaza takvo da bi donošenje osuđujuće presude na raspravi bilo nemoguće, što je zakonom propisani razlog za odbačaj optužnice te stoga nije opravdan žalbeni navod da je prvostupanjski sud propustio dati razloge o odlučnim činjenicama.
7. Što se pak tiče povrede kaznenog zakona, ona je u uvodu žalbe naznačena kao žalbena osnova po kojoj se pobija prvostupanjsko rješenje, međutim u tom pogledu u žalbi nisu dani nikakvi razlozi pa se stoga oštećena kao tužiteljica neosnovano žali zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona.
8. Ostali žalbeni razlozi se u stvari odnose na žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u kojima se oštećena kao tužiteljica upušta u vrijednosnu ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, pri čemu prikupljeno dokazno gradivo analizira i tumači na način kako to njoj ide u prilog, međutim tom svojom analizom oštećena kao tužiteljica nije dovela u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da prikupljeni dokazi tijekom istraživanja su doista takvi da bi donošenje osuđujuće presude na raspravi bilo nemoguće. Prvostupanjski sud kod toga pravilno ukazuje na iskaze neposrednih očevidaca inkriminiranog događaja MU i BU te ispravno primjećuje kako su ove svjedokinje potpuno suglasno opisale tijek sukoba okrivljene i oštećene kao tužiteljice, koji je u potpunosti podudaran s onim što je okrivljena ZU navela u svojoj obrani, a u ni jednom segmentu ne potvrđuju iskaz oštećene kao tužiteljice.
8.1. Kod toga se ne može prihvatiti žalbeni navod da bi iskazi navedenih svjedokinja bili pristrani jer su obje svjedokinje u istom stupnju rodbinskih odnosa i s okrivljenom i s oštećenom kao tužiteljicom, radi čega paušalni navod iznesen u žalbi, da bi ove svjedokinje imale nekog razloga iskazivati u korist okrivljene, nije opravdan. Sama činjenica da je oštećena kao tužiteljica kritične prigode zadobila određene ozljede, doista nije dostatna za zaključak da bi se u konkretnom slučaju nužno moralo raditi o kaznenom djelu tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11, koje bi okrivljena počinila s izravnom namjerom, kako to ispravno ukazuje prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, pogotovo u situaciji kada je nesporno da je i sama okrivljena kritične prigode također zadobila veći broj tjelesnih ozljeda, što jasno upućuje na zaključak da je i ona bila napadnuta.
8.2. U kontekstu navedenog potrebno je istaknuti uz to, kako ni sama medicinska dokumentacija, koja se posebno apostrofira u žalbi, kao krucijalni dokaz u pravcu tvrdnji oštećene, a poglavito nalaz i mišljenje vještaka Prof. dr. sc. Prim. AB, ne potvrđuju navode činjeničnog opisa optužnice. Naime, ni za jednu od utvrđenih ozljeda kod oštećene kao tužiteljice se ne navodi udarac kišobranom kao mogući mehanizam nastanka bilo koje od tih ozljeda. Dakle, jedini dokaz koji podupire navode optužnice, jest iskaz oštećene kao tužiteljice VU, dok s druge strane, njen iskaz u potpunosti demantiraju, ne samo obrana okrivljene ZU, nego čak i nalaz i mišljenje vještaka specijaliste sudske medicine o načinu nastanka ozljeda kod oštećene, ali, što je najvažnije, i iskazi neposrednih očevidaca događaja MU i BU, koje su potpuno suglasno i vrlo detaljno opisale što se je dogodilo ovom prigodom, a niti u jednom detalju nisu potvrdile navode optužnice.
8.3. Kod takvog stanja stvari, i kada se s druge strane ima u vidu i odredba članka 3. stavka 2. ZKP/08 da je u kaznenom postupku teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje okrivljenika na tužitelju, potpuno je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je na raspravi doista nemoguće donošenje osuđujuće presude uslijed znatne proturječnosti prikupljenih dokaza, radi čega je potpuno ispravno odbacio optužnicu oštećene kao tužiteljice, što svojim žalbenim navodima ona nije dovela u pitanje pa je njena žalba u cijelosti neosnovana.
9. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08, to je žalbu oštećene kao tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu, u skladu s člankom 493. stavkom 3. točkom 2. ZKP/08.
Split, 17. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
