Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor 23250 Pag

Poslovni broj P-702/2021-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Josipu Duševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Marčan & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženice Addiko bank d.d. (OIB:14036333877) sa sjedištem u [adresa], zastupane po zakonskim zastupnicima, a ovi po punomoćnicima- odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 13. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja ŽL i punomoćnice tuženika ŠL, na ročištu za objavu presude 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Proglašava se ovrha Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1399/15 nedopuštenom te se ukidaju sve ovršne radnje.

2. Tuženik je dužan u roku od 8 dana naknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teku na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženici troškove ovog postupka u iznosu od 1.884,29 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ove banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr- 1399/15-63 od 15. ožujka 2021., upućen da podigne tužbu radi proglašenja ovrhe broj Ovr-1399/15 nedopuštenom. Napominje da će u tužbi iznijeti sve razloge koji su već navedeni u žalbi nakon proteka roka iako je uputa suda nedorečena odnosno spominje tražbine naznačene u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7086/16 od 27. studenog 2018., dok istodobno upućuje ovršenika u ovu parnicu povodom njegove izvanredne žalbe. Osobno smatra da je takva uputa suviše ograničena na samo određeni razlog, dok su i druge iznesene činjenice sporne. U skladu s tom uputom podnosi ovu tužbu te će niže navesti razloge zašto smatra da je ona osnovana. PL kao korisnik kredita i tuženik da su 4. svibnja 2007. zaključili ugovor o kreditu. Tim ugovorom tuženik je korisniku kredita odobrio kredit u visini 550.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama namećući valutnu klauzulu (čl. 3 i 4 Ugovora ) čime je glavnicu i kamate vezao za švicarski franak. U navedenom kreditu tužitelj je bio založni dužnik. Tuženik je u navedenom kreditu jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu. Također je zarađivao i temeljem tečajnih promjena primjenom nezakonite valutne klauzule. Korisnik kredita je zbog toga plaćao daleko veće anuitete kredita od onog početno ugovorenog. Budući da to financijski više nije mogao izdržati, tuženik mu je 14. prosinca 2011. reprogramirao kredit. Tuženik je tako na dan reprogramiranja kredita prikazao glavnicu od 579.000,00 CHF iako je korisniku kredita 4. svibnja 2007. isplatio iznos od 550.000,00 CHF. Ovo znači da mu je glavnica nakon gotovo 5 godina otplate bila veća za čak 29.000,00 CHF (579.000,00 – 550.000,00 = 29.000,00). Takva nezakonito povećana glavnica je na koncu dovela do raskida ugovora, jer korisnik kredita nije mogao plaćati nerealno visoke anuitete kredita. Koliko je korisnik kredita pao u dužničko ropstvo, pokazuje činjenica da je samo 2 godine nakon izvršenog reprogramiranja raskinut ugovor. U odnosu na taj kredit, tužitelj i korisnik kredita su pokrenuli postupak radi utvrđenja njegove ništetnosti pa je Općinski građanski sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P-7086/16 od 27. studenog 2018., kojom je utvrdio ništetnom odredbu o kamatnoj stopi. Predmet da se sada nalazi u žalbenom postupku pred Županijskim sudom u Zagrebu. No, iako je u predmetu broj P-7086/16 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu riješeno pitanje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, korisnik kredita je pokrenuo parnicu i radi ništetnosti valutne klauzule te isplate s osnova nezakonitih promjena kamatne stope (utvrđeno presudom OGS, posl. br. P-7086/16 od 27.11.2018. ) i tečaja. Taj postupak se vodi pred Općinskim sudom u Zadru, Stalnom službom u Pagu pod posl. br. P-394/21. U tom predmetu korisnik kredita potražuje iznos od 1.221.336,60 kn i to na ime pretplate po kamati iznos od 198.951,32 kn, a na ime pretplate po tečaju iznos od 1.022.385,28 kn. Navedeni iznos od 1.221.336,60 kn predstavlja glavnicu potraživanja korisnika kredita, dok je sveukupni iznos daleko veći kad se tome pribroje zakonske zatezne kamate. Nadalje, korisnik kredita bi i danas uredno otplaćivao kredita, da mu tuženik na dan reprogramiranja kredita nije nametnuo otplatu nezakonite glavnicu. Glavnica koja se naplaćuje u ovršnom postupku nije zakonita zbog idućih razloga:

-Tuženik prilikom reprogramiranja kredita nije uzeo u obzir da je nezakonito mijenjao kamatnu stopu. U obračun kredita na dan reprogramiranja je ušla glavnica, ali sa kamatnim stopama koje je tuženik nezakonito mijenjao povećavajući tu kamatu. Tuženik je tu kamatu mijenjao mimo kretanja libora na CHF kao jedine referentne stope koja može poslužiti kao neki osnov prilikom izračunavanja te kamate. On je tijekom kreditnog odnosa kamatu na CHF dizao iako je libor na CHF bio u neprekidnom i vrlo velikom padu od 2009. Kretanje kamatne stope koju su banke pa tako i tuženik primjenjivale je uvijek bio obrnut kretanju libora. Manji libor na CHF je međutim trebao prouzročiti i određeno smanjenje kamate na kredit, što se nije dogodilo. Unatoč tim okolnostima, tuženik je tu kamatu, kao što je rečeno, neprestano povećavao. Time je korisnik kredita kao potrošač automatski bio zakinut na dan reprogramiranja kredita kada je prikazana daleko veća glavnica od one realne što je u konačnici dovelo do raskida ugovora i pokretanja ovršnog postupka protiv tužitelja;

-U obračun potrošaču prilikom reprogramiranja je ušla veća stopa obračunate kamate pa je zbog većeg iznosa kamate anuitet koji je potrošač plaćao za otplatu svog kredita, pokrivao manji dio glavnice kredita. Da kamata nije umjetno dizana to se ne bi dogodilo. Primjerice, da je prilikom reprogramiranja ušao iznos obračunatog kredita ali bez povećanih kamatnih stopa, iznos glavnice koja bi bila plaćena bio bi veći. To bi značilo da bi svojim uplatama korisnik kredita zahvatio veći dio glavnice budući bi njegove uplate s obzirom na nižu kamatnu stopu manjim iznosom pokrivale tu kamatu. Time bi dug korisnika kredita, a i samog tužitelja u ovršnom postupku bio manji. I to je ono bitno zbog čega je i utvrđena ništetnom kamatna stopa u ugovoru. Da bi stvar oko nezakonite promjene kamatne stope, a i primjene valutne klauzule bila sasvim jasna, tužitelj ističe:

-Da je tuženik koristio tečaj i kamatnu stopu važeću u trenutku zaključenja ugovora, stvarno izvršene uplate bi zahvatile veći dio glavnice od toga što je zahvaćeno kada je ta glavnica smanjivana sa anuitetima koji su bili obračunati sa većom kamatom. Svaka uplata anuiteta pokriva i dio glavnice pa je jasno da kada se glavnica pokriva sa anuitetom kod kojeg nije došlo do povećanja kamate da takav anuitet pokriva veći dio glavnice kredita. Time se automatski smanjuje iznos budućeg anuiteta ili se smanjuje iznos buduće glavnice koja se pokriva tim anuitetom. Da je tuženik nakon svake preplate, nastale na opisani način usklađivao otplatni plan (kao kad ga je usklađivao kada je kamatu povećavao), obračunate kamate bile bi niže, te bi sa tim viškom bio zatvaran veći iznos nedospjele glavnice. Tuženik dakle nije uzeo preplaćene iznose kamate i tečaja (to je iznos od 1.221.336,60 kn koji korisnik kredita potražuje u gore navedenom parničnom postupku ) kako bi odmah u startu umanjio glavnicu kredita na dan reprogramiranja. On to nije činio već je uzeo iznos koji se platio temeljem nezakonite primjene valutne klauzule i odredbe o kamatnoj stopi. No, time nije sanirao posljedice ništetnosti i vlastitog nezakonitog postupanja nego je reprogramiranjem još dodatno otežao ionako tešku financijsku poziciju potrošača. Ne može se dopustiti provedba ovrhe kad je glavnica koja se naplaćuje posljedica primjene ništetnih odredbi jednog ugovora. Pogotovo kad je ta glavnica daleko veća od one realne.

Koliko je postupanje tuženika bilo nezakonito dovoljno pokazuje ovo:

Tužitelj je na dan reprogramiranja kredita prikazao glavnicu od 579.000,00 CHF što je u kunskoj protuvrijednosti iznosilo 3.552.705,48 kn. Da su na dan reprogramiranja kredita 23.12.2011. uzete u obzir nezakonite pretplate nastale primjenom ništetnih odredbi, glavnica bi iznosila 2.324.509,33 kn. Prema tome, prilikom reprogramiranja kredita tuženik je stavio u naplatu glavnicu koja je veća za čak 1.228.196,15 kn (3.552.705,48 - 2.324.509,33 = 1.228.196,15). Taj nezakonito prikazani iznos od 1.228.196,15 kn je još dublje gurnuo korisnika kredita u dužničko ropstvo i proizveo je vođenje ovršnog postupka. Vođenje ovršnog postupka je rezultat nezakonite obračunate glavnice i to je više nego dovoljan razlog da se ovrha proglasi nedopuštenom. Dug koji se naplaćuje u ovršnom postupku nije zakonit ni zbog slijedećeg:

Tuženik je, unatoč provođenju ovrhe na nekretninama nastavio naplaćivati svoje potraživanje kako od strane korisnika kredita tako i od strane njegovih sudužnika Prema ispravama izdanim od samog tuženika, u razdoblju od 2014. do 2019. na ime kredita je naplaćen sveukupni iznos od 157.550,52 kn. Međutim, za navedeni iznos nije umanjeno potraživanje u ovršnom postupku. Ovrha u kojoj će se naplatiti iznos koji je već naplaćen ne može biti zakonita.

Na koncu, pitanje ništetnosti valutne klauzule kao i dijela odredbe o kamatnoj stopi je riješeno unutar kolektivnog postupka koji je prošao sve sudske instance te na koncu dobio potvrdu i na Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Shodno tome, sasvim je jasno da tuženik sada naplaćuje u ovršnom postupku nešto na što nema pravo. Naplata nekog nepostojećeg duga do kojeg se nije došlo ispravnim obračunom, nikako ne može biti zakonita. Pitanje je trenutka kad će se korisnik kredita za to ishoditi i pravomoćnu presudu. Budući da je tražbina ovrhovoditelja nastala nezakonitim putem, na nekretninama tužitelja se ne može voditi nikakva ovrha, pa on predlaže da sud donese presudu.

2. Tuženica u svom pravovremenom odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Navodi iz tužbe da su paušalni i usmjereni na odugovlačenje postupka. Tužitelj se u tužbi poziva na pogrešnu ovršnu ispravu radi koje se vodi ovršni postupak. Tako se poziva na Ugovor o kreditu broj 236-96/2007 sa Sporazumom o osiguranju u novčane tražbine od 04.05.2007. Međutim, tuženik da je pokrenuo ovršni postupak na temelju drugih ovršnih isprava i to: Ugovora o kreditu broj 236-53041762 od 14.12.20211. godine i aneksa Ugovoru o kreditu broj 236-53041762 dana 29.03.2021. godine. Tužitelj da se poziva na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-7086/16 od 27. studenog 2018. kojom je utvrdio ništetnom odredbu o kamatnoj stopi kao i na činjenicu da je tužitelj pokrenuo parnični postupak radi ništetnosti valutne klauzule te isplate iznos od 1.221.336,60 kuna. Nepravomoćnom presudom, osim što je utvrđena ništavom odredba članka 3. u dijelu u kojem je naznačen „promjenjiva kamatna stopa“ i članka 6. Ugovora o kreditu broj 236-53041762, utvrđeno je kako se odbija tužbeni zahtjev za utvrđenjem preostalog dijela ugovora ništetnim. Prije svega, radi se o nepravomoćnoj sudskoj presudi i predmet se nalazi na drugostupanjskom sudu u povodu žalbe i neizvjestan je ishod spora. Sve i da drugostupanjsko tijelo potvrdi prvostupanjsku presudu, tada se utvrđenje o ništetnosti odnosi samo na kamatnu stopu, ali ne i na cjelokupni ugovor o kreditu koji i dalje egzistira kao ovršna isprava na temelju koje se vodi ovršni postupak. Navodi tužitelja kako je u tijeku parnica radi isplate iznosa od 1.221.336,60 kuna, nisu odlučujući za predmetnu parnicu jer u postupku radi isplate nije donesena pravomoćna presuda kojoj je utvrđena obveza tuženika na isplatu. Drugo, tužitelj tvrdi da se pretplata iznosa od 1.221.336,60 kuna odnosi na Ugovor o kreditu broj 236-96/2007 koji kredit je u poslovnim knjigama banke zatvoren i nije predmet potraživanja u ovršnom postupku, već kako je tuženik ranije naveo, predmet potraživanja u ovršnom postupku proizlazi iz Ugovora o kreditu broj 236-53041762. Nadalje, tužitelj u tužbi ističe kako prema ispravama izdanim od samog tuženika, u razdoblju od 2014. do 2019. na ime kredita je naplaćen sveukupni iznos od 157.550,52 kn te za taj iznos nije umanjeno potraživanje u ovršnom postupku. U odnosu na navedeno, navodi kako prema odredbama Ovršnog zakona nije propisana obveza sukcesivnog umanjena potraživanja ovrhovoditelja tijekom trajanja ovršnog postupka. U slučaju da u ovršnom postupku nekretnina koja je predmet ovrhe bude unovčena te sud zakaže ročište radi namirenja, za ročište za namirenje ovrhovoditelj je u obvezi dostaviti ažurirano stanje svog potraživanja s danom donošenja rješenja o dosudi. Navedena odredba je propisana člankom 113. i 114. Ovršnog zakona. Dostavlja ažurirani izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem tražbine na dan 31.05.2021. iz kojeg je vidljivo kako ukupno potraživanje tuženika iznosi 5.755.300,77 kuna. Uzimajući u obzir navode tužitelja da u parničnom postupku P-394/2021 traži povrat iznosa od 1.221.336,60 kn, razvidno je da i u slučaju uspjeha tužitelja u sporu i dalje će imati potraživanja prema tužitelju. Slijedom navedenog, razvidno je kako je kako i dalje postoje pravna osnova za vođenje ovršnog postupka na nekretninama tužitelja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao ugovor o kreditu broj 236/96/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 4. svibnja 2007. (list spisa 8-14), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I sa stanjem na dan 27. ožujka 2007. (list spisa 15), pismo namjere od 5. travnja 2007. (list spisa 16), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7086/16-34 od 27. studenog 2018. (list spisa 17-25), tužbu s prilozima tužiteljice PL protiv tuženika Addiko bank d.d. radi utvrđenja ništetnosti i isplate s prilozima od 26. veljače 2021. (list spisa 26-53), ugovor o kreditu broj 236-53041762 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine ovjeren kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod poslovnim brojem OV-7046/2012 dana 29. ožujka 2012. (list spisa 56-67), izvadak iz poslovnih knjiga Addiko bank d.d. po partiji kredita broj 53041762 od 31. svibnja 2021. (list spisa 68), sudska praksa (list spisa 76-80, 162-165), promet za tekući račun u kunama SL (list spisa 81-83), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I sa stanjem na dan 17. lipnja 2021. (list spisa 94-99), pregled prometa za klijenta po ugovoru o kreditu broj 236-96/2007, partija 25301442 od 16. lipnja 2021. (list spisa 101-108), specifikacija uplata (list spisa 109- 111), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list spisa 112), pregled prometa za klijenta po ugovoru o kreditu broj 236-53041762, partija 53041762 od 16. lipnja 2021. (list spisa 113-119), specifikacija uplata (list spisa 120-124), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list spisa 125), nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Majde Korljan, dipl. oec od 24. srpnja 2021. (list spisa 134-144), nalaz i mišljenje vještaka financijske struke u spisu poslovni broj P-394/2021 (list spisa 166-175), financijsko vještačenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Petra Bajlo, mag. oec. od 7. studenog 2022. (list spisa 200-207), obračun zatezne kamate na dan 14. listopada 2013. (list spisa 218-221), odgovor na podneska tužitelja i tuženika uz dopunu i korekciju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 18. veljače 2023. (list spisa 228-235), odgovor na 3. podnesak tuženika uz korekciju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke (list spisa 251-253), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4399/2022-56 od 3. rujna 2024. (list spisa 271-282), spis ovog suda poslovni broj Ovr-1399/15, saslušao svjedokinju PL i tužitelja (list spisa 152-155).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-1399/15 i ukidanjem svih ovršnih radnji.

6. Između tužitelja i tuženika nije sporno da su tužitelj i prednik tuženika bili u ugovornom odnosu, već je sporna osnova vođenja predmetnog ovršnog postupka.

7. Odredbom članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: OZ), je propisano da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu:

- ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

7.1. Prema odredbi članka 53. stavka 1. OZ, ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

7.2. Odredbom članka 55. stavka 3. OZ je propisano, da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

8. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovr-1399/15 utvrđeno je da je 15. ožujka 2021. doneseno rješenje pod istim poslovnim brojem, kojim je u točci I određeno da u tom ovršnom predmetu povodom izvanredne žalbe ovršenika EL od 2. ožujka 2021., da se isti upućuje u parnicu radi proglašenja te ovrhe nedopuštenom za tražbine naznačene u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 43 P-7086/16-34 od 27. studenog 2018. u točkama I i II u roku od 15 dana.

9. Čitanjem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 43 P- 7086/16-34 od 27. studenog 2018., utvrđeno je da je istom u točci I utvrđena ništetnom odredba članka 6. ugovora o kreditu broj 236-96/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 4. svibnja 2007. potvrđenim kod javnog bilježnika Davora Miškovića u Zadru pod poslovnim brojem OU-7358/2007, a u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti preostalog dijela predmetnog ugovora, da se tužbeni zahtjev odbija. Nadalje, u točci II iste utvrđena je ništetnom odredba članka 3. ugovora o kreditu broj 236-53041762 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 14. prosinca 2011. u dijelu u kojem je naznačena promjenjiva kamatna stopa, te je utvrđena ništetnom ugovorna odredba članka 6. istog ugovora, potvrđenim kod javnog bilježnika Elizabete Škunca u Pagu pod poslovnim broj OU-5213/2011, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje nišetnosti preostalog dijela predmetnog ugovora i aneksa broj 1. uz predmetni ugovor, tužbeni zahtjev odbijen.

10. Čitanjem spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1399/2015 utvrđeno je slijedeće:

- da je pravna prednica drugo tuženice podnijela 18. prosinca 2024. prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika EL, s osnova ovršne javnobilježničke isprave-ugovora o kreditu broj 236-53041762 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine i aneksa broj 1 uz taj ugovor od 26. ožujka 2012.;

- da su ugovor o kreditu broj 236-53041762 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, 14. prosinca 2011. zaključili Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor, PL kao korisnik kredita, ČL kao sudužnik i založni dužnik, TL kao sudužnik i ZL kao sudužnik, kojim banka odobrava korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 579.200,00 CHF po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, s promjenjivim kamatama od 5,45% dekurzivno godišnje, na rok vraćanja od 30 godina, a da se radi osiguranja tražbine zasnuje založno pravo na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I, oznake k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 383 m2, i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 149 m2, u vlasništvu založnog dužnika OL, za cijelo;

- založni dužnik/ci svojim potpisom na ugovoru potvrđuju da je predmetna nekretnina u cijelosti njegovo/njihovo vlasništvo i da priloženi izvadak iz zemljišne knjige 4459/2011 od 3. studenog 2011. odgovara/ju stvarnom stanju u zemljišnim knjigama;

- potpisom na ugovoru založni dužnik/ci izjavljuje da nema zapreke u smislu članka 201. Ovršnog zakona da se na predmetnoj nekretnini provede ovrha, kao i da su suglasni da banka može na temelju ovog ugovora kao javnobilježničke isprave radi naplate tražbina iz istog, nakon dospijeća osigurane tražbine ili raskida odnosno otkaza ugovora, neposredno provesti ovrhu prodajom predmetne nekretnine prema odredbama Ovršnog zakona;

- da su aneks br. 1 ugovora o kreditu broj 236-53041762 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, dana 26. ožujka 2012. zaključili Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor, PL kao korisnik kredita, ČL kao sudužnik i založni dužnik, TL kao sudužnik i ZL kao sudužnik, te su suglasni da glavnica kredita uvećana za naknadu sada iznosi 583.696.36 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke, koji iznos da predstavlja novu glavnicu kredita na dan 29. veljače 2012., uz obračun promjenjivih kamata od 5,45% dekurzivno godišnje, s rokom vraćanja kredita do 30. lipnja 2042.; istim da su korisnik kredita i sudužnici suglasni da se na temelju tog aneksa i osnovnog ugovora kao javnobilježničke ovršne isprave protiv njih neposredno provede ovrha na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom radi potpune naplate tražbine iz osnovnog ugovora sa svim pripadajućim aneksima.

11. Svjedokinja PL u svom iskazu u bitnom navodi da su rješavali stambeni problem i podigli stambeni kredit kod tuženika, a oni da su im rekli da mogu dobiti kredit samo u CHF. Pri tom su rekli da je to stabilna valuta i da se neće rata puno mijenjati. Oni da su to podigli i nakon nekog vremena da su se rate povećale, a čak krediti i kod iste banke reprogramirali ali da pomoći nije bilo. Prvi put da je vidjela ugovor o kreditu tek kad ga je potpisivala kod javnog bilježnika, a da nitko od banke nije bio prisutan prilikom potpisivanja ugovora. Kod javnog bilježnika da su bili samo njezin suprug, ona i jamci, a niti u banci niti kod javnog bilježnika nisu im objasnili kakva je promjena i što se dešava odnosno kriteriji kod promjene kamatnih stopa. Nitko u banci im nije objašnjavao koji su rizici valutne klauzule kod tog ugovora. Što se tiče jamaca – sudužnika još uvijek se istima naplaćuje kredit. Banka i pored toga što je naplaćivala rate od sudužnika u ovršnom postupku nije smanjila iznos kredita. Nisu potpisali nikakav pravni posao prilikom reprogramiranja kredita, već su samo tražili reprogramiranje kredita i potpisali sporazum o refinanciranju postojećeg kredita. Ne sjeća se da li im je banka dostavljala obavijest o promjeni kamatne stope na kućnu adresu. Prilikom reprogramiranja predmetnog kredita na račun im nisu sjela bilo kakva novčana sredstava.

11.1. Sud prihvaća iskaz ove svjedokinje kao vjerodostojan jer se radi o stranci predmetnih ugovora, koja ima neposredna saznanja o okolnostima prilikom zaključenja ugovora, a posebno jer je iskaz iste obrazložen, životan i logičan, te uvjerljiv.

12. Tužitelj ČL u svom stranačkom iskazu u bitnom navodi da su otišli u Hypo Alpe Adria banku prethodnika tuženika, podignuti stambeni kredit te im je tamo HL rekao da ne mogu dići kredit u eurima jer ne zadovoljavaju uvjete ni oni, a ni njihovi jamici. Također da je napomenuo da se isplati dići takav kredit jer se radi o CHF koja je stabilna valuta uređene države. Oni da su podigli taj kredit, otišli kod javnog bilježnika, potpisali i u početku otplaćivali taj kredit, ali tečaj CHF toliko se povisio da su im rate otplate kredita od 11 tisuća narasle na 24 tisuće kuna. Tako da se više nije radilo o iznosu stambenog kredita od 2 milijuna i nešto tisuća kuna, već je on narastao na tri milijuna i nešto tisuća kuna, a to se više nije moglo plaćati i otišao je kod tuženika da riješe taj problem. Nakon godinu dana otišao je da napravi refinanciranje kredita ali mu je rečeno da sve ostaje u CHF da se pri tom ništa ne mijenja, oni su mu isplatili oko 900 tisuća kuna predmetnoj kredita, a i pored toga oni su još zaračunali i zaostatke tako da više nisu mogli ništa ni vraćati. U banci i kod javnog bilježnika nisu im objašnjavani kriteriji promjene kamatne stope. Također da im nisu objasnili ni rizike valutne klauzule, već da su rekli samo da je to Švicarska uređena država, a da je CHF stabilna valuta. Ne sjeća se je li primao kakve obavijesti o promjeni kamatne stope.

12.1. Sud prihvaća stranački iskaz tužitelja kao vjerodostojan jer je isti obrazložen, životan i logičan, te uvjerljiv.

13. U postupku je provedeno financijsko vještačenje na okolnost koliko bi iznosila glavnica kredita na dan raskida ugovora o kreditu, a kako bi se provjerila ispravnost tužiteljevog obračuna iz otplatne tablice u prilogu 4. tužbe i tuženikovog iznosa duga u trenutku raskida. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Majda Korljan dipl. oec. je u svom vještvu od 24. srpnja 2021. utvrdila da:

- iznos glavnice prema ugovorenom otplatnom planu na dan 23.12.2011.g. iznosi 501.878,70 CHF odnosno 2.239.382,75 kn uz primjenu ugovorene kamatne stope od 4,20 % i primjenu početnog tečaja za valutu CHF koji iznosi 4,46200 kn (prikazano u Tablici br. 1);

- iznos glavnice prema primijenjenom otplatnom planu na dan 23.12.2011.g. iznosi 512.251,29 CHF odnosno 3.152.322,72 kn uz primjenu promijenjene kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu i uz promjenu tečaja

- u trenutku raskida ugovora o kreditu dana 23.12.2011.g. dugovanje po primijenjenom otplatnom planu ukupno iznosi 579.611,82 CHF koje dugovanje se odnosi na slijedeće stavke:

- dugovanje na dospjeli iznos glavnice do 23.12.2011.g. u ukupnom iznosu od 17.917,00 CHF

- iznos glavnice na dan 23.12.2011.g. u ukupnom iznosu od 512.251,29 CHF (nedospjeli iznos glavnice)

- dugovanje za obračunatu i dospjelu redovnu kamatu do 23.12.2011.g. u ukupnom iznosu od 49.443,63 CHF.

Ugovorom o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, broj Ugovora: 236-53041762 od 04. prosinca 2011. godine, kojim je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 579.200,00 CHF za refinanciranje kredita prema specifikaciji uplata i kartici prometa po kreditu (prethodno opisano) izvršena je isplata iz kredita br. 236-53041762 u ukupnom iznosu od 3.559.998,90 kn, preračunato u valutu CHF iznosi 578.861,60 kojom isplatom je izvršeno zatvaranje slijedećih dospjelih obveza po Ugovoru o kreditu broj 236-96/2007 dana 23.12.2011.g. i to:

- naplata dospjele glavnice u ukupnom iznosu od 530.168,29 CHF, što u protuvrijednosti kuna iznosi 3.262.581,43

- naplata dospjele redovne kamate u ukupnom iznosu od 48.360,56 CHF, što u protuvrijednosti kuna iznosi 297.417,47.

13. 1. Tuženica je imala prigovor na izrađeno vještvo te se u odnosu na iste vještak Korljan očitovao dopisom od 19. siječnja 2021. na način da je naveo da je izradio isključivo izračun kakav mu je rješenjem zadan na koji tužitelj nema primjedbi, a da su navodi tuženika isključivo pravna pitanja.

14. Kako je tuženica ustrajala i dalje u prigovorima provedeno je dodatno financijsko vještačenje po vještaku Petru Bajlo stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo koji je u svom nalazu i mišljenju od 6. studenog 2022. utvrdio:

- da stanje nedospjele glavnice po kreditu 236-53041762 na dan raskida ugovora o kreditu dana 14. listopada 2013. iznosi 574.982,22 CHF, a što preračunato u kune po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. iznosi 3.556.440,70 kuna;

- prikazao je kretanje kamatne stope po kreditu broj 236-96/2007 sklopljenom 4. svibnja 2007. između tužitelja i tuženika, a također i kamatnu stopu po kreditu broj 236-53041762 sklopljenom 14. prosinca 2011. između tužitelja i tuženika;

- ukupno stanje duga tužitelja prema tuženici nakon raskida ugovora o kreditu na dan 14. listopada 2013. da iznosi 3.790.324,15 kuna, od čega da se iznos od 184.040,13 kuna odnosi na dug za dospjelu redovnu kamatu, iznos od 49.841,32 kuna odnosi na dug za dospjelu glavnicu, te iznos od 3.556.442,70 kuna se odnosi na dug za nedospjelu glavnicu koja da je otkazom kredita u cijelosti dospjela na naplatu.

14.1. S obzirom da je na izrađeno vještvo bilo prigovora stranaka, vještak je izradio dopunu istog na način kako slijedi:

1. Dopuna po nalogu tužitelja:

a) Da su kamata i tečaj ostali isti kao na dan zaključenja ugovora dana 04.05.2007.g. (kamatna stopa 4,20 %, tečaj za 1 CHF = 4,4620 HRK), nedospjela glavnica kredita na dan 23.12.2011. god. iznosila bi 501.878,61 CHF, a posljedično tome reprogramirana glavnica iz ugovora od 14.12.2011. iznosila bi 540.965,04 CHF, što po fiksnom početnom tečaju za CHF (1 CHF = 4,4620 HRK) iznosi 2.239.382,36 HRK, odnosno 297.217,12 EUR (po tečaju konverzije 1 EUR = 7,5345 HRK). b) Ukoliko se oba kredita uzmu kao jedan ugovorni odnos počevši od 04.05.2007.g., te ukoliko se primijeni kamata i tečaj važeći na dan zaključenja ugovora od 04.05.2007.g. pa sve do raskida 14.10.2013.god. (kamatna stopa 4,20 %, tečaj za 1 CHF = 4,4620 HRK), nedospjela glavnica na dan raskida 14.10.2013.g. iznosila bi 534.697,92 CHF, što po fiksnom početnom tečaju za CHF (1 CHF = 4,4620 HRK) iznosi 2.385.822,14 HRK, odnosno 316.653,01 EUR (po tečaju konverzije 1 EUR = 7,5345 HRK).

Nedospjela glavnica po primijenjenom otplatnom planu na dan raskida ugovora 14.10.2013. god. iznosila je 574.982,22 CHF, što po tečaju za CHF na dan 14.10.2013.(1 CHF = 6,185309 HRK) iznosi 3.556.442,70 HRK, odnosno 472.021,06 EUR (po tečaju konverzije 1 EUR = 7,5345 HRK).

3. Korekcija glasi:

Ukupno stanje duga tužitelja prema tuženiku nakon raskida Ugovora o kreditu na dan 14.10.2013. god. iznosi 3.790.553,56 HRK, od čega se:

- iznos od 184.040,13 HRK odnosi na dug za dospjelu redovnu kamatu;

- iznos od 49.841,32 HRK odnosi na dug za dospjelu glavnicu;

- iznos od 229,41 HRK odnosi se na dug za zateznu kamatu;

- iznos od 150,00 HRK odnosi se na trošak otkaza kredita;

- iznos od 3.556.442,70 HRK odnosi na dug za nedospjelu glavnicu koja je otkazom kredita u cijelosti dospjela na naplatu.

15. Naknadno je s obzirom na prigovor tužitelja vještak ponovno izvršio dopunu vještva i to dopisom od 12. svibnja 2023. u kojem je utvrdio da:

- ukupno stanje duga tužitelja prema tuženiku nakon raskida Ugovora o kreditu na dan 14.10.2013. god. iznosi 3.790.703,56 HRK, od čega se:

- iznos od 184.040,13 HRK odnosi na dug za dospjelu redovnu kamatu;

- iznos od 49.841,32 HRK odnosi na dug za dospjelu glavnicu;

- iznos od 229,41 HRK odnosi se na dug za zateznu kamatu;

- iznos od 150,00 HRK odnosi se na trošak otkaza kredita;

- iznos od 3.556.442,70 HRK odnosi na dug za nedospjelu glavnicu koja je otkazom kredita u cijelosti dospjela na naplatu.

16. Kako parnične stranke nisu imale prigovora na dopune vještačenja i nakon istog su predložili zaključenje raspravljanja, i ovaj sud ovakvo vještvo sa svim dopunama prihvaća u cijelosti, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, izrađenim u skladu s pravilima struke, temeljito i stručno obrazloženim. U istom ne nalazi nikakve proturječnosti, niti nedostatke u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost.

17. Sud nije prihvatio prijedlog tuženice za prekid parničnih postupaka pod poslovnim brojevima P-394/2021 i P-7086/2016, iz razloga što je bio stava da odluka u ovoj pravnoj stvari ne ovisi o odlukama u navedenim spisima odnosno da ne postoje uvjeti za prekid postupka u smislu odredbi Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP).

18. Čitanjem žalbe ovršenika u predmetu ovog suda poslovni broj Ovr-1399/2015 od 2. ožujka 2021. (list tog spisa 252-259), utvrđeno je da se ovršenik poziva na činjenicu da glavna dužnica PL vodi spor protiv ovrhovoditeljice u odnosu na tražbine iz ovršne isprave koja je u tom spisu ovršni naslov te da se taj predmet vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem P-394/2021, a radi utvrđenja ništetnosti valutne klauzule i radi isplate koja se odnosi na pretplatu nastalu zbog nezakonito promjenjive kamatne stope.

19. Iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 43 P-7086/16-34 od 27. studenog 2018. proizlazi da su tužitelji PL i ČL Dabo zahtijevali utvrđenje ništetnosti cjelokupnih ugovora o kreditu od 4. svibnja 2007. i 14. prosinca 2011., a iz razloga ništetnosti ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, te ukazujući na nepošteno postupanje kreditora kao vjerovnika prema njima kao potrošačima.

20. U tužbi u ovoj pravnoj stvari također se tužitelj poziva na nepoštene, nezakonite odredbe cit. ugovora o kreditu, a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, ukazujući na djelomičnu ništetnost tih ugovora o kreditu.

21. Ovršni postupak pokrenut kod ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-1399/2015, temelji se na ovršnim javnobilježničkim ispravama-ugovoru o kreditu broj 236- 53041762 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine i aneksu broj 1 uz taj ugovor od 26. ožujka 2012.

22. Međutim, u žalbi protiv rješenja o ovrsi ne mogu se s uspjehom isticati okolnosti kojima se pobija materijalna pravna zakonitost i pravilnost javnobilježničke isprave kao ovršne isprave, a o čemu je u konkretnom slučaju riječ. Naime, razlozi eventualne ništetnosti cit. ugovora o kreditu odnosno odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, a koje se tek trebaju pravomoćno utvrditi, ne predstavljaju niti jedan od žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 9. do 11. OZ, zbog kojih može doći do upućivanja u parnicu (v. presuda Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-357/2019 od 8. rujna 2021.).

23. Nadalje, budući da je sud u ovom slučaju mogao raspravljati samo o razlogu iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 9. OZ, a povodom kojeg je došlo do upućivanja u ovu parnicu, a osnovanost kojeg tužitelj nije dokazao, nije bilo potrebe dalje se očitovati o preostalim navodima parničnih stranaka, već je samo valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, pa tuženici koja je postavila zahtjev za njihovu naknadu, pripada pravo na isto.

24.1. Tako su tuženici priznati troškovi za zastupanje po punomoćnicima iz reda odvjetnika primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: OT), a koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (v. odluka Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-113/2023-2 od 15. veljače 2023.) i to za zastupanje na ročištima od 8. lipnja 2021. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), 11. studenog 2021. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), 21. siječnja 2022. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) i 13. studenog 2024. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), sastav podnesaka od 2. rujna 2022. – 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), 17. travnja 2023. – 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT) i 14. listopada 2024. – 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT) što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT), uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. OT), iznosi ukupno 1.187,50 eura, a čemu je valjalo pridodati ukupno plaćene troškove predujma za vještačenje u iznosu od 696,79 eura, a što sveukupno iznosi 1.884,29 eura.

24.2. Nije joj priznat trošak sastava podneska od 23. prosinca 2023. jer isti nije niti nastao.

24.3. Zatezne kamate na troškove postupka tuženici su dosuđene na temelju odredbe članka 151. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) u visini određenoj sukladno odredbi članka 29. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22 i 155/23).

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Pag, 17. prosinca 2024.

Sudac

Josip Dušević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se objavljuje odluka, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1.Tužitelju po punomoćnicima,

2.Tuženici po punomoćnicima.