Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj K-Rz-5/2021-189

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za ratne zločine sastavljenom od sutkinje Zdenke Leko kao predsjednice vijeća, te sudaca Maria Kovača i Vlaste Šimenić Kovač, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Dubravke Đurček, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. BH i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 108/95., 16/96. i 28/96. – dalje: OKZ RH) i dr., povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-11/2021 od 7. travnja 2021. koja je izmijenjena dana 19. studenog 2024. pod istim brojem, nakon održane i završene javne rasprave dana 12. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku MH, I-opt. BH uz branitelja VH, odvjetnika iz [adresa], II-opt. FH uz branitelja GH, odvjetnika iz [adresa] i III-opt. PH uz branitelje TH i ĆH, odvjetnike iz [adresa], javno objavljene 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/

I-opt. BH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin HH i B rođene M, rođen **.**.1952. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, s mjesečnim primanjima oko 2.000,00 kuna, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik kuće na adresi [adresa], Hrvatske Republike 117, vlasnik 3 jutra zemlje u Dalju i osobnog automobila Seat 2009. godište, služio bivšu JNA, neosuđivan, prekršajno nekažnjavan,

II-opt. FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin UH i IH, rođen **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vozač, nezaposlen, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik kuće i okućnice na adresi prebivališta ukupne površine 1200 m2, služio bivšu JNA, neosuđivan, prekršajno nekažnjavan,

III-opt. PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i F rođene G, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] Republike 15, državljanin Republike Hrvatske, ugostitelj, umirovljenik, s mjesečnim primanjima od 1.100,00 kuna, oženjen, otac troje punoljetne djece, vlasnik dvije kuće u [adresa], osobnog automobila Audi 2010. godište i kombija marke Mercedes 1995. godište, služio bivšu JNA, neosuđivan, prekršajno nekažnjavan,

krivi su

što su:

u razdoblju od sredine mjeseca studenog 1991. pa do 17. svibnja 1992., u Dalju, za trajanja oružanog sukoba između oružanih snaga Republike Hrvatske i srpskih paravojnih formacija, I-opt. BH i II-opt. FH kao čuvari, a III-opt. PH kao ekonom u zatvoru u Dalju ustrojenom u sklopu privremenog sjedišta suda u Vukovaru u sastavu tzv. Republike Srpske Krajine, protivno pravilima međunarodnog ratnog i humanitarnog običajnog prava o postupanju s civilima kršeći odredbe čl. 3. st. 1. točka a) i c), čl. 13., čl. 27 i 32. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. i odredbe čl. 75. st. 1. i st. 2. točka a) alineja II i III i točka b) Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I), nakon što su u Zatvor u Dalju dovedeni nezakonito uhićeni civili ČH, NH, CH, RH, ŽH, DH, zajedno sa drugim nepoznatim osobama sudjelovali u fizičkom zlostavljanju ČH i uz to ga izlagali uvredljivim i ponižavajućim postupcima pa su tako

a) Nakon što je prethodno pretučen pendrecima i nogama od strane I-opt. BH, II-opt. FH i jednog nepoznatog čuvara i tijelo mu bilo crno od udaraca, I-opt. BH i II-opt. FH prisilili ČH da se provuče kroz uski otvor na vratima ćelije pri čemu su ga udarali, pa kada se provukao, pri čemu je ostao dijelom bez odjeće, natjerali ga legne na pod raširenih nogu pa ga udarali palicom po tabanima, šutali nogama obuvenim u čizme po genitalijama i ostalim dijelovima tijela, polijevali ga vodom kada je izgubio svijest, uslijed čega je zadobio ozljede zbog kojih nije mogao stajati na nogama, nakon čega su ga vratili u ćeliju pa nakon kraćeg vremena izveli ga u dvorište gdje mu naređuju da trči i bježi, pri čemu II-opt. FH u rukama drži pušku koju je repetirao, a kada je ČH zbog ozljeda i nemoći odbio trčati, zajedno ga udaraju i odvlače natrag u ćeliju,

b) III-opt. PH u više navrata ulazio u ćeliju u kojoj je bio ČH, prijetio mu i šakom ga udarao po tijelu,

što je sve kod ČH ostavilo posljedice po njegovo fizičko i psihičko zdravlje,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba mučili i nečovječno postupali prema civilnom stanovništvu nanoseći mu velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta,

pa su time I-opt. BH, II-opt. FH i III-opt. PH, pod toč. 1. počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva opisan i kažnjiv po čl. 120. st. 1. OKZ RH,

pa se I-opt. BH, za navedeno kazneno djelo, temeljem čl. 120. st. 1. u vezi sa čl. 34. st. 1., čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZ RH

osuđuje

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

3 (TRI) GODINE

II-opt. FH za navedeno kazneno djelo, temeljem čl. 120. st. 1. u vezi sa čl. 34. st. 1., čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZ RH

osuđuje

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

3 (TRI) GODINE

III-opt. PH za navedeno kazneno djelo, temeljem čl. 120. st. 1. u vezi sa čl. 34. st. 1., čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZ RH

osuđuje

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

2 (DVIJE) GODINE I 10 (DESET) MJESECI

II. Na temelju čl. 45. st. 1. OKZ RH I-opt. AH, II-opt. FH i III- opt. PH, svakom ponaosob, u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. siječnja 2021. do 15. srpnja 2021.

III. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08), ošt. ČH sa imovinsko- pravnim zahtjevom upućuje se na parnicu.

IV. Na temelju čl. 145. st. 1. ZKP/08 u vezi sa čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08, I-opt. BH, II-opt. FH i III-opt. PH, svaki ponaosob, oslobađaju se obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. ZKP/08, dok se isti obvezuju, svaki ponaosob, na plaćanje paušalne svote u iznosu od 200,00 eura (slovima: dvijestotineeura) u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

II/

Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08)

I-opt. BH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin HH i B rođene M, rođen **.**.1952. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, s mjesečnim primanjima oko 2.000,00 kuna, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik kuće na adresi [adresa], Hrvatske Republike 117, vlasnik 3 jutra zemlje u Dalju i osobnog automobila Seat 2009. godište, služio bivšu JNA, neosuđivan, prekršajno nekažnjavan,

III-opt. PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i F rođene G, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] Republike 15, državljanin Republike Hrvatske, ugostitelj, umirovljenik, s mjesečnim primanjima od 1.100,00 kuna, oženjen, otac troje punoljetne djece, vlasnik dvije kuće u [adresa], osobnog automobila Audi 2010. godište i kombija marke Mercedes 1995. godište, služio bivšu JNA, prekršajno nekažnjavan, neosuđivan,

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da bi

u razdoblju od sredine mjeseca studenog 1991. pa do 17. svibnja 1992., u Dalju, za trajanja oružanog sukoba između oružanih snaga Republike Hrvatske i srpskih paravojnih formacija, I-opt. BH kao čuvar, a III-opt. PH kao ekonom u zatvoru u Dalju ustrojenom u sklopu privremenog sjedišta suda u Vukovaru u sastavu tzv. Republike Srpske Krajine, protivno pravilima međunarodnog ratnog i humanitarnog običajnog prava o postupanju s ratnim zarobljenicima kršeći odredbe čl. 3. st. 1. točka a) i c) i čl. 13. Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. i odredbe čl. 75. st. 1., st. 2. točka a) alineja II i III i točka b) Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 8. lipnja 1977. (Protokol I), nakon što su u Zatvor u Dalju dovedeni zarobljeni pripadnici braniteljskih formacija SH, ĐH, KH, JH, ZH, ŠH, EH i LH, sudjelovali zajedno s OH, pokojnim BO i drugim nepoznatim osobama u fizičkom zlostavljanju ratnih zarobljenika EH i maloljetnog LH i pri tome ih izlagali uvredljivim i ponižavajućim postupcima pa je tako

a) nakon što su na dvorištu MO i pokojni BO izudarali palicom po tijelu EH uslijed čega je ovaj izgubio svijest, a od jačine i broja udaraca imao tamne podljeve po cijelom tijelu, III-opt.PH ušao u ćeliju u kojoj je bio zatvoren EH pa ga snažno šamarao tražeći da prizna da je špijun i da je to razlog dolaska na područje SAO Krajine te ispitivao detalje o pripadnosti i sudjelovanju u HV, što je sve kod EH ostavilo posljedice po fizičko i psihičko zdravlje,

b) nakon što je LH od I-opt. BH zatražio kruha jer je bio gladan i potom izveden iz ćelije od strane tri do četiri nepoznate osobe uz riječi „došao kosovski ustaša da nas uči jezik i traži kruha“ te doveden u dvorišnu prostoriju gdje su ga I-opt. BH zajedno sa pokojnim BO i jednom nepoznatom osobom, posjeli na stolicu sa ispruženim nogama na drugoj stolici, pa dok mu BO sjedi na koljenima, a nepoznata osoba udara palicom po golim tabanima sve dok nije izgubio svijest, I-opt. BH za to vrijeme stojeći mu iza leđa istovremeno ga udara šakama po tijelu, uslijed kojih udaraca je LH trpio intenzivnu fizičku i psihičku bol

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava mučili i nečovječno postupali prema ratnim zarobljenicima,

pa da bi time I-opt. BH i III-opt. PH pod toč. 2. počinili kazneno djelo protiv ratnih zarobljenika, opisano i kažnjivo po čl. 122. OKZ RH.

II. Na temelju čl. 158. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08), ošt. EH i ošt. LH sa svojim imovinsko-pravnim zahtjevom upućuju se na parnicu.

III. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO- 11/2021 od 7. travnja 2021. koja je izmijenjena dana 19. studenog 2024. u pismenom podnesku, optuženi su I-opt. BH, II-opt. FH i III-opt. PH, pod. toč. 1. zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva opisano i kažnjivo po čl. 120. st. 1. OKZ RH, te pod toč. 2. I-opt. BH i III-opt. PH, zbog kaznenog djela ratni zločin protiv ratnih zarobljenika opisan i kažnjiv po čl. 122. OKZ RH.

2. Pozvani da se očituju o izmijenjenoj optužnici I-opt. BH, II-opt. FH i III-opt. PH, svaki ponaosob, navode da se ne smatraju krivim za kaznena djela koja im se stavljaju na teret izmijenjenom optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka temeljem čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 zamjenica ŽDO u Osijeku pročitala je iskaze ispitanih svjedoka VO i EH sa zapisnika o raspravi 9. studenog 2021. na listovima 1181-1185, ĐH, RH i KH sa zapisnika o raspravi 21. veljače 2022. na listovima 1200-1202 i listu 1205-1206, svjedoka JH na zapisniku o raspravi 12. travnja 2022. na listovima 1227-1229, svjedoka NH, FO i GO na zapisniku o raspravi 23. svibnja 2022. na listovima 1242- 1247, svjedoka ČH i PO na zapisniku o raspravi 14. prosinca 2022. na listovima 1295-1301, svjedoka TO, ĆO i HO na zapisniku o raspravi 10. svibnja 2023. na listovima 1320-1324, svjedoka SH UO i IO na zapisniku o raspravi 19. lipnja 2023. na listovima 1329-1331, svjedoka ČO na zapisniku o raspravi

24. listopada 2023. na listovima 1363-1365.

3.1. Pročitan je iskaz izvanraspravno ispitanog svjedoka ošt./žrtve LH na zapisniku od 3. listopada 2024.

3.2. Na temelju čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08 zamjenica ŽDO Osijek MH pročitala je iskaz pokojnog svjedoka SH koji je dao PU osječko-baranjskoj, Sektoru kriminalističke policije dana 27. svibnja 2020. na listovima 97-99 spisa.

3.3. Također je temeljem čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 pročitan iskaz svjedoka obrane NO izvanraspravno ispitanog 29. studenog 2021.

3.4. Pročitana je i materijalna dokumentacija koja priliježe spisu: uvjerenje Ministarstva branitelja od 26. ožujka 2014., preslika uvjerenja Ministarstva branitelja na ime EH, preslika nalaza OBŽ Vinkovci od 27. srpnja 2020. na ime EH, preslika rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji o priznavanja hrvatskog ratnog vojnog invalida na ime EH, preslika rješenja Centra za socijalnu skrb u Puli o imenovanju skrbnika EH, preslika teksta objavljenog u Večernjem listu od 25. svibnja 1993. pod naslovom "Pištolj u usta – nož pod grlo", preslika izjave EH i ČH u prostorijama hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, ispis podataka iz Matice umrlih za DH, ŽH, ŠH i ZH, psihijatrijski nalaz i mišljenje za EH, otpusni list Republike Srpske Krajine, istražnog zatvora [adresa] s privremenim sjedištem u [adresa] na ime DH, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00041811 na ime BH, zapisnik o pretrazi pokretne stvari bankovnog sefa na ime BH, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija na ime FH, zapisnik o pretrazi pokretne stvari bankovnog sefa na ime FH, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija na ime PH, zapisnik o pretrazi pokretne stvari bankovnog sefa na ime PH, fotodokumentacija očevida – fotografija i preslika osobnih kartona I-opt. i dr., preslika rješenja resora Državne bezbednosti od 18. svibnja 1992., preslika izvještaja Sekretarijata unutrašnjih poslova Vukovar, preslika zapisnika o uviđaju rušenja katoličke crkve u [adresa] od 19. svibnja 1992. i 17. maja 1992. te preslika fotografskog elaborata Skupštine općine Vukovar o rušenju vjerskog objekta u [adresa] od 1. lipnja 1992., preslika izjave LH na listovima 248-250.

3.5. Pročitan je i Izvod iz matice umrlih za CH (list 1440/14. dio spisa), dopis PU osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta (Odjel ratnih zločina) od 29. listopada 2024., službena zabilješka predsjednice vijeća Zdenke Leko od 29. listopada 2024., zapisnik od 6. studenog 2024. o izvanraspravnom ispitivanju svjedoka CO.

3.6. Izvršen je uvid u dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Osijek, od 24. studenog 2021. za FH i dopis MUP-a RH, Sektor općeg kriminaliteta i međunarodne policijske suradnje, Služba ratnih zločina, od 24. travnja 2024. u svezi razmjene zarobljenika kod Otočca dana 22. prosinca 1993.

3.7. Odbijen je dokazni prijedlog branitelja I, II i III optuženika za saslušanjem svjedoka RO (upravitelja zatvora u [adresa]) kao neprikladan. Naime, sud je pribavio adresu svjedoka u Srbiji (Temerin, Koste Nađa 43), ali su se pozivi u tri navrata: 23. srpanj 2024., 29. srpanj 2024. i 16. kolovoz 2024. vratili s naznakom "Nepoznat". Također, na temelju čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08 odbijeni su kao odugovlačeći dokazni prijedlozi branitelja I, II i III optuženika, u odnosu na pribavljanje podataka gdje se nalazi zatvorska dokumentacija Zatvora u Dalju iz perioda inkriminacije, medicinska dokumentacija i to posebice medicinski kartoni ČH i LH, od kada do kada su ČH i LH bili zatvorenici Zatvora u Dalju, medicinska dokumentacija za iste i da se provjeri da li u dokumentaciji koja je ostala iz Zatvora u Dalju postoje dnevnici koje su čuvari morali voditi svakodnevno, svatko za svoju smjenu, a da se nakon toga provede medicinsko vještačenje ozljeda ČH i LH. To stoga što su odlučne činjenice utvrđene drugim izvedenim dokazima (dopis MUP-a RH, PU osječko-baranjske, Sektora krim. policije, KLASA: NK-214-12/24-04/213 od 29. listopada 2024., preslika izvještaja Sekretarijata unutrašnjih poslova Vukovar, preslike zapisnika o uviđaju rušenja katoličke crkve u [adresa] od 19. svibnja 1992. i 17. svibnja 1992., te preslike fotografskog elaborata Skupštine općine Vukovar o rušenju vjerskog objekta u [adresa] od 1. lipnja 1992., a što se tiče pribave medicinske dokumentacije o zdravstvenom stanju ČH i LH dok su bili u zatvoru, kao nevažan, jer se optuženici terete za nečovječno postupanje, pri čemu zasigurno žrtve trpe fizičku i psihičku bol, a činjenica od kada do kada su bili u zatvoru, utvrđena je njihovim iskazima kao i iskazima ostalih svjedoka. Također je temeljem čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08 odbijen prijedlog branitelja I-optuženika kao prijedlog koji vodi odugovlačenju postupka – da se na raspravu ponovo pozove žrtva ČH i da mu se predoče fotografije čuvara zatvora na listu 283 i da pokaže osobe koje su ga tukle jer je isti u sudnici prepoznao te osobe (BH, dok PH nije prepoznao jer je isti tada bio jak i nabijen, te nije prepoznao ni FH), ali dodatno on je sam u svom iskazu i na raspravi imenovao osobe koje su ga tukle i dao njihov opis.

3.8. Zamjenica ŽDO u Osijeku na raspravi 12. prosinca 2024. odustala je od prijedloga za saslušanjem svjedoka CO i čitanje njegovog iskaza iz istrage, a na raspravi 19. lipnja 2023. odustala je i od prijedloga za saslušanjem svjedoka CH.

3.9. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

3.10. Na kraju dokaznog postupka pročitan je Izvadak iz kaznene evidencije za I-III optuženika na listovima 1505-1510 i Izvadak iz prekršajne evidencije na listovima 1499-1504.

4. I-opt. BH u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka navodi da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja se tereti. LH je naveo da je bio u zatvoru u zgradi koja je imala kat. Uopće nije radio u prostoru koji je imao kat. To je bio zatvor vojne policije gdje je bio LH. On (BH) je radio u drugoj zgradi. Što se tiče ČH, nije ga tukao, nije ga uopće "dirao". Nije istina da su ga tjerali da se provlači kroz prozor na vratima, jer se radilo o malom prozoru i bilo je nemoguće da se netko kroz njega provuče. Nije imao čizme. Nije imao pendrek. Bio je u civilu. Bio je tamo u svojstvu čuvara. Zapravo dobio je poziv da ide u rezervu u [adresa], ali je sreo nekog poznanika koji je sa njim radio. Isti mu je rekao što će on u rezervi? Bolje da ide na mjesto čuvara u zatvoru dok ne prođe rezerva.

4.1. Ne može se točno sjetiti koliko dugo je radio u zatvoru, možda mjesec dana. Nakon što mu je branitelj predočio izjavu žrtve ČH koji je naveo da je tamo radio "do 28. veljače 1992.", izjavljuje da stvarno ne zna. Samo se sjeća da mu je u sudnici ČH pružio ruku i rekao da je bio dobar. Nije nikoga u životu udario, pa tako ni ČH. Nije mu poznato ime LH. Čovjeka uopće ne zna. Ne zna da li je bio tamo u zatvoru. U zatvoru nisu bili samo P. Bilo je i T. To je bio jedini legalni zatvor u [adresa]. Osim ovog zatvora postojao je i zatvor vojne policije. Svi koji su došli u zatvor već su bili pretučeni. I NH došao je sav crn od batina. I ČH je već došao pretučen. NH je osobno vozio da mu pruže pomoć jer mu je bio iščašen prst. Vodio ga je kod jednog čovjeka da mu ga namjesti. Svi čuvari su poslijepodne sa zatvorenicima igrali nogomet. Zatvorenici su radili fizičke poslove, nosili drva, cijepali drva i slično.

4.2. Nije mu poznato ni da bi netko drugi tjerao ČH da se provlači kroz prozorčić na vratima ćelije. FH je pokušao izvesti iz zatvora ČH u dvorište. Ne zna što je FH htio osim da ga izvede van, ali je to spriječio na način da je gurnuo ČH unutra i Ć odgurnuo na drugu stranu.

4.3. Razlog njegovog prestanka obavljanja dužnosti čuvara u zatvoru je, što je isteklo vrijeme rezerve. Nikada nije dobio formalnu odluku da je čuvar u zatvoru i nikada nije dobio formalnu odluku da prestaje biti čuvar u zatvoru.

4.4. Kritične zgode u smjeni su bila četiri čuvara. Nikada FH nije bio u njegovoj smjeni. U to vrijeme, FH je došao nepozvan jer je stanovao u blizini zatvora. Toga dana, kada je bio pokušaj da se ČH izvuče van iz ćelije, nitko nije ČH prisiljavao da se provuče kroz uski otvor te da bi se nad njim vršilo nasilje, a kako je to konkretizirano u činjeničnom opisu pod toč. 1. FH nije tukao ČH već ga je samo hvatao rukama da ga izvuče van, što je on spriječio.

4.5. Misli da je FH bio vozač RO, upravitelja zatvora. Vojni zatvor je bio u Šrajberovoj kući, koji je bio udaljen 500 metara otprilike od zatvora gdje se nalazio ČH i gdje je on radio, ali ne u istoj ulici. Te zgrade postoje i danas.

4.6. Temeljem čl. 435. st. 1. i 2. ZKP/08 izvršena je reprodukcija ispitivanja I- opt. BH u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku (u daljnjem tekstu: ŽDO) dana 27. siječnja 2021. koji CD se nalazi u spisu na listu 341.

4.7. U svojoj obrani u ŽDO u Osijeku dana 27. siječnja 2021. I-opt. BH navodi da nije točno da je toliko vremensko razdoblje radio u tom zatvoru. Možda je bio do Nove godine. Trebao je ići u [adresa] u rezervu. Dobio je poziv. Išao je u [adresa] u vojni odsjek i sreo poznanika koji mu je rekao: "Kud ćeš u [adresa] tako mator i bolestan? Srediti će mu da ide u zatvor, da bude rezerva". U zatvoru nije imao ni uniformu, ni oružje. Nije bio čuvar. Nije imao plaću. Oni su imali plaću. On je bio samo civil. Nije vidio to da... što on priča... kroz prozor. Misli da nije istina. To nije bilo u njegovoj smjeni, ali je sigurno bilo da je FH na dvorište izveo ga i tukao i tjerao. Misli da je bio automat u pitanju. Tjerao ga je da bježi i on je vikao FH: ..."nemoj biti lud. Jesi normalan Ć otkud, a njemu je rekao: ..."ŽO nemoj bježati", da ne bježi, a ovome je vikao: "Kud ćeš ga ubiti, jesi normalan?". Eto, to je bilo sigurno. Taj iz [adresa], DO je tamo doveden iz policije. U [adresa] je bila stanica policije i NH je u policiji dobio batine. Crn je došao. Crn. Crn. Crn. Nije bilo mjesto gdje nije bio crn. Ruke su mu bile iščašene. Prsti. Svojim autom ga je odvezao u [adresa] čovjeku koji namješta prste. NH, je volio malo popiti, pa mu je uvijek donosio rakijice. Nikome nije učinio zlo. Kad je bio hrvatski napad na [adresa], svi su išli za Srbiju, ali njegova djeca su bila tu. Nigdje nisu išli. Iza su otišli žena i djeca za Osijek. Misli da je napad na [adresa] bio u 6. mjesecu. Nije tukao DO. Pomogao mu je. ČH je rekao: "Nemoj bježati" i Ć: "Nemoj pucati, jesi normalan". Bio je jedan BO. Dolazio je i nekog učio devet Božjih zapovijedi i tukao. Tukao je jednog zatvorenika. Ne zna kojeg. Misli da nije ČH.

4.8. Na upit da li je u tom zatvoru bilo i ratnih zarobljenika, vojnika HV-a, HOS- a, navodi: "Ne, svi su bili u civilu". Ne zna kada se išlo u rezervu. Ne zna kad je oformljen zatvor, ali ne vjeruje da je bio do Nove godine zato što je onda dobio otkaz. Imao je neugodnosti kod kuće od T. Došao je AO u zatvor. RO, koji je tamo bio komandir i glavni je imao kancelariju. Njemu je dao otkaz zato što su T mještani za njega lajali da je sa H radio. Žena mu je bila u Osijeku. Otjerali su ga iz zatvora. Ne zna kako da drugačije kaže. PH je bio ekonom. U i batina. To je sigurno. PH je bio desna ruka RO. Misli da su radili četiri smjene i da je u svakoj smjeni bilo po četiri čuvara. Ne zna ime tajnice upravitelja zatvora. Ime GO ništa mu ne govori. Jedan od čuvara je bio MO, ali nije bio u njegovoj smjeni. U njegovoj smjeni je bio SO, [adresa] ĐO. FH je živio odmah do zatvora. Do zatvora je bila crkva. Zatvor je bio u hrvatskoj privatnoj kući obitelji I. Ne zna kada je minirana crkva. Crkva je pala, nije zatvor. Zatvoru nije bilo ništa. FH je živio u sklopu te crkve. U dvorištu gdje živi velečasni. Kao župni dvor. On nije bio iz [adresa], od negdje je došao. Bio je vozač RO. FH je tamo mogao doći, kad god. Inače je nezgodan kad popije. Ne može reći da se pilo u zatvoru. Sa zatvorenicima su igrali nogomet. Upravitelj zatvora je morao znati što se događa sa zatvorenicima. Vjeruje da je znao. Nije dobio nikakvu odluku da je dužan obavljati dužnosti u zatvoru u [adresa], nikakav papir. Nije dobio nikakav papir ni da više ne mora dolaziti raditi.

4.9. Na snimci ispitivanja vidi se da je I-opt. BH uplašen te je u nekim momentima i zaplakao. U odnosu na različitost u iskazivanju navodi da je istina ono što je rekao na raspravi, a ne u ŽDO u Osijeku 27. siječnja 2021.

5. U svojoj obrani II-opt. FH na kraju dokaznog postupka navodi da je polovinom prosinca 1991. došao u [adresa], u zatvor. Došao je iza njegovog rođendana koji ima 16. prosinca. Bio je vozač upravnika zatvora, neka dva mjeseca jer mu je to i profesija. Poslije toga je otišao u Sokaru. Te zatvorenike uopće ne poznaje. Kad RO nije bio u zatvoru on je bio s njima. Nema šanse da se tamo nešto desi, a da upravnik zatvora RO to nije znao. Nije se moglo desiti da netko bude polijevan vodom u zimi, a da se to ne primijeti na njemu i da takav mokar uđe u zatvor. Jasno mu je da bi netko bio isprebijan pa se to ne bi primijetilo i ne bi nitko reagirao, ali da netko bude polijevan vodom, takav ne bi mogao ući u zatvor, odnosno mogao je ući, ali bi netko primijetio. Tijekom postupka nitko nije vidio da bi zatvorenici bili pretučeni, niti da bi bili mokri. Kod kuće je našao i prilaže u spis naljepnicu Č "Duga" Dalj iz koje se vidi da je ista radila 1992. i 1993., N je nastavila raditi i kasnije. Osnovao ju je s NO. II-opt. i III-opt. je znao tek iz viđenja. Došao je sa strane i jedino je pored NO poznavao i RO. ČH je prvi puta vidio u sudnici. On ga nije ni prepoznao. Da ga je tukao, on bi ga sigurno prepoznao jer ima ožiljak na nosu. To mu je još od saobraćajke iz 1980. i neke.

5.1. RO je znao i prije. RO je radio u istražnom zatvoru u Osijeku kao čuvar, a njegovo selo je 2 km zračne linije od Ljeskovice odakle je on. U zatvoru je bio isključivo vozač RO. Bio je u Zemunu i tada mu je KO rekao da ide kod RO jer mu je bolje da bude njegov vozač nego da ga mobiliziraju. Tražio je posao u Zemunu, a u to vrijeme bilo je ratno stanje. U zatvoru nitko nije pretučen. Nije ni osobno to vidio. Ne zna tko je bio u zatvoru. Bilo je tamo kriminalaca. Svi bi bili u civilu, a ne zna tko su oni. Što se tiče nacionalnosti bilo je miješano. Nije bio prijavljen odnosno nije bio u radnom odnosu u Sokari. Misli da ni NO nije bio prijavljen. Možda on je. Sokara se vodila na njegovu suprugu. Njemu je bilo važno da radi, da može živjeti.

6. U svojoj obrani III-opt. PH na kraju dokaznog postupka navodi da je teškog zdravstvenog stanja. Imao je četiri moždana udara. Ima ugrađen bypass i trenutno je u pripremi za transplantaciju srca. Zbog njegovog zdravstvenog stanja teško mu je iznositi obranu. Moli da mu se predoči obrana koju je iznio u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku 27. siječnja 2021.

6.1. Temeljem čl. 435. st. 1. i 2. ZKP/08 izvršena je reprodukcija prvog ispitivanja III-opt. PH u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku 27. siječnja 2021. (list 355).

6.2. III-opr. PH u svojoj obrani, u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, dana 27. siječnja 2021. (list 355) navodi da u svemu što mu se stavlja na teret on ne vidi sebe. Nije bio čuvar. Nije bio ništa. U zatvoru je bio ekonom. Kuhar je po struci. Nikada u životu nije te ljude ni vidio, ni ošamario. Ne osjeća se krivim. Ne želi odgovarati na pitanja vezano za kaznena djela. 2010. je dobio moždani udar, izgubio centar za ravnotežu, orijentaciju. 2017. je ponovo dobio moždani udar i izgubio sluh i vid. Na blizinu ne vidi. Na lijevu stranu ne čuje ništa. 2018. je imao operaciju srca. Ugradili su mu tri bypassa. Bio je 15 dana u komi. Ne može hodati. Ima i aparat za otkucaje srca. Ima kućnu njegu. Dolazi mu patronažna sestra dva – tri puta tjedno. Ima dekubitus od ležanja. Dijabetes. Na inzulinu je tri puta na dan.

6.3. Često putuje i čak je 586 puta prešao granicu, na Graničnom prijelazu Erdut, prošle godine do mjeseca rujna, a teškog je zdravstvenog stanja. Putuje stalno sa suprugom kod kćerke koja studira u Somboru na Pedagoškom fakultetu. Nije mu problem putovanje jer je to 30 kilometara od Osijeka. Nose joj hranu. Vožnja mu ne predstavlja problem jer supruga vozi. Stan mu je preuređen za njegove potrebe.

6.4. Ostaje kod obrane koja mu je reproducirana, a koju je dao u ŽDO u Osijeku 27. siječnja 2021. Ne želi odgovarati na pitanja.

7. Svjedok VO na raspravi 9. studenog 2021. (listovi 1181-1185) navodi da je skrbnik EH. Ujedno je i njegov ujak. Isti je lišen poslovne sposobnosti. Kad je bio zarobljen izgubio je zdravlje jer su ga tukli. Odrasli su zajedno. EH je primljen u HOS postrojbe 1991. Vidio ga je na televiziji. U to vrijeme bio je u [adresa]. Radio je kao pomorac i plovio na Američkoj platformi. Nije ni znao gdje se EH nalazi. Tek u televizijskoj emisiji je saznao da je EH bio zarobljen, da je pobjegao u Mađarsku, izručen je u Hrvatsku i da ga je osobno primio C. Nekih 4-5 godina EH je bio normalan, a tada su došle do izražaja posljedice zarobljavanja. Ispričao mu je da su ga maltretirali u zarobljeništvu. Misli da je rekao da je najprije bio zarobljen u Borovom Selu i to njih troje, četvero koji su bili izvidnica. Tu su ga i najviše tukli. Sjeća se da je spominjao ime nekog JO i BO. Kad je bio prebačen u Beli Manastir isto su ga tukli, ali manje. Tu je imao radnu obvezu. Iskoristili su momenat kada je čuvar zaspao te su pobjegli u Mađarsku. Kad je na televiziji vidio tu emisiju stupio je s njim u kontakt. EH danas pije šaku tableta. Bez njih ne može funkcionirati.

7.1. Budući postoji različitost u iskazu na raspravi u pogledu imena čuvara zatvora kao i u pogledu mjesta zarobljavanja EH, a u odnosu na iskaz koji je dao u ŽDO Osijek 8. prosinca 2020., u skladu s čl. 426. ZKP/08 predočen mu je dio iskaza gdje navodi ... "ono što se EH dogodilo u zatvoru, njemu je ispričao. Zna da je EH zarobljen u [adresa], prvo je odveden u Borovo naselje, a poslije u [adresa]. U [adresa] je bio u zatvoru gdje su ga tukli i zna imena osoba: BO i ZO, za koje čak zna i da su mještani [adresa]. Odveli bi ga u neku prostoriju sa strane i tukli palicama po cijelom tijelu. Najviše po tabanima, pri čemu je gubio i svijest. S njim u zatvoru je bio i LH. Njih dvojicu su zajedno zarobili. LH i njega su tukli najviše ova dvojica: BO i ZO. Nakon [adresa] prebačen je u zatvor u [adresa]. Rekao mu je da je to bilo u starom skladištu Dunava. Po dolasku je pregledan od strane liječnika koji su utvrdili da po tijelu ima hematome od batina. EH mu je rekao da je osuđen na pet godina zatvora koje je trebao provesti u zatvoru u [adresa]. Svaki dan u zatvoru su imali radnu obvezu i to rad na polju. On i dvojica zatvorenika iz članka u Večernjem listu koji je predočio su iskoristili priliku i preko njiva pobjegli na mađarsku stranu. Bježali su koliko ih noge nose. Čuli su da je stražar pucao, ali nisu se osvrtali"... Očituje se da je sve točno što mu je pročitano i što je rekao prilikom ispitivanja 8. prosinca 2020. To ga je samo podsjetilo na priču koju mu je ispričao EH.

8. Svjedok žrtva/ošt. EH navodi da je rođen u [adresa] gdje je odrastao i živio do 19 godine. Nakon toga odlazi na služenje vojnog roka te kod majke u [adresa]. Iza odlazi turistički u Zagreb. Rat je već počeo. U Zagrebu je sreo poznanika koji ga je uputio da se prijavi u HOS. Zapovjednici su bili ŠO i EO koji su ga poslali u [adresa] u [adresa]. Tu je bio zajedno sa LH. U [adresa] su zarobljeni. Bili su u civilu. U novčaniku je imao oznaku HOS-a i svoju fotografiju u uniformni HOS-a. Zapovjednik HOS-a EO je dao zadatak. Njih dvojica nisu čekali da im ponovi zadatak već su samoinicijativno otišli, zapravo se izgubili na terenu. Zarobila su ih tri mlada vojnika pripadnika JNA i dva pripadnika teritorijalne obrane koji su zvali miliciju. Prvo su odvedeni u stanicu miliciju [adresa]. Tu je bilo ispitivanja. Rekli su da su iz [adresa]. Kod sebe je imao nož te maskirnu majicu zbora narodne garde, a gore bundu s krznom. Kako je imao obilježje HOS-a, (to su imali obojica), nisu znali što je to, te su im objašnjavali. Oni su čuli samo za Zbor narodne garde. Razmišljali su što će s njima, da li ih poslati u zatvor u [adresa] ili u Beli Manastir. Iz stanice milicije Bršadin odvezli su ih u stanicu milicije Borovo Naselje ili Borovo Selo. Ne zna. Nakon toga u stanicu milicije [adresa]. Zatvor u [adresa] zapravo je bila kuća prizemnica koja je imala rešetke na prozorima. Tu su LH i on bili odvojeni u različitim ćelijama. Tamo su sreli ČH kojeg zovu ŽO, a u [adresa] su bili u ćeliji s njim, te je imao priliku s njim i popričati. S njim u ćeliji u [adresa] bio je i ŽH. Čuo je da je ŽH bio i u zatvoru u [adresa] ali ga tamo nije vidio. U zatvoru u [adresa] bio je i RH. Tu su bili jedan dan i prespavali jednu noć, te su ih ispitali inspektori iz Srbije. Pitali su ih hoće li preći u JNA, kako su zarobljeni, zašto su došli, da li ih je netko uputio u Bršadin? U zatvoru u [adresa] su ih čuvali čuvari BO i ZO. Tako su rekli da se zovu. BO je bio dosta strog. Ispitivao ga je što je došao ovdje da ga oni hrane, tko ga je poslao da li je špijun? Tražio je da ga puste na WC što su mu i dozvolili. Tada su ga BO i ZO udarali pendrekom po leđima. Njih dvojica istovremeno su ga tukli po leđima i po rukama sa obje strane jer je ruke morao držati ispred sebe. Iza je pao u nesvijest. Probudio se u ćeliji. Dali su im jesti grah. Tu je bio i neki inspektor RO. On je pozvao njega i LH. Kad su digli majice vidio je da su obojica crni od batina. RO je rekao da on nije dao naredbu da ih tuku. Osobno nije vidio da je netko udarao LH, ali je čuo njegove jauke jer su bili u različitim ćelijama. Ti njegovi jauci su bili prije odlaska kod RO. Obadvojici su im bila crna prsa i leđa. U ćeliju je dolazio neki rezervista JNA, stariji čovjek koji je isto bio zarobljenik. U ćeliji kao zarobljenik bio je i RH koji je prethodno bio u Zboru narodne garde. On je govorio da će dobiti po 5 godina zatvora što je i pogodio. Od čuvara nitko drugi nije ulazio u ćeliju.

8.1. Imajući u vidu da je svjedok na dokaznom ročištu pred Županijskim sudom u Osijeku dana 18. siječnja 2021. naveo drugačije nego što je danas iskazivao tj. da od čuvara nitko drugi nije ulazio u ćeliju u skladu s čl. 426. ZKP/08 predočen mu je dio njegovog iskaza gdje navodi ... "u zatvoru u [adresa] je bio dva dana koliko se sjeća jer je bilo od dana zarobljavanja 15. ožujka puno događaja. Sjeća se da mu je drugi dan kada je bio zarobljen u ćeliju ušao jedan čuvar za kojeg je saznao da se zove PH. Sjeća se da je bio jače građe odnosno da je bio debel. Malo ga je ispitivao i pri tome ga ošamario tražeći od njega da prizna zašto je bio na ovom prostoru i zašto on tu špijunira, da mu kaže da li je pripadnik i koje jedinice HV-a i da je pripadnik HOS- a, što je njemu bilo nepoznato što je to. Rekao mu je da su to Hrvatske oružane snage Hrvatske stranke prava. Taj podatak je njemu bio nepoznat. O tome su više znali u zatvoru u [adresa], gdje su ga dva dana kasnije prebacili zajedno s R. U dvorištu zatvora u [adresa] tukli su ga BO i JO s pendrecima. Nakon što su ga dobro izudarali po leđima i nogama, zatvorski čuvar BO je stavio svoj pištolj njemu u usta i rekao: "Sad ću te ubiti". Nakon nekoliko trenutaka drugi čuvar LO je rekao BO: "A nemoj ga više udarati i nemoj ga ubiti, vratimo ga nazad u ćeliju". Od ovih udaraca pendrekom izgubio je svijest. Prije nego što je izgubio svijest kad su ga odnijeli u ćeliju tražio je da popije vode da dođe sebi. Kad je popio vodu, onesvijestio se. Ne zna koliko dugo je bio bez svijesti. Ovaj drugi događaj što je ispričao, kada je bio zlostavljan od strane trećeg zatvorskog čuvara PH, kada je dobio šamar nije pao na tlo i nije izgubio svijest. Komandir tog zatvora koji je tražio da ga se dovede zajedno s R kod njega, preziva se RO".

8.2. Iskazuje da je istina ovo što mu je danas pročitala zamjenica ŽDO Osijek, a što je rekao na dokaznom ročištu pred Županijskom sudu u Osijeku 18. siječnja 2021.

8.3. Nije osobno vidio PH u zatvoru u [adresa], ali je od ĐH čuo da je tu u zatvoru PH. Još je ĐH rekao "to ti je onaj što te ošamario dok si bio u zatvoru u Dalju". PH je nešto napravio i zbog toga završio u zatvoru. S njim u zatvoru bio je još jedan dečko iz [adresa].

8.4. Zapovjednik Ž nije bio s njima na terenu kad im je naveo da su zalutali, već im je to rekao kasnije, kad su došli iz zarobljeništva preko Mađarske u Hrvatsku. Po dolasku u zatvor u Beli Manastir, saznao je od ČH imena čuvara koji su bili u zatvoru u [adresa]. Ti čuvari su bili obučeni u milicijske odore, plave sa zvijezdom petokrakom na kapi. Osoba koja ga je ošamarila i čije je ime saznao PH je bio u civilu. S njim u ćeliji u [adresa] je bio RH i taj jedan stariji čovjek rezervista JNA.

8.5. PH je njega uhvatio rukom za vrat, stisnuo i jako ošamario na način da mu je išla krv iz nosa kada je bio u zatvoru u [adresa]. ĐH mu je rekao da je PH ošamario i nekog drugog dok je bio čuvar u zatvoru gdje je dijelio hranu u [adresa].

9. Ispitan kao svjedok ĐH navodi da je 24./25. svibnja 1992. uhićen kao hrvatski vojnik u [adresa] gdje je bio doveden u policijsku postaju. Nakon toga prebačen je u policijsku postaju [adresa], a iza toga u zatvor u [adresa]. Bio je više u nesvijesti nego u svijesti te ne zna da li je u [adresa] bio dan ili dva. Prebačen je u policijsku stanicu u [adresa], a iza toga u kuću gdje je bilo više zatvorenika. Tu je bio čovjek u civilu i jedan vojni policajac. Misli da je vojni policajac. Čovjek u civilu ga je nosio u nekakvu kadu, polijevao vodom, dao mu tablete za bolove. Kasnije je saznao da se taj čovjek zove PH. Zatim je prebačen u drugu kuću gdje je bio upravitelj zatvora RO, zatim stražar kojeg su zvali D. Pretpostavlja da mu je prezime HO i OO koji je bio pomoćnik RO. Njih trojica su nekadašnji čuvari Okružnog zatvora Osijek. Smjestili su ga u ćeliju gdje je zatekao ŽH i RH. ŽH je bio zadužen da mu pomaže jer mu nisu mogli skinuti lisice. Nisu imali ključ, te je on vodio brigu o njemu. Kasnije su doveli nekog civila koji mu je uspio skinuti lisice. Kod njega je dolazio PH koji ga je mazao mašću koju je pravila njegova mama. Nekoliko puta je odveden na ispitivanja kod NH ĐO i A BL. Nakon zatvora u [adresa], prebacili su ga u zatvor u Beli Manastir gdje je bio još dva - tri mjeseca nesposoban da ustane. Tu ih je u ćeliji bilo osmero. U njihovu sobu doveden je PH što ga je iznenadilo. Bio je krupan čovjek pa je spavao u krevetu ispod njega. Već poslije nekoliko dana mu je došla posjeta tj. roditelji, a hranu koju je dobio podijelio je s njima. Također i šteku cigareta. Sjeća se da su pričali tko bi šta volio kad izađe iz zatvora. Rekao je da bi ga obradovala baklava i Coca Cola i već prilikom sljedeće posjete majka PH donijela mu je princez krafne i Coca Colu. Napominje da PH nije pušio, ali svaka njegova posjeta završavala je štekom cigareta koje je njima podijelio.

9.1. S ŽH razgovarao je tek u zatvoru u [adresa] jer su tu imali više vremena kao i kad su izašli u razmjenu jer su izašli isti dan. Bili su i u bolnici u Zagrebu zajedno. Nije mu pričao da su ga zlostavljali u zatvoru u [adresa]. ŽH je došao prebijen u [adresa] iz [adresa] gdje su našli pištolj. Nije čuo ni vidio da bi netko ŽH zlostavljao u [adresa]. ŽH mu nije ništa konkretno rekao, da bi u [adresa] u zatvoru bio netko drugi zlostavljan. Zlostavljani su vjerojatno, ali on u te priče rekla kazala ne vjeruje. Bio je toliko prebijen da je za njega bila uvreda da mu netko udari šamar.

9.2. Kako je svjedok odstupio od iskaza koji je dao ranije temeljem čl. 426. ZKP/08 pročitan mu je iskaz od 22. svibnja 2020. gdje navodi... "dok sam boravio u zatvoru u [adresa] od ŽH sam čuo da su zatvorenici ČH, NH i sam ŽH bili fizički zlostavljani za vrijeme dok su boravili u zatvoru, ali mu detalji zlostave nisu poznati. Isto tako je čuo da je tijekom boravka u zatvoru netko od zatvorenika bio ubijen u dvorištu kuće u kojoj se nalazio zatvor. Kao nešto čega se još sjeća, navodi da bi kroz priče čuo također da je u zatvoru bio jedan od "opakijih" čuvara nadimka " S". Isti je bio ujak čuvara PH, što je saznao kasnije. To opakije se odnosilo na zlostavu koju je u većoj mjeri provodio S, nego što su to činili ostali čuvari. Nije mu poznato je li S uopće bio čuvar ili je samo slobodno mogao dolaziti u zatvor. Za vrijeme njegovog boravka u [adresa] u zatvor su dolazili predstavnici Crvenog križa, a on je bio sklonjen da ga predstavnici Crvenog križa ne bi vidjeli i evidentirali. U zatvoru u [adresa] bio je sa ML iz [adresa] i VL iz [adresa]. Kasnije je iz [adresa] doveden PH u prosincu 1992. s kojim je u ćeliji bio oko 2 mjeseca. Jedne prilike mu je PH podrugljivo rekao, da je dok je bio čuvar u zatvoru u [adresa], a ČH bio zatvorenik istoga prisiljavao da jede, šopao ga hranom. Nikada mu nije pričao o tome kako se odnosio prema drugim zatvorenicima. Također mu je PH priznao da je u zatvoru u [adresa] dobio otkaz iz razloga što je došao u sukob s ostalim čuvarima. Iz zatvora u [adresa] je izašao 22. prosinca 1993. nakon što je razmijenjen u Otočcu.

9.3. Nakon što mu je pročitan iskaz koji je dao u PU osječko baranjskoj 22. svibnja 2020. list 3, iza trećeg pasusa pa nadalje izjavljuje da to nije istina što mu je pročitano i da je to netko drugi sastavio. To je „konstrukcija“. On je to potpisao. Tri puta su ga ispitivali i on je tri puta nešto potpisao. Nije pročitao što je potpisao, međutim, nakon što mu je predočen citirani zapisnik izjavljuje da je to njegov potpis. Nakon što mu je pročitan zapisnik i kraj zapisnika gdje piše da je tražio da mu se zapisnik pročita i da mu je pročitan i dalje decidirano tvrdi da mu zapisnik nije pročitan, a potpisao ga je. Ispitivan je u policijskoj stanici u [adresa].

9.4. Zatvorenik FL navodno je pretukao ČH i udario bocom u glavu u zatvoru u [adresa]. Nije mu spominjao da bi netko od čuvara tukao ČH. Kada je bio u policiji u [adresa] iz prostorije je izašao ČH. Malo su razgovarali, ali ništa konkretno jer su obojica konstatirali da nemaju šta reći u vezi PH.

10. Ispitan kao svjedok RH navodi da je pravoslavne vjere, Đ koji je greškom bio hrvatski branitelj. Njega su poslije pogibije GL doveli da se puca s njegove kuće snajperom, a nasljednici GL bili su PL i TL. Dana 16. studenog 1991. je bio slobodan građanin, koji je umjesto da ostane u Srbiji, ode u Njemačku ili slično vratio se kući da bi ga njegovi T zatvorili. Zatvoren je 4. siječnja 1992. i u zatvoru bio do 8. prosinca 1993. kada je pušten. U tom razdoblju jako puno ljudi je prošlo kroz zatvor, a njemu su u sjećanju ostali oni s kojima je prebačen u zatvor u Beli Manastir, a to su ŽH, ČH, NH, ĆL koji je pokojni, ĐH. Prvobitni zatvor je bio u staroj seoskoj kući koja je bila u trošnom stanju kod stare katoličke crkve i dječjeg vrtića u kojem je kasnije bio sud. Njega je netko od T htio likvidirati. U međuvremenu je minirana katolička crkva i popucala su sva stakla pa je prije odlaska u zatvor u Beli Manastir prebačen u [adresa] u jednu katnicu gdje je bio nekih cca. tjedan dana. Nakon toga je prebačen u zatvor u Beli Manastir. Bio je smješten u jednu ćeliju i nije ju mijenjao. Govori o prvom zatvoru u [adresa] gdje su bile navodno tri ćelije a što mu je rekao PH. Stvarno se ne sjeća rasporeda ćelija u zatvoru. Čuje se telefonom i sa ČH. Najviše se sjeća ljudi koji su mu činili dobro u zatvoru a bili su čuvari, to su HL jer ga je znao od ranije, UL, PH. Čini mu se da je PH bio ekonom jer je od kuće donosio slaninu, jaja i neku drugu hranu koju im je davao pored one zatvorske. Čak su s njim u kuhinji spremali hranu. Misli na njih zatvorenike koji su u zatvoru imali „privilegije“.

10.1. Osobno ne zna da li su zatvorenici bili zlostavljani u zatvoru u [adresa], ali zna da je NH kupao ŽH koji je bio crn od batina tj. pretučen od policije prije nego što je došao u zatvor u [adresa]. U njegovoj ćeliji nitko nije bio zlostavljan. Druge ćelije mu nisu bile dostupne pa ne zna da li je netko tamo bio zlostavljan. Čuvari u zatvoru su bili korektni. Bili su zaštićeni kao medvjedi. Crveni križ ih je popisao. Dobili su iskaznice 24. travnja 1992. U zatvoru je bilo alkohola. Bilo ga je svuda. Jedan dan je bio dan "D". Navodno je jedna od smjena bila pripita i maltretirali su zatvorenike u sljedećoj ćeliji. Ne zna na koji način. Ne može da se sjeti. Također se ne sjeća da li je bilo pjevanja iz te ćelije.

10.2. Kako je odstupio od iskaza koji je dao 25. svibnja 2020. u PU osječko- baranjskoj u odnosu na čuvare gdje navodi ... "da su isti uglavnom u noćnim smjenama, znali često piti, tada bi u alkoholiziranom stanju ulazili u ćelije i tukli zatvorenike, što je čuo, ali nije vidio jer su ulazili u drugu ćeliju u kojoj on nije bio. U tim prilikama su osim što su ih fizički zlostavljali, iste zatvorenike prisiljavali da pjevaju "četničke pjesme"... ".

10.3. Iskazuje da je istina to što je rekao jer je to čuo od ČH, NH i ŠH pokojnog koji su bili u toj ćeliji, ali on osobno to što je rekao nije vidio.

10.4. U [adresa] je bio "slobodnjak". ŽH je hranio svinje, NH je išao u mljekaru. ŠH je radio u kuhinji. On je pekar. Njih je bilo osmero „slobodnjaka“ koji nisu bili u ćeliji već su imali posebnu prostoriju kao nekakav "radni vod".

10.5. ČH i ŽH su pričali što se njima dešavalo u zatvoru u [adresa]. U [adresa] su mu govorili da su bili maltretirani, da su morali pjevati, da im nisu otvorili vrata već na mjestu, gdje primaju hranu, izvlačili su ih kroz taj otvor. Njemu je na jedno uho ušlo, a na drugo uho izašlo. Ne zna da li je to bilo jedanput ili više puta.

10.6. ŽH nije bio maltretiran jer je spavao u istoj sobi sa njim. Nikada na ŽH nije vidio nikakve ozljede kada bi ga odveli iz ćelije pa vratili. Ćelija ČH bila je od njegove ćelije udaljena nekih 7-8 metara. Nije viđao ČH kada su ih puštali van da idu sjeći drva da bi se mogli grijati. Misli na zatvor u [adresa]. Kada je kuhao u kuhinji vjerojatno je nekada sreo tamo ŽH ili ČH, ali to je bilo prije 30 godine. Hranu po sobama su nosili čuvari. PH je bio ekonom. Vjerojatno je i on bio zadužen za kuhinju. ŽH i ČH, pričajući o ružnom ponašanju prema njima možda su mu govorili i imena tih osoba koje su se tako ponašale, ali se imena ne sjeća.

10.7. Nakon što mu je predočen dio iskaza iz policije str. 3. gdje je naveo da je u zatvoru u [adresa] bio šest mjeseci te bio zatvoren, između ostalog, i sa ČH, a danas navodi da nije bio s njim u ćeliji, iskazuje da je istina da se on to više ne sjeća. Iskazuje da se ne želi sjećati drugih osoba čuvara osim onih koje je spomenuo.

10.8. Po povratku iz Srbije uhićen je od svojih. Prvotno je bio optužen za pobunu protiv SFRJ ali je njegov odvjetnik uspio to „stornirati“ te je kažnjen za ilegalno posjedovanje oružja zbog čega je bio 23 mjeseca u zatvoru i odslužio kaznu. Ima tu presudu kao i sve zapisnike na ćirilici. Poznaje III-opt. PH u sudnici kao i I-opt. AH, ali II-opt. ne poznaje (FH). PH poznaje prije početka rata jer je bio prijatelj s njegovim pokojnim kumom. Čini mu se da IL poznaje iz zatvora. BH prema njemu je bio korektan u zatvoru. Ne zna kakav je bio prema drugima.

11. Ispitan kao svjedok KH navodi da je kao hrvatski branitelj ranjen dana 19. studenog 1991. Nakon pada [adresa] je zarobljen. Brat ga je odvezao u Sombor u bolnicu gdje je bio nekih dva i pol mjeseca a nakon toga završio u zatvoru u [adresa] 12. veljače 1992. do 13. ožujka 1992. Dolaskom u zatvor u [adresa] zatiče RH, ČH koji je došao poslije njega, FL koji je ubio neku ženu, ČL, ŠH pekara koji je sada pokojni, NL koji je isto pokojni i nekog srpskog dobrovoljca prezimena M. Što se tiče čuvara ostalo mu je u sjećanju ime K koji je bio šef čuvara. Ne sjeća se prezimena.

11.1. Vidio je da je FL zatvorenik dobro razbio ČH. Onda su ih prebacili u drugu ćeliju i to njega, NL, ŠH i ČH, kako bi razdvojili ČH od FL. Bilo je sve u redu dok jedne noći se neki nisu ponapijali. To nisu bili čuvari pa su pucali kroz vrata ćelije. Oni su ležali na madracima. Ušli su unutra u ćeliju. Postrojili su ih. Morali su pjevati Jugoslavensku himnu. Onda su počeli šamarati ČH, ŠH, DH. Budući njega nisu tukli pitao ih je zašto i njega ne tuku. Tada mu se jedna od tih osoba unijela u lice govoreći da bi mu se najrađe krvi napila, ali ga ne smije dirati jer je to naložio CL iz [adresa], koji je nekad radio s njim i bili su veliki prijatelji. Rekao mu je da njega ne smiju dirati. Vrata ćelije po kojima su pucali su bila limena. Na vratima je bio prozorčić, ali kada su pucali ti meci su prošli kroz lim. ŠH su tjerali da se kroz taj prozorčić provuče. On je bio dosta mršav pa je to i uspio napraviti. Nije vidio da bi ČH bio zlostavljan od drugih čuvara dok je bio s njim u ćeliji. Osim J čuvara bio je i tu neki Z čuvar. Ova tri imena optuženika ništa mu ne govore osim što je PH bio kuhar i ekonom. Mora naglasiti da su čuvari u zatvoru u [adresa] bili korektni u svim smjenama. Što su čuvari jeli, jeli su i oni.

11.2. Kada je naveo da je ČH doveden poslije njega opisuje da je on doveden u jutro tj. prijepodne 12. veljače 1992., a misli da je ČH doveden poslijepodne. Sjeća se da je na sebi imao gornji dio maskirne uniforme. Nakon što je pogledao I-opt. BH iskazuje da ga nikad nije vidio u zatvoru u [adresa] kao ni II-opt. FH. Vidio je jedino PH kao kuhara.

12. Ispitan kao svjedok JH navodi da je trenutno uznemiren na raspravi. Bio je pripadnik Zbora narodne garde. Nakon pada [adresa] je zarobljen i odveden na Velepromet. Tamo su ga stavili u radnu grupu. Neka tri tjedna je radio u radnoj grupi, kada su došla dvojica naoružanih ljudi sa crvenim Jugom i odveli ga u zatvor u [adresa]. Zatvor je bio u jednoj staroj kući, a u blizini je bila crkva. Smjestili su ga u ćeliju. Rešetke su bile i na vratima i na prozorima. U zatvoru je zatekao stražare i upravitelja zatvora, a od osoba koje su se već nalazile u ćeliji bio je NH. Osim ćelije u kojoj se nalazio i prostorije u kojoj su se nalazili čuvari bila je još jedna prostorija bez prozora. To je bila samica. Osim NH i njega tu su dolazili i drugi ljudi odnosno bio je doveden ČH, zatim RH, KH. Slabo se sjeća ostalih imena. Osobno nije vidio zlostavljanja ljudi koja su tamo boravila, ali je čuo iz priča čuvara. Oni su pričali između sebe, a od prostorije u kojoj su čuvari boravili i prostorije gdje su oni bili smješteni nije bilo ni 2-3 metra udaljenosti. Čuo je da su BH i FH pretukli ČH. Nije čuo nikakve druge pojedinosti vezano za to. U ćeliji s njima bio je i zatočen FL po nacionalnosti Đ. Sjeća se da je nešto bilo, da se nešto dogodilo, ali se stvarno ne može očitovati gdje se dogodilo. Navodno je FL istukao ČH ili ga je udario. Sjeća se samo da se stvorila nevjerojatna gužva. Stražari su odmah skočili i odveli FL. Misli da je ČH curila krv. Stvarno se ne sjeća što je bilo. Zna da se napravila nova ćelija, ali su NH i on ostali u ovoj staroj. Da li je to bilo u to vrijeme kad se desio incident s FL ne zna. Ne može se sjetiti.

12.1. U to vrijeme, upravnik zatvora bio je RO. Njegovi pomoćnici su bili OO i osoba nadimka D. Može biti da se prezivao HO. Čuvar je bio BH. FH nije bio čuvar već vozač upravitelja zatvora RO. Čuvar nije bio ni PH. On je bio ekonom. Čuvar je BO. Njega je znao iz [adresa] jer je on Š. Čuvar je bio i RL, visoki plavi čovjek. Njega je znao preko nogometa. On i njegov brat su igrali nogomet. Čuvari su u početku bili normalno obučeni tj. u civilnoj odjeći a kasnije su dobili plave uniforme. Misli da trojica optuženika BH, FH i PH nisu imali nikakve uniforme. Čuvari koji su imali uniforme imali su opasače sa pištoljima a ovi drugi u civilu misli da nisu imali pištolje.

12.2. Nije vidio da bi netko nekoga zlostavljao u zatvoru u [adresa]. Ni njega osobno nitko nije zlostavljao. Čuvari su bili korektni. Oni su radili svoj posao, međutim on pamti pukovnika E. Tako su ga zvali. To je za njega bilo neugodno iskustvo. Radio je nešto u dvorištu. Doveli su ga u prostoriju gdje se on nalazio. Na stolu je stajao pištolj i bio je vrlo neugodan prema njemu. Znalo se dogoditi da u zatvoru ima alkohola, da se pilo, kuhao se fiš. Vidio je i neke čuvare da su alkoholizirani ali se sada više ne može očitovati tko je to bio. U zatvoru u [adresa] bio je nekih 3 mjeseca. Negdje oko 10. ili 12. ožujka 1992. izvukao ga je jedan prijatelj Š, te je otišao kod svog brata koji je živio u [adresa].

12.3. Sa ČH je bio možda 10-12 dana dok nije napravljena ta druga ćelija. Više se ne može sjetiti. Ne sjeća se da li je FL istukao ČH u vrijeme kada je ČH bio s njim u ćeliji ili je to bilo kasnije.

12.4. Da su BH i FH istukli ČH, čuo je odmah to jutro, jer se to navodno dogodilo prethodnu noć. Ne može se očitovati ni da li je taj događaj sa BH, FH i ČH bio prije ili poslije događaja sa FL jer FL nakon toga više nitko nije vidio. Njemu ČH osobno nije nikada rekao da ga je BH istukao jer više s njim nije imao kontakta. ČH više nije viđao ni na hodniku a ni u dvorištu za vrijeme radne obveze. Možda ga je vidio kroz prozor. Ne može se sjetiti čiji razgovor čuvara je čuo, a vezano za BH, FH i ČH, tj. da su ga njih dvojica istukla. Prošlo je vremena. Pretpostavlja da je FH bio vozač zapovjednika zatvora. S vremena na vrijeme su morali prati auto zapovjednika zatvora RO. FH je najmanje viđao u zatvoru od svih.

13. Ispitan kao svjedok NH navodi da je odvođen iz [adresa] u [adresa] u nekoliko navrata. Posljednji puta odveli su ga u stanicu milicije negdje poslije 20. studenog 1991. Ne sjeća se više datuma. U svakom slučaju poslije pada [adresa]. Tu je u stanici milicije u [adresa] bio najviše ozlijeđen. Polomljena su mu rebra. Ozlijeđen mu je palac. Nakon toga su ga odveli u kuću gdje je bio Zatvor u Dalju. Tu je i suđen u zgradi Dječjeg vrtića i bio prvi osuđenik. Nakon nekih 4-5 mjeseci prebačen je preko Vojvodine u Beli Manastir gdje je služio kaznu 2 godine i 1 mjesec. U prosincu 1993. je pušten na slobodu. Tamo je bilo još ljudi koji su dovedeni iz [adresa]. Sjeća se ženske osobe koja je nakon par dana prebačena za Stajićevo. Bilo je ljudi iz [adresa], iz [adresa]. Sjeća se ŽL iz [adresa], ČL iz [adresa], ČH iz [adresa], ŽH iz [adresa].

13.1. Sjeća se stare kuće. Bili su u jednoj sobi. Spavali na podu. Umjesto vrata na ulazu u tu prostoriju bila je rešetka. Kasnije, kako su dolazili ljudi osposobili su još jednu prostoriju za druge ljude. Što se tiče higijenskih uvjeta struje nije uopće bilo, odnosno nije bilo na početku. Više se ne sjeća. Prvih dana bila je totalna konfuzija. Nisu znali što će biti s njima. Došao je tamo ozlijeđen. Imao je rane na leđima te su mu doveli doktora L koji ih je previo. Što se tiče ostalih uvjeta, bili su solidni. Tu misli da su imali kupatilo. PH je bio zadužen za prehranu koja je bila solidna. Postojali su i čuvari. Jedan od njih je išao sa njim u školu. Bilo je među njima, njemu poznatih ljudi kao što je BH, zatim PH, pa ĆO kojem se ne sjeća prezimena, FO kojem se ne sjeća imena, DL kojem se ne sjeća prezimena, zatim DL. Bio je spas da dođu u zatvor jer ih tu nisu tukli kao u miliciji. Nije vidio da su nekog drugog tukli. Nisu ni njega. Oni, prvi uhićeni bili su u prvoj prostoriji i nisu imali kontakta sa osobama koje su naknadno uhićene. Naknadno uhićeni su se nalazili u drugoj prostoriji. Uhićenici iz prve prostorije su izlazili van rezati drva. Misli da iz druge prostorije nisu ni izlazili van. Problem su im stvarali ljudi koji su dolazili sa strane u zatvor, ulazili slobodno, prijetili da će im baciti bombu u sobu. Pokazivali im metke da biraju s kojima će ih ubiti i slično. Oni nisu ulazili direktno kod njih u sobu jer nisu mogli od tih rešetki koje su bile umjesto vrata, ali su dolazili do tih rešetki i prijetili im i pokazivali metke. Nisu mogli odbiti izlazak van iz ćelije i rezanje drva. Tko bi se to usudio odbiti. Nisu rezali drva u dvorištu zatvora već su išli i nedaleko od tog zatvora, a vodili su ih čuvari.

13.2. Nakon što mu je predočen dio iskaza koji je dao 28. svibnja 2020. gdje navodi … "da su zatvorenici odvođeni iz zatvora i znali se vratiti pretučeni, o tome se nije govorilo…sa jednog takvog ispitivanja vratili su i zatvorenike LH i osobu prezimena O" iskazuje da je istina što je tada naveo. Posve je zaboravio na njih. Sjeća se čak da je LH bio maloljetna osoba. Kad je prebačen u Beli Manastir, onda ih je tamo zatekao.

13.3. Tamo je bila jedna ženska osoba koju su zlostavljali. Ona je i ranije bila tamo. Za nju su svašta govorili. Govorili su da je radila ovo ili ono. Ne može očitovati tko je to govorio. Bio je iza rešetaka. Ženska osoba se zvala AL. Sjećanja mu pomalo i sporo naviru jer je za njega ovo ispitivanje veliko opterećenje i nastojao ga je zaboraviti. Sjeća se i ČH kojeg su posebno ''tretirali''. Naime, ako je bilo nekakvog zlostavljanja, onda je to bilo prema njemu. Ne zna zbog čega su se tako posebno odnosili prema njemu. Možda zato što je bio više pobožan.

13.4. Nakon što mu je predočen u skladu sa čl. 426. ZKP/08 njegov dio iskaza koji je dao istražitelju na listu 4. gdje navodi da se „posebno sjeća jednog od čuvara koji je bio izrazito jak, debeo i bio ekonom u zatvoru, stalno se svađao i tukao sa ostalim čuvarima, čudnog prezimena kojeg se ne sjeća, SL, ali je najviše provocirao i maltretirao ČH, svašta mu govorio, a da li je ulazio kod njega u ćeliju nije vidio“, iskazuje da je to istina kako je to naveo istražitelju.

13.5. Na početku čuvari nisu imali uniforme. Dobili su ih tek kasnije. Sjeća se da je bila napravljena jedna smjena čuvara iz [adresa]. RO je bio upravitelj Zatvora. Zamjenik mu je bio iz Sarvaša. Ne može se sjetiti imena. Upravitelj je malo vremena provodio u Zatvoru. Oni kao zatvorenici od njega nisu mogli zatražiti nikakvu pomoć. U Zatvor u Dalju je prebačen 20. studenog 1991., a ostao je negdje do 20. travnja 1992. Nije siguran da li je to bio 3. travnja ili 20. travnja 1992. Nakon toga je prebačen u Beli Manastir. Misli da je netko od čuvara dogovorio mu dolazak doktora jer je poznavao neke od čuvara. Možda je to bio čuvar imena ĆO ili možda FO.

13.6. Zatvorenike iz druge prostorije imao je priliku vidjeti samo preko prozora sa dvorišne strane, kada bi prolazili da idu van na poslove, oni iz prve prostorije. Svaki drugi dan ili možda čak svaki dan su išli rezati drva. Nije vidio prilikom tih prolazaka van ozljede na zatvorenicima u drugoj prostoriji. Jedino su imali ozljede s kojima su došli iz milicije. To su ozljede koje su zadobili kao i on ranije.

13.7. Njega čuvari nisu vrijeđali. Od njih ništa loše nije doživljavao, pa tako nema ništa loše za reći ni za ĐL. Nije uočio da bi BH bio nasilan prema zatvorenicima. Ne sjeća se do kada je BH bio čuvar. Ne sjeća se da li je otišao prije nego što je prebačen u Beli Manastir ili je ostao iza njega. Sjeća se jedino, kada je došla nova grupa čuvara iz Savoje, da su neki prestali tamo raditi, ali se više ne sjeća tko.

13.8. PH je maltretirao ČH psihički.

13.9. Osim KL, od zarobljenika drugih nacionalnosti, sjeća se samo RH, ŽL iz [adresa]. On je navodno doveden jer je bio mobiliziran od strane Hrvatske vojske. Kada je rekao da ljudi koji su ih ''maltretirali'', tj. provocirali i izazivali, su ljudi sa strane, navodi da su to bili nekakvi četnici, dobrovoljci. Nisu bili djelatnici zatvora. Presuđen je na sudu koji je bio smješten u prostorijama Dječjeg vrtića, a sudac koji ga je sudio, misli da i dalje radi na sudu. Dobio je presudu. Prilikom suđenja nije imao branitelja. Poznaje JH iz zatvora. On je iz [adresa]. Bio je s njim u ćeliji. Kad je AL uhićena, najprije je bila u običnoj sobi, a kasnije prebačena u ćeliju.

14. Ispitan kao svjedok FO navodi da je u Dalju 1991. osnovan sud. Sud je morao imati pritvor (danas istražni zatvor) te su tražili zaposlenike. U to vrijeme se pozivalo u rezervu, tj. vojsku, pa da se ne ide u rat, ljudi su se u zatvoru zapošljavali. Bio je voditelj smjene, tj. voditelj čuvara zatvora. Tamo nije učinjen nikakav ratni zločin. Zatvorenici su paženi. Dvojica su došla pretučena od strane policije. Oni su ih liječili. Misli da se radilo o NH i ČH. Svi su bili zavedeni u knjige. Zavedeno je i stanje u kojem su došli. Misli da je PH vozio svojim privatnim autom ČH i NH k liječniku. BH je jednom prilikom vozio NH čovjeku koji namješta zglobove da mu namjesti prst. Ne zna zašto se uopće vodi ovaj postupak.

14.1. Pričalo se po selu da se traže čuvari u zatvoru. To je čuo u kafiću, pa se javio. Prvo su za plaću primali bonove koje su mogli tamo trošiti. Čuvari su se korektno ponašali prema zatvorenicima. Igrali su zajedno nogomet. PH je donio loptu. Poslije rata su ga zatvorenici posjećivali doma, kao prijatelji. Čuvari iz [adresa] pronalazili su majstore za opremu zatvora. Prvi zatvorenik je bio Đ koji je navodno ukrao neku opremu, a bio je komandant teritorijalne obrane Silaš. Tamo je bilo 50% T, 50% ostalih. Tko god je za nešto bio optužen, nalazio se tamo. Radilo se o obiteljskoj kući sa kuhinjom, kupaonicom. Prvo je bila jedna ćelija, a poslije još jedna. RO je bio upravitelj. Zamjenik je bio OO. RO je bio prijepodne tamo, a i noću je znao dolaziti spavati u zatvor jer se bojao spavati u kući koja mu je dana na korištenje. RO je imao vozača, ali ga je zaposlio tek kad je on (FO) otišao iz zatvora. To je bilo negdje u vrijeme kada je došao UNPROFOR u [adresa]. Ne zna datum. Otvorio je kiosk sa hamburgerima.

14.2. Znalo je dolaziti do incidenata. Zbog toga su imali stražu pred vratima. Imali su uniforme i pištolje koje su dobili iz Srbije. Dva JL su došla pijana govoreći da se u zatvoru nalazi netko, tko je ubio njihovog strica u [adresa] te su silom htjeli ući u zatvor. Sjeća se incidenta kada je javljeno iz PP Dalj da će doći ZL zbog čega je zamolio PH koji je bio ekonom, da im dođe pomoći da pojačaju stražu jer ih je obično bilo četvero uz voditelja smjene straže.

14.3. Što se tiče alkohola u smjeni ne može tvrditi da li je nekad netko donio alkohol od kuće, ali redovno toga nije bilo jer bi u protivnom on tog čuvara morao prijaviti. Osobno nije vidio nikoga da bi bio pijan od čuvara. Nitko nije tjerao pritvorenike da rade fizičke poslove. NH i ČH su bili ''slobodnjaci''. Hodali su po dvorištu. Sami su tražili da nešto rade. Pomagali su PH u kuhinji. Tražili su da rade da im ne bude dosadno u ćeliji i da izađu van. Tamo ni nije bilo nikakvih fizičkih poslova za raditi. Radilo se o običnom dvorištu. Jeli su zajedno s njima, i za katolički i za pravoslavni Badnjak kuhali su fiš. U to vrijeme NH je zapjevao ''Mi smo garda Hrvatska'' i on ga je nakon toga poslao na spavanje, da ne bi netko čuo to izvana.

14.4. Nije mu poznato, dok je radio kao čuvar, da bi itko od pritvorenika bio zlostavljan. Poznato mu je da je ČH u pritvoru bio zlostavljan. Njega je udario drugi zatvorenik FL. Njega je PH vodio na šivanje kod doktora L. Samo se tog slučaja sjeća. Dok je radio zasigurno BH nije zlostavljao ČH. Nije vidio nikakvo fizičko udaranje BH prema ČH, a takvo što ne bi ni dozvolio. U pritvoru je radio od prvog dana osnivanja pritvora, a napustio ga je dolaskom UNPROFOR-a. Ne zna do kada je BH tamo radio.

14.5. Nakon što je mu je predočen dio iskaza svjedoka NH koji je naveo da pritvorenici iz druge ćelije nisu uopće izlazili van iskazuje: da se tu ne radi o prvoj i drugoj ćeliji, već u toj drugoj ćeliji su bile smještavane osobe kad bi bio neki incident da se izolira ta osoba. Ta druga ćelija nikada nije bila puna. Sjeća se da je tu bila AL. ČH je zasigurno izlazio van iz ćelije. Zna da je radio u kuhinji. Dok je on bio tamo, ČH je bio u ćeliji sa ČL, FL, nekim ŠL pekarom, RH čije prezime ne zna, ali je bio majstor za centralno grijanje.

14.6. Pritvorenici su bili pritvarani zbog raznih kaznenih djela, počev od krađa. FL za ubojstvo koje nije dokazano, tuče. Bilo je i zbog toga što su špijuni. Grijanje je bilo u sredini pritvora kod čuvara. Radilo se o većoj peći. Prva ćelija je umjesto vrata imala rešetke, a druga ćelija je imala puna vrata sa malim otvorom za hranu. Otvor je bio veličine da prođe hrana. Tko se nalazio u drugoj ćeliji nije se mogao vidjeti kroz vrata, već samo kada se otvori otvor za hranu.

15. Ispitana kao svjedok GO navodi da se zaposlila slučajno u istražnom zatvoru u [adresa]. Čula je da traže daktilografa pa se javila. Radila je svega tri mjeseca. Čini joj se u veljači, ožujku i travnju 1992. Nije sigurna. Radilo se u običnoj kući. Radila je na obračunu plaća. Tada su to bili bonovi. Ne može reći kako je izgledao istražni zatvor jer tamo nije išla. Može samo reći kako je izgledala kancelarija u kojoj je radila. Zatvor je imao upravitelja. To je bio RO. Imao je i pomoćnika - OO. U vrijeme kada je radila (8 sati dnevno), upravitelj je također provodio radno vrijeme na poslu. Nije joj poznato da li su se u zatvoru događala neka zlostavljanja i slično. Viđala je zatvorenike jer je popisivala što imaju od osobnih stvari kada su dolazili u pritvor. Također ih je viđala kada su odlazili na suđenje. Ne zna da li su pritvorenici odlazili raditi. Misli da prostorija u kojoj je sjedila nije imala prozore. Sjeća se samo vrata.

15.1. Nije znala za što su optuženi pritvorenici. Samo može pretpostaviti da su se tamo nalazili zbog toga što su bili za nešto optuženi.

16. Ispitan kao svjedok žrtva ošt. ČH navodi da poznaje prisutne optuženike iz zarobljeništva u [adresa]. 25. listopada 1991. bio je napad na Tordince. Poslije pada Tordinaca tri mjeseca se krio u šumi i na koncu vratio u svoju kuću u [adresa]. Tu se krio desetak dana. Po selu je vršljalo 4-5 vrsta vojske, između ostalog i Bijeli Orlovi. Nije se smio javiti ni svojima. Misli na majku. Sestra i zet su mu također bili u selu sa dvoje male djece. Krio se na tavanu do 12. veljače 1992. kada su ga zarobili i odveli u [adresa]. Najprije je bio odveden u Markušicu. Tu je prenoćio, a nakon toga odveden je u [adresa]. U [adresa] je stražar bio PO kao i njegov rođak istog prezimena. Oni su se prema njemu ponašali korektno. Međutim, drugi, treći dan, od kada je došao, počelo je ispitivanje. Svaki dan su ga tukli. Negdje 16., 17. veljače zatvorenik FL ga je napao. Udario ga je nogom. Sve mu je bilo razbijeno, te su ga odveli doktoru EL koji ga je sašio. Kada je došao na ispitivanje nije mogao ni pričati od bolova. Batinanje i udaranje je bilo svaki dan. Njega, LL, DH, KH su odveli van u neku malu šupu. Tu su prenoćili. Bio je tu da ga zaštite od FL. Da nije s njim u sobi. Dolazio je i BO. On je bio čuvar u zatvoru. Tukli su ga, nema gdje ga nisu tukli. Dolazio je i PH, SL, svako jutro. Stalno je nosio pištolj i prijetio. Opisao mu je selo [adresa] bolje nego on. Bio je ekonom. Nije bio loš čovjek. Bio je jako nabijen, dizač utega. Udarao ga je šakom u tijelo. Kad ga je izveo van u dvorište, rekao mu je da u bašči imaju dva zakopana i da ne bi i on tako prošao. Kad ga je pronašao i spasio Crveni križ, nisu mogli vjerovati u kakvom je bio stanju. 28. na 29. veljače 1992. dolazi smjena čuvara u zatvoru. Dolazi BH i FH. Jednog po jednog su izvodili i tukli. To nije bilo normalno kako su tukli. Sjeća se jednog događaja: na vratima ćelije bio je prozorčić kroz koji su im davali hranu i oni su se se kroz taj prozorčić morali provlačiti. Nakon toga morao je leći na pod, staviti ruke iza vrata, te raširiti noge. Onda su ih udarali nogama po genitalijama i sve živo. Udarali su ih i pendrecima po stopalima. Kad je pao u nesvijest, polili su ga vodom. Iza pola noći, odnosno ne zna točno koliko je bilo sati, FH ga je izveo van, odveo u dvorište. Imao je pušku OL i rekao mu da trči. Rekao je „bježi majku ti Ustašku“, međutim tada je netko dotrčao i rekao: "nemoj! Ja odgovaram za te ljude". Ujutro je došao PO tj. njegova smjena. RO upravitelj zatvora je saznao i doveli su ga u njegovu kancelariju, a on od straha nije smio reći što se desilo. Nakon toga došao je nešto kasnije čuvar HO, pa rekao: "Ljudi, tako se ne postupa sa ljudima". Bilo je raznih ljudi. Ljudi koji su htjeli pomoći i ljudi koji su zvjerski postupali prema njima.

16.1. Kada su se provlačili kroz taj otvor na vratima, od čuvara tu su bili FH i BH. Njih dvoje je zapamtio. Udarali su ga i FH i BH. Tukli su ga. Ne zna da li ga je udarao i neki čovjek koji im je bio gost iz JNA. Provlačeći se kroz taj otvor, ostao je bez pola odjeće na sebi. Kad su mu rekli da legne na pod, bio je obučen na pola. Naime, provlačeći se, sve je skliznulo sa njega od odjeće.

16.2. FH ga je izvodio u dvorište. On je na njega repetirao pušku i rekao mu da bježi, što on nije učinio. Da je napravio krivi korak pucao bi u njega.

16.3. U zatvoru u [adresa] bio je samo jedan ekonom imena PH, koji je bio dizač utega.

16.4. Prilikom zarobljavanja bio je u civilu. Nije na sebi imao uniformu i nije imao oružje. Dvije bombe je sakrio u kuću. Poznato mu je, da u vrijeme dok je bio u zatvoru u [adresa], tamo bili dovedeni LH i EH i to negdje u ožujku 1992. Tamo je bio i ŽH KH iz [adresa], CH iz [adresa].

16.5. Osobno je vidio da su u sobi udarali LH i EH i to RO i BF. Nije vidio da su to činili ovi optuženici. Jedino, ako su ih izvodili, a izvodili su sve van. Nakon povratka u ćeliju, a nakon njihovog izvođenja vidio je kako izgledaju LH i EH. Bili su pretučeni i preplašeni. LH je bio dijete, 16 i pol godina. Nisu govorili tko ih je pretukao. Nisu znali ni njihova imena. Nisu znali ni kako se zovu kad su ih vratili.

16.6. Kada je dobio batine i sutradan bio kod upravitelja RO na razgovoru nije se usudio reći tko ga je tukao. Koliko zna BH je taj dan zadnji dan radio. Upravitelj zatvora nije kaznio čuvare za njihovo ponašanje odnosno otkud bi on to znao.

16.7. Dana 28. na 29. veljače 1992., kada su ih jednog po jednog izvodili u dvorište s njim u ćeliji bio je ŠH i MF. Brat VF bio je u četnicima pa ga je on i spasio. Izvodili su ih jednog po jednog. Tukli su ih pendrecima, nogama, svi čuvari BH, FH i još jedan kojeg se ne sjeća. Imali su pendreke. Vidio je to. Morao se štititi. Bio je crn kao njegova jakna. To je trajalo dok se nisu iživjeli. Par minuta. Možda i više. Provlačenje kroz otvor za hranu bilo je to isto veče. Ne sjeća se tko je naredio da se provlače kroz otvor na vratima. Ne sjeća se imena, ali netko od čuvara je rekao: "nemoj", kada mu je FH naredio da trči u dvorištu.

16.8. Čuvari koji su ga tukli 28. veljače 1992. tukli su ga samo taj jedan put. To jutro kad je bila smjena čuvara i došli na posao PO i njegov rođak FF. Njima je rekao što mu se desilo jer se nije mogao ustati. U zatvoru u [adresa] bile su četiri smjene i po 4 čuvara. Sve čuvare je vidio. Ne zna njihova imena u cijelosti. Imena čuvara zna kroz priču u zatvoru između čuvara. Ć je pričao među svojima da je iz zapadne Slavonije. Oni su to čuli jer su sobe bila jedna do druge.

16.9. Ovdje prepoznaje BH. PH ne bi prepoznao jer je bio jak i nabijen. Ne prepoznaje sad u sudnici ni FH. Čuvari su imali puške, pendreke, mitraljez. Ispitivali su ih svakih par dana u dječjem vrtiću preko puta crkve gdje su ih vodili. Ispitivao ih je sudac Stevan Petrović. Nisu ih tukli kod suca.

16.10. U zatvoru je bio cca tri mjeseca i FH je viđao svaki drugi, treći dan.

16.11. U Tordincima se zatekao kao branitelj 109. Brigade gdje mu je zapovjednik bio GF.

16.12. Zarobljen je u civilu. Kad su ga zarobili, pitali su ga za radio stanicu, s kim je održavao vezu i slično. Bio je optužen za oružanu pobunu i završio u zatvoru u [adresa]. Dobio je 5 godina zatvora. Po žalbi je oslobođen. Suđen je u sudu u [adresa]. Sudac je Nebojša Ugrešić. Završio je iz [adresa] u [adresa] 12. veljače 1992. U zatvoru u [adresa] je zatekao i ČL i NH između ostalih. MF je spomenuo ranije, da ga je zatekao. Zna ĐH. On je bio u zatvoru u [adresa]. Ne zna da li je bio u zatvoru u [adresa]. Samo zna da je bio pretučen. Nije mu poznato da li je PH dolazio u sukob sa drugim čuvarima. Traži da ga se sa imovinsko-pravnim zahtjevom uputi na parnicu.

17. Ispitan kao svjedok PO navodi da je bio čuvar zatvora u [adresa]. Tamo je došao negdje u jesen, zimu 1991. Nije htio da ide na liniju u rat. Javilo se njih 5-6 za mjesto čuvara zatvora. Komandant je bio RO. On je radio u zatvoru u Osijeku. Dobili su uniforme. Radilo su u smjenama 12 sati radiš, 24 slobodno, nakon toga 12 sati noćne pa 48 sati slobodno. Dužili su pištolje. Imali su pendreke, opasače. Njih 5- 6 je istovremeno došlo: poznata ekipa njih susjeda. Isto su godište: 1961. Svi su se znali. Njihova ekipa je ostala u istoj smjeni. U zatvoru su bili čuvari i ovdje prisutni BH i FH. III-optuženik nije bio čuvar. III-optuženika kojeg su zvali PF viđao je u zatvoru. Misli da je on donosio hranu. U njegovoj smjeni nije bilo teorije da može netko prići zarobljenim ljudima u ćeliji. III-optuženik nije mogao prići zarobljenicima. Ne zna za takve situacije. Ne zna što se dešavalo u drugim smjenama. Ostali su u zatvoru u [adresa] do trenutka kad je srušena crkva. Nakon toga su prebačeni u zatvor u Beli Manastir.

17.1. Zatvorenici im se nikada nisu žalili na ozljede, niti su im se smjeli žaliti. RO je u zatvoru bio svaki dan. On je bio upravitelj zatvora. Njegovo radno vrijeme je bilo prijepodne do negdje 2 sata. Poslijepodne i noću tamo su bili samo čuvari. Znao je dopuštati kao i cijela njihova smjena da rodbina donese odjeću zarobljenicima poslije 6 sati navečer.

17.2. Nakon što mu je predočen dio njegovog iskaza koji je dao u ŽDO u Osijeku 16. veljače 2021. gdje navodi ... "da zna PH koji je bio ekonom u zatvoru. Mogao je dolaziti i odlaziti iz zatvora kad je htio. Mogao je pristupiti svakom zatvoreniku. Sjeća se jedne zgode, kada je došao u njegovu smjenu i prišao vratima ćelije te počeo vikati i galamiti na zatvorenike. Sjeća se da se radilo o desnoj ćeliji. Bio je grub prema tim ljudima psujući ih, pa kako je bio dosta agresivan, on mu se usprotivio i baš su se sukobili. Iako je on u to vrijeme bio izuzetno jake fizičke snage, prava "mrcina" jer je dizao tegove, uspio ga je istjerati iz njihove stražare"..., sada iskazuje da se ne sjeća da je to tako bilo. U njihovoj smjenu nije nikako PH mogao tamo ući. Mogao je samo ući u njihovu stražaru i donijeti hranu. Ne može objasniti kako je to ušlo u zapisnik u ŽDO Osijek. Nitko ga nije natjerao da tako iskazuje. Nije istina što mu je danas pročitano. Istina je ovo što je danas govorio na raspravi.

17.3. Zatvor u [adresa] bio je u staroj obiteljskoj kući. Imao je dvije ćelije. Stražari su bili u sredini između te dvije ćelije. Bilo je grijanja. Ložili su peć. Bilo je struje. Nije mu poznato da li je dolazio liječnik u zatvor u [adresa]. U vrijeme dok je radio u zatvoru je bio zatvorenik ČH iz [adresa]. Ne sjeća se koliko dugo je tamo bio. Ne zna da li ga je netko pretukao u zatvoru. Ne zna da li je bio plav u vrijeme dok je radio. Da je bio plav on bi vidio. Ne može se sjetiti kad je oborena crkva.

17.4. Osim osobnog naoružanja bilo je i automatskih pušaka, domaća iz Kragujevca. FH je bio već tamo kad je došao raditi. Svi čuvari su radili dok nije oborena crkva. Nije siguran da li je FH počeo raditi dan prije ili dan poslije njega. RO nije imao svog vozača. Ne sjeća se da li su uhapšene osobe uhapšene na temelju nekih rješenja ili ne. Tada još nisu bili optuženi ni za šta. Poslije su prebačeni u Beli Manastir. Ne sjeća se imena sudaca koji su ih sudili.

18. Ispitan kao svjedok TO navodi da je sve zaboravio jer je prošlo 30 godina. Sjeća se jedino da dugo nije radio, pa je radio nekih mjesec i pol dana dok nije našao drugi posao. Sjeća se da je radio na dvorištu i na kapiji. Kad ide neki zatvorenik išao je s njim. Sjeća se zatvorenika DO i da je to bilo negdje pred zimu 1991. Ne sjeća se koga je od čuvara tamo zatekao. Zna samo da je u svezi ovog iskazivao te moli da mu se pročita iskaz koji je dao.

18.1. U iskazu u ŽDO u Osijeku 16. veljače 2021. (list 480-482) navodi da je 1991. godine pa do početka rata radio u ciglani Opeka-Dunav u [adresa] dok se firma nije zatvorila. Negdje u jesen, skoro pred zimu, moguće 10., 11. mjesec 1991., počeo je raditi kao čuvar u zatvoru u [adresa]. Zatvor se nalazio u jednoj obiteljskoj kući prognane obitelji, u neposrednoj blizini crkve. Unutrašnjost kuće je bila prenamijenjena. Na jednom od prozora su se nalazile rešetke. Nije ulazio u unutrašnjost kuće jer je njegov posao bio brinuti o ulasku i dolasku drugih u zatvor, bilo čuvara ili zatvorenika, pa može reći da je bio kao "čuvar na kapiji". Imao je "neku malu kućicu" koja se nalazila odmah u dvorištu, preko puta ulaza u obiteljsku kuću i tu se on uglavnom zadržavao. Ne može se sjetiti na koji način je došao do ovog posla. Za taj posao nije dobivao plaću u vidu novaca već prehrambene proizvode. Na ovom poslu se zadržao oko mjesec i pol do dva. Negdje iza Nove godine je prestao raditi. Po njegovom dolasku tu je već zatekao BO, TF, PH, dok je BH došao malo iza njega. Oni su bili čuvari. Nosili su plave uniforme i imali naoružanje. Misli da se radilo o pištoljima, ali je zaboravio. PH je bio, između ostalog, i ekonom. Radilo se u smjenama s tim da je on radio jutarnje smjene i nakon njega nitko nije dolazio na njegovo radno mjesto. Od zatvorenika, po dolasku na mjesto čuvara zatekao je NH iz [adresa] kojeg je poznavao od ranije. Tu je bio još i neki ČL, misli iz [adresa]. Koliko se sjeća igrao je nogomet za Vuteks. Sjeća se da je u zatvor doveden i SH, ali nešto poslije njegovog odlaska. Nepoznat mu je razlog dovođenja ovih ljudi u zatvor. Ne zna da li su oni bili zarobljeni kao pripadnici hrvatske vojske ili kao obični civili. Najviše vremena je provodio s NH i to dok je on u dvorištu obavljao poslove čišćenja, rezanja drva i slično. On i ČL su bili smješteni odvojeno u prostorijama kuće, svaki u po jednoj sobi, koje su se zaključavale. Dok je bio zaposlen nije vidio niti čuo da bi netko od čuvara koje je spomenuo zlostavljao NH i ČL, niti su se oni žalili da ih netko maltretira. Od drugih zaposlenih kao čuvara u zatvoru sjeća se "Šnaucera". Misli da se preziva FO. Imena se ne sjeća. Ne sjeća se ni imena zapovjednika zatvora. Dok je bio zaposlen nije radila niti jedna ženska osoba kao službenica – tajnica u zatvoru.

18.2. Nakon što mu je pročitan iskaz izjavljuje da se toga svega podsjetio i u cijelosti ostaje kod iskaza koji mu je danas pročitan. Zna da je PH bio ekonom u zatvoru, da li je bio čuvar ne zna.

19. Ispitan kao svjedok ĆO navodi da je s kolegom od samog početka kad se formirao zatvor. Prethodno je radio u kafiću. RO ih je pitao da li žele raditi u zatvoru. Ako dođu, neće morati ići u rezervu, pa je pristao. Ne sjeća se da li su dobili neki papir, rješenje. Moguće je. RO je bio upravitelj zatvora. Radili su svaki dan i po noći. Zatvor je inače bila privatna kuća u blizini katoličke crkve. Zatvorenici su bili smješteni u dvije ćelije. Dobili su uniformu možda ne odmah, prvih 15 dana, mjesec dana od osnivanja. Zadužili su i pištolj. Tamo su bile i puške na straži ispred zgrade zatvora. Rad čuvara je bio organiziran u smjenama. Misli da su radili 12:24, 12:48 sati. Radilo se dva dana po 12 sati, noćna, pa dva dana slobodno. Što se tiče unutrašnjosti kuće kad se uđe unutra, u srednjoj prostoriji su bili čuvari, a sa lijeve i desne strane bila je po jedna ćelija. Na lijevoj ćeliji vrata su imala rešetke od željeza, a na desnoj ćeliji vrata su bila željezna s prozorčićem. Misli da je tako bilo. Struje nisu imali do siječnja 1992. Što se tiče higijenskih potreba, noću su to zatvorenici obavljali u kantu koja bi se ujutro ispraznila, a vanjski WC je bio u dvorištu. Od čuvara se sjeća ĆF, ZO, FO. BH i FH se uopće ne sjeća. PH je bio ekonom. On je donosio jauznu. U selu je bila kuhinja i jedan od zatvorenika je dijelio jauznu koju bi PH donio. Valjda je imao pristup zatvorenicima. Ne sjeća se da li je PH ulazio u ćelije kada je donosio hranu.

19.1. RO većinom nije bio tamo. Bio je neki Petrović. U dvorištu je bila kućica i tu je bila njegova kancelarija. On je tamo bio svaki dan prijepodne. Vjerojatno je Petrović kontrolirao rad čuvara jer je tamo bio svaki dan.

19.2. Ukazujući na različitost prilikom iskazivanja na raspravi i iskazivanja koje je svjedok naveo u ŽDO Osijek 17. veljače 2021. (gdje navodi da mu je poznato da je PH bio ekonom zadužen za hranu. Raspoređivao je zaplijenjene stvari, "cirkulirao" je kako je htio, mogao je dolaziti i odlaziti iz zatvora kad je to njemu odgovaralo, mogao je doći u dodir sa zatvorenicima, a koliko se sjeća njega iz tog vremena bio je izuzetno fizički jak jer se bavio dizanjem utega. Ljudi su ga se bojali, pogotovo ako popije. U zatvoru je nadzor nad radom čuvara bio nikakav. RO nikada nije bilo. Petrović je bio samo prijepodne, tako da se moglo raditi što se htjelo. BH, koliko se sjeća, nije radio kao čuvar u vrijeme dok je on bio u zatvoru, a radio je otprilike mjesec do dva. Zasigurno zna da je prestao raditi kada je došla struja na ovo područje te se vratio nazad u kafić gdje je radio kao konobar) navodi da PH nije vidio u ćeliji nikada.

19.3. BH se ne sjeća kao čuvara dok je bio u zatvoru. Kao čuvar u zatvoru počeo je raditi u jesen 1991., a prestao raditi kad je došla struja. Stvarno se ne može očitovati kad je to bilo. Samo se sjeća da je zatvor prestao raditi nakon miniranja crkve i da je premješten u drugu kuću, ali on u to vrijeme nije više radio u zatvoru.

19.4. Sjeća se zatvorenika NH, JH, ČH i RH. Misli da su svi bili zajedno u jednoj ćeliji od dvije koje su se tamo nalazile. Ne zna kad je to bilo. Možda u prosincu ili studenom 1991., ali se sjeća zatvorenika FL koji je "nokautirao" ČH zatvorenika. Jedino ozljeđivanje za koje on zna na ČH je to ozljeđivanje koje mu je učinio FL. Misli da je tad ČH imao potres mozga. Nije bilo sukoba u zatvoru osim ovoga što je učinio HF. Prestao je raditi 1992. kad je došla struja. Još je bila zima. U vrijeme kad je radio kao čuvar u zatvoru zatvorenika je bilo i KL i T.

20. Ispitan kao svjedok HO navodi da je i inače radio kao čuvar u zatvoru u Osijeku. Zbog proteka vremena teško mu se očitovati kada je RO došao kod njega kući. Predstavio se kao upravitelj zatvora. Rekao mu je da su preuzeli zatvor i da bi mogao raditi kao čuvar u zatvoru u [adresa]. Pristao je zajedno s OO. Tamo je bio nešto kao "stariji stražar" tj. zamjenik upravitelja. Trebao je usmjeravati druge čuvare kako da rade taj posao. Dobili su uniforme, opasač, pištolj, palicu. Ne sjeća se pušaka, ali ako su bile, onda su morale biti zatvorene pod ključem u ormaru. Dežurni zatvora trebao je znati gdje je oružje i gdje je ključ. Nije ni bilo potrebe da nekog od čuvara usmjerava u radu jer je sve funkcioniralo kad je došao. Zatvor je radio pod upravom RO. Ne zna koliko dugo prije njegovog dolaska. Sve je već bilo ustrojeno. Što se tiče čuvara sjeća se FO (ne zna prezime), te drugog čuvara prezimena PO (ne zna ime). To su uglavnom bili dječaci iz Borova Sela.

20.1. Što se tiče prisutnih optuženika, u zatvoru je vidio PH koji je tamo bio ekonom. Vidio ga je 5-6 puta po pola sata. Toliko je vidio i upravitelja zatvora RO. PH nije imao kontakte sa zatvorenicima. Nije dobio nikakvo rješenje za posao koji je obavljao u zatvoru. Plaća bi bila u kešu. Jedan mjesec bi dobili, drugi ne bi bilo novaca. PH se kao zaposlenik zatvora mogao slobodno šetati zatvorom, ali nije imao pristup ćelijama. Jedne prigode upravitelj RO i PH donijeli su mu kući vreću brašna umjesto plaće.

20.2. Zamjenica ŽDO Osijek predočavajući različitost u iskazivanju pročitala je dio iskaza svjedoka od 18. veljače 2021. na listu 3, gdje isti navodi ... "da od osoba zaposlenih u zatvoru nikoga ne zna osim PH. Za njega zna da se prije rata bavio sportom, nekim borilačkim vještinama i slično. On je zajedno sa RO došao kod njega prvi puta pitati da li želi raditi kao čuvar u zatvoru. Stalno je bio uz RO i može se reći, gdje god je bio RO bio je on. Po njegovom mišljenju PH je bio drugi čovjek po značaju u zatvoru. Ne zna da li je on bio primljen kao čuvar pa radio kao ekonom, ali mu je poznato da je radio, muvao s namirnicama, prehranom, pa je bio svojevrsni ekonom. To mu je rekao RO. PH je mogao doći u zatvor kad god je on to htio i imao je pristup svemu osim moguće Zarićevom stolu i zaključanoj ladici s podacima o zatvorenicima. ..".

20.3. Nakon što mu je pročitan zadnji odlomak njegovog iskaza (list 3 od 18. veljače 2021.) iskazuje da je moguće da je to bilo tako, u jednu ruku. Uvijek je RO i PH vidio zajedno. Možda jednom nisu bili zajedno.

20.4. Kada je došao u zatvor struje je bilo. Misli da je bilo. Nije radio noćne smjene već samo prijepodne. Ne sjeća se nikog od zatvorenika. Prostorija s lijeve strane, gdje su bili zatvorenici, na vratima je imala zakačenu deku. Toga se sjeća. Niti je vidio zatvorenike, niti su oni vidjeli njega. Njegova kancelarija je bila s desne strane. Tamo uđe i bude do odlaska s posla. U toj prvoj kući tj. zatvoru, radio je cijelo vrijeme dok nije premješten u drugu kuću, a onda je nastavio svoj posao u zatvoru u toj drugoj kući, možda tri smjene. Nakon toga su rekli da se zatvor seli u Beli Manastir i tu više nije dolazio na posao. Bio je jedini čuvar prezimena HO u zatvoru. Ne zna da je itko bio pretučen u zatvoru, niti da je itko bio doveden kod upravitelja RO, za to što je noć prije pretučen, a da je on sjedio za to vrijeme u kancelariji upravitelja. Ne sjeća se da je tamo radio čuvar BH.

21. Ispitan kao svjedok UO navodi da kada su završile operacije na području [adresa] osnovan je i sud te su se tražili čuvari sa srednjom školom. Misli da je sud bio u [adresa]. Javio se zajedno s kolegama iz ulice, iz naselja Savulja. Radilo se u smjenama. Oni iz iste ulice bili su u jednoj smjeni. Sa ostalim čuvarima viđali su se samo na sastancima. Zatvor se nalazio u blizini crkve. Bio je u napuštenoj privatnoj kući. Zadužili su uniforme koje su donijete iz Srbije. Također automatsko oružje, pištolje, pendreke. Kada su počeli raditi, zatvor je već bio u funkciji. Pištolje su imali stalno uz sebe. Ne sjeća se gdje su se nalazile puške. Dežurali su napolju. Zbog proteka vremena više se ne može sjetiti koliko su trajale smjene, a radili su u smjenama. Što se tiče zatvora, sjeća, se da je bila jedna prostorija u sredini gdje su se nalazili čuvari, a lijevo i desno bile su ćelije. Čini mu se da je na vratima lijeve ćelije bila rešetka, a na vratima desne ćelije da su bila vrata.

21.1. Sjeća se da su u njegovoj grupi sa UF kao čuvari radili: IF, IO, RL. Njihovim dolaskom su zatekli neke čuvare. Ne sjeća se njihovih imena. Ne zna da li je zatekao kao čuvara nekog od ovdje prisutnih osoba.

21.2. Osobe koje su ovdje optuženici viđao je u zatvoru kao čuvare, s tim da ČF tj. PH nije bio čuvar. On je bio ekonom. Za FH isto ne zna koju je ulogu imao, da li je bio čuvar ili nešto drugo. Sjeća se da se u zatvoru dogodio jedan eksces, ali se ne može očitovati tko je koga tjerao da to učini. Naime, netko je tjerao zatvorenika da prođe kroz otvor na vratima. To nije bilo u njegovoj smjeni.

21.3. PH je bio ekonom i nije imao uniformu, te ne zna u kakvom je odnosu bio sa RO. U njihovoj smjeni bilo je pokušaja da netko uđe u zatvor i maltretira zatvorenike, ali oni to u startu nisu dozvolili. Da li je to bilo moguće u drugim smjenama ne zna. PH je imao slobodan pristup zatvoru.

21.4. I nakon miniranja crkve u [adresa] je ostao čuvar zatvora, a zatvor se prebacio u drugu kuću.

21.5. Poznaje I-opt. BH. On je tamo radio kao čuvar zatvora. Ne zna s kim je radio u smjeni. Ne zna kada je to bilo. Ne zna ni koje je godišnje doba bilo. Radio je u smjeni s NF sa [adresa]. Radio je kasnije, kad je zatvor preseljen u drugu kuću i s FF. Druga kuća u koju se preselio zatvor je bila ogromna. Ne zna od koga je i kada čuo da je netko od zatvorenika trebao proći kroz otvor na vratima. Moguće je da je to čuo za vrijeme ispitivanja. Ne sjeća se da je bilo tko tamo od zatvorenika bio zlostavljan osim ovog događaja koji je spomenuo.

21.6. Nakon što mu je pročitan dio njegovog iskaza gdje navodi da je kao zarobljenike u zatvoru viđao RH, KH, DH, ČH, navodi da je to istina, s tim da je ČH došao kasnije u zatvor. Ne sjeća sa da je na ČH ikada vidio bilo kakve ozljede.

21.7. Zatvorenici su ležali u prostoriji, izvodili su ih van na toalet prema potrebi. Događalo se i da su čuvari uzimali slobodne dane, ali zapravo nije vidio ni na kome bilo kakve ozljede.

22. Ispitan kao svjedok IO navodi da je bio čuvar zatvora u [adresa]. Od čuvara poznaje samo svoju smjenu, tj. dečke sa [adresa] koji su radili s njim. To su bili CF, RF, UO, IF, PO i RL.

22.1. Od osoba koje je zatekao poznaje samo PH jer je s njim išao u srednju školu. On je bio tamo ekonom. Danas ga ne vidi u sudnici jer je PH bio jača osoba. Imao je možda 150 kilograma. To je bilo prije 30 godina. Zadužili su plave uniforme i pištolje. Ne sjeća se da li su zadužili puške ili su puške tamo stajale. Zna gdje je bila lokacija zatvora. Sjeća se da je to bila neka kuća. Ne sjeća se unutrašnjeg rasporeda prostorija. Ne sjeća se da li je zatvor nakon miniranja crkve premješten u neki drugi prostor. Radili su u smjenama. Misli da su smjene mijenjali jer je nakon smjene uvijek išao kući. Sjeća se samo jednog zatvorenika kojeg je čuvao i to RH jer ga je viđao i kasnije. Ne sjeća se koliko je bilo zatvorenika u zatvoru dok je on radio. Nikada nije čuo da je netko od čuvara ozlijedio zatvorenika. Ne sjeća se ni da je na bilo kojem zatvoreniku vidio neke ozljede.

23. Ispitan kao svjedok ČO navodi da je bio pripadnik policije u [adresa] za vrijeme dok je načelnik bio ŽF. Nakon toga je bio pripadnik Zbora narodne garde. Bili su locirani u [adresa], u vinariji. 1. kolovoza 1991. počeo je napad na [adresa]. Povukao se u dječji vrtić preko puta katoličke crkve. Kada je pao mrak, počeli su se izvlačiti van cestom u pravcu Aljmaša. Tu ih je zaustavio Novosadski korpus. Završio je u autobusu koji je krenuo za Osijek, ali je autobus zaustavljen u Bijelom Brdu. Prebačeni su za [adresa], pa u Borovo Selo. U Borovom Selu je proveo sedam dana, u prostoru kina, gdje su bili smješteni zarobljenici. Tu su ih batinali od jutra do večeri, a najgore je bilo od 5 sati navečer pa do ponoći. Nakon toga, dolazi Crveni križ i vrši popis zarobljenika. Da bi ih sakrili, prevoze ih u mjesnu zajednicu u [adresa]. U mjesnoj zajednici su ih čuvali mještani [adresa]. Nije ih osobno poznavao jer nije iz [adresa], ali su ih znale osobe koje su bile zarobljene, a bili su mještani [adresa]. Te osobe su mu govorile tko ga je i kada tukao. To su gospoda koja mu se sada, u sudnici, nalaze iza leđa. Svi oni skupa su došli tu noć i tukli ih u prostoriji u kojoj su ležali. Predočio je DVD, a postoje i slike osoba koje su tukle druge zarobljenike kritične zgode.

23.1. Nakon što mu je predočena fotodokumentacija očevida od 18. siječnja 1991. na listovima 282-293 iskazuje da prepoznaje osobe na fotografijama označene brojem 1 i 2 (u fotodokumentaciji očevida se navodi da se radi o AH i FH). Zna ih po licima, ali ne zna po imenu i prezimenu. Također prepoznaje osobu na fotografiji br. 5 (u fotodokumentaciji očevida se navodi da se radi o BO), ali ne zna kako se zove. Također prepoznaje osobu na fotografiji br. 9, ali ne zna kako se zove. Osobu na fotografiji br. 9 zna po nadimku DF.

23.2. U zatvoru u [adresa] bio je do 12. kolovoza 1991., kada je odveden na razmjenu.

23.3. Mještani [adresa], koji su mu rekli imena okrivljenika, su bili AF policajac, koji trenutno radi u [adresa], SF i ĐF, čijeg se imena ne može sjetiti. Tukli su ga po noći. Nije vidio tko ga je tukao, ali kada se vratio u prostoriju gdje su svi ležali na podu, ostali zarobljenici, koji su bili mještani [adresa], su mu rekli tko ga je tukao. Ne može sada reći da li ga je tukao i netko od ovdje prisutnih optuženika.

23.4. Tamo je bilo sveukupno 10-15 čuvara. Po noći bi ih bilo više, ali nisu čuvari toliko tukli koliko su ih po noći tukli oni koji su ulazili u zatvor. Vidio je da tuku KF i ĐF kablovima dužine 1 metar. Oni bi ulazili po noći u prostoriju gdje su spavali i izvlačili bi van koga bi htjeli. Čuvari bi se maknuli van i mještani [adresa] koji su bili u uniformi bi ulazili unutra. S njim u zatvoru, kritične zgode u [adresa] bili su još JF i ZF koji je otišao živjeti u [adresa]. U zatvor u [adresa] doveden je 7. Ili 8. kolovoza 1991. godine.

23.5. Upravitelj zatvora u [adresa] bila je osoba koja je bila komandir policijske stanice u [adresa] za vrijeme SAO krajine. Inače zna kako se zove, ali se sada ne može sjetiti. U zatvoru je bio zato što je bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske. Po dolasku u [adresa] bili su pripadnici policije. Kada je načelnik policije ŠF ubijen, više nisu mogli biti pripadnici policije već su dobili naredbu i postali pripadnici 3. Gardijske brigade, 1. bojna. Kritične zgode na sebi je nosio maskirnu uniformu. Iz početka je na lijevom ramenu imao prišivenu oznaku policije. Kada više nije bio u policiji to su morali skinuti. Već ranije je vidio ovu fotodokumentaciju o očevidu koja mu je predočena i to kada je dobio poziv za istragu. I tada je u istrazi kao i danas prstom pokazao na fotografiju, kao i danas u sudnici. Ne može odgovoriti na pitanje kako je u istrazi naveo njihova imena, a danas ne zna kako se zovu.

24. Ispitan kao svjedok žrtva/ošt. LH navodi da je zajedno s EH, ne sjeća se točno datuma, ali negdje 1992. u Zagrebu prijavio se u Oružane snage Republike Hrvatske. Imao je tada 17 godina i bio maloljetan. Kada su ga pitali gdje želi da ide u borbu, rekao je da želi da ide tamo gdje je najgore. Kako EH dolazi iz [adresa], otišli su u selo Mala Bosna prema [adresa] i [adresa]. Tu su bili četiri mjeseca. U Nuštru je EH imao tetku gdje su i željeli ići, ali su zalutali u [adresa], srpsko selo, gdje su ih zarobili. U trenutku zarobljavanja na sebi su imali oznake vojske. EH i on su prethodno živjeli u [adresa]. Bili su već preko tri mjeseca u hrvatskoj vojsci. Prilikom zarobljavanja na sebi su imali majice, hlače i znak HOS-a na rukavu lijeve ruke i na prsima. Kad su zalutali u [adresa], uočili su ih i zarobili. Počele su „njihove igre“, EF. On je živio u [adresa], pa zašto ne bi bio u hrvatskoj vojsci. Odveli su ih u neko selo. Ne sjeća se sela kroz koje su prolazili, da li Pačetin, na koncu je vidio tablu [adresa] i policijsku stanicu. U policijskoj stanici su bili možda sat vremena. Nakon toga su ih odveli u privatnu kuću nekog KL, gdje je bilo malo dvorište. Kuća je bila na kat. Tu su napravili, kako oni kažu, zatvor za LF. Čuvari su bili iz [adresa] i [adresa]. Valjda su tamo pobjegli. Iz [adresa] se ne sjeća mnogo. Kad je tamo stigao zatekao je ŽO i NH. Oni su tu već bili tri, četiri mjeseca. Isti nisu imali veze s vojskom. Bili su ovdje samo zato što su bili P da imaju razlog da im uzmu kuće. Odrastao je na [adresa]. ŽO je bio već u starijim godinama. BH je prošao ispred ćelije. Rekao mu je da je gladan. Rekao mu je da li ima kruha ili nešto jede. On mu je odgovorio da će sad dobiti kruha i na to su došla tri, četiri policajca govoreći mu: „Došao kosovski OF da ih uči jezik i traži kruha“. Tu je bila kuća od KL i seoska kuća sa štalama. EH su odveli, a njega su doveli. Nije imao osjećaj koliko je EH udaljen od njega. Čuo je EH kako ga tuku dok su ga vukli u ćeliju i onda su došli po njega, kako on njih uči hrvatski jezik i traži kruha. Te štale su bile od blata. Došao je neki BO koji je bio najkrupniji i sjeo njemu na koljena da ne može mrdati. Prethodno je morao sjesti na stolicu, a noge ispružiti na drugu stolicu. Tu je pored BO i njega bila i treća osoba koja ga je udarala sa gumenom palicom i to samo po tabanima koji su bili bez cipela tj. bio je izuven. Uočavao je samo kako mu noge rastu i rastu dok nije pao u nesvijest. Čini mu se da je to trajalo više od pola sata dok nije pao u nesvijest. Nakon toga su ga odmah odveli do ćelije. Oko 21-21,30 sati dolazi upravnik RO i oni se tada moraju ustati. Sjeća se da je samo uspio ustati i da je odmah pao i opet ostao bez svijesti. Više se ne sjeća.

24.1. Svi koji su bili tamo, misli na osobe koje su došle po njih, na osobe koje su ih vodile u ćeliju, na osobe koje su ih tukle, dakle i ona tri, četiri policajca koja su došla nakon što je tražio kruha od BH, svi su radili u tom zatvoru i čuvali ih. Tukli su ih pendrecima koje je nosila policija. Tu bio taj krupni BO s kojim se gledao u oči i koji mu je sjedio na koljenima, da se ne može mrdati. Tu je bila i treća osoba čijeg se imena i prezimena ne može više sjetiti, ali ga je udarao palicom po tabanima. Tu je bio i BH koji mu se nalazio iza leđa. Udarao ga je i on šakom. Možda je bilo u pitanju i nešto drugo, ali možete misliti kakve boli trpi čovjek kada ga udaraju palicom po izuvenim stopalima, tako da se ne može očitovati da li ga je BH udarao samo šakom, od boli koju je trpio. U [adresa] su ih tukli svi koji su tu bili osim RO jer je RO bio upravnik i nije stalno bio ovdje. Kad se samo sjeti ŽO i NH iz [adresa] koji je tu trpio boli samo zato što je seljak. Sjeća se kad su mu skinuli majicu doktori, ali ne na način kako se majica skida preko glave, već povlačenjem majice koju su strgnuli s njega punu krvi, te na taj način isto boli, govoreći mu pri tome da to nije ništa u odnosu na koliko su srpske djece pobili. Oni su ih mrzili, uzeli su im život. Doktori su mu rekli da sve bolesti koje danas ima su od toga.

24.2. Ništa mu ne govori ime MO. Samo je čuo da je jedan od čuvara bio nadimka SL, ali nije bio u kontaktu s njim. Ne zna tko je bio ekonom u zatvoru. U [adresa] je bio tri, četiri dana. Nakon toga je prebačen u zatvor u Beli Manastir. U [adresa], u zatvoru, bio je 22 mjeseca. Tamo je bio jer su ga neopravdano teretili da je zaklao neku djecu. To je bio njihov izgovor. Pritvor su produžavali svaka tri mjeseca. Razumljivo da lažu, ali su našli izgovor zašto ga drže u zatvoru. Pritvor su produžavali sve do razmjene negdje 22. listopada ili 22. studenog 1993. Više se ne sjeća točno datuma razmjene u Otočcu, ali se sjeća da je to bilo negdje pred Božić.

24.3. Ne sjeća se dana i datuma kada je došao u zatvor u [adresa], ali se sjeća da je u [adresa] bio tri, četiri dana, a u zatvoru u Belom Manastiru 22 mjeseca.

24.4. Nakon što mu je predočen e-mail koji se nalazi na listovima 248-249/3. dio spisa, navodi da je istina da se radi o e-mailu koji je slao djelatniku policije u Osijeku, gdje je pisao o ratnim događanjima, odnosno onome što je prošao, a da ne bi morao dolaziti iz Njemačke gdje živi od 1997. U Njemačkoj radi i ima trajno boravište. Ostaje pri tome što je pisao u tom e-mailu.

24.5. Iz citiranog e-maila (preslika izjave LH) na listovima 248-249 proizlazi da je rođen u [adresa] ([adresa]). Prije nego što je počeo rat u Hrvatskoj živio je u [adresa]. Rat ga je zatekao u Hrvatskoj. Ko malo dijete ih je na [adresa] maltretirala policija te je u njemu bila sve jača mržnja na policiju i srpski režim. U [adresa] se družio s EH. Budući je EH rodom iz [adresa] pitao ga je hoće li ići na ratište. Jedva je čekao da ide. Ne sjeća se datuma točno, ali zna da je bila 1992. godina. Otišli su u Zagreb u ulicu Starčevića 6 i čini mu se da su se prijavili u HOS te dobili prekomandu za [adresa]. U selu Mala Bosna prema Ceriću i Mirkovcu su bili skoro četiri mjeseca. Onda je EH rekao da idu u Nuštar kod njegove rodbine. Tu su zalutali. Skoro su stigli u [adresa] gdje su ih zarobile srpske snage i odmah odvezli za [adresa], najprije u SUP. U [adresa] su ih tukli. Nakon sat vremena pao je u nesvijest i više se ne sjeća što je bilo u SUP-u. Onda je došao k sebi te su ih vozili u jednu privatnu kuću u [adresa]. Sjeća se da je tu bio zatočen DO iz [adresa] i ŽO iz okolice [adresa]. U toj kući je bio upravnik RO. Ne zna mu ime. Nakon sat vremena počelo je ponovo batinanje. Sjeća se da se jedan zvao BO, a drugi BD. Ne sjeća se više imena budući su tu bili nedjelju dana. Stalno je padao u nesvijest. Kad bi ih vidio prepoznao bi ih. Nakon nedjelju dana su ga prebacili za Beli Manastir. Sveukupno je u zatočeništvu bio 22 mjeseca. Čini mu se da je razmjena bila 22. prosinca 1993. u Otočcu kod Gospića. Postavlja imovinsko-pravni zahtjev i traži da ga se sa istim uputi na parnicu.

25. Izvanraspravno ispitan kao svjedok NO navodi da poznaje FH još iz mladosti. Rođeni su u istom selu. Ć je nešto mlađi od njega. U ratnim događanjima sreo se s FH negdje krajem prosinca 1991., a zasigurno početkom 1992. FH je u to vrijeme radio kao vozač u zatvoru. Došao je iz Srbije u [adresa] krajem prosinca 1991. kada ga je i on vidio. FH je vozio upravnika zatvora RO. Osobno RO ne poznaje, ali RO je također iz susjednog sela gdje su Ć i on rođeni. Za vrijeme dok je Ć vozio upravnika isti je bio u civilu. Njegova žena (žena NO) je iz [adresa] pa je u to vrijeme tamo živio i pripremao mali pogon za proizvodnju sokova. Pogon je počeo raditi u veljači 1992. i zvao se STR „Duga“ Dalj. FH mu je bio prvi radnik u pogonu zajedno sa MD s tim da mu je FH pomagao i u vrijeme dok je radio kao vozač, oko pripreme za otvaranje pogona. Počeo je raditi kod njega čim je pogon počeo s radom. To je bilo u veljači 1992., a prethodno je dao otkaz u zatvoru.

25.1. Njegov pogon je bio registriran u [adresa]. Misli da nije bio registriran od samog početka već nakon dva, tri mjeseca. I on je bio zaposlen u svom pogonu. U startu pogon je bio prijavljen na njegovu suprugu VD, a kad je ona počela 1994. raditi u bolnici u [adresa], morao je pogon prijaviti na sebe. Misli da je cijelo vrijeme bio prijavljen kao zaposlenik, ali se do 1994. pogon vodio na suprugu. Ne može sjetiti da li su FH i MD bili prijavljeni kao djelatnici pogona. To je bilo takvo vrijeme. Prije bi rekao da nisu bili prijavljeni nego da jesu. Kasnije je imao 5-6 radnika. Misli da nije nikog od njih prijavljivao. Njemu se to ne vodi u radni staž jer Republika Hrvatska ne priznaje staž u to vrijeme. Zapravo nije ni tražio da mu se to prizna u radni staž.

25.2. Pogon je bio otvoren u obiteljskoj kući njegove supruge i za vrijeme ratnih zbivanja nije bilo struje tj. 1991. godine struja bi dolazila ili je nije bilo. 1992. je bilo struje jer njegov pogon ne bi mogao raditi bez struje, a pogon je radio.

26. U svom iskazu pok. svjedok SH (iskaz pročitan temeljem čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP) koji je dao u PU osječko-baranjskoj, Sektoru kriminalističke policije, dana 27. svibnja 2020. (listovi 97-99) navodi da je tijekom Domovinskog rata, kao pripadnik HV-a sudjelovao u obrani grada [adresa] na punktu zvanom "Beretke". Dana 18. listopada 1991., ranjen je iz snajperskog hica i s punkta odvezen u bolnicu u [adresa] gdje je operiran. Dva tjedna nakon operacije, prebačen je na daljnje liječenje u improviziranu bolnicu, u podrumske prostorije "Borovocommerca" gdje se nalazio sve do okupacije Borova naselja, odnosno predaje Borovocommerca dana 19./20.11.1991. Nakon predaje i odvajanja žena, djece, civila, hrvatskih vojnika i ranjenika, jednim vojnim kamionom vojske JNA u kojem ih je bilo oko 30 zarobljenika, prevezen u [adresa] do centra sela gdje im je naređeno da izađu van iz kamiona. Izlaskom iz kamiona uočio je da se nalaze u dvorištu [adresa] u [adresa] u kome se već nalazio veliki broj zarobljenika i naoružanih osoba u različitim uniformama. Njega su odvojili u grupu zarobljenika u kojoj je bila većina pripadnika HV-a i nešto osoba odjevenih u civilnu odjeću. I on je bio u civilnoj odjeći. Rečeno im je da će biti popisani. Dok su čekali upis, do njih zarobljenika su dolazile naoružane osobe, rezervisti i tukli ih. Udarali su ih rukama i nogama, kundacima pušaka, nekakvim letvama. U jednom trenutku mu je prišao rezervista kojeg je poznavao iz kombinata Borovo. Imena mu se ne može sjetiti i pitao ga, ima li poznanika u [adresa]. Kada je potvrdio, isti se zauzeo za njega i odveo ga kod poznanika prijatelja HH koji ga je prihvatio, nahranio i kod njega je prenoćio. Sutradan ujutro po njega su došla dva vojna policajca i odveli ga u kuću pored katoličke crkve. Ono što je uočio prije nego što su ušli u tu kuću su rešetke na prozorima. Kuća se sastojala od nekoliko prostorija. Doslovno je od osoba koje su ga dovele uguran u jednu prostoriju koja je korištena kao ćelija. Tako gurnut, pao je na pod i odmah počeo dobivati udarce po cijelom tijelu, od kojih udaraca je ubrzo ostao bez svijesti tako da nije mogao vidjeti tko ga je tukao. Kad je došao k svijesti, vidio je da se nalazi u prostoriji s dva velika prozora. Jedan prozor je gledao na ulicu. Drugi prozor je bio s dvorišne strane kroz koji se mogla vidjeti katolička crkva. Na oba prozora su bile rešetke kao i na vratima. U prostoriji nije bilo nikakvog namještaja osim metalne kante za vršenje nužde. Prvih nekoliko dana ležao je i spavao na podu, a kasnije su čuvari donijeli madrac. U prostoriji ispred vrata nalazili su se čuvari koji su imali peć na drva te je malo topline dolazilo i do ćelije u kojoj se nalazio. Nakon određenog vremena na ta vrata ćelije čuvari su stavili deku tako da toplina više nije dolazila, a nije mogao ni vidjeti što isti rade. Također nije bilo struje. Po noći je bila u prostoriji kod čuvara upaljena velika crkvena svijeća i to je bio jedini izvor svijetlosti. Budući se jedan prozor u ćeliji nalazio s dvorišne strane, mogao je jasno vidjeti dvorište i crkvu te je tijekom noći, kada je bila mjesečina, vidio da paravojne formacije imaju mitraljesko gnijezdo na tornju crkve, te je viđao kada su izvršavali smjenu straže. Prvih nekoliko dana, u navedenoj prostoriji bio je sam. Kasnije su dovedeni drugi zatvorenici. Prvi od zatvorenika je doveden ZH koji je bio ranjen u predjelu vrata, zatim osoba prezimena FD te NH iz [adresa], koji je doveden vidno pretučen s krvnim podljevima po cijelom tijelu. Dovedena je i osoba srpske nacionalnosti koja je u vrijeme okupacije [adresa] ubila svog brata te zbog toga bila zatvorena. U ostalim prostorijama nalazili su se njemu nepoznati zarobljenici koje nije vidio, ali ih je čuo. U jednoj od prostorija bila je zatvorena njemu nepoznata ženska osoba, imena ili nadimka AL iz [adresa], starosti oko 30-tak godina. Za nju su čuvari između sebe pričali da je ista "pekla srpsku djecu u pećnici, da je ubila puno T" i slično. Po njegovom mišljenju ta AL je vjerojatno bila silovana ili na neki drugi način zlostavljana od strane čuvara ili osoba koje su dolazile u zatvor. Isto nije vidio, ali je prema njenim jaucima i zapomaganju koje je čuo izveo takav zaključak. Što se tiče osoba koje su ih čuvale, iste su im bile nepoznate. Za vrijeme koje je proveo u zatvoru, došao je do zaključka da su ti čuvari uglavnom "domaći GD" i srpski dobrovoljci iz mjesta Miletić s područja Vojvodine. Osobu koja im je zapovijedala oslovljavali su nadimkom " PD". Za vrijeme dok je bio zatvoren, u zatvor su ga dolazile ispitivati nepoznate osobe iz Borova Sela. Jedan je bio u uniformi JNA, a drugi u civilu. Od istih je prilikom ispitivanja dobio nekoliko udaraca stisnutom šakom u predjelu leđa. Pitanja koja su mu postavljali odnosila su se na njegov ratni put, koliko je ubio T, gdje je ratovao, kako je ranjen i slično. Tijekom boravka u zatvoru čuvari su ga prisiljavali da vrši fizičke radove koje je obavljao s zatvorenikom prezimena FD. U pratnji dvojice naoružanih čuvara nekoliko dana su išli tovariti ugljen. Prilikom kretanja do mjesta obavljanja posla, vidio je puno vojske JNA i četnika, među kojima je prepoznao osobu prezimena TD koja mu je poznata jer je isti bio gradonačelnik [adresa], prije ratnih događanja. Nakon desetak dana boravka u zatvoru od strane zapovjednika zatvora nadimka " PD" i u pratnji čuvara ZH, zatvorenik FD, ženska osoba imena AL i on automobilom marke Mercedes, zelene boje, starije proizvodnje, odvezeni su u zatvor u Sremsku Mitrovicu. Nije mu uskraćivana voda ni hrana, ali je hrane bilo vrlo malo. Tijekom boravka u zatvoru nije vidio da čuvari tuku ili na drugi način zlostavljaju neke od zatvorenika. Nije vidio ozljede na drugim zatvorenicima osim na NH. Naime, zatvorenici su cijelo vrijeme morali držati pognutu glavu kada su pričali s nekim od čuvara ili s " ĆD". Nadodaje da mu se u pamćenje urezalo da treći ili četvrti dan nakon što su ga doveli u zatvor, tijekom noći gledao je kroz prozor na ulicu i vidio kako su ispred kuće došle četiri osobe odjevene u bijele mantile i kako razgovaraju s čuvarima od kojih su tražili da dvojica pođu s njima jer moraju ići nešto čistiti, ne precizirajući što, inače će biti "velikog smrada", a dolazi nekakva komisija. Sa sobom su imali četiri kante napunjene bijelim prahom i od zatvora su se pješice udaljili u nepoznatom smjeru. Za vrijeme boravka u zatvoru u [adresa] bio je pretučen samo u vrijeme kada je doveden u zatvor, ali ne zna tko ga je tada tukao i bio tučen prilikom ispitivanja od strane nepoznatih osoba iz Borova Sela. Nije mu poznat identitet osobe nadimka " PD", niti su mu poznati identiteti osoba koje su radile kao čuvari u vrijeme kad je bio zatvorenik. Za ono što je doživio u logoru u Sremskoj Mitrovici gdje je boravio do razmjene 22. svibnja 1992. u mjestu Lipovac, već je ranije davao iskaze.

27. Uvidom u Uvjerenje Ministarstva branitelja od 26. ožujka 2014. proizlazi da se EH, rođen **.**.1965. u [adresa], vodio kao zatočena osoba u razdoblju od 15. ožujka 1992. do 22. svibnja 1993. u logoru Beli Manastir.

28. Uvidom u presliku Opće županijske bolnice Vinkovci od 27. srpnja 2020. na ime EH, proizlazi da je isti psihologijski obrađen. Na obradu je došao u pratnji ujaka koji mu je skrbnik. Bio je sudionik Domovinskog rata. Zarobljen. U mirovini od 2007. godine. Aktualna psihologijska obrada ukazuje na prosječnu neverbalno intelektualnu efikasnost uz narušenu psihomotornu brzinu. Cjelokupna klinička slika ukazuje na psihotični poremećaj, ali se trenutno ne uočava manifestnih psihotičnih odstupanja. Potrebna mu je stalna briga i skrb druge osobe.

29. Uvidom u presliku rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za opću upravu i društvene djelatnosti od 20. lipnja 2007., razvidno je da se EH priznaje status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 6. skupine, sa 60% oštećenja organizma od 1. svibnja 2007., po osnovi zatočeništva u neprijateljskom logoru i bolesti PTSP-a kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

30. Uvidom u rješenje Centra za socijalnu skrb Pula od 9. veljače 2006. razvidno je da je EH postavljen skrbnik u osobi VO iz [adresa], kao osobi lišenoj poslovne sposobnosti jer zbog bolesti nije sposoban brinuti o osobnim potrebama, pravima i interesima.

31. Uvidom u presliku teksta objavljenog u Večernjem listu od 25. svibnja 1993. pod naslovom "Pištolj u usta – nož pod grlo", razvidno je da je osječki župan primio tri hrvatska vojnika koja su pobjegla iz zatvora u [adresa] 22. svibnja 1993. i to:

HD iz [adresa], pripadnika 101. brigade, zarobljenog u Paulin dvoru još 16. lipnja 1992., te od "krajinskih vlasti osuđen na 5 godina zatvora", EH iz [adresa], pripadnika 109. brigade HV-a, zarobljenog 5. veljače 1992. kod [adresa], osuđen na 5 godina zatvora, te BL iz [adresa], uhićen 5. veljače 1993., kao civil, kod Horgoša, a sudski postupak u tijeku.

32. Iz preslike izjave EH u prostorijama Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora od 13. rujna 2002. proizlazi da je zarobljen 5. ožujka 1992. u [adresa] te odveden u logor Beli Manastir. Fizički je mučen tučom, a psihički lažnim razmjenama, zabranom spavanja, prisilom pjevanja četničkih pjesama, javnim nastupom u neprijateljskim medijima, zatvaranjem u samicu, govoreći da ga Republika Hrvatska ne želi, višekratnim maltretiranjem ispitivanjem dan i noć i više. Zadobivene ozljede su oštećenje unutarnjih organa i gubitak svijesti. Ne zna tko ga je maltretirao.

33. Iz preslike izjave ČH u prostorijama Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora od 13. rujna 2002. proizlazi da je zatočen 12. veljače 1992. i odveden u [adresa] i [adresa] kao pripadnik hrvatske vojke. Bio je više tučen i ozlijeđen, gdje mu je pružena i medicinska pomoć u [adresa], poslije pada [adresa], gdje ga je dr. UD šivao i preporučio da ga prebace u bolnicu u Sombor radi snimanja, što oni nisu učinili. Doktor se ponio humano, ali ne i medicinske sestre koje su mu pomagale pri šivanju. Naime, kad se počeo gušiti, jer mu je išla krv, a ležao je, rekli su da je ustaša i nek se uguši. Kasnije, dok je bio u [adresa], saznao je da su u toj kući tučeni vukovarski ranjenici te ubijeni njegovi sumještani ID i ČD. U [adresa] ga je stalno maltretirao ND koji mu je govorio kako je bio u [adresa] i [adresa]. Za vrijeme boravka u logoru u [adresa], ali i u [adresa], morali su ići raditi. Radili su na remontu Šećerane u [adresa], na obrađivanju zemlje, u šumi, u silosu i mlinu, na istovaru hrane, što je dolazila iz Crvenog križa i druge poslove. Najgore je bilo kad su morali ići sa srpskim ubojicama jer su ih stalno vrijeđali, provocirali i više puta pokušavali tući. Za vrijeme provedeno u logoru vidio je kako dolaze srpski vojnici, kasnije ubojice, jer su bili s njima u sobi i pričali gdje su i zašto zatvarani. Po njihovom oni su smjeli raditi što su htjeli. Mučili su ga tučom, glađu, izolacijom, žeđu i hladnoćom.

34. Iz ispisa podataka iz Matice umrlih razvidno je da su DH, ŽH, ŠH i ZH umrle osobe, kao i CH.

35. Uvidom u psihijatrijski nalaz i mišljenje Opće bolnice Pula psihijatra dr. CD od 4. prosinca 2005. za EH proizlazi da je nadležni Centar za socijalnu skrb stavio prijedlog radi lišenja poslovne sposobnosti EH. Iz mišljenja psihijatra proizlazi da je isti od 1999. do 2005. godine 18 puta hospitalno liječen na Odjelu psihijatrije Opće bolnice Pula, uz ambulantne kontrole, u prosjeku jednom mjesečno između tih hospitalizacija. Radi se o osobi koja ima kroničan osjećaj neuklopljenosti i nesnalaženja uz autistično povlačenje iz socijalne sredine te radnu i socijalnu nefunkcionalnost. Oslabljene snage ličnosti ugrožavaju povremene psihotične faze, zbog čega EH nije sposoban brinuti o sebi, svojim pravima i interesima, te ga je potrebno lišiti poslovne sposobnosti.

36. Uvidom u otpusni list Republike srpske krajine, Ministarstva pravosuđa i uprave, Istražnog zatvora Vukovar s privremenim sjedištem u [adresa], razvidno je da je DH po isteku rješenja o pritvoru Oblasnog suda u Vukovaru sa sjedištem u [adresa] broj KV-Z/92 pušten na slobodu 21. ožujka 1992. Otpusni list je od datuma 21. ožujka 1992., a potpisao ga je "Upravnik zatvora" RO.

37. Uvidom u zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora PU osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije broj K-4/21 od 26. siječnja 2021. i pripadajuću potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00041811, razvidno je da je od BH **.**.2021. oduzet pištolj marke Crvena zastava, kal. 9 mm, serijskog broja [serijski broj oružja] s dva pripadajuća spremnika, kao i lovačka puška marke Crvena zastava bez vidljivog serijskog broja.

38. Uvidom u fotodokumentaciju očevida zatvora u [adresa] broj OKA-016/21 od 18. siječnja 2021. i to fotografija i preslika osobnih kartona osoba, proizlazi da se u istoj fotodokumentaciji nalazi pod rednim brojem F-1 fotografija BH, pod rednim brojem F-2 fotografija FH, pod rednim brojem F-3 fotografija PH te nadalje od rednog broja F-4 do F-20 fotografije TF, BO, RD, RO, FO, TO, ŽD, ĐO, DL, ĆO, RL, HO, OO, DD, AD, SD i ĐD. Također pod rednim brojevima F-21 do F-40 nalaze se preslike osobnih kartona istih osoba.

39. Uvidom u presliku zabilješke resora Državne bezbednosti, Odelenje državne bezbednosti Vukovar s privremenim sjedištem u [adresa], od dana 18. svibnja 1992. proizlazi da je dana 17. svibnja 1992. oko 03,00 sata miniranjem srušena rimokatolička crkva u [adresa]. Od eksplozije i rušenja dijelom su oštećene okolne kuće, ali ne u mjeri kojom su mogle biti, obzirom na intenzitet eksplozije. Iako je crkva teško oštećena, ostao je da stoji toranj, a s obzirom na stanje u kojem se nalazio prijetila je opasnost da mogućim padom vidnije ošteti ili sruši okolne kuće. Stoga je pozvana stručna služba JA koja je minirala i srušila ovaj preostali dio crkve, nakon čega su dodatno nastradale okolne kuće. Kako će se vjerojatno vještačenjem potvrditi da je za ovo rušenje bila potrebna veća količina eksploziva, nameće se kako je bilo moguće u takvoj situaciji prići crkvi jer se u neposrednoj blizini nalazi zatvorski stražar, a nešto dalje i stražar pred skladištem oružja i opreme.

40. Iz preslike izvještaja Sekretarijata unutrašnjih poslova Vukovar sastavljenog dana 25. svibnja 1992. povodom miniranja i rušenja katoličke crkve proizlazi da se crkva nalazi u [adresa] u [adresa]. 19. svibnja 1992. u 13,45 sati, na lice mjesta izašlo je službeno lice KD zajedno s uviđajnom ekipom i to: istražnim sucem Vladimirom Vučičevićem, ovlaštenim službenim licem JD i krim. tehničarem ZD, također ovlaštenim službenim licem. Tom prilikom uviđaj je izvršen vizualno pošto se dinamičke radnje nisu mogle poduzeti zbog totalnog rušenja i zarušavanja unutrašnjih prostora crkve. Okolnosti im nisu omogućile pronaći bilo kakve tragove razarajućeg sredstva te doći do saznanja koje je eksplozivno razorno sredstvo upotrijebljeno. Na licu mjesta je utvrđeno i to da pored srušenog sakralnog objekta – katoličke crkve, oštećeni su i okolni objekti broj 7 i 9. Oštećenje objekata vidljivo je kako na krovnim, tako i na nosećim konstrukcijama te pregradnim zidovima, čime je pričinjena velika materijalna šteta.

41. Iz preslike zapisnika o uviđaju rušenja katoličke crkve u [adresa], Opštinskog suda u Vukovaru s privremenim sjedištem u [adresa] broj KRI- 85/92 od 17. maja 1992. uz fotografski elaborat Općinskog sekretarijata za unutrašnje poslove Vukovar broj KU-423/92 (broj elaborata 146/92 od 1. lipnja 1992.) razvidno je da se uviđaj obavio na licu mjesta u [adresa], u [adresa] ispred katoličke crkve, po istražnom sucu Opštinskog suda u Vukovaru Stevanu Petroviću, a povodom dojave SUP-a Vukovar da je eksplozijom uništena katolička crkva u [adresa] po nepoznatim počiniocima krivičnog djela iz čl. 151. KZ SFRJ. Uviđaju su bili prisutni istražni sudac, zapisničar Slađana Miladinović, zamjenica Općinskog javnog tužilaštva ŠD, inspektor SUP-a Vukovar ED i krim. tehničar ZD. Lice mjesta je osigurano s radnicima SM Dalj. Do eksplozije u Gajevoj ulici, u katoličkoj crkvi, dana 17. maja 1992. došlo je u ranim jutarnjim satima oko 03,05 sati, kao posljedica eksplozije crkva je skoro u cijelosti srušena. Crkva se nalazi negdje u sredini Gajeve ulice s lijeve strane gledajući od početka ulice prema Dunavu. Utvrđeno je da je ista gotovo u potpunosti srušena osim jednog manjeg dijela vanjske kapije te je teško oštećen zvonik. Na licu mjesta je gomila cigala, građe i drugog građevinskog materijala. Zvonik crkve još uvijek stoji uspravan, ali je pao čitav prednji zid i najveći dio zadnjeg zida, te je vidljivo da je u zvoniku porušeno i stubište. Također je utvrđeno da je dalje vršenje uviđaja opasno po život građana i same uviđajne ekipe, zbog čega je uviđaj prekinut u 09,15 sati, kako bi se mjesto uviđaja osiguralo od strane SM Dalj, te zabranom pristupa građanima. Uviđaj je nastavljen u 11,30 sati te je utvrđeno da se zvonik crkve počeo naginjati prema ulici i da postoji realna opasnost od rušenja istog. Također je utvrđeno da je u navedenoj ulici oštećeno i više drugih zgrada i to zgrada zatvora, suda, te obližnje kuće. Krim. tehničar je pozvan da fotografira pronađeno stanje, a od komande Novosadskog korpusa zatraženo je, u cilju uklanjanja opasnosti po živote građana te moguće materijalne štete zbog opasnosti od nekontroliranog pada preostalog dijela zvonika, da izvrši rušenje istog. U 14,15 sati srušen je preostali dio tornja zvonika od strane pirotehničara Novosadskog korpusa JNA.

42. Iz preslike zapisnika o uviđaju Republike srpske krajine, Okružnog suda u Belom Manastiru broj KRI-37/92 sačinjenog po dežurnom sucu istrage Vladimiru Vučićeviću od 19. svibnja 1992. povodom rušenja eksplozivnim sredstvima katoličke crkve u [adresa] od strane nepoznatog počinioca, proizlazi da je uviđajna ekipa zatekla objekt srušen uglavnom do temelja, osim par ostataka pregradnih zidova koji uspravno stoje, zatrpani građevinskim materijalom srušenog objekta koji je bio izgrađen od opeke. Crkveni toranj obložen limom zadržao je svoj prvobitni izgled i konstrukciju, a gledajući s ulice, pao je vrhom na lijevu stranu tako da je naslonjen na krovište kuće broj 7, koje krovište je uništeno i sam stambeni objekt znatno oštećen. Na desnoj strani srušenog objekta nalazi se dvorište i stambeni objekt broj 9, a na ovom stambenom objektu nastala su samo manja oštećenja fasade dvorišnog dijela okrenutog naspram miniranog objekta. Zatečeno prvobitno stanje neposredno nakon miniranja objekta fotografirano je, kao što je izvršeno fotografiranje i naknadnog stanja objekta.

43. Uvidom u dopis PU osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta URBROJ: 511-07-09-24-2 od 29. listopada 2024. (povjerljivo/15482112) između ostalog, proizlazi da je sredinom kolovoza 1991. došlo do osnivanja paravlasti na području naselja Dalja, a nakon provedene okupacije [adresa] 1. kolovoza 1991. Nakon toga, u rujnu i listopadu 1991. uslijedilo je formiranje paratijela s ciljem da se kroz budući period grad [adresa] organizira kao administrativno središte okupiranih područja istočne [adresa] i Zapadnog Srijema. U tom smislu, paravlasti su organizirale i funkcioniranje raznih tijela vlasti s privremenim sjedištem u [adresa]. U mjestu [adresa] u rujnu i listopadu 1991. organizirani su Sekretarijat unutrašnjih poslova, Okružni sud, Okružno javno tužiteljstvo i Zatvor Vukovar s privremenim sjedištem u [adresa]. U ovom periodu u [adresa] smješten je sud u prostorije današnje Srednje škole u Dalju, dok je nasuprot školi, u privatnoj kući obitelji LD na kbr. 3 organiziran zatvor koji je funkcionirao kao istražni zatvor u sklopu suda i na način kako su to opisivali svjedoci i oštećenici.

44. Uvidom u dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Osijek, od 24. studenog 2021. razvidno je da FH nema evidentirani staž ostvaren sukladno Zakonu o konvalidaciji niti je podnosio zahtjev za utvrđivanje staža sukladno navedenom Zakonu.

45. Uvidom u dopis MUP-a RH, Sektor općeg kriminaliteta i Međunarodne policijske suradnje, Služba ratnih zločina od 24. travnja 2024., u svezi razmjene zarobljenika kod Otočca dana 22. prosinca 1993. na tadašnjoj točci UNPROFOR-a kod Otočca bili su razmijenjeni LH (rođen **.**.1975. i zarobljen **.**.1992. u [adresa]), OD, ŽH, BĆ, ĐH, MĆ i VĆ. Također je tom prilikom trebao biti izručen i RH, ali je imenovani oslobođen 10. prosinca 1993. te je ostao na privremeno okupiranom području Republike Hrvatske.

46. Uvidom u potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 25. studenog 2024. odnosno Uvjerenja istog Ministarstva utvrđeno je da je I-opt. BH, II-opt. FH i III-opt. PH, svaki ponaosob, neosuđivane i prekršajno nekažnjavane osobe.

U odnosu na osuđujući dio presude:

47. Analizirajući sve dokaze zajedno i u međusobnoj svezi, sud smatra na temelju provedenih dokaza nesporno utvrđenim i dokazanim da su I-opt. BH, II-opt. FH i III-opt. PH počinili kazneno djelo na način kako se to navodi u izreci presude pod I/.

48. Tijekom postupka nije sporno odnosno opće poznata je činjenica da je tijekom studenog 1991. pa do svibnja 1992. u [adresa] bio u tijeku oružani sukob snaga Republike Hrvatske i srpskih paravojnih formacija.

49. Tijekom postupka sporno je da li su I-opt. BH i II-opt. FH kao čuvari, a III-opt. PH kao ekonom, radili u zatvoru u [adresa], koji je bio ustrojen u sklopu privremenog sjedišta Suda u [adresa] u sastavu tzv. Republike Srpske Krajine.

50. Tijekom postupka sporno je, a nakon što su u zatvor u [adresa] dovedeni nezakonito uhićeni civili (ČH, NH, CH, RH, ŽH, DH), I-opt., II-opt. i III-opt., zajedno s drugim nepoznatim osobama sudjelovali u fizičkom zlostavljanju ČH, izlažući ga uvredljivim i ponižavajućim postupcima na način da nakon što je prethodno pretučen pendrecima i nogama od strane I-opt. BH, II-opt. FH i jednog nepoznatog čuvara i tijelo mu bilo crno od udaraca, I-opt. BH i II-opt. FH prisilili ČH da se provuče kroz uski otvor na vratima ćelije, pri čemu su ga udarali, a kada se provukao, pri čemu je ostao dijelom bez odjeće, natjerali ga da legne na pod raširenih nogu pa ga udarali palicom po tabanima, šutali nogama obuvenim u čizme po genitalijama i ostalim dijelovima tijela, polijevali ga vodom kada je izgubio svijest, uslijed čega je zadobio ozljede zbog kojih nije mogao stajati na nogama, nakon čega su ga vratili u ćeliju, pa nakon kraćeg vremena izveli u dvorište gdje mu naređuje da trči i bježi, pri čemu II-opt. FH u rukama drži pušku koju je repetirao, a kada je ČH zbog ozljede i nemoći odbio trčati zajedno ga udaraju i odvode natrag u ćeliju.

51. Tijekom postupka sporno je da li je III-opt. PH u više navrata ulazio u ćeliju u kojoj je bio ČH, prijetio mu i šakom ga udarao po tijelu.

52. Kako su I-opt. BH, II-opt. FH i III-opt. PH, svaki ponaosob, porekli počinjenje kaznenog djela za koje se optužuju pod I/ izreke presude, sud njihovu obranu u odnosu na inkriminaciju za koju se terete, nije prihvatio kao vjerodostojnu, cijeneći da je ista upravljena na izbjegavanje kazneno-pravne odgovornosti, budući su obrane optuženika u suprotnosti sa iskazom ošt./žrtve ČH, čiji iskaz je sud prihvatio kao vjerodostojan, potvrđen iskazima drugih svjedoka u odlučnim činjenicama i koji upravo imenuje PH (FĆ, koji je dolazio svako jutro, stalno nosio pištolj i prijetio, opisao mu selo [adresa] bolje nego on, bio ekonom, jako nabijen, dizač utega) kao osobu koja ga je udarala šakom u tijelo. Kad ga je izveo van u dvorište, rekao mu je da u bašči imaju dva zakopana i da ne bi i on tako prošao. Kad ga je pronašao i spasio Crveni križ nisu mogli vjerovati u kakvom je stanju bio. Dana 28. na 29. veljače 1992. dolazi do smjene čuvara u zatvoru te dolaze BH i FH. Jednog po jednog su izvodili i tukli. Nije bilo normalno kako su tukli. Kada su ih izvodili u dvorište s njim u ćeliji je bio ŠH i MF. U zatvoru u [adresa] zatekao je i JH te NH. Tukli su ih pendrecima, nogama, svi čuvari, BH, FH i još jedan kojeg se ne sjeća. Vidio je da su imali pendreke. Morao se štititi. Bio je crn kao njegova jakna. To je trajalo dok se nisu iživjeli. Par minuta. Možda i više. FH ga je izveo van u dvorište. Imao je pušku OL i rekao mu da trči. Rekao je: "Bježi, majku ti ustašku". Međutim, netko je dotrčao i rekao: "Nemoj, ja odgovaram za te ljude". FH je na njega repetirao pušku, rekao mu da bježi, što nije učinio. Da je napravio krivi korak, pucao bi u njega. Provlačenje kroz otvor za hranu bilo je isto veče. Ne sjeća se tko je naredio da se provlače kroz otvor na vratima. Na vratima ćelije bio je prozorčić kroz koji su im davali hranu. Oni su se kroz taj prozorčić morali provlačiti. Nakon toga, morao je leći na pod i staviti ruke iza vrata, te raširiti noge. Onda su ih udarali nogama po genitalijama i sve živo. Udarali su ih i pendrecima po stopalima. Kad je pao u nesvijest, polili su ga vodom. Kada se provlačio kroz otvor na vratima, od čuvara tu su bili FH i BH. Njih dvoje je zapamtio. Udarali su ga i FH i BH. Tukli su ga. Ne zna da li ga je udarao čovjek koji im je bio gost iz JNA. Provlačeći se kroz otvor, ostao je bez pola odjeće na sebi. Kad su rekli da legne na pod, bio je obučen "na pola". Provlačeći se, odjeća je skliznula sa njega. U zatvoru u [adresa] bio je samo jedan ekonomista imenom PH, dizač utega. Prepoznaje u sudnicu BH. Ne prepoznaje FH. Ni PH nije prepoznao jer je tada bio jak i nabijen.

53. I svjedok ĐH (zapisnik od 22. svibnja 2020. u PU osječko-baranjskoj) potvrđuje činjenicu da je ČH uz NH i ŽH bio fizički zlostavljan za vrijeme boravka u zatvoru u [adresa], a što je čuo od ŽH. Detalji zlostave nisu mu poznati. Također je čuo da je netko od zatvorenika bio ubijen u dvorištu u kojem se nalazio zatvor. Za vrijeme njegovog boravka u [adresa] u zatvor su dolazili predstavnici Crvenog križa, ali je on bio sklonjen da ga predstavnici Crvenog križa ne bi vidjeli i evidentirali. U zatvoru u [adresa], bio je s ML iz [adresa] i VL iz [adresa], kada je u prosincu 1992. u zatvor doveden i PH koji je bio s njim u ćeliji oko dva mjeseca. Jedne prigode mu je PH podrugljivo rekao, dok je bio čuvar u zatvoru u [adresa], a ČH zatvorenik, istog je prisiljavao da jede, šopao ga hranom. Otkaz u zatvoru u [adresa] je dao iz razloga što je došao u sukob sa čuvarima zatvora. Iako je svjedok ĐH na raspravi naveo da ovi dijelovi iskaza koji se odnose na PH nisu istiniti, da su konstrukcija, da mu zapisnik nije pročitan, sud je prihvatio ovaj dio iskaza jer je uvidom u citirani zapisnik razvidno da je ĐH tražio da mu se pročita zapisnik, da je zapisnik pročitan, a svjedok na ročištu potvrđuje da je na zapisniku uistinu njegov potpis.

54. I svjedok RH potvrđuje navode žrtve ČH u dijelu gdje navodi da su ČH i ŽH pričali što im se dešavalo u zatvoru u [adresa]. Govorili su da su bili maltretirani, da su morali pjevati četničke pjesme, da im nisu otvorili vrata već na mjestu gdje primaju hranu, morali su se izvlačiti kroz taj dio.

55. I svjedok KH koji je završio u zatvoru u [adresa] u razdoblju od 19. veljače 1992. do 13. ožujka 1992., kao zatvorenike u zatvoru zatiče RH, ČH, ČL, pokojnog ŠH, pokojnog DH. Vidio je da je zatvorenik HF "dobro razbio" ČH. Onda su ih prebacili u drugu ćeliju i kod njega DH, ŠH i ČH, kako bi razdvojili ČH od HF. Bilo je u redu sve do jedne noći dok se nisu neki ponapijali. Ležali su na madracima. Oni su pucali kroz vrata ćelije, ušli unutra u ćeliju, postrojili ih. Morali su pjevati jugoslovensku himnu. Počeli su šamarati ČH, ŠH i DH. Budući njega nisu tukli, pitao ih je zašto i njega ne tuku. Tada mu se jedna osoba unijela u lice, govoreći, da bi mu se najrađe krvi napila, ali ga ne smije dirati jer je to naložio CL iz [adresa], koji je nekada radio s njim i bili su veliki prijatelji. Rekao im je da njega ne smiju dirati.

56. I svjedok JH bio je zarobljen nakon pada [adresa], odveden na Velepromet i na kraju u zatvor u [adresa], koji je bio u jednoj staroj kući u blizini crkve. Smjestili su ga u ćeliju. Na vratima i prozorima bile su rešetke. U zatvoru je zatekao stražare i upravitelja zatvora. U ćeliji se već nalazio NH, doveden je ČH, RH, KH. Osobno nije vidio zlostavljanje ljudi koji su tamo boravila, ali je čuo iz priča čuvara. Oni su pričali između sebe, a od prostorije u kojoj su boravili čuvari i prostorije u kojoj su oni bili smješteni, nije bilo ni dva, tri metra udaljenosti. Čuo je da su BH i FH pretukli ČH. Nije čuo nikakve druge pojedinosti vezane za to. Da su BH i FH istukli ČH čuo je odmah to jutro. To se navodno dogodilo prethodnu noć.

57. I svjedok NH iz [adresa] u [adresa] odvođen je u nekoliko navrata. Posljednji puta negdje poslije 20. studenog 1991. Ne sjeća se datuma, ali u svakom slučaju, poslije pada [adresa]. U stanici milicije u [adresa] je bio najviše ozlijeđen. Polomljena su mu rebra, ozlijeđen palac. Nakon toga odveden je u kuću koja je bila zatvor u [adresa]. Bio je i suđen u zgradi dječjeg vrtića i prvi osuđenik. U zatvoru u [adresa] je bilo još ljudi iz [adresa]. Sjeća se ŽL iz [adresa], ČL iz [adresa], ŽH iz [adresa], ČH iz [adresa]. ČH su posebno "tretirali". Ako je bilo nekakvog zlostavljanja, onda je bilo prema njemu. Ne zna zbog čega su se tako posebno odnosili prema ČH. Možda zato što je bio više pobožan. Posebno se sjeća čuvara koji je bio izrazito jak, debeo i ekonom u zatvoru. Stalno se svađao i tukao s ostalim čuvarima, čudnog prezimena kojeg se ne sjeća, SL, ali je najviše provocirao i maltretirao ČH. Svašta mu je govorio, a da li je ulazio kod njega u ćeliju nije vidio. PH je maltretirao ČH psihički.

58. I svjedok PO, čuvar zatvora u [adresa] u jesen – zimu 1991., kada je komandant bio RO, potvrđuje da su čuvari u to vrijeme bili prisutni BH i FH, a III-optuženik PF je donosio hranu. Zna da je PH bio ekonom u zatvoru. Mogao je dolaziti i odlaziti iz zatvora kad je htio. Mogao je pristupiti svakom zatvoreniku. Sjeća se, jedne zgode, kad je došao u njegovu smjenu da je prišao vratima ćelije i počeo vikati i galamiti na zatvorenike. Radilo se o desnoj ćeliji. Bio je grub prema tim ljudima, psujući ih. Kako je bio dosta agresivan, on mu se usprotivio i sukobili su se. Iako je PH u to vrijeme bio izuzetno jake fizičke snage, "prava mrcina" jer je dizao utege, uspio ga je istjerati iz njihove stražare. Iako je svjedok ovaj dio iskaza u odnosu na PH dao u ŽDO u Osijeku 16. veljače 2021., na raspravi, kada mu je predočen, navodi da ne može objasniti kako je to ušlo u zapisnik. Nitko ga nije natjerao da tako iskazuje, a istina je da PH nije mogao tamo ući već samo u stražaru donijeti hranu. Sud nije prihvatio u odnosu na različitost obrazloženje svjedoka na raspravi u vezi PH jer suprotno proizlazi iz iskaza tijekom postupka saslušanih svjedoka posebice žrtve ČH te čuvara zatvora HO i UO. Svjedok PO, čuvar zatvore, također potvrđuje da je u zatvoru u [adresa], dok je tamo radio, vidio i zatvorenika ČH. Ne zna da li ga je netko pretukao. Ne zna da li je bio plav. Da je bio plav on bi vidio.

59. Da je PH mogao doći u zatvor kad god je to htio, imao pristup svemu, osim moguće Zarićevom stolu i zaključanoj ladici s podacima o zatvorenicima, iskazivao je i čuvar u zatvoru – svjedok HO. Za PH navodi da se isti prije rata bavio nekim borilačkim vještinama i slično. Zajedno sa RO, upraviteljem zatvora, došao je kod njega prvi puta, pitavši ga da li želi raditi kao čuvar u zatvoru. Po njegovom mišljenju, PH je bio drugi čovjek po značaju uz RO u zatvoru. Stalno je bio uz RO. Gdje god je bio RO, bio je i on. Ne zna da li je PH bio primljen kao čuvar pa radio kao ekonom. Poznato mu je da je radio, "muvao s namirnicama", bio ekonom.

60. I čuvar zatvora u [adresa] UO potvrđuje da je PH imao slobodan pristup zatvoru. Zatvor se nalazio u napuštenoj privatnoj kući u blizini crkve. Uniforme su donijete iz Srbije. Također su imali automatsko oružje, pištolje, pendreke. Ne sjeća se gdje su se nalazile puške. Što se tiče zatvora, u prostoriji u sredini nalazili su se čuvari, a lijevo i desno bile su ćelije. Sjeća se u zatvoru jednog ekscesa. Nije bio u njegovoj smjeni. Netko je tjerao zatvorenika da prođe kroz otvor na vratima. Potvrđuje da je u zatvoru pored RH, KH, DH, kao zatvorenika viđao i ČH.

61. Sud je prihvatio iskaz žrtve ČH smatrajući da je isti iskazivao upravo o događajima koje je proživio s mnogo detalja i pojedinosti, ne nalazeći razloga ni motiva zašto bi nepravedno optužio I-opt. GĆ, II-opt. FH i III-opt. PH. Oštećenik u bitnom iskazuje ustrajno, ne odstupa od stava, a okolnost postojanja razlika u pogledu nekih detalja, predmetnih događaja je razumljiva s obzirom na protek vremena predmetnog događaja i iskazivanja svjedoka. Logično je i životno da su detalji protekom vremena (31 godina) podložni zaboravu, tim više što je neposredno opažano i doživljeno traumatsko iskustvo, a žrtva je u trenutku davanja iskaza imala 68 godina.

62. I svjedok LH, između ostalog, navodi da je u zatvoru u [adresa] zatekao ČH i NH koji su tamo već bili tri, četiri mjeseca. Isti nisu imali veze s vojskom, ali su tamo bili zato što su bili P, da imaju razloga da im oduzmu kuće.

63. I I-opt. BH u svojoj obrani navodi da je III-opt. PH bio neki ekonom " U", desna ruka RO. U odnosu na II-opt. FH navodi da je FH na dvorište izveo ČH, tukao ga i tjerao. Misli da je bio "automat" u pitanju. Tjerao ga je da bježi, a on mu je rekao: " FH, nemoj biti lud, jesi normalan Ć", a ČH je rekao: " ŽO, nemoj bježati", (da ne bježi), a ovome (Ć) je vikao: "Kud ćeš ga ubiti, jesi normalan!".

64. I svjedok IO, radio je kao čuvar zatvora u [adresa], ali od čuvara u zatvoru prepoznaje samo svoju smjenu tj. dečke sa [adresa] koji su radili s njim: PĆ, RF, UO, IF, PO i RL. Od osoba koje je tamo zatekao poznaje samo PH ekonoma jer je s njim išao u srednju školu. Ne vidi ga u sudnici jer je PH jača osoba. Imao je možda 150 kg. To je bilo prije trideset godina. Da su TĆ, PO, RL, PH bili zaposlenici zatvora u [adresa] razvidno je i iz fotodokumentacije očevida zatvora u [adresa] broj OKA-016/21 PU osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevidu i kriminalističku tehniku od 18. siječnja 2021. i to kako iz njihovih fotografija, tako i kartona F-3, F-14, F-17, F-30 i F-34.

65. I svjedok RH (hrvatski branitelj pravoslavne vjere) navodi da je zatvor u [adresa] bio u staroj seoskoj kući koja je bila u trošnom stanju kod katoličke crkve i dječjeg vrtića u kojem je kasnije bio sud. U međuvremenu je minirana katolička crkva i popucala su stakla, pa je prije odlaska u zatvor u Beli Manastir prebačen u [adresa] u jednu katnicu gdje je bio cca tjedan dana. Ne sjeća se rasporeda ćelija u zatvoru u [adresa]. Sjeća se samo ljudi koji su mu činili dobro u zatvoru, a to su bili čuvari: PO kojeg je znao od ranije, CF i PH. Čini mu se da je PH bio ekonom jer je od kuće donosio slaninu, jaja i neku drugu hranu koju im je davao pored "zatvorske". Čak su s njim u kuhinji spremali hranu. Misli na njih zatvorenike, koji su u zatvoru imali "privilegije".

66. I svjedok JH potvrđuje da je zatvor u [adresa] bio u jednoj staroj kući u blizini crkve. Upravitelj zatvora je bio RO. Pomoćnici su mu bili Petrović i osoba nadimka " D". Možda se prezivao HO. Čuvar je bio i BH. FH je bio vozač upravitelja zatvora, a PH ekonom. BO je bio čuvar. On je iz [adresa]. Čuvar je bio i RL, visok plavi čovjek kojeg je znao preko nogometa. Da su BH, FH, BO također bili uposlenici zatvora, razvidno je i iz fotodokumentacije očevida PU osječko-baranjske, broj OKA- 016/21, od 18. siječnja 2021. (fotografija i kartona citiranih osoba).

67. Da je "upravnik zatvora" u [adresa] u inkriminirano vrijeme bio RO, pored iskaza zatvorenika i čuvara zatvora, razvidno je i iz Otpusnog pisma (str. 145 spisa), Republike Srpske Krajine, Ministarstva pravosuđa i uprave, Istražni zatvor [adresa], sa privremenim sjedištem u [adresa], od 21. ožujka 1992. za DH, gdje se navodi: ... "po isteku rešenja o pritvoru Oblasnog suda u Vukovaru sa sedištem u [adresa] broj KV-Z/92 isti se pušta na slobodu 21.3.1992. Kao upravnik zatvora u [adresa] potpisan je RO.

68. I svjedok NH opisuje da je zatvor bio u staroj kući. Spavali su na podu. Umjesto vrata na ulazu u tu prostoriju bila je rešetka. Kako su dolazili ljudi osposobili su još jednu prostoriju.

69. I FO, između ostalog, navodi da je u Dalju 1991. osnovan sud. Sud je morao imati pritvor (danas istražni zatvor) te su tražili zaposlenike. On je bio voditelj čuvara zatvora. Radilo se o obiteljskoj kući. Prvo je bila jedna ćelija, a poslije još jedna. RO je bio upravitelj zatvora. Zamjenik je bio Petrović.

70. I GO se zaposlila u istražnom zatvoru u [adresa] kao daktilograf. Nije imala posla. Čula je da traže daktilografa pa se javila. Radilo se o običnoj kući. Misli da je tamo radila u veljači, ožujku i travnju 1992. Nije sigurna. Zatvor je imao upravitelja RO i zamjenika OO. Viđala je zatvorenike jer je popisivala što su imali od stvari kad su dolazili u zatvor. Također ih je viđala kad su odlazili na suđenje.

71. I ŽD iskazuje da je bio čuvar zatvora u [adresa], negdje u jesen, zimu 1991. Nije htio da ide u rat. Komandant je bio RO. Radilo se u smjenama: 12 sati radiš, 24 sata slobodno, nakon toga 12 sati noćne, pa 48 sati slobodno. Dobili su uniforme. Dužili su pištolje. Imali su pendreke, opasače. Njih šest susjeda 1961. godište došli su istovremeno. U zatvoru su čuvari bili i BH i FH. III- optuženi kojeg su zvali PF, misle da je donosio hranu.

72. I TO počeo je raditi kao čuvar u zatvoru u [adresa] u listopadu, studenom 1991. Zatvor je bio u obiteljskoj kući prognane obitelji, u neposrednoj blizini crkve. Unutrašnjost kuće je bila prenamijenjena. Na jednom od prozora su se nalazile rešetke. Nije ulazio u kuću. On je bio kao "čuvar na kapiji". Imao je "neku malu kućicu" koja se nalazila odmah u dvorištu, preko puta ulaza u obiteljsku kuću i tu se najviše zadržavao. Za posao nije dobivao plaću u vidu novca, već prehrambene proizvode. Po njegovom dolasku tu je već zatekao BO, TF, PH. BH je došao malo iza njega. Oni su bili čuvari. Nosili su plave uniforme i imali naoružanje – pištolje. PH je bio, između ostalog, i ekonom. Uvidom u fotodokumentaciju očevida zatvora u [adresa] OKA-016/21 od 18. siječnja 2021. i to fotografija i preslika osobnih kartona, proizlazi da se u istoj dokumentaciji nalaze i fotografije i preslike osobnih kartona i FO, OO, TO i TF.

73. Da se u blizini katoličke crkve u [adresa] nalazio i zatvor, a kako to gore citirani svjedoci, čuvari zatvora te zatvorenici navode, razvidno je i iz preslike zabilješke Resora državne bezbednosti, Odeljenje državne bezbednosti Vukovar, s privremenim sjedištem u [adresa], od dana 18. svibnja 1992., gdje se navodi da je dana 17. svibnja 1992. oko 03,00 sati miniranjem srušena rimokatolička crkva u [adresa]. Od eksplozije i rušenja dijelom su oštećene okolne kuće. Iako je crkva teško oštećena, ostao je da stoji toranj. S obzirom na stanje u kojem se nalazi prijeti opasnost da mogućim padom vidnije ošteti ili sruši okolne kuće, zbog čega je pozvana stručna služba JNA koja je minirala i srušila ovaj preostali dio crkve, nakon čega su dodatno nastradale okolne kuće, a u neposrednoj blizini nalazi se zatvorski stražar, a nešto dalje i stražar pred skladištem oružja i opreme.

74. Iz preslike izvještaja Sekretarijata unutarnjih poslova Vukovar sastavljenog dana 25. svibnja 1992. povodom miniranja i rušenja katoličke crkve, proizlazi da se crkva nalazi u [adresa], u [adresa], između brojeva 7 i 9. Dana 19. svibnja 1992. u 13,45 sati na lice mjesta izašlo je službeno lice KD zajedno s uviđajnom ekipom i to istražnim sucem Vladimirom Vučičevićem, ovlaštenim službenim licem JD i krim. tehničarem ZD. Tom prilikom uviđaj je izvršen vizualno, pošto se dinamičke radnje nisu mogle poduzeti zbog totalnog rušenja i zarušavanja unutrašnjeg prostora crkve. Na licu mjesta je utvrđeno i to da pored srušenog sakralnog objekta – katoličke crkve, oštećeni su i okolni objekti broj 7 i 9. Oštećenje objekata vidljivo je kako na krovnim, tako i na nosećim konstrukcijama, te pregradnim zidovima, čime je pričinjena velika materijalna šteta.

75. Iz preslike zapisnika o uviđaju rušenja katoličke crkve u [adresa], Opštinskog suda u Vukovaru, s privremenim sjedištem u [adresa] broj KRI-85/92 od 17. maja 1992. uz fotografski elaborat Općinskog sekretarijata za unutrašnje poslove Vukovar broj KU-423/92 (broj elaborata 146/92 od 1. lipnja 1992.) utvrđeno je da se uviđaj obavio na licu mjesta u [adresa], u [adresa] ispred katoličke crkve po istražnom sucu Općinskog suda u Vukovaru Stevanu Petroviću, a povodom dojave suda [adresa] da je eksplozijom uništena katolička crkva u [adresa] po nepoznatim počiniocima krivičnog djela iz čl. 151. KZ SFRJ. Uviđaju su bili prisutni istražni sudac, zapisničar Slađana Miladinović, zamjenica Općinskog javnog tužilaštva ŠD, inspektor SUP-a Vukovar ĆĆ i krim. tehničar ZD. Lice mjesta je osigurano s radnicima SM Dalj. Do eksplozije u Gajevoj ulici, u katoličkoj crkvi, dana 17. maja 1992. došlo je u ranim jutarnjim satima oko 03,05 sati. Crkva se nalazi negdje u sredini Gajeve ulice, s lijeve strane, gledajući od početka ulice prema Dunavu. Na licu mjesta je bila gomila cigala, građe i drugog građevinskog materijala, te je utvrđeno da je daljnje vršenje uviđaja opasno po život građana i same uviđajne ekipe, zbog čega je uviđaj prekinut u 09,15 sati, kako bi se mjesto uviđaja osiguralo od strane SM Dalj, te zabranio pristup građanima. Uviđaj je nastavljen u 11,30 sati te je utvrđeno da se zvonik crkve počeo naginjati prema ulici i da postoji realna opasnost od rušenja istog. Također je, između ostalog, utvrđeno da je u navedenoj ulici oštećeno i više drugih zgrada i to zgrada zatvora, suda, te obližnje kuće.

76. Iz preslike zapisnika o uviđaju Republike Srpske Krajine, Okružnog suda u Belom Manastiru, broj KRI-37/92 sačinjenog po dežurnom sucu istrage Vladimiru Vučičeviću, od 19.5.1992. povodom rušenja eksplozivnim sredstvima katoličke crkve u [adresa] od strane nepoznatog počinioca, proizlazi da je uviđajna ekipa zatekla objekt srušen uglavnom do temelja, osim par ostataka pregradnih zidova koji uspravno stoje, zatrpani građevinskim materijalom srušenog objekta koji je bio izgrađen od opeke. Crkveni toranj obložen limom zadržao je svoj prvobitni izgled i konstrukciju, a gledajući s ulice pao je vrhom na lijevu stranu tako da je naslonjen na krovište kuće broj 7, koje krovište je uništeno i sam stambeni objekt znatno oštećen. Na desnoj strani srušenog objekta nalazi se dvorište i stambeni objekt broj 9, a na ovom stambenom objektu nastala su samo manja oštećenja fasade, dvorišnog dijela okrenutog naspram miniranog objekta.

77. Zaključno, u odnosu na osuđujući dio presude, sud smatra da je tijekom postupka na nesporan način utvrđeno i dokazano da su I-opt. BH, II-opt. FH i III-opt. PH počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret. Da je obiteljska kuća prognane obitelji LD, kuća broj 3 u istoj ulici gdje se nalazio sud (koja se nalazi nasuprot današnje Srednje škole u Dalju), poslužila kao prostor u koji su smjestili zatvor, te da su ovdje dovođeni i zatvarani civili i ratni zarobljenici, proizlazi iz dopisa PU osječko-baranjske, Sektora krim. policije, Službe općeg kriminaliteta, URBROJ: 511-07-09-24-2 od 29.10.2024., iskaza svjedoka, osoba koje su bile u tom zatvoru, nezakonito zatvoreni, ali i iskaza svjedoka koji su bili u ulozi čuvara te iskaza daktilografkinje upravitelja zatvora RO – GO. Isto potkrjepljuje i materijalna dokumentacija: zapisnik o očevidu i foto-elaborat očevida, vezano za miniranje crkve noću 16./17. svibanj 1992. u neposrednoj blizini zatvora, uslijed čega su nastala oštećenja i došlo je do preseljenja u drugu kuću, ali i prestanka obavljanja čuvarske službe od strane pojedinih čuvara ispitanih u postupku. Svi čuvari i ekonom bili su pripadnici "paravojske u paradržavi SAO Krajine".

78. Da je ČH bio zlostavljan na način pobliže opisan u izreci presude pod I/ proizlazi iz samog njegovog iskaza koji je sud prihvatio kao vjerodostojan, te je u sudnici i prepoznao I-opt. BH, iskaza UO (čuvara) koji potvrđuje da je bio "jedan eksces, ali ne zna tko je koga tjerao od zatvorenika da prođe kroz otvor na vratima, nije bilo u njegovoj smjeni", iskaza NH koji navodi "posebno su tretirali ČH. Ako je bilo kakvog zlostavljanja, onda je to bilo prema njemu. Ne zna zašto, možda jer je bio pobožan", iskaza NH koji navodi ... "sjeća se čuvara, jak, debeo, bio ekonom, stalno se svađao i tukao s ostalim čuvarima, čudnog prezimena kojeg se ne sjeća, SL, ali je najviše provocirao i maltretirao ČH, svašta mu govorio, psihički ga maltretirao", iskaza JH koji je "čuo iz priča čuvara koji su pričali među sobom da su BH i FH pretukli ČH, to je čuo jutro nakon što je pretučen", iskaza RH koji navodi ... "pričali su mu ČH i ŽH što im se događalo u zatvoru u [adresa] kada su ih prebacili u Beli Manastir... da su bili maltretirani, izvlačili iz kroz otvor gdje su primali hranu, na jedno uho mu ušlo, na drugo izašlo, ne sjeća se imena...". Čak i I-opt. BH u obrani prilikom ispitivanja u ŽDO u Osijeku tereti II-opt. FH, navodeći... "točno da je izveo ČH na dvorište, tukao ga i da ga je "tero puškom", misli da je automat bio, da ga je tero da beži, i on je vikao FH nemoj biti lud, jesi normalan Ć, kud ćeš ga ubit, jesi normalan, i ŽO nemoj bježati"... i on je bio na dvorištu tada... Za III-opt. HĆopt. BH navodi... "on je bio neki ekonom, bio U i batina, to je sigurno, desna ruka RO bio".

79. Da su I i II optuženi imali svojstvo čuvara, a III-optuženi ekonoma te svi bili pripadnici paravojske u paradržavi SAO Krajini proizlazi iz iskaza samih čuvara zatvora. Nadalje, svjedok ČO na foto-elaboratu je prepoznao neke od osoba koje su aktivno sudjelovale u borbama u kolovozu 1991. (općepoznato je da je 1. kolovoza 1991. bio je žestoki napad tzv. JNA i paravojnih formacija, okupacija, te poznata slika prognanog stanovništva na dravskim šleperima), a potom se javljaju kao čuvari u zatvoru u [adresa] BH, FH, BO, TO. U zatvoru čuvari su često pili alkohol pa se međusobno tukli i svađali, a posebno BO i BH koji su bili jako prgavi. Također, KH navodi da su se "ponapijali i pucali po limenim vratima ćelije".

80. I-opt. BH, II-opt. FH i III-opt. PH su bili svjesni da je ošt. ČH civilna osoba i da izravno ne sudjeluje u neprijateljstvu, ali su unatoč tome mučili ga i nečovječno postupali prema njemu, nanoseći mu velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta, što je ostavilo na njega posljedice po njegovo fizičko i psihičko zdravlje.

81. Navedene radnje su u uzročnoj vezi s oružanim sukobom između oružanih snaga Republike Hrvatske i srpskih paravojnih formacija, kada su u zatvor u [adresa], ustrojenog u sklopu privremenog sjedišta Suda u [adresa] u sastavu tzv. Republike srpske krajine, dovodili nezakonito uhićene civile (između ostalog i ČH), gdje je civilno hrvatsko stanovništvo bilo izvrgnuto fizičkom zlostavljanju te uvredljivim i ponižavajućim postupcima.

82. Glede subjektivnog odnosa I-opt. BH, II-opt. FH i III-opt. PH prema počinjenom djelu, njihova uračunljivost (ubrojivost) sposobnost shvaćanja počinjenog djela, upravljanja svojim postupcima (tempore criminis) nije bila upitna. Ratni zločin protiv civilnog stanovništva je umišljajno (namjerno) kazneno djelo. Optuženici su bili svjesni da postupaju prema civilima, pri čemu je dovoljno i postupanje prema jednoj civilnoj osobi. Optuženici su također bili svjesni da svojim ponašanjem krše pravila Međunarodnog prava, zaposlenici su zatvora, pri čemu je nevažno koja su točno pravila Međunarodnog prava kršili. Bitno je da su znali da čine nešto zabranjeno te su I-optuženik, II-optuženik i III-optuženik i htjeli ostvarenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH, postupali su s tzv. direktnim umišljajem kao oblikom krivnje.

83. U konkretnom slučaju sud je zaključio da su se radnjama I-III optuženika u cijelosti stekli svi elementi bića kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH. Kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva čini svatko tko naredi ili počini makar i jednu radnju koja se navodi u zakonskom opisu kaznenog djela, a čiji zaštitni objekt su određena temeljna prava civilnog stanovništva i koje kazneno djelo sadržava više modaliteta radnje izvršenja između kojih je i nečovječno postupanje prema civilnom stanovništvu, nanoseći mu veliku patnju i ozljede tjelesnog integriteta.

84. Slijedom izloženog, po mišljenju ovog suda, na postupanje osoba koje su sudjelovale u neprijateljskoj agresiji i poduzimale radnje koje po sadržaju predstavljaju ratne zločine, a radnje su poduzete prije 8. listopad 1991., treba primijeniti Ženevsku konvenciju od 12. kolovoza 1949. i Protokol broj II toj Konvenciji jer se te radnje imaju tretirati kao radnje poduzete u nemeđunarodnom sukobu, a na radnje poduzete nakon 8. listopada 1991. treba primijeniti Ženevsku konvenciju od 12. kolovoza 1949. i Protokol broj I toj Konvenciji, jer se te radnje imaju tretirati kao radnje poduzete u međunarodnom sukobu.

85. Naime, kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva koje sadržava blanketne odredbe čl. 3. st. 1. toč. a i c Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. nalažu da u slučaju oružanog sukoba koji nema međunarodni karakter, dužnost je s osobama koje izravno ne sudjeluju u neprijateljstvima postupati čovječno, bez ikakvog neutemeljenog razlikovanja u boji kože, vjeroispovijesti ili uvjerenja, spolu, rođenju ili imovinskom stanju, te je zabranjeno pod toč. a nasilje protiv života i tijela, osobito sve vrste ubojstava, sakaćenja, okrutnog postupanja i mučenja i pod toč. c povreda osobnog dostojanstva, osobito uvredljivi i ponižavajući postupci.

86. Članak 75. st. 1. i 2. toč. a alineje 2. i 3. i toč. b dopunskog Protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I) predviđa da je zabranjeno nasilje protiv života, zdravlja i fizičkog ili mentalnog blagostanja osoba, osobito mučenje svake vrste, bilo fizičko ili mentalno i tjelesna kazna, te je naloženo da se u svakoj prilici ima postupati čovječno, te je zabranjena povreda osobnog dostojanstva, osobito uvredljivi i ponižavajući postupci, prisilna prostitucija ili bilo koji oblik povrede ćudoređa.

87. Iz cjelokupnog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da su tijekom oružanog sukoba između oružanih snaga Republike Hrvatske i srpskih paravojnih formacija kao aktivni sudionici I-opt. BH i II-opt. FH kao čuvari, a III- opt. PH kao ekonom u zatvoru u [adresa], sudjelovali zajedno s drugim nepoznatim osobama u fizičkom zlostavljanju ČH i uz to ga izlagali uvredljivim i ponižavajućim postupcima kako bi se isti osjećao obespravljeno, sa statusom građanina drugog reda. Optuženici su postupali protivno međunarodnim pravilima i Ženevskim konvencijama te u zatvoru u [adresa] ustrojenom u sklopu privremenog sjedišta suda u Vukovaru u sastavu tzv. Republike srpske krajine, zlostavljali žrtvu/ošt. ČH.

88. Dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu novi Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11 i 142/12 – dalje: KZ/11), kojom je odredbom čl. 3. st. 1. i 2. KZ/11 propisano načelo primjene blažeg zakona te ako se izmijeni zakon jednom ili više puta, primijeni zakon koji je blaži za počinitelje. Stupanjem na snagu KZ/11 i nadalje ponašanje optuženika označeno je kao kazneno djelo, te ima svoj kazneno-pravni kontinuitet.

89. Navedeno kazneno djelo ima pravni kontinuitet kaznenog djela ratnog zločina iz čl. 91. KZ/11 i koje s obzirom na propisanu kaznu u trajanju od najmanje 5 (pet) godina ili kaznu dugotrajnog zatvora (što znači mogućnost osude na 40 godina dugotrajnog zatvora), nije blaža za optuženike, s obzirom da je za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH bila propisana kazna zatvora od najmanje 5 (pet) godina ili kazna zatvora od 20 (dvadeset) godina.

90. U opisu kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH pored drugih modaliteta, zajednički modalitet izvršenja ovog kaznenog djela je i nečovječno postupanje prema civilnom stanovništvu za vrijeme rata, okupacije ili oružanog sukoba, čime se krše pravila međunarodnog prava.

91. Nečovječno postupanje kao teško kršenje pravila međunarodnog prava protiv osoba ili imovine zaštićenih Ženevskim konvencijama, ne obuhvaća samo djela kao što su mučenje, biološki pokusi, teške tjelesne ozljede ili teško narušavanje zdravlja. Ono obuhvaća i druga namjerna postupanja koja nisu u skladu s osnovnim principom čovjekovog postupanja i nisu u skladu s fundamentalnim principima čovječnosti.

92. Nečovječno postupanje kao teško kršenje pravila međunarodnog prava, između ostalog, obuhvaća i one radnje koje su usmjerene na nanošenje velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta. Takve postupke iz čl. 120. st. 1. OKZ RH i čl. 91. st. 1. KZ/11 označavaju kao nečovječno postupanje.

93. Nasuprot obrani I-opt. BH, II-opt. FH i III-opt. PH, sudjelovanje u razdoblju od sredine mjeseca studenog 1991. pa do 17. svibnja 1992. u bezrazložnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju civilnog stanovništva u zatvoru u [adresa], posebice zlostavljanje ČH, nedvojbeno su nečovječno postupanje kojim se krše pravila međunarodnog prava i predstavlja ratni zločin.

94. Kako su radnje za koje su I-III optuženik proglašeni krivim, sadržane u pojmu nečovječnog postupanja, oni ispunjavaju sva zakonom propisana obilježja kako kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZ RH, tako i kaznenog djela iz čl. 91. st. 1. KZ/11. S obzirom da je po zapriječenoj kazni čl. 120. st. 1. OKZ RH blaži za počinitelja, sud je taj zakon i primijenio.

95. Odlučujući o kazneno-pravnoj sankciji protiv I-opt. BH, II-opt. FH i III-opt. PH sud je cijenio stupanj kazneno-pravne odgovornosti, težinu nastale štetne posljedice, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, svrhu kažnjavanja iz čl. 31. OKZ RH kao i opću svrhu izricanja kazneno- pravnih sankcija iz čl. 4. st. 2. OKZ RH.

96. Od olakotnih okolnosti na strani I-opt. BH sud je cijenio dosadašnju neosuđivanost, količinu kriminalne djelatnosti optuženika (jedna žrtva) i proizašle posljedice, da je riječ o osobi visoke životne dobi (star 72 godine) te zaključio da se radi o osobito olakotnim okolnostima iz čl. 38. st. 2. OKZ RH i da se ublažavanjem kazne ispod zakonskog minimuma može ostvariti svrha kažnjavanja (minimum kazne je 5 godina), te I-opt. AH osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Vijeće smatra da će se navedenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 31. OKZ RH (tzv. generalna i specijalna prevencija), a u okviru opće svrhe izricanja kazneno- pravnih sankcija iz čl. 4. st. 2. OKZ RH.

97. Od olakotnih okolnosti na strani II-opt. FH sud je cijenio dosadašnju neosuđivanost, količinu kriminalne djelatnosti optuženika (jedna žrtva) i proizašle posljedice, kao i stariju životnu dob u vrijeme vođenja postupka (63 godine) te zaključio da se radi o osobito olakotnim okolnostima iz čl. 38. st. 2. OKZ RH i da se ublažavanjem kazne ispod zakonskog minimuma može ostvariti svrha kažnjavanja (minimum kazne je 5 godina), te II-opt. FH osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Vijeće smatra da će se navedenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 31. OKZ RH (tzv. generalna i specijalna prevencija), a u okviru opće svrhe izricanja kazneno-pravnih sankcija iz čl. 4. st. 2. OKZ RH.

98. Od olakotnih okolnosti na strani III-opt. PH sud je cijenio dosadašnju neosuđivanost, količinu kriminalne djelatnosti optuženika (jedna žrtva) i proizašle posljedice, mlađu životnu dob u vrijeme počinjenja djela (21 godinu) te da isti unatoč sadašnjih 54 godine ima dosta zdravstvenih problema (imao četiri moždana udara, u pripremi za transplantaciju srca, ima ugrađen bypass, dijabetes, ne može hodati te zaključio da se radi o osobito olakotnim okolnostima iz čl. 38. st. 2. OKZ RH i da se ublažavanjem kazne ispod zakonskog minimuma može ostvariti svrha kažnjavanja (minimum kazne je 5 godina), te III-opt. PH osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci. Vijeće smatra da će se navedenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 31. OKZ RH (tzv. generalna i specijalna prevencija), a u okviru opće svrhe izricanja kazneno-pravnih sankcija iz čl. 4. st. 2. OKZ RH.

99. Od otegotnih okolnosti na strani I-III optuženika sud nije našao ništa odlučujuće.

100. Na temelju čl. 45. st. 1. OKZ RH I-opt. BH, II-opt. FH i III- opt. PH, svakom ponaosob, u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. siječnja 2021. do 15. srpnja 2021.

101. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ošt. ČH s imovinsko-pravnim zahtjevom upućuje se na parnicu.

102. Na temelju čl. 145. st. 1. ZKP/08 u vezi sa čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08, I-opt. BH, II-opt. FH i III-opt. PH, svaki ponaosob, oslobađaju se obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. ZKP/08, dok se isti obvezuju, svaki ponaosob, na plaćanje paušalne svote u iznosu od 200,00 eura (slovima: dvjestotineeura) u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Prilikom donošenja ovakve odluke, sud je imao u vidu da je II-opt. FH nezaposlen, a I- opt. BH i III-opt. PH umirovljenici s niskim primanjima (BH s mjesečnim primanjima oko 2.000,00 kn odnosno 265,45 eura, a PH s mjesečnim primanjima od 1.100,00 kn odnosno 146,00 eura).

U odnosu na oslobađajući dio presude:

103. Što se tiče oslobađajućeg dijela presude u odnosu na ratne zarobljenike EH i LH, po ocjeni ovog vijeća, rezultati provedenog dokaznog postupka ne ukazuju na zaključak da su I-opt. BH i III-opt. PH, na način kako se terete, kršeći pravila međunarodnog prava, mučili i nečovječno postupali prema ratnim zarobljenicima, odnosno počinili kazneno djelo na način kako se terete zbog čega ih je sud, uslijed nedostatka dokaza, temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP oslobodio optužbe.

104. Naime, EH, između ostalog, navodi da je u zatvoru u [adresa] bio jedan dan i prespavali su jednu noć. Iza u zatvoru u [adresa], od ĐH je čuo da je u zatvoru u [adresa] PH ... "onaj koji ga je ošamario dok je bio u zatvoru u [adresa]...". On sam govori da su ih u zatvoru u [adresa] čuvali čuvari BO i ZO, te je BO bio jako strog, ispitivao ga da li je špijun, zašto je došao da ga oni hrane... Njih dvojica su ga istovremeno tukli po leđima i rukama s obje strane dok nije pao u nesvijest. Udarali su ga pendrekom po leđima.

105. VO, skrbnik i ujak EH, navodi da je EH bio najprije zarobljen u Borovu Selu i tu su ga najviše tukli. Sjeća se da je spominjao i nekog LO i BO. Kad je prebačen u Beli Manastir, isto su ga tukli, ali manje.

106. LH navodi kad je zarobljen da su ih najprije odveli u policijsku stanicu u [adresa]. Tu su bili sat vremena, pa u privatnoj kući nekog KL gdje je bilo malo dvorište. Kuća je bila na kat i tu su napravili, kako oni kažu "zatvor za LF". Tu je bio taj krupni BO kojem je gledao u oči i koji mu je sjedio na koljenima da ne može mrdati. Tu je bila ta treća osoba čijeg se imena i prezimena ne može više sjetiti, ali ga je udarao palicom po tabanima. Tu je bio i BH koji mu se nalazio iza leđa. Udario ga je i on šakom. Možda je u pitanju i nešto drugo, ali možete misliti kakve boli trpi jedan čovjek, kada ga udaraju palicom po izuvenim stopalima, tako da se ne može očitovati da li ga je BH udarao samo šakom, od boli koju je trpio.

107. Nije sporno da su LH i EH bili zlostavljani. ČH navodi da je vidio... "nakon vraćanja, kako izgleda LH (bio je dijete, 16,5 godina) i EH. Bili su pretučeni i preplašeni. Nisu znali ni kako se zovu kad su ih vratili. I NH navodi... "sa jednog takvog ispitivanja vratili su pretučenog LH i osobu prezimena EH. O tome se nije govorilo.

108. Sporno je da li su im te ozljede nanijeli I-opt. BH i III-opt. PH na način pobliže opisan pod toč. II/ optužnice. Uslijed nedostatka dokaza donijeta je oslobađajuća presuda u odnosu na toč. II/. Naime, kriminalna količina nije dostatna da bi se radilo o kaznenom djelu koje im se stavlja na teret jer se radi "o jednom udarcu straga i jednom šamaru".

109. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 ošt. EH i ošt. LH sa svojim imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni su na parnicu.

110. S obzirom da je u odnosu na I-opt. BH i III-opt. PH u odnosu na ovo kazneno djelo (izreka presude pod II/) donesena oslobađajuća presuda, glede troškova kaznenog postupka odlučeno je temeljem zakonskih propisa kao u izreci presude, te navedeni padaju na teret proračunskih sredstava.

Osijek, 17. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća - sutkinja Zdenka Leko

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke i branitelji imaju pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u 4 istovjetna primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Dostaviti:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KO-DO-11/2021

2. I-opt. BH, [adresa]

3. Branitelj I-opt., VH, odvjetnik iz [adresa]

4. II-opt. FH, [adresa]

5. Branitelj II-opt., GH, odvjetnik iz [adresa]

6. III-opt. PH, [adresa] Republike 15

7. Branitelj III-opt., TH, odvjetnik iz [adresa]

8. Branitelj III-opt., ĆH, odvjetnik iz [adresa]

9. ošt. ČH, [adresa]

10. ošt. EH, [adresa]

11. ošt. LH, [adresa], UĆ str. 19, Njemačka