Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-565/2024-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LV, zbog kaznenih djela iz članka 158. stavka 5. u svezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Poli od 25. studenoga 2024. broj Kov-22/2024. (Kov-35/2024.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog LV kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Poli od 25. studenoga 2024. broj Kov-22/2024. (Kov-35/2024.), nakon podignute optužnice protiv okrivljenog LV, zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.- dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., a koji se računa od uhićenja 27. veljače 2024.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni LV po braniteljici, odvjetnici Mariji Budimir, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. povezane s povredom prava na slobodu iz članka 22. i članka 16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav), te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor te okrivljenika pusti na slobodu te istodobno odredi mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. i 11. ZKP/08.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne i neproturječne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.

5.1. Nije u pravu žalitelj kada žaleći se na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., očigledno smjerajući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. ističući da je okrivljeniku povrijeđeno ustavno pravo na slobodu zajamčeno člankom 16. i 22. Ustava, i to iz razloga o kojima će u nastavnom dijelu rješenja biti više riječi.

5.2. Nadalje, suprotno žalbenom navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio postojanje temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, koja proizlazi iz pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica (točka 8. pobijanog rješenja), a koje dokaze je prvostupanjski sud naveo u pobijanom rješenju, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li okrivljenik uistinu i počinitelj terećenih kaznenih djela, donijeti raspravno vijeće po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena. U odnosu na okolnosti koje žalitelj iznosi u žalbi, vezano za njegovo viđenje i analizu rezultata istrage o kojima ovisi osnovana sumnja posebice s osvrtom na rezultate informatičkog vještačenja, skreće se pozornost žalitelju da, i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, isto tako nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već je ocjena dokaza u nadležnosti raspravnog vijeća koje će donijeti odluku nakon brižljive i savjesne ocjene dokaza u kontradiktorno provedenom postupku.

6. Prije svega, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani istog, neovisno o tome što je kazneno i prekršajno neosuđivana osoba (list 2-3 spisa), i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a ista se nedvojbeno temelji na činjenici da se okrivljeniku u ovom postupku stavlja na teret da je u dugom vremenskom razdoblju počinio više kaznenih djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina, od kojih pet kaznenih djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 6. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., na štetu žrtve tadašnjeg djeteta NV s čime je započeo kada je imala svega 11 godina iskorištavajući okolnost povjerenje njezinih roditelja, i da je, prema opisu iz optužnice, iskazao iznimnu upornost i odlučnost u protupravnom postupanju, a stoga i visok stupanj kriminalne volje. Kada se na navedeno nadoveže i da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je posjedovao velik broj fotografija koje prikazuju dječju pornografiju, to i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve navedene okolnosti ukazuju da u konkretnom slučaju postoji opravdana i predvidiva opasnost da bi okrivljenik puštanjem na slobodu mogao ponoviti istovrsno kazneno djelo.

7. Stoga je sud prvog stupnja i prema ocjeni drugostupanjskog suda s pravom isključio primjenu mjera opreza, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje blaže mjere.

7.1. Naime, sama okolnost da je okrivljenik osnovano sumnjiv za kaznena djela spolne zlouporabe djeteta, kao i posjedovanje dječje pornografije koja prikazuje nepoznato djecu u seksualno eksplicitnom ponašanju, navodi na zaključak da okrivljenik ima razvijenu sklonost prema spolnom uznemiravanju djece, tako da opisana opasnost postoji u odnosu na drugu djecu-potencijalne žrtve s kojom sasvim sigurno ima mogućnost dolaziti svakodnevno u kontakt, tako da predložene mjere opreza ne predstavljaju adekvatnu garanciju za uspješnu prevenciju navedene opasnosti.

8. U odnosu na žalbene navode kojima se upire na povredu načela razmjernosti drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

9. U odnosu na pitanje dinamičkog principa kojeg sadržajno problematizira okrivljenik navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "jačih" i kvalitetnijih razloga za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, napominje se da je prvostupanjski sud i u ovom dijelu dao valjane i dostatne razloge, te i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske protek vremena od lišenja slobode žalitelja 27. veljače 2024. do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja, jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena.

10. Protivno žalbenim navodima okrivljenika, koje potkrepljuje praksom Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih ili konvencijskih prava okrivljenika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu, a slijedom čega po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije došlo niti do povrede prava na slobodu.

11. Isto tako, protivno opetovanim žalbenim navodima nije došlo do povrede načela presumpcije nevinosti za koju okrivljenik smatra da mu ju je prvostupanjski sud povrijedio jer je kao razlog produljenja istražnog zatvora uzeo u obzir težinu optužbi protiv njega jer iz cjelokupnog prvostupanjskog rješenja jasno proizlazi da se o počinjenju predmetnih kaznenih djela govori isključivo na razini osnovane sumnje, a nikako izvjesnosti da su ta djela počinjena.

12. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda okrivljenika kojim ističe svoju dužnost skrbi o maloljetnoj djeci, a još manje žalbenim navodom o svojoj srednjoj životnoj dobi i postojećoj slabovidnosti.

13. Nadalje, pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu dovedeni u pitanje niti žalbenim navodom okrivljenika kojim ističe da nije bilo drugih prijava za njegovo neprimjereno ponašanje u odnosu na drugu djecu.

14. Slijedom svega navedenoga, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović