Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-561/2024-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CM, zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 4. u vezi s člankom 37. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 14. studenoga 2024. broj Kov-30/2024-10 (Kov- 29/2024.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog CM kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 14. studenoga 2024. broj Kov-30/2024-10 (Kov-29/2024.), nakon podignute optužnice, protiv okrivljenog CM, zbog više kaznenih djela pokušaja poticanja na teško ubojstvo iz članka 111. točka 4. u vezi s člankom 37. stavka 2. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. i člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog CM.

1.1. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja okrivljeniku je na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode računajući od 29. svibnja 2024. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni ŠM po branitelju, odvjetniku Andreju Bašoviću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu te preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor protiv okrivljenika, a podredno da se okrivljeniku istražni zatvor zamijeni mjerom opreza i istog pusti da se u daljnjem tijeku postupka brani se sa slobode, kao i po braniteljici, odvjetnici Mariji Budimir, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. povezan s nepravilnom primjenom odredbi članka 123. stavka 1. točke 3. i članka 4. ZKP/08., s prijedlogom da se žalba prihvati i preinači pobijano rješenje i okrivljenik pusti na slobodu uz istodobno određivanje mjera opreza, te po braniteljici, odvjetnici Jovani Puhalo, zbog povrede prava na slobodu iz članka 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.

– pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencije) povezanog s povredom načela razmjernosti iz članka 4. ZKP/08., te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. S obzirom da se žalbe međusobno sadržajno nadopunjuju bit će razmatrane kao jedna žalba.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne i neproturječne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama u vidu mjera opreza i istražnog zatvora u domu. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi, a kojima žalitelj očigledno smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ističući da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti postojanje posebnih pretpostavki za primjenu istražnog zatvora iz članka 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08.

5.1. Nije u pravu žalitelj kada žaleći se na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., ističe da je prvostupanjski sud pri donošenju pobijanog rješenja nepravilno primijenio odredbu članka 123. stavka 1. točke 3. i članka 4. ZKP/08., i to iz razloga o kojima će u nastavnom dijelu rješenja biti više riječi.

5.2. Isto tako, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio iz čega proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela i to iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ako optužnica bude potvrđena, pa će tako odlučivati i o pravnoj kvalifikaciji kaznenih djela, kao i o pobudama za počinjenje istih. Stoga je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost rješenja i žalbeni navod kojim se polemizira s vjerodostojnošću iskaza u istrazi ispitanih svjedoka.

6. Nadalje, protivno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako na strani okrivljenika postoji predvidiva i realna opasnost da će on, boravkom na slobodi, ponoviti isto tako teško ili slično kazneno djelo. Taj svoj zaključak prvostupanjski sud ispravno temelji na okolnostima pod kojima su počinjena terećena kaznena djela, ali i motivu počinjenja istih, iz čega proizlazi izrazita upornost, drskost i naglašena znatna količina kriminalne volje za počinjenjem kaznenih djela koje se ogledaju u traženju i planiranju realizacije usmrćenja čak triju osoba preko angažiranih izvršitelja. Kada se, uz to, uzme u obzir i da je protiv okrivljenika u tijeku i drugi kazneni postupak zbog kaznenih djela prijetnje i protupravne naplate, onda je u pravu prvostupanjski sud kada utvrđuje da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

6.1. Kraj ovakvog stanja stvari dosadašnja neosuđivanost okrivljenika zbog kaznenih djela je samo jedna od okolnosti koja se cijeni prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora, no ista zbog gore navedenih razloga u konkretnom slučaju nije odlučna.

7. Okrivljenik u svojoj žalbi predlaže da mu sud umjesto istražnog zatvora odredi blaže mjere jer bi se, po njegovom mišljenju, na taj način ostvarila ista svrha pa da stoga nije potrebno posezanje za najtežom mjerom lišavanja slobode. Međutim, prvostupanjski je sud osnovano isključio u konkretnom slučaju primjenu blažih mjera jer značaj i kvaliteta okolnosti zbog kojih je okrivljeniku produljen istražni zatvor ne ukazuje da bi te mjere bile dostatne za postizanje iste svrhe kao mjera istražnog zatvora, a obzirom na iskazanu izrazitu upornost prilikom počinjenja kaznenih djela za koja se optužnicom tereti. Slijedom navedenog, a protivno žalbenom navodu okrivljenika prvostupanjski sud je ispravno primijenio odredbu članka 4. ZKP/08., te u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja valjano ocijenio da je mjera ograničenja slobode razmjerna naravi potrebe za ograničenjem slobode pojedinca.

7.1. Isto tako, žalitelj u svojoj žalbi posebice naglašava svoje izrazito teško narušeno zdravstveno stanje potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom u spisu navodeći da prvostupanjski sud isto nije cijenio u dovoljnoj mjeri, čime nastoji opravdati primjenu mjere istražnog zatvora u domu iz članka 119. ZKP/08. Protivno navedenom, prvostupanjski sud je cijenio sve okolnosti o kojima ovisi primjena mjere istražnog zatvora u konkretnom slučaju, a isto tako i zdravstveno stanje okrivljenika (točka 12. pobijanog rješenja) koje s obzirom na utvrđene okolnosti ne umanjuje opasnost od ponavljanja kaznenih djela, a isto ga očigledno nije omelo u protupravnom postupanju. Ocjena je i ovog drugostupanjskog suda kako svu potrebnu medicinsku skrb okrivljenik može dobiti u okviru zdravstvenog sustava, a po potrebi i izvan njega.

8. Protivno žalbenim navodima okrivljenika, koje potkrepljuje praksom Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih ili konvencijskih prava okrivljenika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu, a slijedom čega po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije došlo niti do povrede prava na slobodu.

9. Isto tako, protivno žalbenim navodima nije došlo do povrede načela presumpcije nevinosti za koju okrivljenik smatra da mu ju je prvostupanjski sud povrijedio jer je kao razlog produljenja istražnog zatvora uzeo u obzir okolnost da se protiv njega trenutno vode drugi kazneni postupci jer iz cjelokupnog prvostupanjskog rješenja jasno proizlazi da se o počinjenju predmetnih kaznenih djela govori isključivo na razini osnovane sumnje, a nikako izvjesnosti da su ta djela počinjena.

10. Nadalje, pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu dovedeni u pitanje niti žalbenim navodom okrivljenika kojim ističe da u petomjesečnom periodu od dovršenja kaznenih djela za koja se prema optužnici tereti do trenutka uhićenja nije činio nikakva kaznena djela, jer ta činjenica ne umanjuje opasnost od ponavljanja kaznenih djela.

11. U odnosu na pitanje tzv. dinamičkog principa kojeg se žalbom sadržajno problematizira navodeći da razlozi koji opravdavaju navedenu mjeru moraju biti sve "jači" i kvalitetniji, napominje se da protek vremena od lišenja slobode žalitelja do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog samog proteka vremena.

12. Također, nije u pravu žalitelj kada upiru na povredu načela razmjernosti iz članka 122. ZKP/08. posebice naglašavajući da se boravak u istražnom zatvoru pretvara u izdržavanje kazne, uzimajući u obzir razmjer između težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, kazne koje se prema podacima kojima sud raspolaže mogu očekivati i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

13. Konačno, u potpunosti je promašen žalbeni navod da je u ovom postupku povrijeđeno i načelo "ne bis in idem" jer do navedenog može doći samo u slučaju pravomoćno presuđene iste stvari, a što u konkretnom nije slučaj.

14. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb,17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović