Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-568/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LL, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Kov-27/2024. od 11. studenog 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog LL kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kov-27/2024. od 11. studenog 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog LL zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) te je određeno da istražni zatvor po tom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, s time da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni LL po branitelju, odvjetniku Karlu Suriću, ne navodeći žalbenu osnovu s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, podredno da se istražni zatvor zamijeni jednom ili više mjera opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog LL iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
6. Osnovana sumnja da je okrivljeni LL počinio kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to, kako materijalnih, tako i personalnih dokaza koje je prvostupanjski sud naveo u pobijanom rješenju. Time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. Stoga, u žalbi iznesena vlastita analiza i osobna ocjena pojedinih dokaza nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru jer prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u pitanje vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage izvedenih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, zadatak raspravnog vijeća, u slučaju da optužnica bude potvrđena.
6.1. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je pobijano rješenje paušalno obzirom da se nekritički nabrajaju izvedeni dokazi, budući da bi iznošenjem sadržaja svih provedenih dokaza i njihovim razmatranjem prvostupanjski sud već ulazio u pitanje njihove vjerodostojnosti i prihvatljivosti kao i utvrđivanje činjenica što nije njegova zadaća u ovom stadiju postupka.
7. Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na činjenici da se okrivljenik pojavljuje kao osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., koje je počinio uporabom noža zadavši oštećeniku osobito teške tjelesne ozljede u vidu jedne rezne rane i tri ubodne rane u predjelu trupa i leđa, što ukazuje na njegovu upornost u protupravnom djelovanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Povrh navedenog, okrivljenik je ranije osuđivan zbog istih i istovrsnih kaznenih djela, sve s elementima nasilja. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da ove okolnosti, u međusobnoj povezanosti, upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
8. Kraj takvog stanja stvari i zbog visoke razine iteracijske opasnosti za sada se, u žalbi predložene mjere opreza ne ukazuju kao adekvatan supstitut lišenju slobode okrivljenika.
9. Protivno žalbenim navodima okrivljenika, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
10. Žalitelju se također ističe da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavka 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
11. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
