REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-7883/2019-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužitelja VR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnica Ana Galoši Comisso iz Zagreba protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69 koju zastupa odvjetničko društvo Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, Ilica 1/A nakon javne glavne rasprave zaključene dana 8. studenog 2024. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Ane Galoši Comisso i punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice CR, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 17. prosinca 2024. godine

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 538-50-4196483 sklopljenom između tužitelja i tuženika dana 19.06.2007.g u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, te ugovaranja jednokratne naknade za obradu kredita, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:

-članak 1. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi:"Iznos kredita: Kunska protuvrijednost CHF 22.597,41 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita"

-članak 2. Ugovora o kreditu , u dijelu koji glasi:"Kamatna stopa: Redovna kamata 5,55% godišnje, promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

-članak 3. Ugovora o kreditu , u dijelu koji glasi:"Naknada 3,30% od iznosa kredita jednokratna,naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."

-članak 7. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Način otplate: Iznos kredita iz točke 1. otplaćuje se na slijedeći način: a) dio glavnice u iznosu od CHF 16.718,13 otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem

Posl. broj: P-7883/2019-51

tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...b) preostali dio glavnice kredita u iznosu CHF 5.879,28 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF.."

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIJA d.d. OIB:53056966535 isplatiti tužitelju VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime jednostrane promjene kamatne, novčani iznos od 1.181,88 € sa zakonskim zateznim kamatama, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana

tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku na pojedine iznose po dospijeću pa do isplate kako slijedi:

10.76 € sa zzk od 14.12.2007. pa do isplate

10.65 € sa zzk od 14.01.2008. pa do isplate

10.77 € sa zzk od 14.02.2008. pa do isplate

10.81 € sa zzk od 14.03.2008. pa do isplate

10.93 € sa zzk od 14.04.2008. pa do isplate

10.59 € sa zzk od 14.05.2008. pa do isplate

15.06 € sa zzk od 16.06.2008. pa do isplate

15.15 € sa zzk od 14.07.2008. pa do isplate

14.79 € sa zzk od 14.08.2008. pa do isplate

14.69 € sa zzk od 15.09.2008. pa do isplate

14.76 € sa zzk od 14.10.2008. pa do isplate

15.84 € sa zzk od 14.11.2008. pa do isplate

14.94 € sa zzk od 15.12.2008. pa do isplate

15.83 € sa zzk od 14.01.2009. pa do isplate

15.87 € sa zzk od 16.02.2009. pa do isplate

15.82 € sa zzk od 16.03.2009. pa do isplate

23.40 € sa zzk od 14.05.2009. pa do isplate

23.26 € sa zzk od 14.05.2009. pa do isplate

22.67 € sa zzk od 20.05.2009. pa do isplate

22.18 € sa zzk od 15.06.2009. pa do isplate

22.08 € sa zzk od 21.08.2009. pa do isplate

22.07 € sa zzk od 14.10.2009. pa do isplate

21.87 € sa zzk od 28.10.2009. pa do isplate

21.53 € sa zzk od 31.10.2009. pa do isplate

Posl. broj: P-7883/2019-51

21.64 € sa zzk od 30.11.2009. pa do isplate

21.69 € sa zzk od 14.01.2010. pa do isplate

21.82 € sa zzk od 16.02.2010. pa do isplate

21.55 € sa zzk od 16.03.2010. pa do isplate

21.79 € sa zzk od 16.04.2010. pa do isplate

21.50 € sa zzk od 17.05.2010. pa do isplate

21.45 € sa zzk od 16.06.2010. pa do isplate

22.62 € sa zzk od 16.07.2010. pa do isplate

22.11 € sa zzk od 16.08.2010. pa do isplate

22.73 € sa zzk od 16.09.2010. pa do isplate

22.20 € sa zzk od 30.09.2010. pa do isplate

21.50 € sa zzk od 31.10.2010. pa do isplate

22.22 € sa zzk od 30.11.2010. pa do isplate

23.19 € sa zzk od 31.12.2010. pa do isplate

22.06 € sa zzk od 31.01.2011. pa do isplate

22.10 € sa zzk od 28.02.2011. pa do isplate

21.46 € sa zzk od 31.03.2011. pa do isplate

21.26 € sa zzk od 30.04.2011. pa do isplate

22.52 € sa zzk od 31.05.2011. pa do isplate

22.37 € sa zzk od 15.07.2011. pa do isplate

20.78 € sa zzk od 16.08.2011. pa do isplate

19.93 € sa zzk od 31.08.2011. pa do isplate

19.04 € sa zzk od 30.09.2011. pa do isplate

11.86 € sa zzk od 31.10.2011. pa do isplate

11.65 € sa zzk od 30.11.2011. pa do isplate

11.64 € sa zzk od 31.12.2011. pa do isplate

11.60 € sa zzk od 31.01.2012. pa do isplate

11.43 € sa zzk od 29.02.2012. pa do isplate

11.13 € sa zzk od 31.03.2012. pa do isplate

11.00 € sa zzk od 30.04.2012. pa do isplate

10.84 € sa zzk od 31.05.2012. pa do isplate

10.57 € sa zzk od 30.06.2012. pa do isplate

10.38 € sa zzk od 31.07.2012. pa do isplate

10.13 € sa zzk od 31.08.2012. pa do isplate

9.81 € sa zzk od 30.09.2012. pa do isplate

9.71 € sa zzk od 31.10.2012. pa do isplate

9.56 € sa zzk od 30.11.2012. pa do isplate

9.32 € sa zzk od 31.12.2012. pa do isplate

8.89 € sa zzk od 31.01.2013. pa do isplate

8.86 € sa zzk od 28.02.2013. pa do isplate

8.65 € sa zzk od 31.03.2013. pa do isplate

8.37 € sa zzk od 30.04.2013. pa do isplate

7.95 € sa zzk od 31.05.2013. pa do isplate

7.73 € sa zzk od 30.06.2013. pa do isplate

7.56 € sa zzk od 31.07.2013. pa do isplate

7.40 € sa zzk od 31.08.2013. pa do isplate

7.27 € sa zzk od 30.09.2013. pa do isplate

6.99 € sa zzk od 31.10.2013. pa do isplate

6.80 € sa zzk od 30.11.2013. pa do isplate

6.59 € sa zzk od 31.12.2013. pa do isplate

Posl. broj: P-7883/2019-51

6.37 € sa zzk od 31.01.2014. pa do isplate

6.17 € sa zzk od 28.02.2014. pa do isplate

5.91 € sa zzk od 31.03.2014. pa do isplate

5.62 € sa zzk od 30.04.2014. pa do isplate

5.36 € sa zzk od 31.05.2014. pa do isplate

2.89 € sa zzk od 17.06.2014. pa do isplate

sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIJA d.d. OIB:53056966535 isplatiti tužitelju VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime promjene valute, novčani iznos od 4,232.48 € sa zakonskim zateznim kamatama, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih

za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku na pojedine iznose po dospijeću pa do isplate kako slijedi:

1.98 € sa zzk od 14.04.2008. pa do isplate

10.03 € sa zzk od 14.11.2008. pa do isplate

1.56 € sa zzk od 15.12.2008. pa do isplate

12.35 € sa zzk od 14.01.2009. pa do isplate

14.01 € sa zzk od 16.02.2009 pa do isplate

14.77 € sa zzk od 16.03.2009. pa do isplate

12.54 € sa zzk od 14.05.2009. pa do isplate

12.95 € sa zzk od 14.05.2009. pa do isplate

9.83 € sa zzk od 20.05.2009. pa do isplate

7.54 € sa zzk od 15.06.2009. pa do isplate

8.16 € sa zzk od 21.08.2009. pa do isplate

9.39 € sa zzk od 14.10.2009. pa do isplate

9.29 € sa zzk od 28.10.2009. pa do isplate

8.07 € sa zzk od 31.10.2009. pa do isplate

10.39 € sa zzk od 30.11.2009. pa do isplate

12.26 € sa zzk od 14.01.2010. pa do isplate

14.93 € sa zzk od 16.02.2010. pa do isplate

14.34 € sa zzk od 16.03.2010. pa do isplate

17.95 € sa zzk od 16.04.2010. pa do isplate

17.29 € sa zzk od 17.05.2010. pa do isplate

Posl. broj: P-7883/2019-51

18.65 € sa zzk od 16.06.2010. pa do isplate

30.24 € sa zzk od 16.07.2010. pa do isplate

27.89 € sa zzk od 16.08.2010. pa do isplate

35.22 € sa zzk od 16.09.2010. pa do isplate

32.74 € sa zzk od 30.09.2010. pa do isplate

28.72 € sa zzk od 31.10.2010. pa do isplate

37.34 € sa zzk od 30.11.2010. pa do isplate

48.32 € sa zzk od 31.12.2010. pa do isplate

40.63 € sa zzk od 31.01.2011. pa do isplate

43.41 € sa zzk od 28.02.2011. pa do isplate

39.99 € sa zzk od 31.03.2011. pa do isplate

40.67 € sa zzk od 30.04.2011. pa do isplate

55.48 € sa zzk od 31.05.2011. pa do isplate

57.00 € sa zzk od 15.07.2011. pa do isplate

69.64 € sa zzk od 16.08.2011. pa do isplate

63.35 € sa zzk od 31.08.2011. pa do isplate

56.44 € sa zzk od 30.09.2011. pa do isplate

56.20 € sa zzk od 31.10.2011. pa do isplate

55.70 € sa zzk od 30.11.2011. pa do isplate

59.12 € sa zzk od 31.12.2011. pa do isplate

62.11 € sa zzk od 31.01.2012. pa do isplate

62.56 € sa zzk od 29.02.2012. pa do isplate

60.58 € sa zzk od 31.03.2012. pa do isplate

62.01 € sa zzk od 30.04.2012. pa do isplate

63.00 € sa zzk od 31.05.2012. pa do isplate

61.47 € sa zzk od 30.06.2012. pa do isplate

61.95 € sa zzk od 31.07.2012. pa do isplate

60.81 € sa zzk od 31.08.2012. pa do isplate

58.28 € sa zzk od 30.09.2012. pa do isplate

61.09 € sa zzk od 31.10.2012. pa do isplate

62.47 € sa zzk od 30.11.2012. pa do isplate

61.60 € sa zzk od 31.12.2012. pa do isplate

56.45 € sa zzk od 31.01.2013. pa do isplate

60.93 € sa zzk od 28.02.2013. pa do isplate

61.38 € sa zzk od 31.03.2013. pa do isplate

59.70 € sa zzk od 30.04.2013. pa do isplate

54.34 € sa zzk od 31.05.2013. pa do isplate

54.26 € sa zzk od 30.06.2013. pa do isplate

55.64 € sa zzk od 31.07.2013. pa do isplate

57.84 € sa zzk od 31.08.2013. pa do isplate

60.86 € sa zzk od 30.09.2013. pa do isplate

59.39 € sa zzk od 31.10.2013. pa do isplate

60.54 € sa zzk od 30.11.2013. pa do isplate

61.83 € sa zzk od 31.12.2013. pa do isplate

62.66 € sa zzk od 31.01.2014. pa do isplate

64.35 € sa zzk od 28.02.2014. pa do isplate

63.89 € sa zzk od 31.03.2014. pa do isplate

62.16 € sa zzk od 30.04.2014. pa do isplate

61.65 € sa zzk od 31.05.2014. pa do isplate 1,360.32 € sa zzk od 17.06.2014. pa do isplate

Posl. broj: P-7883/2019-51

sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.229,45 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2024. godine do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 19.6.2007. g. sklopio ugovor o kreditu broj 538-50-4196483 u iznosu kunske protuvrijednosti od 22.597,41 CHF s redovnom kamatnom stopom od 5,55% godišnje promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika s rokom otplate od 84 mjeseca. Odredbe i o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i o vraćanju kredita u CHF su ništetne i nepoštene. Između ostalog jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo. Presudom VTS RH broj Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. g. je presuđeno da se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013. g. te navedena kolektivna presuda vrijedi i u ovom predmetu. Tužitelj je u tužbi istaknuo i deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti članka 1., 2. i 7. ugovora o kreditu, kao i dva kondemnatorna tužbena zahtjeva na isplatu time da je naveo da će visinu u iznosu odrediti nakon financijskog vještačenja. Podneskom od 5. srpnja 2024. g., nakon primitka nalaza i mišljenja, a i nakon promjene službene valute u RH, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, što se ima smatrati preinakom tužbe, te je istaknuo deklaratorni tužbeni zahtjev utvrđenjem navedenih ugovornih odredbi i to točke 1., 2. i 7. ništavima i na temelju istoga postavio i dva kondemnatorna tužbena zahtjeva sve kako je navedeno u izreci ove presude. Navedenoj preinaci tužbe se tuženik protivio, međutim, sud je dopustio preinaku tužbe na temelju članka 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 – 153/23) jer smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i to kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine te ističe prigovor zastare. Ističe kako sud nije vezan za utvrđenja iz kolektivne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. Mišljenja je da je na snazi tada bio Zakon o zaštiti potrošača (ZZP/03) koji nije poznavao takvu vrstu tužbe. Nadalje, tužitelj potražuje stečeno bez osnove a ne naknadu štete. Odredba o promjenjivosti kamatne stope nije ništetna. Tuženik ističe da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo, a odredba je jasna, lako uočljiva i lako razumljiva, te se ne radi o zabranjenoj odredbi. Nadalje, kada bi stalno vrijedila početna kamatna stopa, radilo bi se o kreditu s fiksnom kamatnom stopom. Tijekom postupka ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da tužitelj nije osobno uplaćivao rate kredita. Također, nisu ispunjene niti pretpostavke za stjecanje bez osnove te predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Prema odredbi članka 502.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno, i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za

Posl. broj: P-7883/2019-51

zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Prema odredbi stavka 2. ovog članka interesi iz stavka 1. mogu biti interesi koji se tiču čovjekova okoliša i životne sredine, zatim moralni, etički, potrošački, antidiskriminacijski i drugi interesi, koji su zakonski zajamčeni i koji moraju biti teže povrijeđeni ili ozbiljno ugroženi djelatnošću, odnosno općenito postupanjem osobe protiv koje se tužba podnosi.

5. U ovom predmetu pravno su relevantne: pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, presuda Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž.7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, potom Odluka Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, Rev-2245/17, Rev-221/18 od 3. rujna 2019. godine, Rev-18/18 od 26. svibnja 2020. i Rev-2868/18. U odnosu na pravo Suda Europske unije mjerodavne su: Odluke C-26/13 od 30. travnja 2014. godine, C-51/17 od 20. rujna 2018. g. i C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: ugovor o kreditu (list 6-10), promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 1.4.2007. do 30.6.2007. g. (list 27-28), tržišne parametre (list 29), otplatni plan (list 62-71), arhivu tečaja po valutama (list 72), izrađen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darfin d.o.o. (list 96-110), prijepis knjigovodstvene kartice (list 192-1969, potvrdu RBA (list 197), a izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka javnog bilježnika Dubravke Filipović Kovačić.

7. Predmet spora u ovom predmetu su deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništavim točaka 1., 2. i 7. ugovora o kreditu i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu i to zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnoj valutnoj klauzuli i na isplatu zbog ništetnih ugovornih odredbi. Zahtjevi za isplatu, odnosno povrat stečenog novčanog iznosa bez pravne osnove, na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o vezivanju valutne klauzule uz tečaj švicarskog franka i promjenjivoj kamatnoj stopi uređeni su nakon nalaza i mišljenja financijskog vještaka, što se kako je već ranije navedeno, ima smatrati preinakom tužbe koju je sud dopustio i odlučio kao u izreci rješenja na temelju čl. 190. st. 3. ZPP-a jer je istu smatrao svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Prema odredbi članka 186. stavka 3. ZPP-a, sud će po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.

10. Stranke u postupku ne osporavaju da su sklopile ugovor o kreditu broj 538-50- 4196483 koji je javnobilježnički potvrđen, odnosno koji je solemniziran od strane javnog bilježnika RR iz [adresa] pod brojem OV-14803/07 dana 20. lipnja 2007. godine kojim je tužitelju odobren kredit od 22.597,41 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita u svrhu kupnje novog automobila na 84 mjesečna anuiteta.

11. Radi utvrđenja da li je tužitelj postupao s pažnjom prosječnog potrošača sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja. U svojem iskazu tužitelj je naveo da je predmetni ugovor zaključio radi kupnje novog automobila marke Škoda Romster a kad ga je kupio već je bio otišao u mirovinu. Osobno vozilo je koristio za osobne potrebe i još uvijek ga koristi a nema u vlasništvu ni obrt niti trgovačko društvo. Predmetni ugovor su mu predočili u Auto kući "Autocentar Pepa" u [adresa] a s djelatnicima autosalona nije pregovarao o odredbama ugovora niti su mu ih oni detaljnije objašnjavali, ključna stvar je bila da rata kredita pokriva 1/3 njegove mirovine što je i tako bilo. Ne sjeća se da bi

Posl. broj: P-7883/2019-51

mu javni bilježnik kod solemnizacije objašnjavao bilo koju odredbu ugovora a misli da je predmetni ugovor odnio natrag u banku pa potom u autocentar tako da nije imao nikakvog doticaja s djelatnicima banke.

12. Sud je također zamolbenim putem saslušao i svjedoka RR, javnog bilježnika, koje je iskazala da se postupak solemnizacije ugovora o kreditu provodi u zakazanom terminu kod javnog bilježnika na koji pristupaju ugovorne stranke, korisnici kredita, sudužnici, jamci, založni vjerovnici a vrlo rijetko kreditori. Dužnik koji je pristupio zajedno s ostalim sudionicima u postupku sa sobom donese cjelokupnu dokumentaciju, ugovor o kreditu i ostale instrumente osiguranja koje je potrebno ovjeriti ili potvrditi a koji su vezani za taj kredit kao što su zadužnica, izjava o zapljeni po pristanku dužnika. U prvoj fazi se utvrđuje identitet stranaka na temelju putovnice, osobne iskaznice ili na temelju osobnog poznanstva, što je vrlo rijetko. Nakon toga ona provjerava da li je dostavljeni ugovor po svojem obliku, formi odgovara propisima o obliku javnobilježničke isprave, odnosno da nema ništa križano, precrtano ili uvučeno, nakon toga provjerava da li dostavljen isprava o pravnom poslu zadovoljava uvjetima o sadržaju javnobilježničkog ovršnog akta. Nakon što su utvrđene navedene činjenice ona strankama pročita Ugovor o kreditu u cjelokupnom njegovom sadržaju, upozori stranke na pravne posljedice tog ugovora a naročito ih upozori da ugovor sadrži ovršne klauzule i posebno opću ovršnu klauzulu kojom upozori korisnika kredita, založen dužnike, sudužnike, jamce da dozvoljavaju da se na temelju navedenog javnobilježničkog ovršnog akta može provesti ovrha na cjelokupnoj njihovoj imovini, odnosno na založenoj nekretnini ako je u pitanju hipoteka. Ona sve stranke kod solemnizacije ugovora o dugoročnim kreditima koji su sklopljeni u deviznoj klauzuli upozori na mogućnost promjene tečaja, na činjenicu da ukoliko je redovna kamatna stopa promjenjiva da se zbog dugoročnosti zaključenog ugovora o kreditu može doći do slabljenja tečaja kune u odnosu na valutu obveze (euro, chf, čak u dolarima), koje posljedično znače porast ugovorene kamatne stope to je i u konkretnom slučaju i učinila. Promjenjiva kamatna stopa može rasti, može padati, ali sam rekla budite sigurni da ona može samo rasti, što posljedično može odvesti do porasta iznosa mjesečne rate. Tužitelja se ne sjeća kao ugovorne stranke ali ove radnje koje je opisala je sigurno napravila, i u konkretnom slučaju. Jasno pita stranke da li im je sve jasno, jesu li razumjeli, jesu li svjesni pravnih posljedica zaključenog ugovora, imaju li kakvih pitanja prema njoj i stranke uvijek u pravilu odgovaraju da ugovor odgovara njihovoj suglasnoj i valjanoj očitovanoj volji i da prihvaćaju pravne posljedice koje iz njega proizlaze za njih kao stranke posla, zato su i došli na ovjeru jer im je sve jasno..

13. U odnosu na iskaz tužitelja sud nalazi da je potvrdio ono što je razvidno iz samog sadržaja ugovora, a to je da se radi o namjenskom kreditu za kupnju novog osobnog vozila, pa je dakle nedvojben status potrošača tužitelja jer je vozilo koristio za osobne potrebe. Sud nalazi da tužitelj ulazi u kategoriju prosječnog potrošača, koji ne može ulaziti u ekonomske analize kretanja tržišta kapitala na svjetskom tržištu, za što je potrebno daleko veće stručno i specijalizirano znanje, koje ne može imati ni diplomirani pravnik ili ekonomist, pa stoga nalazi da je isti postupao s pažnjom prosječnog i savjesnog potrošača jer je u rokovima i otplatio ugovor, unatoč činjenice da su ugovorom uneseni u pravni posao i dijelovi koje nije moguće predvidjeti, a to se odnosi na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu. Ovdje sud nalazi potrebnim istaknuti da tuženik nije dokazao da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo između ugovornih strana, a što je isticao tijekom postupka pa je dakle na njemu bio teret dokaza. U odnosu na iskaz svjedoka javnog bilježnika isti je bio vrlo

Posl. broj: P-7883/2019-51

općenit, a iskazivala je kako uobičajeno postupa dok se samog tužitelja nije sjećala pa dakle navedeni iskaz nije potrebno detaljno analizirati.

14. U ovom predmetu pravno su relevantne: pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, presuda Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž.7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, potom Odluka Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, Rev-2245/17, Rev-221/18 od 3. rujna 2019. godine, Rev-18/18 od 26. svibnja 2020. i Rev-2868/18. U odnosu na pravo Suda Europske unije mjerodavne su: Odluke C-26/13 od 30. travnja 2014. godine, C-51/17 od 20. rujna 2018. g. i C-118/17 od 14.ožujka 2019. godine. Naime, sve navedene odluke reguliraju pravno pitanje promjenjive kamatne stope kao i valutne klauzule u CHF, koje je posebno utvrđeno povodom pravomoćne odluke o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, sve u smislu članka 502.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

15. Kao logični slijed iza pravomoćnih odluka o zaštiti kolektivnih interesa i prava proizlazi ovaj sudski postupak u kojem se radi o pojedinačnom restitucijskom zahtjevu u kojem se tužitelj pozvao na ista pravna utvrđenja koja su već pravno riješena u odlukama po kolektivnoj tužbi, pa je ovaj sud vezan za ista utvrđenja.

16. Nije osnovan prigovor zastare koji je istaknuo tuženik jer je Vrhovni sud RH u presudi i rješenju posl. br. Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. godine zauzeo pravno shvaćanje kako je zastarni rok od 5 godina unutar kojeg mogu potrošači ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama. A s obzirom da je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019. godine (list 1) to nedvojbeno predmetna novčana tražbina nije u zastari. Također zastara počinje teći od pravomoćnog utvrđenja ništavim ugovornih odredbi, a kako se ovom tužbom upravo navedeno traži, to u ovom predmetu zastara nije niti počela teći.

17. Sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu koji se odnosi na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva, odnosno sud zaključuje da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i korisnika auto kredita, tako što je u predmetnom potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe u točkama1., 2. i 7. Ugovora, u kojima se isplata anuiteta (rate) vezuje uz tečaj CHF na dan dospijeća anuiteta prema tečaju Kreditora, kao i uz jednostrane (od strane Banke) promjene visine kamatne stope, na koje tužitelj nije mogao utjecati.

18. Sud također nalazi da je protivno načelu savjesnosti i poštenja vezivanje glavnice uz tečaj CHF za dan dospijeća, a sve kako je o valutnoj klauzuli u CHF već odlučio Vrhovni sud RH i Ustavni sud RH.

19. Nastavno, prema odredbi članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, a nedvojbeno je da u vrijeme sklapanja i tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik nije tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je posljedično i dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana kao i ništetnosti vezivanja isplate anuiteta uz rast tečaja CHF u odnosu na hrvatsku kunu tijekom trajanja ovog ugovornog odnosa. Sud nalazi i da je nepoštena i ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope i njezine visine vezuje uz jednostrane akte tuženika, jer o navedenoj odredbi nije pregovaralo, odnosno tuženik uopće nije dokazao da bi se bilo što o točki 1., 2. ili 7. pregovaralo između ugovornih strana.

20. Stoga je sud u ovom predmetu proveo i financijsko vještačenje te je Vještak Darfin d.o.o. u svojem nalazu i mišljenju od 23. kolovoza 2021. godine naveo da je razlika s osnove promjena kamatne stope između kamata prema obračunu banke u odnosu na

Posl. broj: P-7883/2019-51

početni (simulirani) otplatni plan za sve anuitete za koje je nalazom utvrđena preplata kako je navedeno na listu 105 i 106 spisa, time da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između kamate prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na kamate prema početnom (simuliranom) otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 1.663,88 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 8.904,90 kuna. Razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđena preplata kako je navedeno na listu 106-107 spisa time da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema početnom (simuliranom) otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća u odnosu na anuitete prema početnom (simuliranom) otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 31.889,61 kn. Ukupna razlika između anuiteta s osnove promjene kamatne stope i osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos je kako je navedeno na listu 107-108 spisa. Ukupna razlika između anuiteta s osnove promjena kamatne stope i osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 40.794,51 kn. 21. Na navedeni nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi ali je primjedbe imao tuženik.

22. U odgovoru na primjedbe tuženika, sud nalazi kako prema prirodi ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik, tužitelj nikako nije mogao nešto "steći" pa da bi se prijeboj vršio na temelju tražbina koje tužitelj i tuženik imaju jedan prema drugome. Naime, tužitelj je potrošač, a potrošač plaćanjem prema nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj, već je to bio isključivo tuženik. Nadalje, tražbina kredita s osnova nižeg tečaja je u zastari. Naime, čak i kada bi tuženik prigovor prijeboja bio osnovan, a što nije, treba uzeti u obzir da prijeboj nastaje onog trenutka kada su ispunjene pretpostavke za nastanak istoga. S obzirom na to da niži tečaj datira iz perioda ugovaranja nastupila je zastara potraživanja i prijeboj ne nastaje. Zastara na tražbinu tuženika s osnove nižeg tečaja tekla je cijelo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije, te nije došlo do prekida tijeka zastare podnošenjem kolektivne tužbe. Dakle, za tuženika tijek zastare nije bio prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, jer je tuženik kao kreditor tužitelja te kao pasivno legitimirana strana ne može imati koristi od podnošenja tužbe i prekida zastarijevanja, dok to pravo pripada samo tužitelju kao potrošaču u čiju korist i radi čijeg interesa je tužbe podnesena. Također, je potrebno dodati da je za nepoštenost navedenih odredbi odgovoran isključivo tuženik, pa isti ne može imati nikakve benefite uslijed svojeg nepoštenog postupanja, i ugovaranja spornih odredbi. Čak ako bi se uzelo u obzir da je tužitelj naplatio dospjeli anuitet u manjem iznosu nego li je trebao svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine, pa je i u tome smislu nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora, sve sukladno članku 226. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – 29/18) koji propisuje: "Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radio o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja."

26. Sud nalazi da su nalaz i mišljenje financijskog vještaka sačinjeni stručno, te je sve navedeno sud prihvatio kao temelj za donošenje odluke o visini tužbenog zahtjeva.

27. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev ne samo u osnovi nego i u visini kako je postavljen, odnosno osim deklaratornog prihvatio je i kondemnatorne tužbene zahtjeve, jer se traži povrat iznosa stečenog bez pravne osnove a koji je više plaćen s obzirom na utvrđenje

Posl. broj: P-7883/2019-51

ništavima pojedinih odredbi ugovora o kreditu a pozivom na utvrđenja kolektivne presude. Dakle, radi se o stjecanju bez pravne osnove temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05-29/18) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana kad je nesavjesni stjecatelj stekao svaki pojedini preplaćeni anuitet, a sve jer je tako potraživao tužitelj, sve po čl. 1115. ZOO-a u svezi članka 29. stavka 1. i članka 183. stavka 1. ZOO-a, a po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Slijedom navedenog sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje iznos naveden u izreci ove presude.

28. Za zakonom predviđenu zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi nije odlučno to da je potrošač izabrao određeni pravni posao, kao niti to je li mogao izabrati što drugo, nego je odlučno da je riječ o ugovornoj odredbi (valutna klauzula) koja je unesena u izabrani ugovor bez pregovaranja. Tuženik niti ne tvrdi da je tužitelj mogao pregovarati o ograničenju svoje odgovornosti za rizik promjene tečaja što je bit valutne klauzule.

29. Neutemeljeno ističe tuženik da je izborom kredita s valutnom klauzulom u CHF tužitelj koristio svoje pravo pregovora o valutnoj klauzuli. On je izborom kredita s valutnom klauzulom u CHF konzumirao svoj izbor između više vrsta ponuđenih financijskih proizvoda. Činjenica da je tužitelj znao da sklapa ugovor s valutnom klauzulom u CHF ne znači da su se o tečajnom riziku koji ona donosi vodili pojedinačni pregovori. Činjenica da je ugovor sklopljen na unaprijed otisnutom obrascu znači zakonsku presumpciju da je riječ o odredbi o kojoj se nije pregovaralo. Tvrdnje tuženika da se sastoje na tome da je izborom ugovora tužitelj zapravo pregovarao o tečajnom riziku, te nisu dostatne za obaranje zakonske presumpcije iz čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača. Stoga proizlazi da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – odnosno da se kredit ispunjava u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju.

30. Nadalje, predmetni ugovor o kreditu sadrži odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te o jednostranom podešavanju promjenjive kamatne stope zaključen je 19.6.2007. g. Stoga je riječ o ugovoru koji se i ratione materiae (odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ugovaraju primjenu valutne klauzule u CHF) i ratione temporis (od 1. lipnja 2004. do 31.8.2008. u odnosu na valutnu klauzulu u CHF) i ratione personae (tužitelj je potrošač, a tuženik je obuhvaćen tužbom radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača kao četvrtotuženik) obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 i koja je postala pravomoćna u odnosu na valutnu klauzulu u CHF 14. lipnja 2018. g.

31. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u presudi Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. g., imajući na umu utvrđenja iz kolektivnog spora i sadržaj točke 4. presude Trgovačkog suda u Zagrebu p-1401/2012 koja se izravno odnose na ovdje tuženika, u posebnoj parnici radi isplate u kojoj se potrošač poziva na utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi tužbe za zaštitu kolektivnih interesa nema potrebe izvoditi personalne dokaze, pa je razumljivo da tuženik nije niti predložio saslušanje djelatnika banke, jer evidentno pojedinačnih pregovora uopće nije bilo.

32. Kako je dakle sud utvrdio da su sve ugovorne odredbe, kako o valutnoj klauzuli tako i o promjenjivoj kamatnoj stopi unesene u ugovor bez pregovaranja, nije ispunjen zahtjev transparentnosti spornih ugovornih odredbi iz čl. 1. kojim je ugovorena kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, 2. Ugovora koji kamatnu stopu određuje u visini od 5,20% promjenjivu i čl. 7. kojima je ugovorena kunska protuvrijednost iznosa u CHF i plaćanje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

Posl. broj: P-7883/2019-51

33. Stoga, tužitelju pripada pravo na temelju čl. 1111. stavka 1. ZOO-a na vraćanje isplata koje su učinjene na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o valuti u CHF. U tom smislu, u odnosu na ništetnu odredbu o valuti u CHF tužitelju pripada kunski iznos koji se dobije kada se stvarno obračunati anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita.

34. Neosnovano prigovora tuženik da je potrebno imati u vidu tzv. negativne tečajne razlike, prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva koje su prema tuženiku odlučne. Naime, predmet spora je povrat uplata za koje se u smislu čl. 1111. ZOO-a neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, na štetu tužitelja, utvrđena ništetnom. S obzirom da zakonske norme o vraćanju stečenog bez osnove iz čl. 1112. do 1120. ZOO-a, ne propisuju nikakva međusobna uzajamna vraćanja, niti je to moguće, jer tuženik nije podnio protutužbu, pa dakle nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužitelja, pa stoga ovaj sud nije uzeo u obzir tzv. „negativne tečajne razlike“.

35. Ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF se odražava i u svjetlu činjenice da se radi o odredbi koja stvara neravnotežu među pravima i obvezama među ugovornim stranama na štetu tužitelja. Radi se o odredbi koja je protivna bonae fidei (dobroj vjeri), a u ugovor ju je unio sam tuženik. Dakle, tužitelju se ne može staviti na teret da je stekao nešto na štetu tuženika ako je plaćen anuitet po tečaju koji je u svoju korist primijenila sama banka, odnosno tuženik.

36. Nadalje, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u presudi Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. g. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Potraživanje tužitelja na ime ništetnih odredbi dospijevalo je u razdoblju od 30. lipnja 2009. godine do 18. listopada 2013. g.

37. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena je 4.4.2012. g. pa je zastara prekinuta prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka i to za sve iznose.

38. U ovoj pojedinačnoj parnici tužitelj se u skladu sa zakonom pozvao na utvrđenja iz presude P-1401/12 kojom je usvojena tužba za radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a u kojoj je sporna odredba o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope utvrđena ništetnom i nepoštenom. Stoga se u skladu s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30.1.2020. Su-IV-47/2020-2 regulirana djelotvorna zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi predviđena glavom 10. II dijela ZZP/03. Potrošač koji se sam u skladu sa zakonom poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, upravo je i zaštićen navedenim pravnim shvaćanjem. Stoga zastara ponovo počinje teći od dana donošenja pravomoćne presude u kolektivnom sporu, a ne od donošenja odluke u pojedinačnom sporu, u kojem je sud vezan za pravna shvaćanja iz kolektivnog spora. Na ovaj način je i objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održane 31. siječnja 2022. g. pod brojem Su-IV-33/2022-2.

39. Slijedom svega iznesenog, tužitelju na temelju čl. 1111. stavka 1. ZOO-a pripada pravo na povrat iznosa koji je naveden u izreci ove presude kao plaćenih iznosa na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi, a kako prema čl. 1115. ZOO-a tužitelju pripada i pravo na zateznu kamatu na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe koja teče od dana kad je svaki iznos plaćen, koji

Posl. broj: P-7883/2019-51

predstavlja dan neosnovano stjecanja na strani tuženika, sve do isplate. O visini stope zakonske zatezne kamate sud je odlučio na temelju čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

40. Odluka o trošku utemeljena je na činjenici da tužitelja zastupa odvjetnik pa mu je na temelju članku 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT) sud priznao slijedeći trošak: sastava tužbe po Tbr. 7.1. od 100 bodova, i sastava 4 obrazložena podneska od 15.9.2020., 25.2.2021., 30.3.2021. i 9.4.2021. g. svaki po 100 bodova, po Tbr. 8.1. OT, dok za ostale podneske sud iste ne smatra potrebnima, potom trošak zastupanja na ročištima 27.4.2021., 9.6.2022., 24.3.2023., 26.4.2024., 21.5.2024. i 8.11.2024. g. po Tbr. 9.1. OT svaki po 100 bodova. Ukupno dakle 1100 bodova a kako je vrijednost 1 boda 2 eura to se priznaje 2.200,00 eura. Također se priznaje i trošak PDV-a od 25% odnosno 550,00 eura. Nadalje je sud priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu od 54,00 eura i sudske pristojbe za presudu od 160,00 eura, kao i trošak predujma za financijsko vještačenje od 265,45 eura. Ukupno je dakle tužitelju priznato 3.229,45 eura kao trošak ovog parničnog postupka. Sud je priznao tužitelju i trošak zakonske zatezne kamate na navedeni iznos počev od donošenja presude do isplate po čl. 28. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), a sve kako je odlučeno u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. prosinca 2024. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

2. Pun. tuženika