Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-30/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Viktor Zovak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Prelec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-148/2021-31 od 28. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Privredna banka Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-148/2021-31 od 28. listopada 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja JJ kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u presudi i rješenju Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-148/2021-31 od 28. listopada 2022. u pobijanom dijelu pod točkom V izreke za parnični trošak sa kojim nije uspio.

II Odbija se žalba tuženika Privredna banka Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u presudi i rješenju Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-148/2021-31 od 28. listopada 2022. u pobijanom dijelu pod točkom V izreke.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

"I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011959088 od dana 27. rujna 2006., sklopljenog između tuženika Privredne banke Zagreb d.d. [adresa], OIB: 02535697732, kao kreditora i tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, solemniziranog po javnom bilježniku Anti Brekalu iz Požege, pod brojem OU-646/06 dana 27. rujna 2006. koja u točki 5.2 glasi:„Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja", koja u točki 6.2 glasi: "Kredit u iznosu od 15.407,53 CHF i kamate otplaćuju se u 84 mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate.“

II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. [adresa], OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF iznos od 12.350,11 kuna/1.639,14 eura1 sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 51,68 kn/6,86 eura od 1. studenog 2008. godine do isplate, na iznos od 28,79 kn/3,82 eura od 1. siječnja 2009. godine do isplate, na iznos od 41,67 kn/5,53 eura od 1. veljače 2009. godine do isplate, na iznos od 55,24 kn/7,33 eura od 1. ožujka 2009. godine do isplate, na iznos od 38,13 kn/5,06 eura od 1. travnja 2009. godine do isplate, na iznos od 46,23 kn/6,14 eura od 1. svibnja 2009. godine do isplate, na iznos od 34,56 kn/4,59 eura od 1. lipnja 2009. godine do isplate, na iznos od 18,82 kn/2,50 eura od 1. srpnja 2009. godine do isplate, na iznos od 28,06 kn/3,72 eura od 1. kolovoza 2009. godine do isplate, na iznos od 30,44 kn/4,04 eura od 1. rujna 2009. godine do isplate, na iznos od 28,27 kn/3,75 eura od 1. listopada 2009. godine do isplate, na iznos od 23,98 kn/3,18 eura od 1. studenog 2009. godine do isplate, na iznos od 33,90 kn/4,50 eura od 1. prosinca 2009. godine do isplate, na iznos od 44,73 kn/5,94 eura od 1. siječnja 2010. godine do isplate, na iznos od 56,69 kn/7,52 eura od 1. veljače 2010. godine do isplate, na iznos od 58,31 kn/7,74 eura od 1. ožujka 2010. godine do isplate, na iznos od 80,29 kn/10,66 eura od 1. travnja 2010. godine do isplate, na iznos od 73,27 kn/9,72 eura od 1. svibnja 2010. godine do isplate, na iznos od 87,06 kn/11,55 eura od 1. lipnja 2010. godine do isplate, na iznos od 131,04 kn/17,39 eura od 1. srpnja 2010. godine do isplate, na iznos od 132,37 kn/17,57 eura od 1. kolovoza 2010. godine do isplate, na iznos od 174,82 kn/23,20 eura od 1. rujna 2010. godine do isplate, na iznos od 166,91 kn/22,15 eura od 1. listopada 2010. godine do isplate, na iznos od 143,51 kn/19,05 eura od 1. studenog 2010. godine do isplate, na iznos od 176,76 kn/23,46 eura od 1. prosinca 2010. godine do isplate, na iznos od 228,08 kn/30,27 kuna od 1. siječnja 2011. godine do isplate, na iznos od 204,81 kn/27,18 eura od 1. veljače 2011. godine do isplate, na iznos od 203,30 kn/26,98 eura od 1. ožujka 2011. godine do isplate, na iznos od 210,47 kn/27,93 eura od 1. travnja 2011. godine do isplate, na iznos od 207,44 kn/27,53 eura od 1. svibnja 2011. godine do isplate, na iznos od 259,36 kn/34,42 eura od 1. lipnja 2011. godine do isplate, na iznos od 285,89 kn/37,94 eura od 1. srpnja 2011. godine do isplate, na iznos od 350,43 kn/46,51 eura od 1. kolovoza 2011. godine do isplate, na iznos od 376,22 kn/49,93 eura od 1. rujna 2011. godine do isplate, na iznos od 297,00 kn/39,42 eura od 1. listopada 2011. godine do isplate, na iznos od 289,16 kn/38,38 eura od 1. studenog 2011. godine do isplate, na iznos od 285,13 kn/37,84 eura od 1. prosinca 2011. godine do isplate, na iznos od 307,98 kn/40,88 eura od 1. siječnja 2012. godine do isplate, na iznos od 330,07 kn/43,81 eura od 1. veljače 2012. godine do isplate, na iznos od 338,29 kn/44,90 eura od 1. ožujka 2012. godine do isplate, na iznos od 331,67 kn/44,02 eura od 1. travnja 2012. godine do isplate, na iznos od 338,68 kn/44,95 eura od 1. svibnja 2012. godine do isplate, na iznos od 344,10 kn/45,67 eura od 1. lipnja 2012. godine do isplate, na iznos od 341,32 kn/45,30 eura od 1. srpnja 2012. godine do isplate, 342,02 kn/45,39 eura od 1. kolovoza 2012. godine do isplate, na iznos od 333,25 kn/44,50 eura od 1. rujna 2012. godine do isplate, na iznos od 313,13 kn/41,56 eura od 1. listopada 2012. godine do isplate, na iznos od 344,16 kn/45,68 eura od 1. studenog 2012. godine do isplate, na iznos od 355,33 kn/47,16 eura od 1. prosinca 2012. godine do isplate, na iznos od 345,50 kn/45,86 eura od 1. siječnja 2013. godine do isplate, na iznos od 317,98 kn/42,20 eura od 1. veljače 2013. godine do isplate, na iznos od 341,30 kn/45,30 eura od 1. ožujka 2013. godine do isplate, na iznos od 339,42 kn/45,05 eura od 1. travnja 2013. godine do isplate, na iznos od 356,64 kn/47,33 eura od 1. svibnja 2013. godine do isplate, na iznos od 322,48 kn/42,80 eura od 1. lipnja 2013. godine do isplate, na iznos od 322,07 kn/42,75 eura od 1. srpnja 2013. godine do isplate, na iznos od 322,58 kn/42,81 eura od 1. kolovoza 2013. godine do isplate, na iznos od 335,84 kn/44,57 eura od 1. rujna 2013. godine do isplate, na iznos od 343,48 kn/45,59 eura od 1. listopada 2013. godine do isplate i to od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj: 9011959088 od dana 27. rujna 2006., sklopljenog između tuženika Privredne banke Zagreb d.d. [adresa], OIB: 02535697732, kao kreditora i tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, solemniziranog po javnom bilježniku Anti Brekalu iz Požege, pod brojem OU-646/06 dana 27. rujna 2006. koja u točki 1. glasi: "koji odgovara protuvrijednosti od 15.407,53 CHF (slovima petnaesttisuća četristosedamCHF i pedesettri C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita“, koja u točki 4.2 glasi:„Kamata se obračunava u CHF…“ i koja u točki 11.9 glasi: „ Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te da potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“. IV Tužba tužitelja ČJ protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. u dijelu tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti odredbe ugovora o kreditu broj 9011959088 od 27. rujna 2006. sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita koja u točki 4.1. glasi: "na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime stečenog bez osnove iznos od 22.649,89 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni preplaćeni iznos teče od prvog slijedećeg dana po danu plaćanja do isplate i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5%-tin poena a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope koja se dobije na stanja kredita određenih za razdoblje dulje od godine dan nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena sve u roku od 15 dana" smatra se povučenom.

V Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732 da tužitelju ČJ, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.256,25 kuna/299,46 eura12 u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv prvostupanjskog rješenja sadržanog pod točkom V pobijane odluke žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, uvažiti njegovu žalbu i preinačiti pobijano rješenje a podredno ga ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

2.1. Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude i rješenja u dijelu pod točkom I, II i V izreke zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže presudu i rješenje u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje odnosno ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Ispitujući presudu i rješenje suda prvog stupnja u pobijano dijelu kao i postupak koji im je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu razumljiva i može se ispitati, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 17. listopada 2022. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu br. 9011959088 od 27. rujna 2006. kojega su nesporno sklopili tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita (dalje: Ugovor o kreditu) i to odredbe točke 5.2. i 6.2. prema kojim odredbama se kamata i kredit otplaćuju u mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate kao i zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju ovih ugovornih odredbi.

6.1. Tužitelj također traži i utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu pod točkom 1. i 4.2. Ugovora koja se odnosi na isplatu po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, kamata se obračunava u CHF kao i u točki 11.9. gdje su potpisom ugovora stranke izjavile da su upoznate s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promijenjenog tečaja CHF te potvrđuju da ih je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.

7. Prvostupanjski sud dijelom svoje odluke pod točkom I i II izreke prihvaća dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena naplata po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja (toč. 5.2. i 6.2. Ugovora o kreditu) kao i dio za isplatu preplaćenog u ispunjenju ovih ugovornih odredbi upućujući na primjenu direktnog učinka tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača za čija utvrđenja je sud vezan te dosuđuje tužitelju preplaćene svote u vidu razlike između svota koje je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika zbog promjene tečaja CHF tijekom otplate kredita na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja.

8. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci br. Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019., prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

10. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor, kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

11. Kako iz, po tuženiku predloženih dokaza, nije moglo biti utvrđeno da se o odredbama Ugovora o kreditu sa tužiteljem pregovaralo niti da je on mogao utjecati na sadržaj njegovih odredbi glede čega tuženik nije imao dokaznih prijedloga, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

13. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

14. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

15. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

16. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

17. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

18. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 21. travnja 2021. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede valutne klauzule nastupila dana 14. lipnja 2018., tužba tužitelja je podnijeta u roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

19. Slijedom iznijetog je prvostupanjski sud odluku u dijelu pod točkom I izreke donio pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1 ZOO kao i odredbe čl. 1111. ZOO pa nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika.

20. Činjenica da je predmetni Ugovor o kreditu isplaćen 16. rujna 2013., prije podnošenja predmetne tužbe, nije od značaja s obzirom da tužitelj kao korisnik kredita nije izgubio pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla s time, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Zbog toga činjenica da je predmetni Ugovor ispunjen ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi jer se ne radi o uzroku ništetnosti koji predstavljao zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 326. ZOO, kako s obzirom na obvezujuće učinke odluka u kolektivnom sporu tako i činjenicu da su označene odredbe Ugovora o kreditu koje su predmet prijepora, predstavljale njegove bitne sastojke.

21. Budući da je nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka, izrađen sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva prihvaćanjem dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utjecaj promjene tečaja CHF za kune u otplati a koja prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi 12.350,11 kuna/1.639,14 eura (list 113 spisa) te je slijedom svega iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.

22. U odnosu na žalbu tužitelja glede parničnog troška sa kojim nije uspio gdje tužitelj upućuje na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje se odnosi na neosnovano osporavanje tužbenog zahtjeva zbog čega tužitelju treba priznati troškove u cijelosti bez obzira što je njegov zahtjev djelomično prihvaćen kao i na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske glede računanja zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva, se tužitelju ukazuje kako je u ovoj parnici pravomoćno odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva gdje je tražio utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu pod točkama 1., 4.2. i 11.9. dok je tužbu povukao u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe točke 4.1. Ugovora o kreditu koja se odnosi na kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana te dio tužbenog zahtjeva gdje traži isplatu naime stečenog bez osnove od 22.649,89 kuna.

23. Odredbom čl. 158. st. 1. i 2. ZPP je propisano da je tužitelj koji povuče tužbu i odrekne se tužbenog zahtjeva, dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka ali iznimno, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

24. U ovoj parnici tužitelj je pravomoćno odbijen sa dijelom zahtjeva a dio tužbenog zahtjeva nije povukao zbog udovoljenja njegovom zahtjevu po tuženiku niti drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku već zbog razloga koji mu je mogao biti poznat već u trenutku podnošenja tužbe (21. travnja 2021.) a glede prekida zastare u odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju ugovornih odredbi koje određuju promjenjivu kamatnu stopu.

25. Stoga nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja te je odluka o parničnom trošku u dijelu pod točkom V izreke donijeta sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 158. ZPP te pravilnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) pa je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana kao i žalba tužitelja za parnični trošak sa kojim nije uspio te potvrđena prvostupanjska odluka u dijelu pod točkom V izreke.

U Zagrebu, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis