Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1029/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. (OIB: 14036333877), Zagreb, Slavonska avenija 6, kojega zastupaju punomoćnici Domagoj Petrinović i Marija Radelja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4532/2021-29 od 26. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4532/2021-29 od 26. rujna 2023. u stavku I., II., III., V. i VI. izreke.
II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4532/2021-29 od 26. rujna 2023. u stavku V. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za nakladnom daljnjeg troška postupka u iznosu 486,45 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i sudi:
Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 486,45 eura sa zateznim kamatama od 17. prosinca 2024. po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak povodom pravnog lijeka u iznosu od 138,94 eura u roku 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 3.3. i čl. 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007, sklopljenog 20. ožujka 2007. između tužitelja BH kao korisnika kredita i prednika tuženika Slavonske banke d.d., kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužitelju BH iznos od 3.195,33 EUR1 / 24,075,23 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznose:
- 1,93 EUR / 14,51 Kn od 06.03.2008.g. pa sve do isplate;
- 1,65 EUR / 12,46 Kn od 04.04.2008.g. pa sve do isplate;
- 10,05 EUR / 75,69 Kn od 06.11.2008.g. pa sve do isplate;
- 5,08 EUR / 38,28 Kn od 06.12.2008.g. pa sve do isplate;
- 16,67 EUR / 125,62 Kn od 06.01.2009.g. pa sve do isplate;
- 16,66 EUR / 125,51 Kn od 06.02.2009.g. pa sve do isplate;
- 18,43 EUR / 138,87 Kn od 06.03.2009.g. pa sve do isplate;
- 14,22 EUR / 107,12 Kn od 07.04.2009.g. pa sve do isplate;
- 15,12 EUR / 113,91 Kn od 06.05.2009.g. pa sve do isplate;
- 11,86 EUR / 89,34 Kn od 06.06.2009.g. pa sve do isplate;
- 9,91 EUR / 74,63 Kn od 07.07.2009.g. pa sve do isplate;
- 10,97 EUR / 82,64 Kn od 05.08.2009.g. pa sve do isplate;
- 12,27 EUR / 92,42 Kn od 05.09.2009.g. pa sve do isplate;
- 10,36 EUR / 78,04 Kn od 06.10.2009.g. pa sve do isplate;
- 9,90 EUR / 74,57 Kn od 06.11.2009.g. pa sve do isplate;
- 12,12 EUR / 91,34 Kn od 05.12.2009.g. pa sve do isplate;
- 14,90 EUR / 112,24 Kn od 06.01.2010.g. pa sve do isplate;
- 17,90 EUR / 134,84 Kn od 06.02.2010.g. pa sve do isplate;
- 17,19 EUR / 129,54 Kn od 06.03.2010.g. pa sve do isplate;
- 21,73 EUR / 163,74 Kn od 07.04.2010.g. pa sve do isplate;
- 21,59 EUR / 162,64 Kn od 06.05.2010.g. pa sve do isplate;
- 24,41 EUR / 183,95 Kn od 05.06.2010.g. pa sve do isplate;
- 35,72 EUR / 269,16 Kn od 06.07.2010.g. pa sve do isplate;
- 30,30 EUR / 228,31 Kn od 05.08.2010.g. pa sve do isplate;
- 43,77 EUR / 329,79 Kn od 07.09.2010.g. pa sve do isplate;
- 39,85 EUR / 300,27 Kn od 06.10.2010.g. pa sve do isplate;
- 32,75 EUR / 246,75 Kn od 06.11.2010.g. pa sve do isplate;
- 46,04 EUR / 346,91 Kn od 07.12.2010.g. pa sve do isplate;
- 51,19 EUR / 385,69 Kn od 05.02.2011.g. pa sve do isplate;
- 52,11 EUR / 392,62 Kn od 05.03.2011.g. pa sve do isplate;
- 47,60 EUR / 358,64 Kn od 06.04.2011.g. pa sve do isplate;
- 48,99 EUR / 369,13 Kn od 06.05.2011.g. pa sve do isplate;
- 64,33 EUR / 484,67 Kn od 07.06.2011.g. pa sve do isplate;
- 66,48 EUR / 500,90 Kn od 06.07.2011.g. pa sve do isplate;
- 83,45 EUR / 628,78 Kn od 25.08.2011.g. pa sve do isplate;
- 77,29 EUR / 582,36 Kn od 10.09.2011.g. pa sve do isplate;
- 67,69 EUR / 510,02 Kn od 02.10.2011.g. pa sve do isplate;
- 67,44 EUR / 508,13 Kn od 02.11.2011.g. pa sve do isplate;
- 66,39 EUR / 500,23 Kn od 02.12.2011.g. pa sve do isplate;
- 69,88 EUR / 526,49 Kn od 02.01.2012.g. pa sve do isplate;
- 73,71 EUR / 555,40 Kn od 02.02.2012.g. pa sve do isplate;
- 73,83 EUR / 556,27 Kn od 02.03.2012.g. pa sve do isplate;
- 71,42 EUR / 538,10 Kn od 02.04.2012.g. pa sve do isplate;
- 72,40 EUR / 545,48 Kn od 02.05.2012.g. pa sve do isplate;
- 73,84 EUR / 556,32 Kn od 02.06.2012.g. pa sve do isplate;
- 72,28 EUR / 544,63 Kn od 02.07.2012.g. pa sve do isplate;
- 72,42 EUR / 545,63 Kn od 02.08.2012.g. pa sve do isplate;
- 70,99 EUR / 534,85 Kn od 02.09.2012.g. pa sve do isplate;
- 68,34 EUR / 514,90 Kn od 02.10.2012.g. pa sve do isplate;
- 71,57 EUR / 539,22 Kn od 02.11.2012.g. pa sve do isplate;
- 72,74 EUR / 548,06 Kn od 02.12.2012.g. pa sve do isplate;
- 72,27 EUR / 544,53 Kn od 02.01.2013.g. pa sve do isplate;
- 67,56 EUR / 509,01 Kn od 02.02.2013.g. pa sve do isplate;
- 70,82 EUR / 533,63 Kn od 03.03.2013.g. pa sve do isplate;
- 71,57 EUR / 539,26 Kn od 02.04.2013.g. pa sve do isplate;
- 70,11 EUR / 528,21 Kn od 02.05.2013.g. pa sve do isplate;
- 65,76 EUR / 495,47 Kn od 02.06.2013.g. pa sve do isplate;
- 63,06 EUR / 475,14 Kn od 02.07.2013.g. pa sve do isplate;
- 65,45 EUR / 493,16 Kn od 02.08.2013.g. pa sve do isplate;
- 67,10 EUR / 505,58 Kn od 02.09.2013.g. pa sve do isplate;
- 71,31 EUR / 537,28 Kn od 02.10.2013.g. pa sve do isplate;
- 68,99 EUR / 519,83 Kn od 02.11.2013.g. pa sve do isplate;
- 70,03 EUR / 527,64 Kn od 02.12.2013.g. pa sve do isplate;
- 70,88 EUR / 534,03 Kn od 02.01.2014.g. pa sve do isplate;
- 72,50 EUR / 546,22 Kn od 02.02.2014.g. pa sve do isplate;
- 74,19 EUR / 558,99 Kn od 02.03.2014.g. pa sve do isplate;
- 74,01 EUR / 557,64 Kn od 02.04.2014.g. pa sve do isplate;
i to za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
III Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 6. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007, sklopljenog 20. ožujka 2007. između tužitelja BH kao korisnika kredita i prednika tuženika Slavonske banke d.d., kao kreditora, kojom je ugovorena naknada za obavljanje bankarskih usluga, te se tuženiku Addiko bank d.d. nalaže isplatiti tužitelju BH iznos od 276,01 EUR / 2.079,60 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2007. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
IV Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužitelju BH iznos od 1.063,54 EUR / 8.013,25 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznose od:
- 6,05 EUR / 45,56 Kn od 06.09.2007.g. pa sve do isplate;
- 5,98 EUR / 45,03 Kn od 06.10.2007.g. pa sve do isplate;
- 5,98 EUR / 45,09 Kn od 06.11.2007.g. pa sve do isplate;
- 6,04 EUR / 45,53 Kn od 06.12.2007.g. pa sve do isplate;
- 6,08 EUR / 45,82 Kn od 05.01.2008.g. pa sve do isplate;
- 6,14 EUR / 46,25 Kn od 05.02.2008.g. pa sve do isplate;
- 6,27 EUR / 47,21 Kn od 06.03.2008.g. pa sve do isplate;
- 6,26 EUR / 47,14 Kn od 04.04.2008.g. pa sve do isplate;
- 6,10 EUR / 45,93 Kn od 06.05.2008.g. pa sve do isplate;
- 6,14 EUR / 46,26 Kn od 06.06.2008.g. pa sve do isplate;
- 6,12 EUR / 46,08 Kn od 05.07.2008.g. pa sve do isplate;
- 6,02 EUR / 45,39 Kn od 05.08.2008.g. pa sve do isplate;
- 6,06 EUR / 45,69 Kn od 06.09.2008.g. pa sve do isplate;
- 6,14 EUR / 46,26 Kn od 04.10.2008.g. pa sve do isplate;
- 6,52 EUR / 49,15 Kn od 06.11.2008.g. pa sve do isplate;
- 10,07 EUR / 75,85 Kn od 06.12.2008.g. pa sve do isplate;
- 10,65 EUR / 80,25 Kn od 06.01.2009.g. pa sve do isplate;
- 10,65 EUR / 80,24 Kn od 06.02.2009.g. pa sve do isplate;
- 10,74 EUR / 80,91 Kn od 06.03.2009.g. pa sve do isplate;
- 13,13 EUR / 98,94 Kn od 07.04.2009.g. pa sve do isplate;
- 13,19 EUR / 99,36 Kn od 06.05.2009.g. pa sve do isplate;
- 12,98 EUR / 97,82 Kn od 06.06.2009.g. pa sve do isplate;
- 12,86 EUR / 96,90 Kn od 07.07.2009.g. pa sve do isplate;
- 12,93 EUR / 97,40 Kn od 05.08.2009.g. pa sve do isplate;
- 13,01 EUR / 98,01 Kn od 05.09.2009.g. pa sve do isplate;
- 12,89 EUR / 97,11 Kn od 06.10.2009.g. pa sve do isplate;
- 12,86 EUR / 96,89 Kn od 06.11.2009.g. pa sve do isplate;
- 13,00 EUR / 97,95 Kn od 05.12.2009.g. pa sve do isplate;
- 13,17 EUR / 99,26 Kn od 06.01.2010.g. pa sve do isplate;
- 13,36 EUR / 100,68 Kn od 06.02.2010.g. pa sve do isplate;
- 13,32 EUR / 100,34 Kn od 06.03.2010.g. pa sve do isplate;
- 13,60 EUR / 102,49 Kn od 07.04.2010.g. pa sve do isplate;
- 13,59 EUR / 102,42 Kn od 06.05.2010.g. pa sve do isplate;
- 13,77 EUR / 103,76 Kn od 05.06.2010.g. pa sve do isplate;
- 14,48 EUR / 109,11 Kn od 06.07.2010.g. pa sve do isplate;
- 14,14 EUR / 106,54 Kn od 05.08.2010.g. pa sve do isplate;
- 14,99 EUR / 112,91 Kn od 07.09.2010.g. pa sve do isplate;
- 14,74 EUR / 111,06 Kn od 06.10.2010.g. pa sve do isplate;
- 14,29 EUR / 107,70 Kn od 06.11.2010.g. pa sve do isplate;
- 15,13 EUR / 113,99 Kn od 07.12.2010.g. pa sve do isplate;
- 15,45 EUR / 116,42 Kn od 05.02.2011.g. pa sve do isplate;
- 15,51 EUR / 116,86 Kn od 05.03.2011.g. pa sve do isplate;
- 15,23 EUR / 114,72 Kn od 06.04.2011.g. pa sve do isplate;
- 15,31 EUR / 115,38 Kn od 06.05.2011.g. pa sve do isplate;
- 16,28 EUR / 122,63 Kn od 07.06.2011.g. pa sve do isplate;
- 16,41 EUR / 123,65 Kn od 06.07.2011.g. pa sve do isplate;
- 17,48 EUR / 131,68 Kn od 25.08.2011.g. pa sve do isplate;
- 17,09 EUR / 128,77 Kn od 10.09.2011.g. pa sve do isplate;
- 16,49 EUR / 124,23 Kn od 02.10.2011.g. pa sve do isplate;
- 16,47 EUR / 124,11 Kn od 02.11.2011.g. pa sve do isplate;
- 16,41 EUR / 123,61 Kn od 02.12.2011.g. pa sve do isplate;
- 16,62 EUR / 125,26 Kn od 02.01.2012.g. pa sve do isplate;
- 16,87 EUR / 127,07 Kn od 02.02.2012.g. pa sve do isplate;
- 16,87 EUR / 127,13 Kn od 02.03.2012.g. pa sve do isplate;
- 16,72 EUR / 125,99 Kn od 02.04.2012.g. pa sve do isplate;
- 16,78 EUR / 126,45 Kn od 02.05.2012.g. pa sve do isplate;
- 16,87 EUR / 127,13 Kn od 02.06.2012.g. pa sve do isplate;
- 16,78 EUR / 126,40 Kn od 02.07.2012.g. pa sve do isplate;
- 16,78 EUR / 126,46 Kn od 02.08.2012.g. pa sve do isplate;
- 16,69 EUR / 125,78 Kn od 02.09.2012.g. pa sve do isplate;
- 16,53 EUR / 124,53 Kn od 02.10.2012.g. pa sve do isplate;
- 16,73 EUR / 126,06 Kn od 02.11.2012.g. pa sve do isplate;
- 16,80 EUR / 126,61 Kn od 02.12.2012.g. pa sve do isplate;
- 16,77 EUR / 126,39 Kn od 02.01.2013.g. pa sve do isplate;
- 16,48 EUR / 124,16 Kn od 02.02.2013.g. pa sve do isplate;
- 16,68 EUR / 125,71 Kn od 03.03.2013.g. pa sve do isplate;
- 16,73 EUR / 126,06 Kn od 02.04.2013.g. pa sve do isplate;
- 16,64 EUR / 125,37 Kn od 02.05.2013.g. pa sve do isplate;
- 16,37 EUR / 123,31 Kn od 02.06.2013.g. pa sve do isplate;
- 16,20 EUR / 122,04 Kn od 02.07.2013.g. pa sve do isplate;
- 16,35 EUR / 123,17 Kn od 02.08.2013.g. pa sve do isplate;
- 16,45 EUR / 123,95 Kn od 02.09.2013.g. pa sve do isplate;
- 16,72 EUR / 125,94 Kn od 02.10.2013.g. pa sve do isplate;
- 16,57 EUR / 124,84 Kn od 02.11.2013.g. pa sve do isplate;
- 16,63 EUR / 125,33 Kn od 02.12.2013.g. pa sve do isplate;
- 16,69 EUR / 125,73 Kn od 02.01.2014.g. pa sve do isplate;
- 16,79 EUR / 126,50 Kn od 02.02.2014.g. pa sve do isplate;
- 16,90 EUR / 127,30 Kn od 02.03.2014.g. pa sve do isplate;
- 15,96 EUR / 120,24 Kn od 02.04.2014.g. pa sve do isplate;
prema stopi zakonske zatezne kamate od dana dospijeća do 31. prosinca 2007.god. po stopi sukladno čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate; od 01.01.2008.god. pa do 31.7.2015.god. po stopi koja se utvrđuje na način da se eskontna stopa HNB-a, u prethodnom polugodištu uveća za 5 postotnih poena, od 1.8.2015.god. do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl. 29. stavku 2. ZOO-a, a od 1.1.2023. pa sve do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glave operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
V Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. naknaditi tužitelju BH troškove parničnog postupka u iznosu od 916,47 EUR / 6.905,14 kn sa zateznom kamatom tekućom od 26. rujna 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. VI Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."
2. Protiv dijela presude, u stavku V. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom daljnjih troškova postupka žali se tužitelj iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači i stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Protiv dijela presude, u stavku I., II., III., V. i VI. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalba tuženika nije osnovana.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu od 20. ožujka 2007. kako je to pobliže navedeno u izreci presude u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule CHF i promjenjiva kamatna stopa te naknada za bankarske usluge i zahtjev tužitelja na isplatu radi preplate sa osnova ništetnosti promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.063,54 eura i valutne klauzule iznosa od 3.195,33 eura te naknade za sklapanje ugovora u iznosu od 276,01 eura, sve sa zateznim kamatama.
9. U žalbenom postupku, sporno je da li su predmetne odredbe Ugovora ništetne dok visina nije sporna.
10. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
11. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva i pravilno primjenio materijalno pravo.
12. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužitelja pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
13. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;
- da su tužitelj i Slavonska banka d.d. (za koju je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku od 4.2.2009. br. Tt-09/183-2 upisano pripajanje društvu Hypo Alpe-Adria- Bank d.d., a koje društvo je u međuvremenu promijenilo naziv u sadašnji Addiko bank d.d.) 20.3.2007. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007;
- da je prednik tuženika kao banka odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.800,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, u svrhu kupnje automobila;
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da se prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o predmetnim odredbama ugovora i da se radilo o standardnom ugovoru prednika tuženika na koji tužitelj nije imao utjecaj (list 195 spisa);
- da je izveden dokaz saslušanjem djelatnika tuženika, svjedoka ĆH koja se ne sjeća detalja sklapanja predmetnog ugovora (list 195 spisa);
- da su u odnosu na nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a o kojima se nije pregovaralo relevantne odluke odnosno presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj P-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odluka Vrhovnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/18 od 3. rujna 2019.;
- da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te jednokratnoj naknadi prilikom korištenja kredita nepoštene i ništetne
- da je radi utvrđenja visine zahtjeva izveden dokaz financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Darfin d.o.o. (list 114 -126 spisa);
- da prema mišljenju vještaka prednik tuženika je naplatio iznos od 2.079,60 kuna na ime naknade za obradu kredita; na ime tečajne razlike plaćeno je više 24.075,23 kuna dok preplata sa osnove promjenjive kamate stope iznosi 8.013,25 kuna;
- da tužitelj nije imao primjedbe dok je tuženik istaknuto prigovore pravne prirode;
- da je nalaz izrađen u skladu sa pravilima struke;
- da je prigovor zastare osnovan u odnosu na zahtjev za isplatom radi preplate sa osnova promjenjive kamate stope dok u preostalom dijelu nije osnovan;
14. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništave u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule za CHF i promjenjivu kamatnu stopu te naknada za obradu kredita time da je zahtjev radi preplate sa osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u zastari, te na temelju čl. 322. i čl. 323. te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22- dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 225. i čl. 1115. i čl. 29. ZOO odlučio na navedeni način.
15. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
16. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.
17. Na žalbene navode potrebno je reći da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno, i u odnosu na prednika tuženika, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora, tuženik, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračunavanja tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/2003-dalje u tekstu: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 79/2009, 89/2009 i 133/2009), i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama ZOO-a. I prema odredbi čl. 138. a ranije važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i danas važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/2014., 110/2015 i 14/2019) odredbi čl. 118., posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama imaju isti učinak.
18. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da su tužene banke, među kojima je i tuženik, u određeno navedenim razdobljima, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP-a, tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika, i to, u konkretnom slučaju, tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj.
19. Prema odredbi čl. 502. a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije, koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se, u sklopu svoje registrirane i propisom određene djelatnosti, bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanjem, teže povrijedi ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
20. Odredbom čl. 502. b ZPP-a, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502. a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
21. Navedene odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a.
22. Stoga su, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke, žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluka u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.
23. Na žalbene navode potrebno je reći da subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), ali to ipak ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati, o čemu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Poslovni broj U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima, posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
24. Međutim, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je saslušao tužitelja (list 195 spisa) i na temelju njegovog iskaza utvrdio da se radilo o unaprijed sastavljenom standarnom ugovoru tuženika te da nije mogao utjecati na sadržaj ugovora i da mu djelatnik tuženika nije posebno razjasnio dijelove tipskog ugovora.
25. Nadalje, prvostupanjski sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ZH, djelatnice tuženika (list 194 spisa) iz čijeg iskaza proizlazi da se ne sjeća konkretnog ugovora.
26. Stoga, tuženik nije dokazao da su u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) pregovaralo i da su tužitelju na drugi način dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovorenih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao.
27. Naime, imajući u vidu sve navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja, kada tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao, da li je pregovarao sa tužiteljem kao i na okolnost jesu li uopće bilo kakve obavijesti dane prije sklapanja ugovora, time da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se o osporenim odredbama nije pregovaralo, kao i da je o odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzula već u kolektivnom sporu pravomoćno utvrđeno da su nerazumljive, da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, i da su uzrokovale znatno neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama, to su suprotne tvrdnje tuženika neutemeljene.
28. U konačnici, prednik tuženika je bio stranka u istim postupcima po kolektivnim tužbama.
29. Obzirom na sve naprijed navedeno, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da se o predmetnim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da su ništave, a niti su tužitelju dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredi te je suprotno tvrdnji tuženika u odnosu na vezanosti suda za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe prvostupanjski sud za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
30. Stoga, nisu odlučni za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost zaključka o ništetnosti predmetnih odredbi.
31. Jednako tako, na žalbene navode valja reći da iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik u spis dostavio odgovarajući dokaz u prilog tvrdnjama o dovoljnoj informiranosti tužitelja vezano za sklapanje ugovora, a koji bi bili izvor saznanja na okolnost obaviještenosti tužitelja o mogućim rizicima zbog vezivanja obaveze korisnika kredita (potrošača) za valutu CHF.
32. U odnosu na žalbene navode vezano za ništetnost odredbe predmetnog Ugovora kojim su stranke ugovorile naknadu prema Odluci banke za obavljanje bankarskih usluga koja iznosi 2,00 % jednokratno valja reći da je u naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, pravilno prvostupanjski sud, prvenstveno temeljem uvida u predmetni ugovor o kreditu te saslušanjem tužitelja koji je potrošač utvrdio da stranke o predmetnoj ugovornoj odredbi nisu pregovarale prije sklapanja ugovora o kreditu već da je ugovor bio unaprijed sastavljen od strane tuženika, te je pravilno ocijenio da ista ipak nije poštena u smislu odredaba ZZP/03. te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa neosnovano tuženik žalbom pobija pravilnost prvostupanjske presude u navedenom dijelu.
33. Pri tom treba nadodati da iz navedene sporne odredbe ugovoru o kreditu nije vidljivo koju stvarnu uslugu/troškove tužitelj podmiruje tuženiku plaćanjem iste, a niti tuženik tijekom postupka nije iznosio nekakve konkretne tvrdnje koju to stvarnu vrijednost plaćanjem naknade tužitelj tuženiku podmiruje, već je samo pozivao se na svoje akte koji reguliraju materiju kreditiranja kojima je predmetna naknada bila regulirana i koje odredbe su implementirane u ugovor o kreditu, time da se o aktima po prirodi stvari ne može pregovarati, pa se time nije moglo pregovarati niti o predmetnoj ugovornoj odredbi koja je u ugovor preuzeta iz (općih) akata tuženika.
34. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je proveo test poštenosti na način da je ocijenio značaj predmetne ugovorne odredbe u kontekstu cijelog ugovora o kreditu , te na način da je ocijenio njezin značaj na položaj tužitelja kao potrošača u kontekstu što je tuženik tužitelju za istu pružio, dakle koju je to stvarnu uslugu pružio, vodeći pri tome računa da se ocjena (ne)ravnoteže ne ograničava samo na kvantitativno ocjenjivanje iznosa koji tužitelj kao potrošač ima dati tuženiku kao trgovcu, a koji način provedbe ocjene testa poštenosti prvostupanjskog suda je u skladu s testom poštenosti propisanog Direktivom Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13).
35. Jednako tako, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine“ broj 1201/17) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite („Narodne novine“ broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade.
Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.
36. Obzirom na sve naprijed navedeno, suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da je predmetna odredba o naplati naknade za obradu kredita nepoštena i ništetna.
37. Nadalje, nisu od važnosti tuženikove žalbene tvrdnje da se odluke u parnici „Potrošač“ ne mogu odnositi na ovaj predmet iz razloga što je ugovor o kreditu tužitelj sklopio sa Slavonskom bankom d.d. koja nije bila stranka te parnice i koja je u spornom razdoblju iz te parnice bila samostalna pravna osoba koja je pripojena Hypo Alpe Adria Bank d.d. tek 2009.
Naime, prije pokretanja tog spora radi kolektivne zaštite potrošača (4. travnja 2012. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/12.) došlo je do pripajanja Slavonske banke d.d. tuženikovu predniku koji jest bio tuženik u kolektivnom sporu kao što bi to bila i Slavonska banka d.d. Osijek da je kao pravni subjekt postojala u vrijeme pokretanja kolektivnog spora "Potrošač", 4. travnja 2012. Ugovorni odnosi u kojima je sudjelovala tadašnja Hypo Alpe Adria Bank d.d., što uključuje i ugovore o kreditu Slavonske banke d.d., čiji je pravni slijednik bila Hypo Alpe Adria Bank d.d. i u čije pravne odnose je ta banka stupila kao pravni slijednik u trenutku pripajanja Slavonske banke d.d., razmatrani su u predmetu "Potrošač", kroz test poštenja i to kako ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tako i ugovorne odredbe o kamatnim stopama. Hypo Alpe Adria Bank d.d., kao univerzalni pravni sukcesor stupila je u sva prava i obveze pripojenog društva, jer je pripajanjem temeljem zakona došlo do univerzalne sukcesije koja osim što izaziva prijenos prava i obveza ujedno dovodi do procesno pravnog sljedništva.
Stoga je, trgovačko društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. stupilo u sve pravne odnose nekadašnje Slavonske banke d.d., kao ugovorna strana, te je to razlog zašto Slavonska banka d.d., nije obuhvaćena presudama u postupku kolektivne zaštite, pa kada se u izreci presude u predmetu "Potrošač", govori u ugovorima Hypo Alpe Adria Bank d.d., sada Addiko bank d.d., isto podrazumijeva sve ugovore koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., u kojima je pravni slijednik Slavonske banke d.d., Hypo Adria Bank d.d., sudjelovala kao kreditor, a tuženik je slijednik Hypo Alpe Adria Bank d.d. prema rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2016.
38. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.
39. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je sukladno nalazu i mišljenju vještaka koji je izrađen u skladu sa pravilima struke, obvezao tuženika da tužitelju s osnove ništetne i nepoštene valutne klauzule isplati iznos od 3.195,33 eur te s osnova naknade za obavljanje bankarskih usluga u iznosu od 276,01 eura.
Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od pojedinog plaćanja tužitelja jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa, te je slijedom toga dužan tužitelju sukladno odredbi čl. 1115 ZOO-a platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate te naplate naknade.
Naime, tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara a niti je tuženik dao odgovarajuće obavijesti tužitelju kao potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama predmetnih odredaba, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a i odredbama ZOO-a, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.
40. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
41. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika u navedenom dijelu odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke ove drugostupanjske odluke.
42. U odnosu na žalbene navode tuženika vezano za odluku o troškovima postupka, prvostupanjski sud je pravilno odmjerio troškove postupka za pojedine radnje u smislu čl. 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o naknadama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 138/2023-dalje u tekstu: Tarifa), a koja je bila na snazi u trenutku donošenja pobijane odluke, pa su žalbeni navodi tuženika bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
Jednako tako, pravilno je postupio prvostupanjski suda kada sukladno čl. 155. ZPP-a tužitelju nije dosudio trošak sastava podneska od 25. srpnja 2022. i 15. rujna 2022. (list 183 i 177 spisa) obzirom da isti imajući u vidu navode iznesene u njima, nisu bili nužni za vođenje postupka.
Na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud primijenio Tarifu koja je stupila na snagu 5. studenog 2023. ukazuje se da je odluka u ovoj pravnoj stvari donijeta 26. rujna 2023., dakle kada Tarifa na čiju primjenu ukazuje nije niti bila na snazi.
43. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a kada je utvrdio uspjeh tužitelja 50%.
Naime, prema stanovištu ovog suda tužitelj je sa osnovom uspio u cijelosti, a sa visinom u omjeru od 76,54 % pa uspjeh tužitelja iznosi 88,27 %.
Nadalje, tuženik nije uspio sa osnovom već samo sa visinom sa 11,73%.
Stoga, tužitelj je uspio u postupku u omjeru od 76,54 %.
Kako je prvostupanjski sud, suprotno tvrdnji tužitelja i tuženika pravilno odmjerio trošak postupka u iznosu od 1.832,93 eura, to tužitelju obzirom na utvrđeni uspjeh u omjeru od 76,54 % pripada trošak postupka u iznosu od 1.402,92 eura time da tužitelj prema troškovniku (list 197 spisa) zahtijeva naknadu troškova postupaka u iznosu od 2.377,24 eura.
Obzirom da navedeno, kako je prvostupanjski sud dosudio tužitelju trošak postupka u iznosu od 916,47 eura, valjalo je tužitelju dosuditi daljnji trošak postupka u iznosu od 486,45 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od 17. prosinca 2024. na temelju 151. st. 3. ZPP i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine„ broj: 112/12, 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20 i 114/22), pa je sukladno čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u stavku II izreke ove drugostupanjske odluke.
44. Kako je tužitelj uspio sa žalbom 34,38%, to mu pripada pravo na naknadu trošak sastava žalbe Tbr. 10/1 u iznosu od 837,50 kuna, a što uvećano za PDV 25% prema Tbr. 42. Tarife u iznosu 209,37 kuna sveukupno iznosi 1.046,87 kuna odnosno 138,94 eura pa je odlučeno kao u stavku III izreke ove drugostupanjske odluke.
Budući da tužitelj nije dokazao da je platio sudsku pristojbu na žalbu, to mu ne pripada pravo na naknadu navedenog troška.
45. Tuženik nije uspio sa žalbom, to zahtjev za naknadom troška postupka povodom pravnog lijeka nije osnovan (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku IV izreke ove odluke.
U Zagrebu 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Gabriela Topić Kordej
