Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-13/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PS, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Lacković , odvjetnici iz Daruvara, protiv tuženika Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, zastupano po ODO-u, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 18. rujna 2024. u nazočnosti punom. tužitelja ČS, odvjetničkog vježbenika u uredu Marine Lacković, odvjetnice iz Daruvara, te zz. tuženika CS, savjetnice u Općinskom državnom odvjetništva u Karlovcu, po objavi 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 da tužitelju GS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati bruto iznos od 367,61 € / 2.769,79 kn[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pri čemu se zakonska zatezna kamata do 31.07.2015. godine obračunava po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. godine se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulja od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 65,02 €/ 489,91 kn počam od 15. ožujka 2014. godine do isplate ,

- na iznos od 3,75 €/ 28,28 kn počam od 15. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 74,70 €/ 562,90 kn počam od 15. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 74,70 €/ 562,90 kn počam od 15. srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 74,70 €/ 562,90 kn počam od 15. srpnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 74,70 €/ 562,90 kn počam od 15. srpnja 2016. godine do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 da tužitelju GS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati neto iznos od 29,86 €/ 225,00 kn[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počam od 15. lipnja 2014. godine do isplate, pri čemu se zakonska zatezna kamata do 31.07.2015. godine obračunava po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena od 01.08.2015. godine se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulja od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 da tužitelju GS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati neto iznos od 947,64 €/ 7.140,00 kn[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pri čemu se zakonska zatezna kamata do 31.07.2015. godine obračunava po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. godine se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulja od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 22,5 6€/ 170,00 kn počam od 15. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. ožujka 2013. godine do isplate ,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. listopada 2013. godine do isplate , - na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. ožujka 2014. godine do isplate ,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. rujna 2014. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. listopada 2014. godine do isplate ,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. studenog 2014. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. prosinca 2014. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. ožujka 2015. godine do isplate ,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. travnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. svibnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. lipnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 70,00 kn počam od 15. srpnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. kolovoza 2015. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. listopada 2015. godine do isplate ,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. studenog 2015. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. prosinca 2015. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. veljače 2016. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. ožujka 2016. godine do isplate ,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. travnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 22,56 €/ 170,00 kn počam od 15. kolovoza 2016. godine do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka tužitelja, u iznosu od 3.015,24 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće i razlike naknade plaće iz točke I., II. i III. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je djelatnik Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OS RH, te je raspoređen u službu u ustrojstvenu cjelinu HKOV, Gardijska motorizirana brigada, 2. Mehanizirana bojna Gromovi, 1. Mehanizirana satnija, 1. Mehanizirani vod, 1. desetina na ustrojbeno mjesto operatora P s mjestom službe u Petrinji. Tužitelj ističe kako na svom radnom mjestu obavlja i poslove straža, terena (domaćih i inozemnih) te izvanrednih aktivnosti (poplave i sl), za koje mu nisu pravilno vrednovani prekovremeni sati prilikom obračuna plaća, odnosno koji rad mu nije odgovarajuće plaćen, niti je za isti koristio slobodne dane koji bi odgovarali odrađenim satima. Također mu nisu plaćena odgovarajuća uvećanja na plaću s osnova obavljanja prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, praznikom, blagdanom, noću, i dr., a tužitelj tvrdi da mu nije u potpunosti isplaćena ni naknada za izvršenje Ugovora po Ugovoru o službi u OS RH u statusu vojnog djelatnika iz. 2009. godine. Dodatno navodi da mu nisu isplaćivane božićnice i regresi, osim regres za 2016. godinu, te da mu nije pravilno obračunat godišnji odmor. Uz to ističe da mu Ministarstvo obrane ne isplaćuje ni troškove prijevoza iz Petrinje do mjesta prebivališta/mjesta stanovanja njegove obitelji ([adresa]), pa se obraćao tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali do istog nije došlo. Pri tom napominje da se prije podnošenja tužbe sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku obratio tuženiku putem Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, ali nije došlo do mirnog rješenja spora, slijedom čega predlaže provesti ovaj postupak u kojem će nakon dostave cjelokupne dokumentacije od strane tuženika i provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja, u smislu članka 186.b Zakona o parničnom postupku, moći točno i određeno postaviti tužbeni zahtjev. Naime, tužbenim zahtjevom u tužbi predlaže naložiti tuženiku da mu isplati iznos kojeg će moći precizirati nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, sve uz troškove postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na glavno potraživanje i troškove postupka.

1.1. Nakon izrade nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka, tužitelj u podnesku od 20.srpnja 2020. daje očitovanje kojim prihvaća nalaz vještaka i afirmativno se izjašnjava u odnosu na izračunatu naknadu plaće za rad na terenu u iznosu od po 225,00 kn neto, kao i izračunatu naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 2.251,60 kn te izračunatu naknadu za 2 dana neiskorištenog godišnjeg odmora u iznosu od 4.295,09 kn. No, stavlja prigovor glede izračuna neisplaćene plaće za prekovremeni rad na terenu, kako navodi, iz druge varijante nalaza vještaka u kojoj nisu umanjene naknade za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 01. srpnja 2011. do 31. svibnja odnosno 01.lipnja 2014., a sve imajući u vidu iskorištene slobodne dane. Tužitelj također predlaže da vještak još sačini dopunu nalaza u odnosu na troškove prijevoza koje je tužitelj imao na relaciji [adresa] – [adresa] u razdoblju od kolovoza 2011. pa nadalje, imajući u vidu vrijeme podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora i zastarne rokove, već kako je to vrijeme istaknuo u tužbi. Vezano uz takvo očitovanje u id. podnesku napominje se da tužitelj nakon nalaza vještaka nije precizirao tužbeni zahtjev i određeno postavio svoje potraživanje već se dakle samo načelno očitovao, pa je slijedom toga i drugih razloga iznesenih u ukidnoj odluci broj Pr-199/2018-29 od 15. veljače 2021. prvostupanjski sud najprije odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

1.2. Tužitelj je međutim nakon ukidne odluke t.j. rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1016/2021-22 od 13. prosinca 2021. u daljnjem podnesku očitujući se na id. odluku i dotadašnji tijek postupka precizirao svoje potraživanje, na način da je u točki I. tužbenog zahtjeva kako ga je naznačio u podnesku od 17.veljače 2022., list 301-302 spisa, potraživao ukupni iznos od 2.769,79 kn t.j. u odnosu na neisplaćenu bruto plaću s osnova neisplaćenih dodataka za prekovremeni rad na terenu iznos od 518,19 kn i iznos naknade za neiskorišteni godišnji odmor u od 2.251,60 kn, a u točki II. id. tužbenog zahtjeva potraživao je neisplaćenu naknadu za rad na terenu u iznosu od 225,00 kn neto, sve sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka uz zakonsku zateznu kamatu.

1.3. Potom je nakon Dopune nalaza i mišljenja vještaka u podnesku od 26.rujna 2022. tužitelj cjelovito uredio tužbeni zahtjev i konačno potraživao u točki I. tužbenog zahtjeva da mu tuženik isplati kao ranije ukupni iznos od 2.769,79 kn bruto na ime neisplaćenih dodataka i neiskorištenog godišnjeg odmora (518,19 kn + 2.251,60 kn), a u točki II. da mu isplati izračunatu naknadu za rad na terenu u neto iznosu od 225,00 kn. U točki III. tužbenog zahtjeva potraživao je na ime troškova prijevoza isplatu iznosa od 7.140,00 kn, za putovanje jedanput mjesečno u utuženom razdoblju od mjesta prebivališta do mjesta rada, sve uz troškove postupka i zakonsku zateznu kamatu na glavno potraživanje i troškove postupka. Kasnije je još u podnesku od 06.lipnja 2023. precizirao takvo potraživanje u službenoj valuti eura i isto potraživanje dvojno iskazao kako je to sukladno naznačeno u točkama I., II. i III. izreke ove presude.

1.4. Obzirom je vještak u nalazu utvrdio da su tužitelju isplaćene božićnice i regresi, tužitelj nakon nalaza vještaka nije više postavljao zahtjev za taj dio potraživanja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik najprije ističe prigovor zastare za dio potraživanja tužitelja. U odnosu na nezastarjeli dio potraživanja tuženik djelomično priznaje osnovu tužbenog zahtjeva i to isključivo u odnosu na potraživanje za prekovremeni rad na tuzemnim terenima zaključno s 30. svibnja 2014. U preostalom dijelu osporava potraživanje sadržano u točki II tužbe, kako u osnovi tako i u visini. Tuženik ističe da se na djelatne vojne osobe primjenjuju posebni propisi, kao što je i predviđeno Zakonom o službi u OS RH. Navodi da je od 1.10. 2009. do 1. 6. 2014. u primjeni bila Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika koji su stupili na snagu 1. listopada 12009. Odlukom 09 bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarsku službu. Također navodi da je bilo uređeno pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu, koje je tužitelj ostvarivao i koji su isplaćeni u navedenom razdoblju, dakle, da je tužitelj ostvario pravo na slobodne dane, dodatak za obavljanje stražarske službe, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe, naknadu za boravak na terenu , u skladu sa svim dužnostima koje je obavljao. U odnosu na službu dežurstva navodi kako je propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punom radnog vremena ne smatra prekovremenim radom i da se dijeli na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Tvrdi da su tužitelju uredno isplaćeni svi dodaci na plaću sukladno evidencijama radnog vremena, odnosno dužnostima koje je obavljao tijekom utuženog razdoblja. Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika propisano je da redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno raspoređeno na pet radnih dana, od ponedjeljka do petka od 8 – 16 sati. Nakon 8.svibnja 2014 naknada plaće za godišnji odmor obračunava se i isplaćuje sukladno čl. 4. Pravilnika, te je tužitelj u cijelosti iskoristio godišnji odmor za utuženo razdoblje, a u odnosu na dio potraživanja koji se odnosu na neisplaćene božićnice i regrese ističe da se isti ne isplaćuju djelatnicima Ministarstva obrane i OS RH od 2012. sve sukladno Dodacima I. i II. Kolektivnog ugovora. Nadalje iznosi da je dana 26. lipnja 2013. godine stupio na snagu Zakon o službi u OS RH, na temelju kojega je donesen Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, koji je a propo na snagu stupio 8. svibnja 2014. Sukladno čl. 99. Zakona o službi u OS RH propisano je da je da djelatna vojna osoba, službenik i namještenik imaju pravo na plaćeni godišnji odmor. U odnosu na dio potraživanja koji se odnosi na troškove prijevoza na relaciji [adresa] tuženik ističe prigovor apsolutne nenadležnosti suda.

3. Do donošenja ukidne odluke prvostupanjskog suda je proveo dokaz saslušanjem tužitelja GS, dokaz čitanjem i pregledavanjem preslike Ugovora o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske u statusu djelatnog vojnika na rok od 5. godine sklopljen 01. siječnja 2012. godine na listu 4 spisa, preslik Odluke o rasporedu od 27. svibnja 2014. MORH na listu 5 spisa, preslik zahtjeva za mirno rješenje spora od 9. rujna 2016 na listu 6-7 spisa, preslik prijamne knjige na listu 8 spisa, dnevne evidencije o radu tužitelja, naloge o korištenju slobodnih dana, rješenja o godišnjem odmoru, očitovanje MORH-e na listu 32-194 spisa, knjigovodstvene kartice na listu 195-196 spisa, kartice djelatnika na listu 198- 217 spisa, dopisa tvrtke Čazmatrans d.o.o. na listu 231 spisa, Cjenika usluga prijevoza putnika u cestovnom linijskom prijevozu tvrtke Čazmatrans d.o.o. na listu 233 spisa, ispis HAK-a na listu 234 spisa, pismeni Nalaz i mišljenje financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba na listu 239-256 spisa i preslik rješenja na listu 263-268 spisa. U ponovljenom postupku sud je još proveo dokaz čitanjem podneska tužitelja od 17.02.2022., Dopune nalaza i mišljenja vještaka Ručević vještačenje d.o.o. od 31.08.2022. (isto od 05.09.2022.), podneska tužitelja od 26.09.2022., podneska tuženika od 11.10.2022. s Ugovorom u službi u OSRH u privitku (isto 23.11.2022.), kao i ispravka i točnog očitovanja tuženika u podnesku od 23.12.2022., a uz to pročitao je još podneske tužitelja od 27.12.2022., 23.01.2023. i 06.06. 2023., te izvršio uvid u podnesak vještaka na listu 305 spisa i uvid u podnesak tužitelja na listu 327 spisa.

4. Obzirom je dakle tuženik djelomično priznao osnovanost tužbenoga zahtjeva za prekovremeni rad na terenu u tuzemstvu, ali nije dostavio izračun niti se očitovao o visini duga, te je osporavao potraživanje tužitelja u ostalom dijelu i protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu, bilo je potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, radi napose utvrđenja visine potraživanja a analogno tome i postojanja opravdanosti podnesene tužbe za potraživanje u tužbi odnosno daljnje preciziranim tužbenim zahtjevima. Vještačenje je provedeno na prijedlog tužitelja, i to po stalnom sudskom vještaku po izboru suda Ručević vještačenje d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja iz Zagreb, Kneza Ljudevita Posavskog 34a, a isto vještačenje je (djelomično) pokazalo postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini.

5. Pri tom se ističe da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare za dio potraživanja tužitelja sukladno članku 139. Zakona o radu ("Narodne Novine" broj 93/2014). Tuženik je naime naveo da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 13. rujna 2016.godine, te je u skladu s člankom 186a stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) zastarijevanje zastalo za tri mjeseca, a kako je isti rok negativna pretpostavka za podnošenje tužbe i zastara je nastavila teći do podnošenja tužbe, kada je nastupio prekid zastare, imajući u vidu zastarni rok od 5 godina i dakle rok od 3 mjeseca u kojem je zastara zastala, naveo je da je potraživanje tužitelja zastarjelo zaključno s danom 27. siječnja 2013.godine. Tužitelj je tijekom postupka uvažio navedeni prigovor i nije postavljao zahtjev za taj dio potraživanja. Sud je s tim u vezi uvidom u prijamnu knjigu na listu 8 spisa utvrdio da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora preporučeno poštom dana 09. rujna 2016., a uvidom u predmetni spis utvrđeno da je tužba podnesena dana 27. travnja 2018. godine, pa je obzirom na zastarni rok od pet godina, zastara u pravilu nastupila za sva potraživanja strogo gledajući do 26. siječnja 2013.godine, a tužitelj prema takvom ranijem utvrđenju uskladio svoje potraživanje. No, imajući u vidu da bi eventualno potraživanje iz siječnja 2013. dospjelo na naplatu u veljači 2013. to bi da je postavljeno trebalo uvažiti i eventualno takvo potraživanje, da je dakle isto izračunato i da ga tužitelj potražuje.

6. Sud je sukladno prethodno navedenom provodio i ocjenjivao dokaze za razdoblje od 27. siječnja 2013. do 09. rujna 2016. (dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora). Tuženikov prigovor da tužitelj nije imao pravo potraživati razliku plaće s osnova iskorištenog godišnjeg odmora je bio neosnovan. Ovo iz razloga što iz zahtjeva za mirno rješenje spora nesporno proizlazi da je tužitelj zahtjevom za mirno rješenje spora od 09. rujna 2016. godine istakao da mu nije pravilno obračunata naknada za korištenje godišnjeg odmora i potraživao je razliku naknada za iskorišteni i neiskorišteni godišnji odmor. Inače je u iskazu tužitelj PS izjavio da mu je cijelo vrijeme u razdoblju od 17. 1. 2013. do 8.9. 2016. prebivalište bilo u [adresa], a mjesto službe u Petrinji. Naveo je kako je usmeno pitao nadređene da mu se plate troškovi putovanja iz mjesta prebivališta do mjesta rada u [adresa], ali su oni odgovorili da nema to pravo, pa nije podnosio pisani zahtjev. Za razdoblje od 17. 1. 2013. do 8.9. 2016. putovao je u Petrinju na način da je ponedjeljkom ujutro odlazio svojim autom, te se petkom nakon odrađenog radnog vremena vraćao u svoje mjesto prebivališta, izuzev kada je bio na terenu ili godišnjem. Kao vojnik nije imao organizirani prijevoz od mjesta prebivališta do radnog mjesta i natrag. Nije nikada dobio od poslodavca o njegovom pravu za prijevoz niti visini prijevoza. Dobivao je obračun plaće, ali nije vidio da na obračunu postoji rubrika za prijevoz. Potvrđuje da je udaljenost od mjesta prebivališta do mjesta rada bila 109 km i osobno je na blagajni Čazmatransa tražio potvrdu, gdje mu je rečeno da se za utuženo razdoblje mora obratiti Upravi, što je i učinio, ali je tamo upućen da isti podatak zatraži sud službeno. Dobio je rješenje o godišnjem odmoru i morao ga je potpisati, s time da nije stavljao pisani prigovor jer mu je rečeno da to ne smije raditi. Misli da su mu dva dana god. odmora uskraćena svake godine i da mu se obračunavalo 18 dana, a ne 20 dana na koje ima pravo u razdoblju od 17.

1. 2013. do 8.9. 2016. Ne sjeća se koje su mu Božićnice isplaćene, kao ni regres, misli da mu nisu isplaćene dvije godine. Tvrdi da je u utuženom razdoblju radio prekovremeno na terenu i koristio slobodne dane, na način da su za jedan radni dan dobivali 0,2 slobodna dana pa bi za pet radnih dana dobivali 1 slobodni dan, što je iskoristio, a na terenu su znala raditi po 72 sata neprekidno. Evidencije su morali potpisati a prigovor nije pisao. Naime, po dva puta su na poleđini pisali prigovor, ali su im to pravo odmah ukinuli. Osim prekovremenog rada na terenu imao je stražu, slobodne dane koje je dobivao kao davatelj krvi i to po 2 slobodna dana. Osim toga, drugih slobodnih dana nije ostvarivao. Nadalje pobliže navodi da je na terenu radio od 6 do 22 sata svaki dan, a vikendom su bile vježbe koje su radili prekovremeno zasigurno u vremenu koje je naveo. Međutim, u evidenciji je uvijek pisalo da je radio do 16 sati, možda nekada da je radio do 18 sati. Za vađenje krvi je dobio plaćeni dopust. Kad je bio na terenu doručkovali su u 6 sati ujutro, te se spremali za odlazak na teren oko pola sata. Ukoliko su radili vikendom imali su za rad nedjeljom ili subotom jedan slobodan dan za jedan radni dan, te bi dobio 0,8 slobodnih dana za 4 radna danas ako je radio 7 dana na terenu i još plus 3 slobodna dana pod uvjetom da je taj tjedan vikend radio 72 sata neprekidno. Troškove prijevoza za putovanje u utuženom razdoblju iz mjesta prebivališta do mjesta rada nije dobivao, tvrdi „niti jedne lipe naknade od tužene".

7. Zatim, iz Ugovora o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske u statusu djelatnog vojnika na rok od 5. godine s lista 4 spisa proizlazi, da je ugovor sklopljen između tužitelja i MORH-a dana 01. siječnja 2012 godine u trajanju od 5 godina s početkom obavljene službe 9. veljače 2012 g. u Petrinji, da je člankom 4. navedenog ugovora ugovoreno da djelatni vojnik ostvaruje pravo na jednokratnu novčanu nagradu za ispunjenje obveze iz Ugovora u iznosu od pet neto proračunskih osnovica iz Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, da se uspješno ispunjenje obveze iz ugovora podrazumijeva kontinuirano obavljene djelatne vojne službe od 60 mjeseci.

8. Prema preslici Odluke o rasporedu od 27. svibnja 2014. MORH s lista 5 spisa proizlazi da je tužitelj PS za razdoblje od 01. lipnja 2014. g. do 07. veljače 2017. (do kraja ugovora) raspoređen na ustrojbeno mjesto Operator povrs s mjestom službe u Petrinji, da mu je određena plaća prema ustrojbenom činu pozornika, dodatak za vojnu službu od 19% uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da je dana 01. lipnja 2014 imao pet godina tri mjeseca i dvadeset pet dana radnog staža.

9. Prema zahtjevu za mirno rješenje spora od 9. rujna 2016 s lista 6-7 spisa, preslik prijamne knjige na listu 8 spisa, proizlazi da je navedeni zahtjev tužitelj podnio preporučeno poštom dana 09. rujna 2016. i da je zahtjevom potraživao od tužene za razdoblje od mjeseca kolovoza 2011. nadalje naknadu za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i vikendom, te da je potraživao neisplaćene božićnice i regres, naknadu za dva dana manje iskorištenog godišnjeg odmora i naknadu za izvršenje ugovora u visini pet prosječnih plaća, kao i da je potraživao naknadu za odvojeni život, dodatke za obavljanje stražarske službe i troškove prijevoza na posao.

10. Temeljem preslike Ugovora o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske u statusu djelatnog vojnika na rok od 5. godine a sklopljenog 01. siječnja 2012 godine s lista 4 spia, preslike Odluke o rasporedu od 27. svibnja 2014. MORH s lista 5 spisa, preslike zahtjeva za mirno rješenje spora od 9. rujna 2016 s lista 6-7 spisa, preslike prijamne knjige s lista 8 spisa, dnevna evidencija o radu tužitelja, naloga o korištenju slobodnih dana, rješenja o godišnjem odmoru, očitovanja MORH- a s lista 32-194 spisa, knjigovodstvenih kartica s lista 195-196 spisa, kartica djelatnika s lista 198-217 spisa, dopisa tvrtke Čazmatrans d.o.o. s lista 231 spisa, Cjenika usluga prijevoza putnika u cestovnom linijskom prijevozu tvrtke Čazmatrans d.o.o. s lista 233 spisa, nadalje ispisa HAK-a s lista 234 spisa, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba sadržanog na listu 239-256 spisa, za utvrditi je da je tužitelj u razdoblju od 27. siječnja 2013. do 8. rujna 2016. godine iskoristio sve slobodne dane koji su mu pripadali u skladu s važećim propisima i da tužitelj ne bi imao pravo na isplatu razlike plaće za ostvareni prekovremeni rad. Zatim je prema temeljnom nalazu vještaka utvrđeno, da bi tužitelju za razdoblje od 27. siječnja 2013. do 01. lipanj 2014. godine s osnova neisplaćenih dodataka iz čl. 13. Odluke 2009. pripadalo ukupno 518,19 kn, nadalje da mu nije isplaćen dodatak za rad na terenu u iznosu od 225,00 kn, da mu pripada razlika naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u iznosu od 4,95 kn, te da su mu isplaćeni božićnica i regres za godišnji odmor. U temeljnom nalazu je nadalje navedeno da tužitelju u utuženom razdoblju prema dokumentaciji u spisu, nije isplaćena naknada troškova prijevoza na posao i s posla, pa mu ista nije utvrđena u postupku do ukidne odluke, jer dakle nije bilo stvarnih evidencija o dolasku i odlasku tužitelja na posao. No, u ponovljenom postupku prihvaćen je prijedlog tužitelja pa je vještak u Dopuni nalaza i mišljenja od 31. kolovoza 2022. (ista Dopuna sadržana je i u dostavi od 05.rujna 2022.), a u smislu navoda tužitelja izračunao naknadu koju bi tužitelju trebalo platiti za četiri putovanja mjesečno na relaciji iz mjesta prebivališta t.j. mjesta stanovanja u mjesto rada tužitelja. Koristeći Cjenik usluga prijevoza putnika u cestovnom linijskom prijevozu koji je tužitelj priložio, te uvažavajući da se radi o relaciji putovanju u dužini od 109,85 km, uz podatak da je cijena karte na relaciji od 101 do 110 km u to vrijeme iznosila 85,oo kn, vještak je izračunao da je tužitelj za četiri putovanja mjesečno imao trošak u iznosu od 680,00 kn mjesečno. Kako je pak tužitelj u predmetnom razdoblju od veljače 2013. do kolovoza 2016. imao putovanja kroz 43 mjeseca, kada oduzme mjesece u kojima je tužitelj po jedan mjesec godišnje koristio godišnji odmor (ukupno 4 mjeseca u utuženom razdoblju), vještak je našao da tako izračunata naknada za ukupno 39 mjeseci (po četiri puta mjesečno) ukupno iznosi 26.520,00 kn. No, do kraja postupka tužitelj je za taj vid naknade potraživao iznos od 7.140,00 kn t.j. 947,00 eur, za putovanje jedan put mjesečno na posao i s posla, kako mu je priznato po Ugovoru o službi koji je pridonesen u spis od strane tužitelja i tuženika. Naime, prema id. „Ugovoru o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske u statusu djelatnog vojnika na rok od 5.godima“, koji je zaključen između tužitelja i tuženika dana 11. siječnja 2012.godine i prileži na listu 4 spisa, utvrđuje se da je u članku 6. stavak 5 tužitelju priznato pravo na organizirani prijevoz, kako se navodi, ili pravo na naknadu troška prijevoza od mjesta službe do mjesta prebivališta. Već je naprijed ređeno i temeljem provedenih dokaza utvrđeno da tužitelj nije imao organizirani prijevoz na relaciji od mjesta službe do mjesta prebivališta, pa je dakle prema id. Ugovoru trebao ostvariti pravo na naknadu troška prijevoza, a kako istu naknadu nije primio od tuženika, to mu je kao opravdan priznat navedeni trošak. Uostalom, tužitelj kao djelatna vojna osoba i po drugim pozitivnim propisima koji su se primjenjivali u navedenom vremenu ima pravo na naknadu troška prijevoza, te je dakle u cit. Ugovoru kojeg je sklopio s tuženikom takvo pravo izričito određeno, to je tužitelju u točki III. izreke presude dosuđen navedeni iznos od 947,64 eur / 7.140,00 kn.

11. U odnosu na neisplaćene dodatke na plaću od 518,19 kn i naknadu za rad na terenu od 225,00 kn (29,86 eur) treba reći da je ta materija u vremenu do 1. lipnja 2014.godine bila regulirana odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07, 88/09. i 124/09., i Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske Narodne novine broj 73/13., 75/15. i 50/16. – dalje ZOSOS/13, koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013.godine. Ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imali su po tom Zakonu Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (čl. 198. -200. ZOSOS/02). Između inih propisa navedenih u čl. 200. id. Zakona, Ministarstvo obrane bilo je ovlašteno za donošenje odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (čl. 96. st.1) i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (čl. 170. st. 4). Stoga tako doneseni Pravilnik i Odluka kojima je cjelovito uređeno pitanje dodatka i visine dodatka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba imaju značenje propisa donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske. Obzirom na odredbu čl. 114. Id. Zakona, glede pitanja koja uređuju ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, (presude Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1795/12, Rev-1845/12 i Rev-1902/12).

12. Nakon donošenja Odluka i Pravilnika, prema čl. 200. navedenog Zakona, djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću u osnovi prekovremenog rada prema tim propisima (Odlukama i Pravilniku Ministra obrane), a ne na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima. U vezi primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, mišljenje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenja primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, da se odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ne primjenjuje na djelatne vojne osobe. Zajednička komisija se više puta očitovala o tome; na sjednici od 29. rujna 2005.godine i 20. listopada 2011.godine, Zapisnik sa sjednice od 29.rujna 2005.godine – uz t.13 i Zapisnik sa sjednice od 20. listopada 2011.g. – uz t.5, tako i Županijski sud u Varaždinu, Gž-854/14 od 18.lipnja 2014.godine.Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i način isplate Narodne novine broj 118/09. - dalje Pravilnik, koji je donesen 25. rujna 2009.g. i stupio na snagu 1. listopada 2009.g., određeno je da se straža i dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom (točka V i VIII), a tužitelj je, osim slobodnih dana za obavljene straže i dežurstva, dobivao slobodne dane i za prekovremeni rad, dok je Pravilnikom uređeno pitanje dodatka i visina dodataka za obavljanje stražarske službe i dežurstva.

13. Na temelju članka 139. ZOSOS/13, Ministarstvo obrane je dana 6. ožujka 2014.g. donijelo Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15. i 5/17.

14. Odredbom članka 153. ZOSOS/13, propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan. Radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe. Raspored radnog vremena određuje ministar obrane. Radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno, raspoređeno u pet dana, s time da zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima, već se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje a u drugom kraće od propisanog punog radnog vremena. Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na ovaj način, ne smije biti dulje od 48 sati tjedno. Navedene odredbe ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstva, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl. Takav rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima (čl. 154. ZOSOS--a/13).

15. U skladu s odredbom čl. 153. st.3 ZOSOS-a/13, Ministar obrane je donio Odluku o rasporedu radnog vremena Narodne novine broj 66/14., 23/15. i 84/15, kojom je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. (točka IV). Za rad u smjenama i turnusima djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka X I XI). Radno vrijeme za pojedinu ustrojstvenu jedinicu može biti raspoređeno na način da djelatne vojne osobe određeno vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i vojarni zbog specifičnosti vojne službe (1), a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti (2). Za vrijeme pripravnosti iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. (točka XV) Pri tom se jedan dan rada prema posebnom rasporedu smatra u smislu redovitoga mjesečnog fonda radnih sati jednim danom redovnoga radnog vremena (točka XVI). Kada rad prema posebnom rasporedu traje pet i više dana, djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na slobodne dane, na način da za svakih pet radnih dana boravka u vojnoj lokaciji i građevini ili drugom mjestu rada zbog rada prema posebnom rasporedu ostvaruju pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan jedan slobodan dan. Iznimno od stavka 1. ove točke, za sudjelovanje u vojnoj vježbi u terenskim uvjetima djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za svaka 24 sata sudjelovanja u provedbi vojne vježbe (točka XVII), što se evidentno i sukladno nalazu vještaka primjenjivalo i u radu tužitelja.

16. Cit. Odlukom također je propisano da za dežurstvo i stražarsku službu djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.(toč. XVIII i XX, a ova odluka je stupila snagu dana 1. lipnja 2014.godine.

17. Odredbom članaka 155. ZOSOS/13 propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. tog Zakona.

18. U skladu s odredbom članka 139. ZOSOS/13, donijet je Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba Narodne novine broj 33/14, koji je stupio na snagu dana 1. srpnja 2015.godine, a slijedom prethodno navedenih propisa proizlazi da djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad kao rad dulji od punog radnog vremena, pod uvjetima i u iznosima koji su određeni navedenim propisima. Sukladno id. propisima je vještak izradio nalaz i mišljenje, pa je isti u tom dijelu prihvaćen kao utemeljen, stručan i meritoran te je tužitelju s osnove potraživanja neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad na terenu dosuđeno potraživanje prema izračunu vještaka.

19. Tužitelju je još priznata zatražena naknada plaće za neiskorišteni godišnji odmor od 2 dana, obzirom je Zakonom o radu, sada odredbom čl. 77., ranije odredbom čl. 55., određeno minimalno trajanje godišnjeg odmora u trajanju od najmanje četiri tjedna. Također je člankom 156. Zakon o službi u oružanim snagama te čl. 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika propisano trajanje godišnjeg odmora od najmanje 4 tjedna, i to kako ranijeg Pravilnika iz 2002. godine tako i Pravilnika koji je stupio na snagu 08.05.2014. godine. Sukladno odredbi članka 9. st. 3 Zakona o radu ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo. Cijeneći prednje, a posebice imajući u vidu ranije spomenute odredbe Zakona o radu proizlazi da poslodavac uzimajući kao polaznu osnovicu prilikom određivanja godišnjeg odmora 18 dana umjesto 4 tjedna (20 dana), nije primijenio za tužitelja najpovoljnije pravo čime ga je oštetio za dva dana godišnjeg odmora, pa je tužitelju dosuđena i takva zatražena naknada u okviru potraživanja iz točke I. tužbenog zahtjeva, zajedno s potraživanjem neisplaćenih dodataka na plaću, te mu je u točki I. izreke presude dosuđen ukupni iznos od 367,61.eur /2.769,79 kn (t.j. 518,18 kn +2.251,60 kn).

20. Dakle, slijedom navedenog tužitelju je u točki I. dosuđena ukupna razlika naknade plaće u iznosu od 367,61 eur / 2.769,79 kn, u točki II. razlika naknade za ad na terenu u iznosu od 29,86 € / 225,00 kn[1] , a u točki III. naknada troška prijevoza u u iznosu od 947,64 eur / 7.140,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, napose u točki I. i III. izreke, pa do isplate. Napominje se da je zatezna kamata dosuđena prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i nadalje, s time sa kamata od 1.1.2023. isplaćuje sukladno Zakonu o obveznim odnosima, NN 114/22, Uredba 1256/22, po kojem je polazna osnovica za obračun zatezne kamate, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećana za tri postotna poena. Istu je tužitelj naznačio u tužbenom zahtjevu pa je i u tom dijelu prihvaćeno njegovo potraživanje. Izuzetno, tužitelju nije dosuđena kamata za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u dosuđenom iznosu. Naime, bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i dr., te čl. 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, dr., zatezne kamate koje se isplaćuju na zakašnjele isplate plaće po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Stoga, bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijeva na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu valjalo odbiti tužitelja i donijeti odluku kao u točki V. izreke presude.

21. Troškovi postupka dosuđeni su tužitelju sukladno čl. 154. ZPP-a prema Odvjetničkoj tarifi i potraživanju u Troškovniku na listu 335 spisa. Tužitelju je kao opravdan priznat trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podneska od 30.05.2018., 01.07. 2019., 24.07. 2020., 22.01. 2021. i te za zastupanje na ročištu od 15.05.2019., 02.02.2021. i 18.09. 2024. (za kojeg tužitelj evidentno omaškom naznačuje 15.11.2023. koje ročište nije održano), sve to u iznosu od po 199,08 eur. Za prvo ročište održano i 14.06. 2018. na kojima se samo procesno raspravljalo priznata je 50%-na naknada ili iznos od 99,54 eur, a za podneske od 01.07.2019., 23.01.2023. i 06.06.2023. priznata je 25% u iznosu od po 49,77 eur. Tužitelju je ukupno za navedene radnje priznat trošak postupka u iznosu od 2.040,57 eur, koji uvećan za pripadajući pdv. iznosi 2.550,71 eur, te je tom trošku pridodan još stvarni trošak vještačenja u iznosu od 464,53 eur. Stoga je sveukupno tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 3.015,24 eur kao u točki IV. izreke i sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke, po stopi kako je sadržano u točki IV. Naime, nije mogla biti priznata kamata koju je tužitelj tražio počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate jer na troškove postupka se kamata određuje kako je navedeno od donošenja prvostupanjske odluke i po stopi kako je naprijed navedeno. Također se napominje da tužitelju nije kao opravdan priznat trošak parničnog postupka za sastava parničnog postupka kojeg je naznačio u troškovniku pod točkom 5. jer nije navado o kojem se konkretnom podnesku radi, za sastav podneska od 17.2.2022. jer isti nije niti bio potreban kao ni podnesak od 17.12.2022. koji je zaprimljen 27.12.2022.. Uz to se također napominje da nije bilo zakazano ni održano ročište od 7.6.2023. pa nije mogao biti priznat ni takav trošak dok je tužitelj kao završno ročište naznačio 15.11.2023. ali ni ono nije održano, već mu je priznat trošak za završno ročište koje je održano 18.9.2024.

U Karlovcu 17. prosinca 2024.

Sutkinja;

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1.Tužitelju po punom. Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara.

2.Tuženiku po zz. ODO-u u Karlovcu na br. P-DO-19/2022.