REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-30/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KV LOGISTIKA d.o.o. Ježdovec, Ježdovečka 131 A, OIB 28860137688, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Natali Kotlar, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2229/2022 od 10. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2229/2022 od 10. studenog 2023.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2229/2022 od 10. studenog 2023. odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud naloži tuženiku, kao članu uprave trgovačkog društva Neo Logistics d.o.o. da mu, na ime naknade štete zbog povrede dužnosti primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, plati iznos od 735.467,98 kuna / 97.613,38 eura sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačno navedenih novčanih iznosa do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose i naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.487,26 eura / 41.343,77 kuna u roku petnaest dana.
2. Tužitelj je protiv te presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 7. i 221.a Zakona o parničnom postupku, te članka 354. stavka 2. točke 11. tog Zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o tome da tužitelj nije dokazao da društvo Neo Logistics d.o.o. ne može ispunjavati svoje obveze, kada je tužitelj na tu okolnost predložio adekvatan dokaz kao što je financijsko-knjigovodstveno vještačenje podneskom od 23. ožujka 2023., te da je odbijanjem izvođenja toga dokaza radi utvrđivanja činjenice da je tuženik doveo trgovačko društvo u stanje prezaduženosti, blokade računa i da je naručivao usluge od tužitelja u trenutku kada je trebao imati svijest da neće moći podmiriti obveze prema tužitelju kada mu isti izda račun, prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Smatra da je dokazao postojanje svih pretpostavki iz članka 252. Zakona o trgovačkim društvima za utvrđivanje odgovornosti tuženika za naknadu štete, jer je tuženik sam priznao u svom iskazu da je razdijelio imovinu društva i obavljao plaćanja nakon što je nastupila prezaduženost tog društva, zatim da je račun društva u blokadi od 2022. godine, kao i da postoji uzročna veza između odluke tuženika da naruči usluge od tužitelja koje nije platio i time prouzročio štetu tužitelju. Također tvrdi kako je riječ o trgovačkom sporu, a ne o kaznenom postupku, pa se krivnja utvrđuje iz okolnosti i činjenica koje su utvrđuje po pravilima parničnog postupka, te da postupanje tuženika kao člana uprave, a osobito kada je dopustio da se poslovi prenesu na drugo trgovačko društvo, predstavlja eklatantan primjer grube povrede pažnje dobrog stručnjaka. Odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o glavnoj stvari i predlaže da ovaj žalbeni sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu ili da tu presudu preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tuženik je naveo da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika za naknadu štete, te u prilog tome navodi dijelove izjave tuženika i tvrdi kako je pravilno utvrđeno da tužitelj u vrijeme zaključenja glavne rasprave nema dospjelu tražbinu prema društvu Neo Logistics d.o.o. koju nije mogao naplatiti, da tužitelj nije dokazao kako tuženik izbjegava vršiti plaćanje samo njegovih računa i da tužitelj nije dokazao krivnju tuženika ili namjeru da ošteti tužitelja i u prilog tome navodi primjere iz sudske prakse. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Žalba je neosnovana.
5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
6. Predmet spora je naknada štete u visini od 735.467,98 kuna / 97.613,38 eura, uvećano za zatezne kamate od dospijeća pojedinačno navedenih novčanih iznosa, za koju tužitelj tvrdi da ju je pretrpio zbog toga što mu društvo Neo Logistics d.o.o. nije podmirilo dospjele obveze, a tuženik je kao član uprave tog društva odgovoran za štetu jer nije postupao s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.
7. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da svoju tražbinu ne može namiriti od društva Neo Logistics d.o.o., kao ni da su tuženikove pogrešne poslovne odluke uzrokovale nerješivo financijsko stanje u društvu čiji je jedini član uprave, niti da je tuženik poduzimao selektivne mjere prema tužitelju kojima bi onemogućavao naplatu njegove tražbine dajući nepripadan prioritet namirenju drugih obveza trgovačkog društva, na štetu tužitelja, pa nisu ispunjene pretpostavke iz članka 252. stavka 5. u vezi članka 430. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11 - pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23) za odgovornost tuženika za naknadu štete. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
8. Suprotno žalbenim navodima donošenjem pobijane presude nisu učinjene bitne povreda odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalitelj i zbog odbijanja izvođenja dokaza vještačenjem, činjenično stanje nije ostalo neutvrđeno.
9. Naime, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je za odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva za naknadu štete na temelju članka 252. stavka 5. Zakona o trgovačkim društvima tužitelj trebao dokazati kumulativno ispunjenje svih propisanih pretpostavki. Tako je tužitelj trebao dokazati postojanje dospjele tražbine prema društvu koju nije mogao naplatiti, štetnu radnju ili propuštanje tuženika, kao člana uprave čija posljedica je nepodmirenje vjerovnike tražbine, uzročnu vezu između radnje ili propusta tuženika i nastale štete i krivnju tuženika u vidu grube povrede dužnosti da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.
10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao da svoju tražbinu ne može namiriti od društva jer sama činjenica da tužitelj vodi parnični postupak protiv društva, u kojem još nije odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ne znači da mu društvo nije u mogućnosti podmiriti tražbinu, dok je na temelju suglasnih izjava zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika utvrđeno da je dio tražbine društvo već podmirilo. Također je pravilno cijenjena i okolnost da tuženik nije osnivač društva ZG Transport d.o.o. Zagreb i da je na njega prenio poslovanje društva Neo Logistics d.o.o., kako je tvrdio tužitelj, nego da je samo u određenom razdoblju bio prokurist toga društva.
11. Prvostupanjski sud je dao razloge zbog kojih je odbio izvođenje dokaza financijskim i knjigovodstvenim vještačenjem, pa nije postupio suprotno odredbi članka 292. stavaka 3. i 4. ZPP-a. Tvrdnje žalitelja da bi se tim dokazom moglo utvrditi da je društvo bilo prezaduženo, da je tuženik kao odgovorna osoba podmirio druge obveze, a ne i tužiteljeve, da je tuženik kao odgovorna osoba doveo trgovačko društvo u stanje prezaduženosti, blokade računa i da je naručivao usluge od tužitelja u trenutku kada je trebao imati svijest da neće moći podmiriti obveze prema tužitelju kada mu isti izda račun, ne mogu utjecati na drukčiju odluku suda o tome dokazu. Naime, prezaduženost sama po sebi ne znači da tužitelj ne može namiriti svoje tražbine od društva, ni blokada računa društva ne znači da društvo nema druge imovine, a uz to se tim dokazom ne bi mogla utvrditi ni da je tuženik postupao namjerno ili s krajnjom nepažnjom.
12. Iz sadržaja žalbe nije jasno zašto žalitelj ukazuje na razliku u dokazivanju krivnje u parničnom postupku i kaznenom postupku i u čemu bi se ta razlika trebala ogledati. S druge strane u postupku za naknadu štete na temelju članka 252. stavka 5. Zakona o trgovačkim društvima, tužitelj mora dokazati postojanje namjere ili krajnje nepažnje tuženika da svojim postupcima nanese štetu tuženiku.
13. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao postojanje svih pretpostavki za odgovornost tuženika za naknadu štete koja je tužitelju nastala time što mu društvo Neo Logistics d.o.o., kao njegov dužnik, nije po dospijeću ispunilo svoje ugovorne obveze o čijoj osnovanosti se još vodi parnični postupak. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjane razloge o svim odlučnim činjenicama i na pravilno utvrđene činjenice pravilno primijenio odredbe materijalnog prava o izvanugovornoj odgovornosti za naknadu štete.
14. S obzirom na to da tužitelj odluku o troškovima postupka pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari, ta odluka nije ispitivana u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a koja se s obzirom na dan pokretanja ovoga postupka i stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19) primjenjuje u ovoj pravnoj stvari.
15. Kako ne postoje razlozi na koje ukazuje žalitelj, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda.
16. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer prema ocjeni ovog suda troškovi za sastav odgovora na tužiteljevu žalbu, nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Raoul Dubravec
