Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-862/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BĆ, ranije NĆ (Oib: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po odvjetnicima u [trgovačko društvo] iz [adresa], protiv tuženika [trgovačko društvo] ([osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima u [trgovačko društvo] iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P- 510/2023-12 od 10. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-510/2023-12 od 10. siječnja 2024. u stavku I., II. i III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je :

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160, kreditna partija: 51400607-5102813914 od 23. siječnja 2006., sklopljenog između tuženika [trgovačko društvo] sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao kreditora i tužiteljice NĆ (sada BĆ) iz [adresa] Oib: [osobni identifikacijski broj] (sada na adresi [adresa]), kao korisnice kredita, kojim je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku isplati naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita od 01,500 % (jedan cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora o kreditu.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime plaćene naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita isplati iznos od 217,86 EUR / 1.641,44 kuna1 s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana 31. siječnja 2006. do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate te nadalje, od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koje teku od 10. siječnja 2024. kao dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog postupka u dijelu koji predstavlja razliku dosuđenog iznosa od 250,00 EUR i zatraženog iznosa od 307,79 EUR. „

2. Protiv dijela presude, u stavku I., II. i III. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kredita od 23. siječnja 2006. kojim je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku isplati naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita od 01,500 % (jedan cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora o kreditu i zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 217,86 era sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2006.

6. U žalbenom postupku, sporan je osnov odnosno da li je predmetna odredba ništetna te zastara i tijek kamata dok visina nije sporna.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju upire tuženik.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160, kreditna partija: 51400607-5102813914 od 23. siječnja 2006. za iznos od 23.100,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, uz rok vraćanja od 180 mjeseci i promjenjivu kamatnu stopu koja u trenutku ugovaranja iznosi 5,490% godišnje;.

- da prema čl. 10. Ugovora za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita prije korištenja kredita dužan platiti 1,500% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kuna, obračunate s datumom ugovora te da je korisnik kredita suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana:

- da je visina tužbenog zahtjeva nesporna;

- da je tužiteljica potrošač u smislu čl. 3. ZZP/03 obzirom iz čl. 3. predmetnog Ugovora proizlazi da se radi o stambenom kreditu, odnosno kreditu za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora, a što proizlazi iz iskaza tužiteljice;

- da iz iskaza tužiteljice ( list 283 spisa) proizlazi da joj nisu posebno objašnjavali ugovorne odredbe pa tako niti odredbu o naknadi za obradu i odobravanje kreditnog zahtjeva kada se došla interesirati o kreditu i da je sa službenicom u banci samo dogovarala visinu kredita, broj rata, odnosno dužinu otplate kredita, a kada joj je odobren kredit, dočekao ju je pripremljen ugovor i da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika koji joj ga je pročitao ugovor te objasnio koje su posljedice neplaćanja kredita, ali niti kod javnog bilježnika nije bilo riječi što znači naknada za obradu kredita i odobravanje kreditnog zahtjeva;

- da je tuženik tužiteljici ponudio ugovor pod unaprijed formuliranim uvjetima na koje tužiteljica nije mogla utjecati koristeći pri tome činjenicu da tužiteljica nema dovoljno financijskog znanja za preispitivanje ugovornih odredbi i da joj je novac bio neophodan za dovršetak kuće;

- da je tuženik odustao od izvođenja dokaza saslušanjem djelatnika banke;

- da tuženik nije dokazao da je tužiteljici objasnio sve parametre o kojima je ovisila visina predmetne naknade;

- da predmetna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača te je nerazumljiva i nepoštena te ništetna;

11. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo i da je ista ništetna sukladno čl. 81. i čl. 87. ZZP/03 te na temelju čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 1111. i čl. 1115. te čl. 29. ZOO obvezao tuženika na isplatu iznosa od 271, 86 eura sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2006.

12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

13. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

14. Prvenstveno, na žalbene navode valja reći da je u predmetni Ugovor o kreditu sklopljen 31. siječnja 2006., a ne 2007. kako to tuženik navodi u žalbi te s time u vezi se pogrešno poziva na odredbe ZZP/07.

15. Nadalje, u naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, pravilno je prvostupanjski sud, prvenstveno temeljem uvida u predmetni ugovor o kreditu te saslušanjem tužiteljice koja je potrošač (list 283), utvrdio da stranke o predmetnoj ugovornoj odredbi nisu pregovarale prije sklapanja ugovora o kreditu već da je ugovor bio unaprijed sastavljen od strane tuženika, te je pravilno ocijenio da, iako je u trenutku sklapanja ugovora tužiteljica imala parametre utvrđenja visine iste (1,5 % od iznosa odobrenog kredita), ista ipak nije poštena u smislu odredaba ZZP/03.

16. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe o naknadi za obradu odobravanje kredita, te zahtjev za isplatom stečenoga bez osnove temeljem iste, a u utuženoj visini, koju visina nije sporna.

17. Naime, na žalbene navode valja reći da je tuženik, na kojemu je kod standardiziranih ugovora trgovca teret dokaza da se o pojedinim ugovornim odredbama pregovaralo odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka, djelatnika banke ( list 279 spisa), to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužiteljice koja je iskazala da joj u banci nisu posebno objašnjavali predmetnu ugovornu odredbu te ocijenio da je predmetna odredba nepoštena jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa neosnovano tuženik žalbom pobija pravilnost prvostupanjske presude.

18. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je proveo test poštenosti na način da je ocijenio značaj predmetne ugovorne odredbe u kontekstu cijelog ugovora o kreditu , te na način da je ocijenio njezin značaj na položaj tužiteljice kao potrošača u kontekstu što je tuženik tužiteljici za istu pružio, dakle koju je to stvarnu uslugu pružio, vodeći pri tome računa da se ocjena (ne)ravnoteže ne ograničava samo na kvantitativno ocjenjivanje iznosa koji tužitelj kao potrošač ima dati tuženiku kao trgovcu, a koji način provedbe ocjene testa poštenosti prvostupanjskog suda je u skladu s testom poštenosti propisanog Direktivom Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13).

19. Jednako tako, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine“ broj 1201/17) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite („Narodne novine“ broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

20. Obzirom na sve naprijed navedeno, suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da je predmetna odredba nepoštena i ništetna.

21. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prigovor zastare neosnovan obzirom da u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (tako prema zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020.), pa tako sukladno navedenom shvaćanju tražbina tužiteljice nije mogla zastarjeti jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću pobijane prvostupanjske odluke kojom je utvrđena ništetnom predmetna odredba Ugovora na temelju čije ništetnosti se zahtijeva vraćanje a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

22. U odnosu na navode žalbe kojima osporava tijek kamate ukazuje se da tužiteljica ima pravo na povrat stečenoga bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO-a - nepošteni stjecatelj) budući je isplata izvršena temeljem ugovora kojega je sam tuženik sastavio, a tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na sadržaj ugovora, pa neosnovano tuženik u žalbi osporava i dosuđeni tijek zakonske zatezne kamate.

23. Obzirom na sve navedeno, tužiteljica sukladno čl. 1111. ZOO-a ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita, u utuženom iznosu, a o zateznoj kamati pravilno je odlučeno temeljem čl. 1115. ZOO.

Naime, tuženik je nesavjestan stjecalac budući je navedena odredba Ugovora ništetna, kako to proizlazi i iz razloga presude, pa je kamata jasno i pravilno dosuđena od dana uplate kao dana stjecanja.

Na žalbene navode valja reći i to da je tužiteljici zatezna kamata dosuđena od 31. siječnja 2006. tj. dana plaćanja naknade, a ne 2008. godine kako to tuženik pogrešno navodi u žalbi.

24. U odnosu na ostale žalbene navode kojima tuženik ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

25. Imajući u vidu naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

26. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

27. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st 1. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 , 126/22 i 138/23 – dalje u tekstu; Tarifa ) koja je bila na snazi u trenutku donošenja pobijane odluke, pa su suprotni žalbeni navodi vezano za vrijednost boda neutemeljeni.

28. U odnosu na žalbene navode vezano za trošak pristupa na ročište za objavu valja reći da je odredbom čl. 335. st. 7. ZPP-a propisano da stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu, dok je st. 8. iste odredbe propisano da će sud stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje uručiti ovjereni prijepis presude, odnosno, da će se sukladno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrati da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Obzirom na navedeno, to se trošak zastupanja na ročište za objavu presude može smatrati potrebnim radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a time da je punomoćnik tužiteljice na navedeno ročište pristupio i zatražio trošak sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a, pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužiteljici dosudio za naknadu troška radi pristupa na ročište za objavu presude.

29. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

30. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I. izreke te na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II. izreke ove drugostupanjske odluke

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej