Pr-5735/2021-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste MŠ, u pravnoj stvari tužiteljice ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 4. prosinca 2024. u nazočnosti zam.pun. tužiteljice i u izočnosti tuženika, a po objavi presude dana 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici ČŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti iznos od 92,59 eura zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,26 EUR-a teče od 15.7.2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,13 EUR-a teče od 15.9.2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,53 EUR-a teče od 15.1.2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,14 EUR-a teče od 15.2.2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,01 EUR-a teče od 15.3.2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,31 EUR-a teče od 15.8.2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,66 EUR-a teče od 15.3.2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,42 EUR-a teče od 15.4.2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,32 EUR-a teče od 15.9.2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,66 EUR-a teče od 15.10.2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,87 EUR-a teče od 15.4.2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,34 EUR-a teče od 15.6.2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 26,87 EUR-a teče od 15.7.2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,30 EUR-a teče od 15.9.2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,33 EUR-a teče od 15.4.2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,05 EUR-a teče od 15.7.2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,05 EUR-a teče od 15.9.2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR-a teče od 15.11.2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR-a teče od 15.12.2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR-a teče od 15.4.2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,09 EUR-a teče od 15.5.2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,31 EUR-a teče od 15.6.2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR-a teče od 15.1.2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,14 EUR-a teče od 15.6.2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,71 EUR-a teče od 15.7.2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,84 EUR-a teče od 15.9.2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,70 EUR-a teče od 15.10.2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,47 EUR-a teče od 15.1.2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 390,45 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 3.svibnja 2021. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice na Klinici za kirurgiju. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta nezdravstvenog radnika da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.49.KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.34. KU-a (NN 29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće jer tuženik da nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.Tužiteljica je podneskom 25.listopada 2024. uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način kako glasi u izreci presude.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, dok je podneskom od 29.studenoga 2024. priznao visinu uređenog tužbenog zahtjeva, ali se usprotivio preinaci u toč.II glede načina isplate parničnog troška tužitelja.

3.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, spisu drugih priloženih isprava te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i bankarstvo Ivanu Buljanu.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan. Tužiteljica je popisala parnični trošak. 5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; te naknade za bolovanje i za god. odmor uzimajući u obzir stvarne iznose plaća.

6.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN, 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN, 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

7.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU.

8.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8.1.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

8.2.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.3.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

9.Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financije i računovodstvo Ivanu Buljanu, čije vještačenje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća, utvrđeno je da tužiteljici nisu obračunati pa shodno tome niti isplaćeni dodaci za otežane uvjete rada, a posljedično tome i naknade za bolovanje i godišnji odmor i to sve u ukupnom iznosu od 92,59 eura. Sve navedeno sačinjeno je po uvidu u evidencije o planu rada i radnome vremenu i obračunske liste za plaće tužiteljice prema podacima koje je tuženik dostavio vještaku, a kako je to navedeno u samom vještvu stalnog sudskog vještaka.

12.Dakle, u postupku je utvrđeno da je tuženik za predmetno razdoblje tužitelju obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću, ali ne sukladno KU. Naime, sukladno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju.

13.Kako je tužiteljica podneskom od 25.listopada 2024., sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka, uredila tužbeni zahtjev valjalo je isti usvojiti za isplatu u iznosu od 92,59 eura.

14.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

15.U odnosu na navode tuženika da se isti protivi preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu toč.II koja bi se odnosila na način isplate parničnog troška, ističe se da se prema čl.191. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, pa se takav prigovor smatra bespredmetnim.

16.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/2023, dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sukladno Tbr.7. toč.9. odnosno jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 50 bodova (1 bod=2,00 eura- Tbr.50.)+PDV=125,00 eura, s obzirom da je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura. Tom iznosu valja dodati trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, tako da ukupno obistinjen trošak tužiteljici iznosi 390,45 eura. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana presuđenja pa do isplate, a kako je to navedeno u točki II. izreke odluke.

Split, 17. prosinca 2024.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis