REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-5556/23-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Frano Bazina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kojeg zastupa Mateja Vidaković Sertić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 14. studenog 2024. godine u nazočnosti tužiteljice osobno i zz punomoćnika OD, odvjetničke vježbenice i zz punomoćnika tuženika Jurice Grbića, odvjetnika iz Zagreba, dana 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, isplatiti tužiteljici ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 4.442,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 2,76 EUR tekućom od 01.09.2007. do plateža,

- na iznos od 1,77 EUR tekućom od 01.12.2007. do plateža,

- na iznos od 0,72 EUR tekućom od 21.12.2007. do plateža,

- na iznos od 4,38 EUR tekućom od 22.01.2008. do plateža,

- na iznos od 6,39 EUR tekućom od 26.02.2008. do plateža,

- na iznos od 9,84 EUR tekućom od 22.03.2008. do plateža,

- na iznos od 4,66 EUR tekućom od 29.04.2008. do plateža,

- na iznos od 2,63 EUR tekućom od 28.05.2008. do plateža,

- na iznos od 5,18 EUR tekućom od 28.06.2008. do plateža,

- na iznos od 1,44 EUR tekućom od 22.07.2008. do plateža,

- na iznos od 1,63 EUR tekućom od 28.08.2008. do plateža,

- na iznos od 3,84 EUR tekućom od 30.09.2008. do plateža,

- na iznos od 20,62 EUR tekućom od 28.10.2008. do plateža,

- na iznos od 9,38 EUR tekućom od 25.11.2008. do plateža,

- na iznos od 23,67 EUR tekućom od 23.12.2008. do plateža,

- na iznos od 25,86 EUR tekućom od 27.01.2009. do plateža,

- na iznos od 26,85 EUR tekućom od 17.02.2009. do plateža,

- na iznos od 24,75 EUR tekućom od 24.03.2009. do plateža,

- na iznos od 25,28 EUR tekućom od 21.04.2009. do plateža,

- na iznos od 20,99 EUR tekućom od 19.05.2009. do plateža,

- na iznos od 17,83 EUR tekućom od 24.06.2009. do plateža,

- na iznos od 18,67 EUR tekućom od 25.07.2009.. do plateža,

- na iznos od 20,34 EUR tekućom od 27.08.2009. do plateža,

- na iznos od 20,19 EUR tekućom od 24.09.2009. do plateža,

- na iznos od 18,51 EUR tekućom od 27.10.2009. do plateža,

- na iznos od 21,67 EUR tekućom od 27.11.2009. do plateža,

- na iznos od 24,20 EUR tekućom od 23.12.2009. do plateža,

- na iznos od 27,80 EUR tekućom od 26.01.2010. do plateža,

- na iznos od 26,98 EUR tekućom od 23.02.2010. do plateža,

- na iznos od 31,87 EUR tekućom od 24.03.2010. do plateža,

- na iznos od 30,94 EUR tekućom od 30.04.2010. do plateža,

- na iznos od 32,75 EUR tekućom od 27.05.2010. do plateža,

- na iznos od 48,39 EUR tekućom od 25.06.2010. do plateža,

- na iznos od 45,17 EUR tekućom od 20.07.2010. do plateža,

- na iznos od 55,01 EUR tekućom od 27.08.2010. do plateža,

- na iznos od 51,61 EUR tekućom od 17.09.2010. do plateža,

- na iznos od 46,14 EUR tekućom od 22.10.2010. do plateža,

- na iznos od 57,68 EUR tekućom od 23.11.2010. do plateža,

- na iznos od 72,36 EUR tekućom od 22.12.2010. do plateža,

- na iznos od 61,97 EUR tekućom od 22.01.2011. do plateža,

- na iznos od 65,61 EUR tekućom od 24.02.2011. do plateža,

- na iznos od 60,98 EUR tekućom od 25.03.2011. do plateža,

- na iznos od 61,81 EUR tekućom od 27.04.2011. do plateža,

- na iznos od 81,49 EUR tekućom od 26.05.2011. do plateža,

- na iznos od 83,40 EUR tekućom od 25.06.2011. do plateža,

- na iznos od 99,46 EUR tekućom od 19.07.2011. do plateža,

- na iznos od 91,05 EUR tekućom od 23.08.2011. do plateža,

- na iznos od 81,84 EUR tekućom od 23.09.2011. do plateža,

- na iznos od 80,01 EUR tekućom od 25.10.2011. do plateža,

- na iznos od 79,30 EUR tekućom od 29.11.2011. do plateža,

- na iznos od 83,65 EUR tekućom od 30.12.2011. do plateža,

- na iznos od 87,44 EUR tekućom od 28.01.2012. do plateža,

- na iznos od 87,95 EUR tekućom od 28.02.2012. do plateža,

- na iznos od 85,33 EUR tekućom od 27.03.2012. do plateža,

- na iznos od 87,10 EUR tekućom od 26.04.2012. do plateža,

- na iznos od 88,31 EUR tekućom od 24.05.2012. do plateža,

- na iznos od 86,27 EUR tekućom od 29.06.2012. do plateža,

- na iznos od 86,81 EUR tekućom od 24.07.2012. do plateža,

- na iznos od 85,28 EUR tekućom od 23.08.2012. do plateža,

- na iznos od 81,98 EUR tekućom od 15.09.2012. do plateža,

- na iznos od 85,50 EUR tekućom od 19.10.2012. do plateža,

- na iznos od 87,19 EUR tekućom od 24.11.2012. do plateža,

- na iznos od 86,00 EUR tekućom od 21.12.2012. do plateža,

- na iznos od 79,36 EUR tekućom od 24.01.2013. do plateža,

- na iznos od 85,00 EUR tekućom od 27.02.2013. do plateža,

- na iznos od 85,50 EUR tekućom od 27.03.2013. do plateža,

- na iznos od 83,29 EUR tekućom od 27.04.2013. do plateža,

- na iznos od 76,41 EUR tekućom od 23.05.2013. do plateža,

- na iznos od 76,24 EUR tekućom od 22.06.2013. do plateža,

- na iznos od 77,93 EUR tekućom od 20.07.2013. do plateža,

- na iznos od 80,63 EUR tekućom od 28.08.2013. do plateža,

- na iznos od 84,38 EUR tekućom od 28.09.2013. do plateža,

- na iznos od 82,45 EUR tekućom od 25.10.2013. do plateža,

- na iznos od 83,82 EUR tekućom od 23.11.2013. do plateža,

- na iznos od 85,37 EUR tekućom od 28.12.2013. do plateža,

- na iznos od 86,33 EUR tekućom od 24.01.2014. do plateža,

- na iznos od 88,38 EUR tekućom od 27.02.2014. do plateža,

- na iznos od 87,71 EUR tekućom od 27.03.2014. do plateža,

- na iznos od 85,45 EUR tekućom od 29.04.2014. do plateža,

- na iznos od 84,73 EUR tekućom od 16.05.2014. do plateža,

- na iznos od 85,05 EUR tekućom od 24.06.2014. do plateža,

- na iznos od 87,62 EUR tekućom od 15.07.2014. do plateža i to od 01.09.2007. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 17. prosinca 2024. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7.6.2023. navodi da su stranke dana 5.7.2007. sklopile ugovor o kreditu broj 056-50-4238057 temeljem kojeg je tuženik tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.196,18 CHF prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita. Tužitelj se sukladno Ugovoru obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnima anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća uz redovnu kamatnu stopu koja je predmetnim ugovorom određena kao promjenjiva. Preuzetu obvezu po predmetnom Ugovoru tužitelj je u cijelosti isplatio. Navodi da prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja već mu je naprotiv ponuđeni kredit vezano uz valutu CHF ponuđen kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u CHF je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka nego je mislio da je svaka stranka sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva jednostranom odlukom banke. Zbog navedenog radi se o nepoštenim ugovornim odredbama. U traženju pravne zaštite poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14.6.2018., presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/18, odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbe Zakona o obveznim odnosima te odredbe Direktive vijeća 93/13 EEZ te sudsku praksu Europskog suda. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 17.8.2023. predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. i Pž-6632/17 od 14.6.2018. donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koji stav smatra neosnovanim. To iz razloga što se u postupku zaštite prava zaštita pruža na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu. U navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe odvesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača time da nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Vezano uz navedeno iznosi svoja stajališta izražena u naprijed spomenutoj odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 kao i svoja stajališta vezano uz primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje tuženik iznosi svoja stajališta vezana uz valutnu klauzulu u CHF točnije njenu jasnoću, uočljivost i razumljivost, pojedinačno pregovaranje te neravnotežu u pravima i obvezama suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Slijedom svega izloženog predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti uz naknadu troška parničnog postupka. Na ročištu održanom dana 4.7.2024. godine tuženik ne osporava matematički izračun tužbenog zahtjeva točnije visina tužbenog zahtjeva u konačnici nije sporna, već samo osnov tužbenog zahtjeva.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u presliku Ugovora o kreditu, potvrdu tuženika od 6.6.2023. godine, otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, izračun tečajne razlike, podneske stranaka, zahtjev za kredit, promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanje javnog bilježnika budući isti nema ovlaštenje mijenjanja sadržaja spornih odredaba ugovora, a što je i stajalište važeće sudske prakse. Kako među strankama visina potraživanog iznosa iskazana po tužitelju nije bila sporna točnije tuženik nije osporavao matematički izračun potraživanja, već samo osnov potraživanja nije proveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule, a imajući u vidu ništetnost ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak.

6. Nije osnovan prigovor zastare potraživanja budući je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., a kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke, to nije protekao petogodišnji zastarni rok budući je ova parnica pokrenuta 7.6.2023.

7. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu sud je utvrdio da se u predmetnom slučaju radilo o kreditu za kupnju vozila. Tijekom postupka nije utvrđeno da bi sredstva ostvarena predmetnim kreditom bila iskorištena u neku drugu namjenu. Isto tako valja reći da je za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretni ugovor. Naprijed navedeno ukazuje da je u predmetnom slučaju riječ o ugovoru kojeg je tužitelj zaključio kao fizička osoba u privatne svrhe te da namjena kredita ni na koji način nije bila vezana za poslovnu aktivnost i poslovnu djelatnost što potvrđuje jasan i uvjerljiv iskaz tužitelja.

8. Saslušana tijekom postupka tužiteljica je u svojem jasnom i uvjerljivom iskazu te kao takovom i prihvaćenom od strane ovog suda navela da je predmetni ugovor sa tuženikom zaključila 2007. godine i da se radilo o kreditu za kupnju automobila za osobne potrebe. Navela je da je upravo od strane autokuće upućena na banku tuženika te joj je kredit u CHF prezentiran u banci kao za nju povoljan i siguran kredit. Predočen joj je otplatni plan iz kojeg je bilo vidljivo da su početne i zaključna rata jednake time da ju nitko nije upozorio da bi rate radi promjene tečaja CHF mogle rasti što se u konkretnom slučaju dogodilo. Ugovor je sadržajno pripremljen od strane banke točnije radilo se o tipskom ugovoru na koji ni na koji način nije mogla utjecati, već joj je samo rečeno da ga pročita što je učinila time da joj je isti bio prezentiran kao za nju povoljan i siguran. Nakon što je ugovor pročitala ništa nije posebno propitkivala o pojedinim odredbama ugovora pa tako ni vezano uz odredbu koja se odnosi na valutnu klauzulu, a to iz razloga kao što je navela jer joj je rečeno da se radi o povoljnom i sigurnom kreditu. Ugovor je ovjerila kod javnog bilježnika i nitko joj nije davao nikakve dodatne upute vezano uz taj ugovor. Navela je i to da je vrlo brzo nakon zaključenja ugovora došlo do povećanja mjesečnih rata. Ugovor je u cijelosti i uredno otplaćen. Navela je i to da joj za kupnju vozila nije ponuđen kredit u drugoj valuti.

9. Jasan i uvjerljiv iskaz tužitelja te kao takav i prihvaćen od strane ovog suda ukazuje da mu predmetni ugovor sastavljen i sadržajno pripremljen od strane tuženika, da mu je kredit u valuti CHF ponuđen kao jedina i najpovoljnija opcija kao i to da joj od strane djelatnika banke nije pojašnjeno značenje valutne klauzule što sve ukazuje na činjenicu neravnopravnog položaja tužiteljice u odnosu na kreditora, ovdje tuženika što je i bio razlog utvrđenja ništetnosti sporne odredbe ugovora.

10. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 5.7.2007. sklopili Ugovor o kreditu, a kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje korisniku kredita iznos od 23.196,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

11. Sporno je da li je spomenuta ugovorna odredba iz ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita, potrošačem u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te da li je posljedično navedenom tužitelju pričinjena šteta postupanjem tuženika te tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženik bio dužan platiti da se od početka do otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule.

12. U ocjeni osnovanosti tuženog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužitelja vezano uz ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli. To iz sljedećih razloga. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine među ostalim i u odnosu na tuženika utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81, 82 i 90 (NN 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO povrijedivši time kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama banke, drugim internim odlukama banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre, metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

13. Valja reći i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 2245/17 prihvatio stav suda EU izraženo u odluci C-154/15, C-307/15 i C-308/15 te izražava da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nije nikada bila ugovorena pa tako ne može imati učinak na potrošača, a utvrđenje nepoštenosti mora imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da te odredbe nije bilo. Proglašavanjem ugovorne odredbe nepoštenom nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju, time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

14. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.

15. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. Tu valja naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20 st. 1 Zakona o sudovima i čl. 116 st. 1 Ustava RH) te da prema čl. 3 st. 1 Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost, jednakost svih pred zakonom. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Spomenuta stajališta potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3.2.2021. godine. Također valja i reći da je tužitelj kao fizička osoba sklopio kredit za kupnju stambenog objekta dakle sklopio posao u osobne nekomercijalne svrhe, radi se o ugovoru sklopljenom u razdoblju na koje se primjenjuju utvrđenja iz naprijed citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa time da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja.

16. Zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski je zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Točno je da naprijed citirane odredbe čl. 502 c st. 1 ZPP- a i čl. 118 ZZP-a govore o postupcima naknade štete pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046 ZOO-a i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi stoga tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a sve sukladno odredbi čl. 1111 ZOO-a. Kako je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu proizlazi logični zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115 ZOO-a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 1086 ZOO-a.

17. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak.

18. Kako visina potraživanog iznosa s naslova tečajne razlike u matematičkom izračunu nije bila sporna sud nije provodio dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost utvrđenja visine preplaćenih iznosa uslijed ništetne primjene valutne klauzule. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 1115 ZOO-a tekuća od dana stjecanja, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu iz čega proizlazi logičnim zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj, a u svezi s čl. 29 st. 2 ZOO-a, dosuđena po stopama naznačenim u izreci ove presude.

19. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, podnesak 17.8.2023. 100 bodova, podnesak 29.4.202.4 100 bodova, ročište 4.7.2024. 100 bodova, ročište 14.11.2024. 100 bodova ili ukupno 500 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 1.000,00 EUR te 25% PDV-a 250,00 EUR ili ukupno 1.250,00 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona. Sud smatra neosnovanim zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za ročište radi objave presude iz razloga što trošak ročišta objave presude nije bio potreban za vođenje parnice budući se strankama nakon održanog ročišta za objavu presude presuda dostavlja putem e-oglasne ploče suda te nedolaskom na ročište za objavu za stranku ne mogu nastupiti štetne posljedice zbog čega taj trošak po uvjerenju ovog suda nije potreban za vođenje parnice (čl. 155 st. 1 ZPP-a).

U Zagrebu, 17. prosinca 2024.

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.