REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-339/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu: tužitelj) RDĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Silviji Kirin Palčić, odvjetnici iz Jastrebarskog, protiv tuženika-protutužitelja (dalje u tekstu: tuženik) GRADITELJ ZDENČINA j.d.o.o. za graditeljstvo i usluge iz Donje Zdenčine, Braće Radić 97, OIB: 42358760155, zastupan po punomoćniku Goranu Jedličko, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 8. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Vladimira Rađenovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Gorana Jedličko, odvjetnika, dana 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tužitelju RDĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tuženiku GRADITELJ ZDENČINA j.d.o.o., OIB 42358760155, Braće Radić 97, Donja Zdenčina, iznos od 1.239,77 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 05.07.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u visini od 250,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u visini od 450,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Smatra se da je tužba tužitelja MDĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ovom parničnom predmetu, povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se kao radnik nalazio u neprekidnom radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca od 30. listopada 2022. i to na radnom mjestu „radnik niskogradnje“, sukladno Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 29. listopada 2022. Nadalje da je tuženik uručio tužitelju Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu te da mu je radni odnos prestao istekom otkaznog roka od 2 tjedna, računajući od dana dostave Odluke o otkazu. Prema navedenoj Odluci, za vrijeme trajanja otkaznog roka tužitelj se oslobađa od obveze rada, dok će istom biti isplaćena naknada plaće i priznata sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka. Nadalje, prema istoj Odluci o redovitom otkazu Ugovora o radu, navedeno je da tužitelj ne ostvaruje pravo na otpremninu obzirom da je kod poslodavca zaposlen u periodu manjem od 2 godine. Tužitelj potražuje naknadu plaće za mjesec prosinac 2022. i mjesec siječanj 2023. Međutim tijekom postupka povlači tužbu, budući da je putem izravne naplate, naplatio utuženo potraživanje, koja izravna naplata je uslijedila u svibnju 2023.

2. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja, budući je tuženik pristao na povlačenje tužbe, a sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nesporno da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme. Točni su navodi tužitelja da mu je uručena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu. Tuženik uslijed lošeg financijskog položaja nije bio u mogućnosti u cijelosti isplatiti plaće tužitelju za mjesec prosinac 2022. i siječanj 2023. Do loše financijske situacije tuženika je došlo uslijed protupravnog ponašanja supruga direktorice i vlasnice tuženika, RD koji je neosnovano otuđio sve radne strojeve i motorna vozila koja su vlasništvo tuženika u pogledu čega je podnijeta kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, te se predmet vodi pod brojem KP-DO-154/2023. Tuženik navodi da tužitelj neosnovano potražuje bruto plaću za mjesec prosinac 2022. godine obzirom da je tuženik podmirio sva davanja/doprinose za tu plaću u iznosu od 137,71 € (1.037,60 kn). Tuženik je svim radnicima podmirio doprinose i druga javna davanja po osnovi plaće za 12/2022. Uslijed nastale teške materijalne situacije, od 01.12.2022. godine kada je prestala bračna zajednica RD i direktorice tuženika, tužitelj se, kao i ostali zaposlenici tuženika, prestao javljati direktorici tuženika JDĆ, nije dolazio u sjedište tvrtke, te je ignorirao bilo kakvu komunikaciju. Iz navedenog razloga je tuženik bio prisiljen svu komunikaciju odnosno dostavu radnopravne dokumentacije vršiti isključivo putem pošte, pa je tako između ostalog dostavio tužitelju platne liste za utužene plaće kao i obračune neisplaćene/djelomično isplaćene plaće - NP1 obrasce koji predstavljaju ovršne isprave, te je tako svoju dužnost ispunio. Obzirom da tužitelj posjeduje NP1 Obrasce koji predstavljaju ovršne isprave tužitelj nije imao pravni interes za pokretanje i vođenje parničnog postupka, jer je već posjedovao ovršne isprave podobne za naplatu plaće pred Financijskom agencijom. Tijekom postupka tuženik podnosi protutužbu, navodeći da je dana 13.01.2023. platio u cijelosti za tužitelja sva davanja/doprinose na plaću za mjesec 12/2022, kao i za ostale radnike, jer je imao novčanih sredstava na računu. Za tužitelja su plaćena sva davanja/doprinosi za tu plaću u iznosu od 137,71 eura (1.037,60 kn). Temeljem zahtjeva za izravnu naplatu koje je tužitelj podnio Financijskoj agenciji za plaće za mjesece 12/2022 i 01/2023 tuženiku je s računa ustegnuta i tužitelju je dana 29.05.2023. isplaćena plaća za mjesec 12/2022 u neto iznosu od 550,14 eura, te doprinosi/davanja na plaću u ukupnom iznosu od 140,51 eura, te za plaću 01/2023 ustegnut je iznos od 546,58 eura i doprinosi/davanja na plaću u ukupnom iznosu od 139,58 eura. Tuženik je kao tadašnji poslodavac tuženika sukladno čl. 33. Zakona o osiguranju radničkih tražbina, ispunio svoju obvezu i predao Financijskoj agenciji Zahtjeve za prisilnu naplatu (ZPN obrasce) koji se odnose na predmetne plaće. Financijska agencija je ponovno temeljem tih obrazaca dana 12.06.2023. ustegnula sredstva sa računa tuženika i tužitelju isplatila neto plaću za mjesec prosinac 2022. u iznosu od 551,46 eura, te dana 13.06.2023. godine neto plaću u iznosu od 547,80 eura. Tužitelj je stoga u odnosu na navedene plaće neosnovano dvostruko namiren, budući je za plaću za mjesec 12/2022 tuženik dana 13.01.2023. platio u cijelosti sve doprinose/davanja na plaći u iznosu od 137,71 eura, da bi se tužitelj potom po istoj osnovi namirivao temeljem zahtjeva za izravnu naplatu dana 29.05.2023. u iznosu od 140,51 eura, te po osnovi neto plaće temeljem zahtjeva za izravnu naplatu dana 29.05.2023. u iznosu od 550,14 eura i temeljem ZPN obrasca dana 12.06.2023. u iznosu od 551,46 eura. U odnosu na neto plaću za mjesec 01/2023 tužitelj je neosnovano dvostruko namiren jer je dana 29.05.2023. temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tužitelja namiren u iznosu od 546,58 eura, te potom dana 13.06.2023. temeljem ZPN obrasca tuženika u neto iznosu od 547,80 eura. Tužitelj je stoga neosnovano stekao iznos od 1.239,77 eura, kojeg tuženik potražuje protutužbom zajedno sa zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka sa zateznom kamatom.

4. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u: Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu od 25.01.2023., obračunske isprave plaće, obračune neisplaćene ili djelomično neisplaćene plaće/naknade plaće, Obrazac NP1, povratnice, knjigovodstvene kartice, Obavijest Financijske agencije koja je upućena tuženiku, Zahtjeve za izravnu naplatu, Izvode prometa po računu, dopis tuženika tužitelju od 21.06.2023., s potvrdom o primitku, obračunske liste.

5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je protutužbeni zahtjev tuženika, osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, te da mu je dana 25.01.2023. uslijedila Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme od 29.10.2022., koju mu je tuženik dao iz gospodarskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

7. Iz Obračuna neisplaćene ili djelomično neisplaćene plaće/naknade plaće, Obrazac NP1, proizlazi da je tuženik prikazao plaću koju je obračunao za tužitelja, za prosinac 2022. i siječanj 2023., za svaki od ovih mjeseci u visini od ukupno 676,89 eura, koja se odnosi na neto plaću u visini od 539,19 eura, obveze doprinosa za mirovinsko osiguranje u visini 101,53 eura (I stup) i 33,84 eura (II stup), te obračunate a neplaćene obveze poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u visini od 2,33 eura.

8. Iz Zahtjeva za izravnu naplatu koju je tužitelj kao ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji, Karlovac, dana 21.03.2023., sukladno čl. 209.st.5.Ovršnog Zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), proizlazi da je tužitelj podnio navedene Zahtjeve radi namirenja svog potraživanja za plaće za prosinac 2022. i siječanj 2023.

9. Tuženik se poziva na činjenicu da je 13.01.2023. platio u cijelosti za tužitelja sva davanja/doprinose na plaću za mjesec 12/2022, kao i za ostale radnike, jer je imao novčanih sredstava na računu. Za tužitelja su plaćena sva davanja/doprinosi za tu plaću u iznosu od 137,71 eura. Poziva se na izvod prometa po računu od 16.03.2023. (strana 33 spisa), što sud prihvaća, budući tužitelj nije tvrdio niti dokazao suprotno. 10. Nadalje, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu koje je tužitelj podnio Financijskoj agenciji za plaće za mjesece 12/2022 i 01/2023 tuženiku je s računa isto ustegnuto i tužitelju je dana 29.05.2023. isplaćena plaća za mjesec 12/2022 u neto iznosu od 550,14 eura, te doprinosi/davanja na plaću u ukupnom iznosu od 140,51 eura, te je za neto plaću 01/2023 ustegnut iznos od 546,58 eura i doprinosi/davanja na plaću u ukupnom iznosu od 139,58 eura. Navedeno slijedi iz Izvoda prometa po računu tuženika od 31.08.2023., koje prikazuje stanje računa tuženika na dan 29.05.2023.

11. Međutim tuženik navodi da je kao tadašnji poslodavac tuženika sukladno čl. 33. Zakona o osiguranju radničkih tražbina (Narodne novine 70/17, 18/23), ispunio svoju obvezu i predao Financijskoj agenciji Zahtjeve za prisilnu naplatu (ZPN obrasce) koji se odnose na predmetne plaće. Nedvojbeno je tuženik postupio na navedeni način, jer iz Izvoda prometa po računu tuženika od 29.08.2023., slijedi da je 12.06.2023. ponovno Financijska agencija temeljem tih obrazaca ustegnula sredstva sa računa tuženika i tužitelju isplatila neto plaću za mjesec prosinac 2022. u iznosu od 551,46 eura, a dana 13.06.2023. iznos neto plaće za siječanj 2023. u iznosu od 547,80 eura.

12. Budući je došlo do dvostrukog namirenja po osnovi plaće tužitelju za prosinac 2022. i siječanj 2023., tužitelj je u obvezi vratiti preplaćen mu iznos i to; neto plaću za prosinac 2022. u visini od 551,46 eura i neto plaću za siječanj 2023. u visini od 547,80 eura, te doprinose/davanja na plaću u ukupnom iznosu od 140,51 eura, odnosno u sveukupnom iznosu od 1.239,77 eura.

13. Sud smatra osnovanim protutužbeni zahtjev tuženika kojim isti traži vraćanje isplaćenog mu iznosa a temeljem odredbe čl. 1111. i čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), koja posljednja odredba propisuje da kada je netko isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo zahtijevati povrat po pravilima stjecanja bez osnove. Što se tiče opsega vraćanja stečenog bez osnove isto je regulirano odredbom članka 1115. ZOO-a, te kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tužitelj je zaprimio dopis tuženika od 21.06.2023. kojim se poziva podmiriti utuženi dug, dana 04.07.2023. kako to slijedi iz potvrde HP-Hrvatske pošte d.d.. Stoga je nepošten stjecatelj od dana primitka poziva da dug plati, pa je zatezna kamata tuženiku dosuđena u tijeku od 05.07.2023., do isplate.

14. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

15. Preostale navode stranaka i izvedene dokaze, sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, kraj utvrđenog i opisanog činjeničnog stanja na temelju kojeg je donesena ova odluka. Stoga nije bilo potrebno saslušavati stranke, jer o činjenicama o kojima bi iskazivale postoji pisana dokumentacija koja sadrži sve detaljne i precizne potrebne podatke.

16. U odnosu na prigovor tužitelja da je protutužba preuranjena jer je podnesena 04.09.2023., sve pozivom na čl. 62.st.5. i 6. Ovršnog Zakona, sud smatra da je isti neosnovan. Naime, prema Zakonu o osiguranju radničkih potraživanja, zahtjev poslodavca je osnova za plaćanje kojim poslodavac bez odgode zahtjeva provedbu ovrhe na svojim novčanim sredstvima za iznos naveden u obračunu neisplaćene plaće odnosno naknade plaće uvećan za zatezne kamate koje na taj iznos teku od dospijeća pa do isplate. Ovrha se provodi u korist radnika. Prema čl.33.st.3. tog Zakona propisano je da se zahtjev za prisilnu naplatu smatra osnovom za plaćanje sukladno propisu kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima i dostavlja se uz obračun neisplaćene plaće odnosno naknade plaće Financijskoj agenciji, a koja će bez odgode izdati nalog za prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja, uz primjenu odredbe posebnog propisa kojom se uređuje redoslijed naplate tražbine iz obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine. Zahtjev za prisilnu naplatu može povući s prisilne naplate samo Agencija (st.5.). Stoga, je navedeni Zakon lex specialis u odnosu na Ovršni Zakon i u ovom slučaju prava ovrhovoditelja (radnika) su ograničena, te ne može slobodno disponirati sa svojim potraživanjem u ovom posebnom postupku. Zato je sud mišljenja da se u tom postupku prisilne naplate koji provodi Financijska agencija primjenjuje odredba čl. 62.st.7. Ovršnog Zakona, koji propisuje da ako je ovršni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, protuovrha nije dopuštena, već ovršenik svoja moguća prava može ostvarivati u posebnoj parnici.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 158 st. 2. ZPP-a, a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 1.353,78 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), što iznosi 200,00 eura a uvećano za PDV, iznosi 250,00 eura. Daljnji trošak postupka sud nije priznao niti dosudio tužitelju budući je sukladno navedenoj odredbi ZPP-a, tužitelj tužbu trebao povući odmah nakon što je njegovo potraživanje podmireno, što nije učinio. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Nadalje je tuženiku priznat trošak prema odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i VPS od 1.239,77 eura i to za sastav protutužbe u visini od 75 bodova (Tbr.7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 09.11.2023. i 08.11.2024., za svako u visini od 75 bodova (Tbr.9.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 225 bodova, odnosno 450,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, budući u vrijeme podnošenja istog, nije bilo podmireno potraživanje tužitelja niti na koji način.

18. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude i rješenja.

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika