Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-509/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, te članova vijeća Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i Tomislava Aralice, u pravnoj stvari tužitelja ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Andrej Garić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Rački i kolege u Zagrebu, Pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-823/2017-31 od 11. siječnja 2022. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužene i ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-823/2017-31 od 11. siječnja 2022. godine, te se predmet vraća na ponovno suđenje istome prvostupanjskome sudu.

II O trošku žalbenoga postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, te stražarsku službu za utuženo razdoblje od 7. lipnja 2012. do 1. lipnja 2014. isplati iznos od 10.435,13 kuna bruto sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa glavnice kako je pobliže određeno u izreci pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima bruto plaće (točka I izreke). Naloženo je tuženoj da tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 7. lipnja 2012. do 1. lipnja 2014. godine isplati iznos od 1.152,46 kuna bruto sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa glavnice kako je pobliže određeno u izreci pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima bruto plaće (točka II izreke). Naloženo je tuženoj da tužitelju na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka za utuženo razdoblje od 7. lipnja 2012. do 1. lipnja 2014. godine isplati iznos od 170,00 kuna neto sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa glavnice kako je pobliže određeno u izreci pa do isplate (točka III izreke). Naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 14.125,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od presuđenja 11. siječnja 2022. godine do isplate (točka IV izreke). Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnoga postupka iznad dosuđenoga iznosa (točka V izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima i da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, odnosno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskome sudu. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Žalba tužene je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenog rada i ostalih dodataka na plaću za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe za dane provedene na terenu u vremenskom razdoblju 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. godine, razlike naknade za godišnji odmor, te razlike neisplaćenoga dijela terenskog dodatka temeljem Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj: 118/09 i 118/12), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj: 118/09, u daljnjem tekstu: Pravilnik /09), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (“Narodne novine“, broj: 73/13, 75/15 i 50/16, u daljnjem tekstu: ZSOS/13), Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (“Narodne novine“, broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15, u daljem tekstu: Pravilnik/14), Odluke o rasporedu radnog vremena (“Narodne novine“, broj: 66/14, 23/15 i 84/15, u daljnjem tekstu: Odluka/14), Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjih odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 140/02 i 68/11 u daljnjem tekstu Pravilnik/02), Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjih odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 54/14 u daljnjem tekstu Pravilnik/14), Pravilnika o naknadama troškova u vezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova odvojenog života od obitelji („Narodne novine“ broj 141/04 i 22/05 zajedno sa zateznim kamatama radi kašnjenja u isplati temeljem čl. 84. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 6/11, 82/12 , 88/12 i 73/13 u daljnjem tekstu: ZR/09) i čl. 92. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 i 127/17, u daljnjem tekstu: ZR/14) u svezi s čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO).

5. U ovome stadiju postupka sporna je osnova i visina potraživanja.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba.

7. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud tijekom postupka temeljem priložene dokumentacije i nalaza vještaka utvrdio da je tužitelj na terenu radio u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, a što među strankama nije niti sporno.

8. Isto tako, proizlazi da je uvažavajući zahtjev tužitelja za obračunom prekovremenih sati na terenu, vještak napravio varijantu I. nalaza prema kojoj tužitelj u utuženom periodu ostvaruje razliku bruto plaće koja je nastala zbog obračuna prekovremenih sati i to u ukupnom iznosu od 9.745,46 kuna ukoliko se uzima u obzir da slobodni dani za prekovremene sate nisu iskorišteni, te u varijanti II. ostvaruju se dodaci za vrstu rada u iznosu od 959,85 kuna ukoliko se uzima u obzir da su slobodni dani za prekovremene sate iskorišteni i to sve po mjesecima kako je navedeno u Tablici 3 vještva.

9. Nakon ovakvo provedenih dokaza i izračuna vještaka sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj opravdano postavio tužbeni zahtjev za isplatu dodataka na plaću po varijanti I. jer da je ostvario veći broj prekovremenih sati za koje mu tuženik nije omogućio korištenje svih slobodnih sati za ostvareni prekovremeni rad, a niti mu je platio sve dodatke za tako ostvareni prekovremeni rad te prihvaća varijantu I. izračuna vještaka jer tuženica tijekom postupka nije na pravno relevantan način dokazala da su slobodni dani koje je tužitelj iskoristio u vezi s odrađenim prekovremenim radom i u kojem razdoblju je odrađen prekovremen rad jer u odnosu na isti nije vodila propisanu evidenciju.

10. Navedeni zaključak suda prvog stupnja da je tuženica propustila dostaviti dokumentaciju i da budući da postoji spor među strankama u vezi s korištenjem slobodnih dana da je teret dokaza na tuženici u smislu odredbe čl. 131. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 6/11, 82/12 , 88/12 i 73/13 u daljnjem tekstu: ZR/09) je pogrešan.

11. Naime, iz Evidencija o radnom vremenu koje prileže u spisu, jasno i decidirano proizlazi da su tužitelju upisani slobodni dani pod oznakom „Sd“ i to nakon straže, dežurstva i prekovremenog rada, a svaka navedena mjesečna Evidencija o radnom vremenu je potpisana po poručniku kao ovlaštenoj osobi koja odlučuje o potrebama rada.

12. Dakle, iz dnevnih Evidencija radnog vremena razvidno je da su donesene od poručnika i da su u njima jasno označeni slobodni dani nakon straže, dežurstva ili prekovremenog rada, a osim toga je i razvidno da taj dan tužitelj nije bio na radu već je koristio slobodni dan, slijedom čega je razvidno da je tuženica na taj način zapravo i donosila naloge o preraspodjeli ostvarenih sati u obliku dnevnih evidencija radnog vremena pa činjenica da spisu ne priležu neka "posebna" Rješenja o korištenju slobodnih dana od prekovremenog rada i Nalozi za prekovremeni rad, nije od utjecaja na naprijed navedeno utvrđenje o korištenju slobodnih dana koje proizlazi iz dnevnih Evidencija radnog vremena, a tužitelj ne može ostvarivati pravo na slobodne dane i pravo na isplatu razlike plaće.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 131. st. 4. ZR/09, odnosno odredbi čl. 135. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14 i 127/17, u daljnjem tekstu: ZR/14), propisano je da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe čl. 4. st. 1. i 2. ZR/09, odnosno čl. 5. st. 1. i 2. ZR/14, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Međutim, kako je tuženica tijekom postupka na pravno relevantan način dokazala da su slobodni dani, koje je tužitelj iskoristio, u vezi s odrađenim prekovremenim radom, a kako proizlazi iz Dnevnih evidencija radnog vremena gdje je točno razvidno da tužitelj nije radio za vrijeme priznatog slobodnog dana na temelju prekovremenog rada ili dežurstva, to je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a time je ostala i dvojbena primjena materijalnoga prava.

14. Nadalje kako tužitelj koji ima pravo na isplatu razlike neisplaćene naknade za godišnji odmor za utuženo razdoblje prema obračunu s uračunatom naknadom i za prekovremeni rad a umanjen za slobodne dane, to je i u ovome dijelu ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

15. Zaključno, s obzirom da je tužena istaknula prigovor u odnosu na od vještaka utvrđenu visinu terenskoga dodatka koji nije otklonjen očitovanjem financijskoga vještaka, te tužena ponovno isti prigovor ističe u žalbenome postupku, to je i u ovome dijelu trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu zbog relativno bitne povrede odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 260. ZPP, koja je utjecala na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

16. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnoga postupka sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP.

17. Slijedom svega navedenoga temeljem odredbe čl. 370. ZPP prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet je vraćen istome sudu na ponovno suđenje, pa je odlučeno pod točkom I izreke ove presude.

18. O trošku žalbenoga postupka odlučit će se konačnom odlukom sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

19. U ponovljenome suđenju prvostupanjski sud će na temelju dosad izvedenih dokaza i dokaza koje eventualno stranke budu predložile, ponovno odlučiti o predmetu spora i tada će odluka biti pravilna i zakonita.

U Zagrebu, 17. prosinca 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Vlasta Feuš