Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-928/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Iris Gović Penić, predsjednika vijeća, Sanja Joka Umićević, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ines Kovačević, člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja-protutuženika VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Belindi Čačić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čačić & Partners u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, sa sjedištem u [adresa], OIB: 87950783661, zastupanog po punomoćnici Stipanki Mandac, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Strukan Delić Mandac d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika-protutužiteja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1562/2022-19 od 26. kolovoza 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1562/2022-19 od 26. kolovoza 2024. godine u točki I. izreke, točke II. izreke, točke III. izreke, u dijelu točke V. izreke kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju naknaditi parnični trošak tužitelju-protutuženiku u iznosu od 875,00 eura i u točki VI. izreke.

II Preinačuje se navedena presuda u dijelu točke V. izreke kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju naknaditi parnični trošak tužitelju-protutuženiku preko iznosa od 875,00 eura do iznosa od 3.625,00 eura (za iznos od 2.750,00 eura) i odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.750,00 eura.

III Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. lipnja 2022. te se utvrđuje da radni odnos tužitelja- protutuženika kod tuženika-protutužitelja nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju, Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (HAKOM), [adresa], OIB: 87950783661, vratiti tužitelja-protutuženika, VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad na radno mjesto na kojem je radio prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a ako takvog radnog mjesta nema, na drugo odgovarajuće radno mjesto u roku od 15 dana.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi: „I. Raskida se s danom 29.07.2022. godine ugovor o radu sklopljen između tužitelja-protutuženika kao radnika i tuženika-protutužitelja kao poslodavca te s navedenim danom radni odnos prestaje.

II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku nadoknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak, sve u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a“.

IV. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi: „Nalaže se tuženiku-protutužitelju Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (HAKOM), [adresa], OIB: 87950783661 isplatiti tužitelju-protutuženiku VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadu štete s osnova sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 19.264,98 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblju dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja presude pa do isplate.“

V. Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužitelju-protutuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.625,00 eura, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."

2. Protiv dijela te presude pod točkom I., II., III., V. i VI. izreke žali se tuženik- protutužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22.- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj-protutuženik osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika za utvrđenjem nedopuštenom odluke o izvanredno otkazu Ugovora o radu od 1. lipnja 2022. godine, utvrđenjem da radni odnos tužitelja-protutuženika nije prestao, nalaganje tuženiku-protutužitelju vratiti tužitelja-protutuženika na rad a predmet protutužbenog zahtjeva je raskid Ugovora o radu sklopljenog između stranaka s danom 29. srpnja 2022. godine i utvrđenje da je s tim danom radni odnos tužitelja-protutuženika kod tuženika- protutužitelja prestao.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom djelu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ni ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, izreka presude je jasna pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 338. st. 4. ZPP jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 338. st. 4. ZPP, a neosnovano žalitelj prigovara da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP a to stoga jer mu nije onemogućeno raspravljanje u postupku.

7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

8. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1. listopada 2014. godine i bio zaposlen na radnom mjestu pomoćnik ravnatelja a u članku 11. istog ugovora bilo je ugovoreno da se u slučaju razrješenja poslodavac obvezuje mu ponuditi novo radno mjesto koje ne može biti niže od onog kojeg je imao kod tuženika prije imenovanja za pomoćnika ravnatelja; da je tužitelj razriješen s radnog mjesta pomoćnika ravnatelja te je tuženik 23. srpnja 2018. godine donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju s ponudom izmijenjenog ugovora i ponudio mu radno mjesto "viši stručnjak za zaštitu korisnika, Odjel informiranja i zaštite korisnika"; da je tužitelj prihvatio ponuđeni ugovor o radu te su stranke sklopile 23. srpnja 2018. godine ugovor o radu za radno mjesto višeg stručnjaka za zaštitu korisnika Odjel informiranja i zaštite korisnika te je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenim otkaza Ugovora o radu od 23. srpnja 2018. godine te se vodio parnični postupak pod poslovnim brojem Pr- 6942/20 pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu; da je taj parnični postupak pravomoćno završen te je donesena presuda poslovni broj Pr-6942/20 dana 17. svibnja 2021. godine koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1810/21 od 30. studenog 2021. godine pa je utvrđeno da je nedopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju od 23. srpnja 2018. godine te je naloženo tuženiku ponuditi tužitelju ugovor o radu za radno mjesto koje ne može biti niže od radnog mjesta koje je tužitelj obavljao prije imenovanja na radno mjesto pomoćnik ravnatelja; da je tuženik protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1810/21 od 30. studenog 2021. godine podnio prijedlog za dopuštenje revizije te je isti odbačen (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd-828/24 od 13. ožujka 2024. godine); da je tužitelj protiv tuženika pokrenuo ovršni postupak (ovršna isprava-pravomoćna presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6942/2020 od 17. svibnja 2021. godine te u istom doneseno rješenje o ovrsi 7. travnja 2022. godine).

9. Utvrđeno je da je tuženik tužitelju dao otkaz 3. travnja 2019. godine s ponudom izmijenjenog ugovora i ponudio mu ugovor o radu za radno mjesto "viši stručnjak u Odjelu zaštite korisnika, Sektor elektroničkih komunikacija" te je tužitelj prihvatio ponuđeno radno mjesto pa su stranke zaključile Ugovor o radu 3. travnja 2019. godine na neodređeno vrijeme za radno mjesto viši stručnjak, Odjel zaštite korisnika, Sektor elektroničkih komunikacija te je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika tražeći utvrđenje navedenog otkaza nedopuštenim a koji predmet se vodi pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-1813/2019, da je tuženik postupajući temeljem rješenja o ovrsi donesenog pod poslovnim brojem Ovr- 931/2022 7. travnja 2022. godine ponudio tužitelju tri različita ugovora o radu a tužitelj je sva tri ugovora o radu odbio; da se jedan od tih ugovora odnosi na radno mjesto koje ne postoji u sistematizaciji tuženika a što bi kao posljedicu (što ističe i tuženik) imalo otkazivanje ugovora o radu odmah po njegovom potpisivanju te iz provedenog postupka proizlazi da ostala dva ponuđena ugovora o radu se ne odnose na radno mjesto koje nije niže od radnog mjesta koje je tužitelj kao radnik imo kod tuženika prije imenovanja za pomoćnika ravnatelja; da je tuženik 1. lipnja 2022. godine donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom je otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 3. travnja 2019. godine te je tuženik naveo da ugovor o radu otkazuje zbog osobito važne činjenice zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, navodeći u obrazloženju otkaza ugovora o radu da niti kod poslodavca niti kod radnika ne postoji volja za nastavkom radnog odnosa za poslove koje radnik tj. tužitelj obavlja niti volja da isti obavlja rukovodeće poslove; da iako na strani radnika ne postoji osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa postoji druga osobito važna činjenica a to stoga jer tužitelj odbija odnosno ne prihvaća ponude poslodavca za ugovor o radu za radno mjesto koje ne može biti niže od radnog mjesta koje je isti obavljao prije imenovanja na radno mjesto pomoćnika ravnatelja niti se tužitelj izjašnjava koje bi ga radno mjesto zadovoljilo što da ukazuje na izostanak interesa radnika za nastavkom rada kod poslodavca a da ne postoji niti volja poslodavca za nastavkom radnog odnosa radnika kod poslodavca; da poslodavac želi dogovorno riješiti situaciju u vezi s daljnjim nastavkom radnog odnosa ali su postupci radnika u potpunosti u suprotnosti s njegovim navodima da s poslodavcem želi dogovorno riješiti situaciju; da je radniku dostavljena važeća sistematizacija radnih mjesta; da je istom ponuđeno tri varijante ugovora po kojima se postupa po traženju radnika iz rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu; da se radnik očitovao da nijednu od ponuda ne prihvaća dakle odbio ih je, da poslodavac smatra da je time postupio po rješenju o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu i po pravomoćnoj sudskoj odluci; da poslodavac nudi radniku ugovore o radu za određena radna mjesta isključivo radi udovoljenja rješenju o ovrsi i izbjegavanju zapriječene novčane kazne od 100.000,00 kn te izbjegavanju dodatnih novčanih kazni te da je kod poslodavca uslijed izmjena Pravilnika o unutarnjeg ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta i drugih pravilnika došlo do cjelovitih promjena u vezi sistematizacija radnih mjesta i plaća radnika.

10. U postupku je utvrđeno da je tužitelj protiv odluke tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 1. lipnja 2022. godine podnio zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio; da je tužitelj u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu uredno izvršavao svoje obveze iz radnog odnosa, nije iskazivao volju da njegov radni odnos prestane, tuženik kao poslodavac mu je davao posao tužitelj je primao plaću koju mu je poslodavac isplaćivao, nije bio negativno ocijenjen niti je bilo pritužbi na njegov rad te je na strani tužitelja postojala volja za nastavkom radnog odnosa kod tuženika.

11. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je utvrdio nedopuštenom odluku o otkazu Ugovora o radu od 1. lipnja 2022. godine, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te naložio tuženiku vratiti tužitelja na rad kao i kada je odbio protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži raskid Ugovora o radu s danom 29. srpnja 2022. godine.

12. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19.- dalje ZR). poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu (čl. 135. st. 3. ZR) kada je ugovor o radu otkazao poslodavac.

13. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja u ovom predmetu tuženik kao poslodavac nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju te je posljedično odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena a tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

14. Naime, u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu jer tuženik nije dokazao postojanje neke osobito važne činjenice zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć. Iz postupka ne proizlazi postojanje neke osobito važne činjenice u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR a to što tuženik kao poslodavac navodi kao razlog za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju ne predstavlja takvu osobito važnu činjenicu uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovorenih stranaka zbog koje nastavak radnog odnosa stranaka nije moguć. Poslodavac kao razlog davanja otkaza (izvanrednog) tužitelju navodi u osnovi to što je tužitelju ponudio tri ugovora o radu postupajući po rješenju o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-931/12 (rješenje o ovrsi od 7. travnja 2022. godine) te smatrajući da tužitelj time što nije prihvatio niti jedan od ponuđenih ugovora o radu je iskazao svoj stav prema radu kod tuženika odnosno da se na taj način manifestira volja odnosno ne postojanje volje tužitelja kao radnika za radom kod tuženika a ujedno tuženik kao razlog za davanja izvanrednog otkaza ugovora o radu navodi da niti kod tuženika kao poslodavca ne postoji volja za radom tužitelja kod tuženika već da tuženik kao poslodavac postupa po naprijed navedenom rješenju o ovrsi isključivo iz razloga da bi izbjegao plaćanje novčanih kazni. Takvim razlozima i navodima tuženik kao poslodavac nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju jer isti ne predstavljaju osobito važne činjenice zbog kojih nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka. Stoga tuženik nije donio zakonitu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju. Također valjano ocjenjuje prvostupanjski sud da posljedično radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te je valjalo naložiti tuženiku vratiti tužitelja na rad (čl. 124. st. 1. ZP). Naime, prema toj zakonskoj odredbi ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao naložit će vraćanje radnika na posao.

15. Prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je odbio protutužbeni zahtjev kojim tuženik-protutužitelj traži raskid ugovora o radu sklopljenog između stranaka s danom 29. srpnja 2022. godine i utvrđenje da je tog dana radni odnos tužitelja kod tuženika prestao.

16. Prema odredbi čl. 125. st. 2. ZR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten na zahtjev poslodavca može odrediti dan prestanka radnog odnosa ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka nije moguć (sudski raskid ugovora o radu).

17. Valjano ocjenjuje prvostupanjski sud da iz svega u postupku proizlazi da ne postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika uz uvažavanje svih okolnosti i interesa i tužitelja i tuženika nije moguć.

18. Na žalbene navode valja reći da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a žalitelj u žalbi ocjeni prvostupanjskog suda samo suprotstavlja vlastitu ocjenu koja je bez realne podloge u rezultatima postupka pa se takvi žalbeni prigovori ne mogu prihvatiti.

19. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I., II. i III. izreke prvostupanjske presude.

20. Međutim, sud prvog stupnja u dijelu je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio o parničnom trošku u ovom predmetu te se u tom smislu žalba tuženika-protutužitelja ukazuje djelomično osnovanom.

21. Naime trošak tužitelja sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku- odvjetniku te sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, čl. 155. st. 1. ZPP i Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje Tarifa) iznosi: Tbr. 7. t. 2. 250 bodova te za ročište 16. travnja 2024. 50 bodova i ročište 7. lipnja 2024. 50 bodova tj. 350 bodova ili 700,00 eura što uvećano za iznos PDV-a daje iznos od 875,00 eura.

22. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika-protutužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I., II., III. i djelu V. točke kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju naknaditi parnični trošak tužitelju-protutuženiku u iznosu od 875,00 eura i u točki VI. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP) te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke V. izreke kojim je naloženo tuženiku- protutužitelju naknaditi parnični trošak tužitelju-protutužitelju preko iznosa od 875,00 eura do iznosa od 3.625,00 eura (za iznos od 2.750,00 eura) i odbiti zahtjev tužitelja- protutuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.750,00 eura (čl. 380. toč. 3. ZPP).

22. Odbijen je zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška odgovora na žalbu jer ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić