Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-739/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Opće bolnice Pula – Ospedale generale di Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Pr-234/20-32 od 5. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Pr-234/20-32 od 5. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 2.247,34 eura sa zateznim kamatama osim u dijelu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom iznosu, i to:

-na iznos od 83,36 eura od 15. siječnja 2016.,

-na iznos od 84,31 eura od 15. veljače 2016.,

-na iznos od 55,89 eura od 15. ožujka 2016.,

-na iznos od 85,60 eura od 15. travnja 2016.,

-na iznos od 77,60 eura od 15. svibnja 2016.,

-na iznos od 86,85 eura od 15. lipnja 2016.,

-na iznos od 77,36 eura od 15. srpnja 2016.,

-na iznos od 81,90 eura od 15. kolovoza 2016.,

-na iznos od 81,90 eura od 15. rujna 2016.,

-na iznos od 87,39 eura od 15. listopada 2016.,

-na iznos od 88,84 eura od 15. studenog 2016.,

-na iznos od 80,18 eura od 15. prosinca 2016.,

-na iznos od 87,91 eura od 15. siječnja 2017.,

-na iznos od 56,98 eura od 15. veljače 2017.,

-na iznos od 80,91 eura od 15. listopada 2018.,

-na iznos od 43,03 eura od 15. studenog 2018.,

-na iznos od 33,95 eura od 15. prosinca 2018.,

-na iznos od 44,46 eura od 15. siječnja 2019.,

-na iznos od 66,90 eura od 15. veljače 2019.,

-na iznos od 80,14 eura od 15. ožujka 2019.,

-na iznos od 76,32 eura od 15. travnja 2019.,

-na iznos od 60,63 eura od 15. svibnja 2019.,

-na iznos od 76,62 eura od 15. lipnja 2019.,

-na iznos od 68,66 eura od 15. srpnja 2019.,

-na iznos od 50,42 eura od 15. kolovoza 2019.,

-na iznos od 70,39 eura od 15. rujna 2019.,

-na iznos od 46,11 eura od 15. listopada 2019.,

-na iznos od 38,05 eura od 15. studenog 2019.,

-na iznos od 46,61 eura od 15. prosinca 2019.,

-na iznos od 69,49 eura od 15. siječnja 2020.,

-na iznos od 32,56 eura od 15. veljača 2020.,

-na iznos od 58,24 eura od 15. ožujka 2020.,

-na iznos od 87,78 eura od 15. travnja 2020., po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana, zatim u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.278,17 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Pr- 234/20-32 od 5. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 571,39 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, zatim u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju nadoknadi trošak postupka u iznosu od 240,83 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te se sudi:

"1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 571,39 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troška postupak u iznosu od 240,83 eura sa pripadajućim zateznim kamatama."

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici troškove sastava žalbe u iznosu od 50,67 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 449,33 eura.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Pr-234/20-32 od 5. veljače 2024. naloženo je tuženici da isplati tužitelju iznos od 2.818,73 eura/21.237,85 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-na iznos od 628,05 kuna/83,36 eura od 15.01.2016.g. do isplate,

-na iznos od 635,27 kuna/84,31 eura od 15.02.2016.g. do isplate,

-na iznos od 421,11 kuna/55,89 eura od 15.03.2016.g. do isplate,

-na iznos od 644,93 kuna/85,60 eura od 15.04.2016.g. do isplate,

-na iznos od 584,68 kuna/77,60 eura od 15.05.2016.g. do isplate,

-na iznos od 654,37 kuna/86,85 eura od 15.06.2016.g. do isplate,

-na iznos od 582,89 kuna/77,36 eura od 15.07.2016.g. do isplate,

-na iznos od 617,09 kuna/81,90 eura od 15.08.2016.g. do isplate,

-na iznos od 617,06 kuna/81,90 eura od 15.09.2016.g. do isplate,

-na iznos od 658,47 kuna/87,39 eura od 15.10.2016.g. do isplate,

-na iznos od 669,34 kuna/88,84 eura od 15.11.2016.g. do isplate,

-na iznos od 604,13 kuna/80,18 eura od 15.12.2016.g. do isplate,

-na iznos od 662,39 kuna/87,91 eura od 15.01.2017.g. do isplate,

-na iznos od 429,28 kuna/56,98 eura od 15.02.2017.g. do isplate,

-na iznos od 609,65 kuna/80,91 eura od 15.10.2018.g. do isplate,

-na iznos od 324,20 kuna/43,03 eura od 15.11.2018.g. do isplate,

-na iznos od 782,09 kuna/103,80 eura od 15.12.2018.g. do isplate,

-na iznos od 886,33 kuna/117,64 eura od 15.01.2019.g. do isplate,

-na iznos od 1.022,55 kuna/135,72 eura od 15.02.2019.g. do isplate,

-na iznos od 603,79 kuna/80,14 eura od 15.03.2019.g. do isplate,

-na iznos od 575,04 kuna/76,32 eura od 15.04.2019.g. do isplate,

-na iznos od 1.038,19 kuna/137,79 eura od 15.05.2019.g. do isplate,

-na iznos od 670,00 kuna/88,92 eura od 15.06.2019.g. do isplate,

-na iznos od 1.150,21 kuna/152,66 eura od 15.07.2019.g. do isplate,

-na iznos od 379,87 kuna/50,42 eura od 15.08.2019.g. do isplate,

-na iznos od 1.108,06 kuna/147,06 eura od 15.09.2019.g. do isplate,

-na iznos od 443,51 kuna/58,86 eura od 15.10.2019.g. do isplate,

-na iznos od 325,74 kuna/43,23 eura od 15.11.2019.g. do isplate,

-na iznos od 956,05 kuna/126,89 eura od 15.12.2019.g. do isplate,

-na iznos od 602,04 kuna/79,90 eura od 15.01.2020.g. do isplate,

-na iznos od 245,31 kuna/32,56 eura od 15.02.2020.g. do isplate,

-na iznos od 438,82 kuna/58,24 eura od 15.03.2020.g. do isplate,

-na iznos od 667,34 kuna/88,57 eura od 15.04.2020.g. do isplate, u roku od 15 dana, dok je odbijen dio zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos. Točkom II. izreke navedene presude naloženo je tuženici nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.519,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od 5. veljače 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana. Točkom III. izreke navedene presude odbijen je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u cijelosti.

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženica u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 2.818,73 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te u dijelu pod točkom II. i III. izreke, zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) sa prijedlogom da sud preinači, podredno ukine pobijanu presudu te potražuje trošak sastava žalbe.

3. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upiru žaliteljica u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.818,73 eura/21.237,85 kuna, na ime razlike plaće po osnovici od 5.415,37 kuna/178,74 eura u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017., na ime dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, zatim zahtjev tužiteljice za naknadom plaće za ostvarene sate prekovremenog rada na neradne dane, državne blagdane i praznike u razdoblju 1. rujna 2018. do 31. ožujka 2020. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženice na radnom mjestu prvostupnika radiološke tehnologije u Odjelu za radiološku dijagnostiku;

- da tužitelj zbog prirode radnog mjesta (zračenje i dr.) na kojem radi, ostvaruje pravo na povećanu plaću zbog otežanih uvjeta rada, a zbog rada u procesu dijagnostike pripada mu i dodatno uvećanje plaće;

- da je tužitelj radio ovisno o potrebama posla prekovremeno, u dežurstvima, subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu tuženica vodi evidenciju koja je dostavljena u spis;

- da je tuženica u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunala plaću tužitelju po osnovici 5.108,84 kuna umjesto po osnovici od 5.415,37 kuna;

- da se pravilnom primjenom Zaključka broj 153. u redovan mjesečni fond radnih sati mogu uračunavati samo radni dani umanjeni za subote i nedjelje, ali se pritom neradni dani ne smiju uračunavati u redovan mjesečni fond radnih sati;

- da tužitelj ima pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu;

- da je osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 2.818,73 eura/21.237,85 kuna.

6. Na ove utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 1. i 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, članak 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj: 143/2013.), Zaključak broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora od 1. srpnja 2015., Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora od 21. prosinca 2015., Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. , Odluke o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007. („Narodne novine“ broj: 142/2006.), članka III., IV. Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., članke III. do V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., članka 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/2010.), članka 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/2012.), članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/2009. i 124/2009.), članka 61., 74., 75. i 199. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014.) te je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude.

7. Osnovano tuženica u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Odredbom članka 91. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 93/2014., 127/2017., 98/2019., dalje ZR) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća kao i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom članka 94. ZR propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

9. Prekovremenim se radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, u skladu s člankom 49. stavku 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 29/2018., 16/2019., 35/2019., 78/2019., 92/2019., dalje KU/18).

10. Odredbom članka 45. stavak 1. KU/18 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a stavkom 2. istog članka je propisano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rad, dodaci i uvećanja plaća.

11. O pravu tužitelja na uvećanu plaću odlučeno je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi članka 55. KU/18 glede prava na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada kao i odredbe članka 57. KU/18 u vezi prava na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a što je u skladu sa stavom zauzetim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-4911/2019-2 od 8. siječnja 2020. Odnosno, zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kao što je pravilno odlučio i prvostupanjski sud.

12. Žalbeni navod tuženice vezan za retroaktivnu primjenu Dodatka III. KU na koju se poziva u žalbi je neosnovan iz razloga što se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi na njega nije pozvao, a što je također u skladu s odlukom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revd 2567/2022-3 od 14. rujna 2022.

13. U odnosu na tumačenja Službenog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati, sadržana u Zaključku 148. i Zaključku 153. ističe se da ista različito reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati ovisno o tome mogu li se u isti ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, s obzirom na odredbu članka 1. stavka 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 33/1996., 96/2001., 13/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011., 130/2011.) i članka 1. stavka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 110/2019.).

14. Naime, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/2013. i 96/2015., dalje: KU/13) dva je puta tumačilo odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 te je najprije donesen Zaključak broj 148. koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“

15. Naknadno, na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148.“.

16. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

17. Iz navedenog proizlazi da se Zaključak broj 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

18. Zaključak 153. o tumačenju odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, a Zaključak 17. identičnog sadržaja donesen je na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.

19. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članka 16. stavka 6. KU/18), proizlazi da u utuženom razdoblju (od 1. rujna 2018. do 31. ožujka 2020.) valjalo je odlučiti primjenom Zaključka 17., koji sadržajno odgovora Zaključku 153. Navedeno je u skladu sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u odluci poslovni broj Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021. i odluci poslovni broj Rev- 256/2022-2 od 14. ožujka 2023.

20. Nadalje, valjalo je, u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora odlučiti u skladu s člankom 81. ZR, kao i člankom 34. KU/18.

21. Dakle, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo tako da je na jednak način utvrdio mjesečni fond radnih sati za utuženo razdoblje u skladu s Zaključkom broj 148., odnosno da mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) te je utvrdio da je osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 2.818,73 eura, koje je u skladu s varijantom 2 nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Marina Rameša, dipl. oec. Pravilnom primjenom Zaključka broj 153. mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) kako je to utvrđeno varijantom 1 navedenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka. Odnosno, valjalo je utvrdio da je osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 2.247,34 eura u skladu s varijantom 1 navedenog nalaza i mišljenja vještaka. Kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je osnovano potraživanje tužitelju iznosu od 2.818,73 eura, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 571,39 eura (2.818,73 eura - 2.247,34 eura).

22. Žalbeni navodi tuženice kojima ističe da se obračun i isplata plaće zaposlenicima tuženice vrši putem Centraliziranog obračuna plaća (COP), nisu osnovani jer je poslodavac u skladu s člankom 7. ZR dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a činjenica da istu obračunava putem navedenog obračuna ne oslobađa ga obveze isplate plaće za izvršeni rad.

23. Nadalje, bespredmetna je žalbena tvrdnja tuženice da nije bilo mjesta za postupanje u skladu s člankom 186.b ZPP kada tužiteljica nije prije pokretanja postupka zatražila od tuženice dostavu bilo kakve dokumentacije potrebne za postavljanje tužbenog zahtjeva, a budući da je tužitelj postavio točno određen tužbeni zahtjev u skladu s člankom 186. stavkom 1. ZPP.

24. S obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem članka 166. stavka 2. u vezi člankom 154. stavkom 2. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

25. U konkretnom slučaju, tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom svoga zahtjeva, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 79,72% (dosuđenih 2.247,34 eura u odnosu na zahtijevanih 2.818,73 eura). To nadalje znači da je tužitelj u parnici uspio u omjeru od 89,86% (100% osnova zahtjeva + 79,72% visina), što znači da je tuženica u parnici uspjela u omjeru od 10,14%. Kada se od uspjeha tužitelja (89,86% kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu, u skladu s člankom 154. stavkom 2. ZPP, oduzme postotak uspjeha tuženice (10,14%) kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu, proizlazi da je tuženica dužna nadoknaditi 79,72% priznatih troškova tužitelja.

26. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelju nastao trošak zastupanja po punomoćniku uvećan za PDV u iznosu od 1.187,50 eura. Kako je tužitelj u prvostupanjskom postupku uspio sa 79,72% svoga zahtjeva, u skladu s tim uspjehom pripada mu i razmjeran iznos parničnog troška odnosno iznos od 946,67 eura kojem iznosu treba pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 331,50 eura jer se taj trošak tužitelju priznaje u cijelosti. Dakle, tužitelju na ime naknade parničnog troška pripada ukupni iznos od 1.278,17 eura.

27. Kako je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi naložio tuženici da tužitelju nadoknadi trošak u iznosu od 1.519,00 eura, žalbu odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu kojim je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju trošak u iznosu od 1.278,17 eura, te djelomično preinačiti pobijanu odluku, na način da se odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu trošak u iznosu od 240,83 eura.

28. Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, a temeljem članka 373. točke 3. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude, odnosno dijelom potvrditi, a dijelom preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu.

29. Kako je tuženica u žalbenom postupku uspjela sa 20,27% zahtjeva (preinačen iznos od 571,39 eura od 2.818,73 eura) valjalo je tuženici priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 50,67 eura (20,27% od 250,00 eura) u skladu s člankom 154. stavku 2. ZPP u vezi s člankom 35. stavkom 2. ZPP, te člankom 166. stavkom 2. ZPP koji trošak se odnose na trošak sastava žalbe u skladu s Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., dalje: Tarifa) u vezi sa Tbr. 7. toč. 1. Tarife uvećan za PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife. Dakle, valjalo je odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude. Nadalje, valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadu troškova žalbe u iznosu od 449,33 eura (500,00 eura – 50,67 eura), odnosno valjalo je odlučiti kao pod točkom IV. izreke ove presude. Nije osnovan zahtjev tuženice za nadoknadu troška sudske pristojbe obzirom da tuženica nije dokazala da je platila sudsku pristojbu.

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor