Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-245/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice IO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić Biscuolij odvjetnik u Puli, protiv tuženice Opće bolnica Pula, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-236/2020-24 od 30. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-236/2020-24 od 30. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici da tužiteljici isplati iznos od 1.356,57 eura na ime razlike po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate, manje isplaćenog iznosa naknade za vrijeme godišnjeg odmora i neobračunatog dodatka za odgovornosti za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate, sa pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu pod točkom III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-236/2020-24 od 30. studenog 2022., suđeno je:

„I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice IO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tužene Opće bolnice Pula, [adresa], OIB: 16089706543 pa se nalaže tuženoj da tužiteljici isplati:

1. brutto iznos od 8.208,62 kune/ 1.089,47 Eur (na ime brutto razlike s osnova pogrešno primijenjene osnovice) zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 538,93 kn od 16.01.2016.g. do isplate,

-na iznos od 366,42 kn od 16.02.2016.g. do isplate,

-na iznos od 577,50 kn od 16.03.2016.g. do isplate,

-na iznos od 645,37 kn od 16.04.2016.g. do isplate,

-na iznos od 584,53 kn od 16.05.2016.g. do isplate,

-na iznos od 655,56 kn od 16.06.2016.g. do isplate,

-na iznos od 647,39 kn od 16.07.2016.g. do isplate,

-na iznos od 639,71 kn od 16.08.2016.g. do isplate,

-na iznos od 641,15 kn od 16.09.2016.g. do isplate,

-na iznos od 573,14 kn od 16.10.2016.g. do isplate,

-na iznos od 655,69 kn od 16.11.2016.g. do isplate,

-na iznos od 554,59 kn od 16.12.2016.g. do isplate,

-na iznos od 598,44 kn od 16.01.2017.g. do isplate,

-na iznos od 530,20 kn od 16.02.2017.g. do isplate

po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u navedenim dosuđenim brutto iznosima razlika plaća,

2. brutto iznos od 10.221,06 kn/ 1.356,57 Eur na ime razlike po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate manje isplaćenog iznosa naknade za vrijeme godišnjeg odmora i neobračunatog dodatka za odgovornosti za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate

-na iznos od 480,40 kn od 15.10.2018. do isplate,

-na iznos od 515,21 kn od 15.11.2018. do isplate,

-na iznos od 647,49 kn od 15.12.2018. do isplate,

-na iznos od 732,04 kn od 15.01.2019. do isplate,

-na iznos od 839,03 kn od 15.02.2019. do isplate,

-na iznos od 569,03 kn od 15.03.2019. do isplate,

-na iznos od 753,42 kn od 15.04.2019. do isplate,

-na iznos od 899,66 kn od 15.15.2019. do isplate,

-na iznos od 387,24 kn od 15.06.2019. do isplate,

-na iznos od 729,99 kn od 15.07.2019. do isplate,

-na iznos od 342,08 kn od 15.08.2019. do isplate,

-na iznos od 478,73 kn od 15.09.2019. do isplate,

-na iznos od 359,72 kn od 15.10.2019. do isplate,

-na iznos od 275,74 kn od 15.11.2019. do isplate,

-na iznos od 389,70 kn od 15.12.2019. do isplate,

-na iznos od 343,37 kn od 15.01.2020. do isplate,

-na iznos od 460,64 kn od 15.02.2020. do isplate,

-na iznos od 548,96 kn od 15.03.2020. do isplate,

-na iznos od 468,60 kn od 15.04.2020. do isplate

po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve prethodno navedeno u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženoj: u dijelu glede isplate iznosa glavnice od 2.770,32 kn sa kamatom na isti, u dijelu koji se odnosio na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim brutto iznosima na ime razlike s osnova krivo primijenjene osnovice stav I točka 1. izreke, kao i u dijelu tužbenog zahtjeva glede tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose s osnova pogrešno primijenjene osnovice za razdoblje prije šesnaestog u mjesecu stav I točka 1. izreke, kao neosnovan. III Nalaže se tuženoj da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 9.925,00 kn/ 1.317,27 eura u roku od 15 dana.

IV Odbijaju se, tužiteljica prema tuženoj preko iznosa parničnog troška priznato u stavku III izreke, te tužena prema tužiteljici preko iznosa parničnog troška od 731,25 kn, kao neosnovani.“.

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženica i to u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužiteljici isplati iznos od 1.356,57 eura na ime razlike po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate, manje isplaćenog iznosa naknade za vrijeme godišnjeg odmora i neobračunatog dodatka za odgovornosti za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate, sa pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu pod točkom III. izreke, zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) sa prijedlogom da sud preinači, podredno ukine pobijanu presudu, te potražuje trošak sastava žalbe.

3. Žalba tuženice nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire žaliteljica u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa razlike plaće s osnove povećane osnovice (osnovice koja je trebala biti primjenjivana u visini od 5.417,37 kuna) u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017., na ime dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada, razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, zatim zahtjev tužiteljice za naknadom plaće za ostvarene sate prekovremenog rada na neradne dane, državne blagdane i praznike u razdoblju od rujna 2018. do ožujka 2020. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženice u odjelu za radiološku dijagnostiku na radnom mjestu radiološki inženjer te da je bila zaposlena i u predmetnom razdoblju koje se navodi u tužbi;

- da tužiteljica radi ovisno o potrebama posla u turnusima subotom, nedjeljom i državnim blagdanima;

- da je tuženica tužiteljici zbog neprimjene osnovice koja je trebala iznositi 5.417,37 kuna, a ne 5.108,84 kuna, ukupno manje ispatila bruto iznos od 8.208,62 kuna/1.089,47 eura;

- da tuženica nije isplatila tužiteljici dodataka za posebne uvjete rada za prekovremeni rad u iznosu od 7.774,41 kuna, dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 1.493,97 kuna, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora u iznosu od 952,68 kuna, odnosno ukupno 10.221,06 kuna/1.356,57 eura.

6. Na ove utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka III., IV. Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., članke III. do V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., članka 7., 8., 94., 192., 194. i 196. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014., 102/2017. i 98/2019.), članka 51. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/2012.), članka 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 115/2010.), članka 43. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005. i 41/2008.), članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/2009. i 124/2009.), članka 1. i 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 136/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011. i 130/2011.) te je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude.

7. Odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 127/2017. i 98/2019., dalje: ZR) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća kao i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom članka 94. ZR propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

8. Prekovremenim se radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, u skladu s člankom 49. stavku 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 29/2018. , 16/2019., 35/2019., 78/2019. i 92/2019., dalje: KU).

9. Odredbom članka 45. stavak 1. KU propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a stavkom 2. istog članka je propisano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rad, dodaci i uvećanja plaća.

10. O pravu tužiteljice na uvećanu plaću odlučeno je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi članka 55. KU glede prava na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada kao i odredbe članka 57. KU u vezi prava na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a što je u skladu sa stavom zauzetim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-4911/2019-2 od 8. siječnja 2020. Odnosno, zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kao što je pravilno odlučio i prvostupanjski sud.

11. Žalbeni navod tuženice vezan za retroaktivnu primjenu Dodatka III. KU na koju se poziva u žalbi je neosnovan iz razloga što se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi na njega nije pozvao, a što je također u skladu s odlukom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revd 2567/2022-3 od 14. rujna 2022.

12. U odnosu na tumačenja Službenog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati, sadržana u Zaključku 148. i Zaključku 153. ističe se da ista različito reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati (a posljedično tome i broj određenih prekovremenih sati), ovisno o tome mogu li se u isti ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, s obzirom na odredbu članka 1. stavka 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 33/1996., 96/2001., 13/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011., 130/2011.). Međutim, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Tomislava Prpića, dipl. oec. (listovi 174 do 189 spisa) proizlazi da je broj prekovremenih sati utvrđen iz obračuna plaće koje je sastavila tuženica u skladu s člankom 93. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014., 127/2017. i 98/2019.), a ne primjenom navedenih Zaključaka. Također se ističe da tužiteljice i tuženica nisu imale primjedbe na navedeni nalaz i mišljenje vještaka. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da je pogrešno utvrđen broj prekovremenih sati.

13. Nadalje, sud prvog stupnja je, u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pravilo odlučio u skladu s člankom 81. ZR, kao i odredbom člankom 34. KU.

14. Žalbeni navodi tuženice kojima ističe da se obračun i isplata plaće zaposlenicima tuženice vrši putem Centraliziranog obračuna plaća (COP), nisu osnovani jer je poslodavac u skladu s člankom 7. ZR dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a činjenica da istu obračunava putem navedenog obračuna ne oslobađa ga obveze isplate plaće za izvršeni rad.

15. Nadalje, bespredmetna je žalbena tvrdnja tuženice da nije bilo mjesta za postupanje u skladu s člankom 186.b ZPP kada tužiteljica nije prije pokretanja postupka zatražila od tuženice dostavu bilo kakve dokumentacije potrebne za postavljanje tužbenog zahtjeva, a budući da je tužiteljica postavila točno određen tužbeni zahtjev u skladu s člankom 186. stavkom 1. ZPP.

16. Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, odnosno potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

17. Zahtjev tuženice za naknadom troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspjela, te je stoga valjalo, u skladu s člankom 154. stavkom 1. i člankom 166. stavkom 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor