Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3468/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica MM, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica AMK, odvjetnica u [trgovačko društvo], u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7395/2019 od 22. kolovoza 2022., i dopunske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7395/2019-34 od 2. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7395/2019 od 22. kolovoza 2022.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7395/2019-34 od 2. lipnja 2023.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita], koji je zaključen dana 04.12.2007. godine između JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj] kao banke, te solemniziran dana 28.12.2007. kod javne bilježnice AH iz [adresa] pod brojem OV-23157/107, ništetne i od početka ne proizvode nikakve pravne učinke, i to:
- dio odredbe čl. 4.1. koji glasi: „sukladno odluci Banke o kreditiranju građana”
- dio odredbe čl. 7.2. koji glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz čl. 4 Ugovora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.”
- dio odredbe čl. 11. koji glasi: „U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate”
- dio odredbe čl. 13.3. predmetnog ugovora koji glasi: „Korisnik kredite obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% (slovima: nula cijelih pedeset posto) od iznosa kredita, a najviše 3.000,00 kn.” (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 28.115,97 kn, sa zakonskim
zateznim kamatama tekućim:
- na iznos 427,00 kn od 29.2.2008 pa do isplate;
- na iznos 427,00 kn od 31.3.2008 pa do isplate;
- na iznos 427,00 kn od 30.4.2008 pa do isplate;
- na iznos 427,00 kn od 31.5.2008 pa do isplate;
- na iznos 427,00 kn od 30.6.2008 pa do isplate;
- na iznos 426,99 kn od 31.7.2008 pa do isplate;
- na iznos 426,98 kn od 31.8.2008 pa do isplate;
- na iznos 426,97 kn od 31.8.2009 pa do isplate;
- na iznos 426,94 kn od 30.9.2009 pa do isplate;
- na iznos 426,91 kn od 31.10.2009 pa do isplate;
- na iznos 426,87 kn od 30.11.2009 pa do isplate;
- na iznos 426,83 kn od 31.12.2009 pa do isplate;
- na iznos 426,79 kn od 31.1.2010 pa do isplate;
- na iznos 426,74 kn od 28.2.2010 pa do isplate;
- na iznos 426,70 kn od 31.3.2011 pa do isplate;
-na iznos 426,62 kn od 30.4.2011 pa do isplate;
- na iznos 426,54 kn od 31.5.2011 pa do isplate;
- na iznos 426,46 kn od 30.6.2011 pa do isplate;
- na iznos 426,37 kn od 31.7.2011 pa do isplate;
- na iznos 426,29 kn od 31.8.2011 pa do isplate;
- na iznos 426,19 kn od 30.9.2011 pa do isplate;
- na iznos 426,10 kn od 31.10.2011 pa do isplate;
- na iznos 426,00 kn od 30.11.2011 pa do isplate;
- na iznos 425,90 kn od 31.12.2011 pa do isplate;
- na iznos 425,80 kn od 31.1.2012 pa do isplate;
- na iznos 425,69 kn od 29.2.2012 pa do isplate;
- na iznos 425,58 kn od 31.3.2012 pa do isplate;
- na iznos 425,47 kn od 30.4.2012 pa do isplate;
- na iznos 425,35 kn od 31.5.2012 pa do isplate;
- na iznos 425,24 kn od 30.6.2012 pa do isplate;
- na iznos 425,11 kn od 31.7.2012 pa do isplate;
- na iznos 424,99 kn od 31.8.2012 pa do isplate;
- na iznos 424,86 kn od 30.9.2012 pa do isplate;
- na iznos 424,72 kn od 31.10.2012 pa do isplate;
- na iznos 424,59 kn od 30.11.2012 pa do isplate;
- na iznos 424,45 kn od 31.12.2012 pa do isplate;
- na iznos 424,31 kn od 31.1.2013 pa do isplate;
- na iznos 424,16 kn od 28.2.2013 pa do isplate;
- na iznos 424,01 kn od 31.3.2013 pa do isplate;
- na iznos 423,86 kn od 30.4.2013 pa do isplate;
- na iznos 423,70 kn od 31.5.2013 pa do isplate;
- na iznos 423,54 kn od 30.6.2013 pa do isplate;
- na iznos 423,37 kn od 31.7.2013 pa do isplate;
- na iznos 423,21 kn od 31.8.2013 pa do isplate;
- na iznos 423,03 kn od 30.9.2013 pa do isplate;
- na iznos 422,86 kn od 31.10.2013 pa do isplate;
- na iznos 422,68 kn od 30.11.2013 pa do isplate;
- na iznos 422,50 kn od 31.12.2013 pa do isplate;
- na iznos 422,31 kn od 31.1.2014 pa do isplate;
- na iznos 422,12 kn od 28.2.2014 pa do isplate;
- na iznos 421,92 kn od 31.3.2014 pa do isplate;
- na iznos 421,73 kn od 30.4.2014 pa do isplate;
- na iznos 421,52 kn od 31.5.2014 pa do isplate;
- na iznos 421,32 kn od 30.6.2014 pa do isplate;
- na iznos 421,11 kn od 31.7.2014 pa do isplate;
- na iznos 261,51 kn od 31.8.2014 pa do isplate;
- na iznos 261,34 kn od 30.9.2014 pa do isplate;
- na iznos 261,17 kn od 31.10.2014 pa do isplate;
- na iznos 261,00 kn od 30.11.2014 pa do isplate;
- na iznos 260,82 kn od 31.12.2014 pa do isplate;
- na iznos 260,64 kn od 31.1.2015 pa do isplate;
- na iznos 208,97 kn od 28.2.2015 pa do isplate;
- na iznos 208,80 kn od 31.3.2015 pa do isplate;
- na iznos 208,64 kn od 30.4.2015 pa do isplate;
- na iznos 208,48 kn od 31.5.2015 pa do isplate;
- na iznos 208,31 kn od 30.6.2015 pa do isplate;
- na iznos 208,14 kn od 31.7.2015 pa do isplate;
- na iznos 160,23 kn od 31.8.2015 pa do isplate;
- na iznos 160,09 kn od 30.9.2015 pa do isplate;
- na iznos 159,94 kn od 31.10.2015 pa do isplate;
- na iznos 159,79 kn od 30.11.2015 pa do isplate;
- na iznos 159,64 kn od 31.12.2015 pa do isplate;
- na iznos 159,48 kn od 31.1.2016 pa do isplate;
- na iznos 96,44 kn od 29.2.2016 pa do isplate;
- na iznos 96,32 kn od 31.3.2016 pa do isplate;
- na iznos 96,21 kn od 30.4.2016 pa do isplate;
- na iznos 96,10 kn od 31.5.2016 pa do isplate;
- na iznos 95,98 kn od 30.6.2016 pa do isplate;
- na iznos 95,86 kn od 31.7.2016 pa do isplate;
- na iznos 64,70 kn od 31.8.2016 pa do isplate;
- na iznos 64,60 kn od 30.9.2016 pa do isplate;
- na iznos 64,51 kn od 31.10.2016 pa do isplate;
- na iznos 64,41 kn od 30.11.2016 pa do isplate;
- na iznos 64,32 kn od 31.12.2016 pa do isplate;
- na iznos 64,22 kn od 31.1.2017 pa do isplate, koje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine teku po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a sve u roku od 15 dana (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.100,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.02.2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a u roku od 15 dana (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 28.725,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 22.kolovoza 2022.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka IV. izreke).
1.1. Dopunskom presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 100.716,29 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2008. do isplate, po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% od 1. srpnja 2011., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi u visini određenoj člankom 29. stavkom 2.
Zakona o obveznim odnosima, i to:
- na iznos 875,00 kn od 29. veljače 2008. pa do isplate,
- na iznos 874,84 kn od 31. ožujka 2008. pa do isplate
- na iznos 874,67 kn od 30. travnja 2008. pa do isplate
- na iznos 874,50 kn od 31. svibnja 2008. pa do isplate
- na iznos 874,32 kn od 30. lipnja 2008. pa do isplate
- na iznos 874,14 kn od 31. srpnja 2008. pa do isplate
- na iznos 873,95 kn od 31. kolovoza 2008. pa do isplate
- na iznos 873,76 kn od 31. kolovoza 2009. pa do isplate
- na iznos 873,51 kn od 30. rujna 2009. pa do isplate
- na iznos 873,26 kn od 31. listopada 2009. pa do isplate
- na iznos 873,01 kn od 30. studenog 2009. pa do isplate
- na iznos 872,75 kn od 31. prosinca 2009. pa do isplate
- na iznos 872,48 kn od 31. siječnja 2010. pa do isplate
- na iznos 872,21 kn od 28. veljače 2010. pa do isplate
- na iznos 871,93 kn od 31. ožujka 2011. pa do isplate
- na iznos 871,58 kn od 30. travnja 2011. pa do isplate
- na iznos 871,23 kn od 31. svibnja 2011. pa do isplate
- na iznos 870,87 kn od 30. lipnja 2011. pa do isplate
- na iznos 1040,19 kn od 31. srpnja 2011. pa do isplate
- na iznos 1039,65 kn od 31. kolovoza 2011. pa do isplate
- na iznos 1039,10 kn od 30. rujna 2011. pa do isplate
- na iznos 1038,54 kn od 31. listopada 2011. pa do isplate
- na iznos 1037,97 kn od 30. studenog 2011. pa do isplate
- na iznos 1037,40 kn od 31. prosinca 2011. pa do isplate
- na iznos 1036,81 kn od 31. siječnja 2012. pa do isplate
- na iznos 1036,22 kn od 29. veljače 2012. pa do isplate
- na iznos 1035,62 kn od 31. ožujka 2012. pa do isplate
- na iznos 1035,01 kn od 30. travnja 2012. pa do isplate
- na iznos 1034,40 kn od 31. svibnja 2012. pa do isplate
- na iznos 1033,77 kn od 30. lipnja 2012. pa do isplate
- na iznos 1033,14 kn od 31. srpnja 2012. pa do isplate
- na iznos 1032,50 kn od 31. kolovoza 2012. pa do isplate
- na iznos 1031,85 kn od 30. rujna 2012. pa do isplate
- na iznos 1031,19 kn od 31. listopada 2012. pa do isplate
- na iznos 1030,52 kn od 30. studenog 2012. pa do isplate
- na iznos 1029,85 kn od 31. prosinca 2012. pa do isplate
- na iznos 1029,16 kn od 31. siječnja 2013. pa do isplate
- na iznos 1028,47 kn od 28. veljače 2013. pa do isplate
- na iznos 1027,76 kn od 31. ožujka 2013. pa do isplate
- na iznos 1027,05 kn od 30. travnja 2013. pa do isplate
- na iznos 1026,33 kn od 31. svibnja 2013. pa do isplate
- na iznos 1025,60 kn od 30. lipnja 2013. pa do isplate
- na iznos 1024,86 kn od 31. srpnja 2013. pa do isplate
- na iznos 1024,11 kn od 31. kolovoza 2013. pa do isplate
- na iznos 1023,35 kn od 30. rujna 2013. pa do isplate
- na iznos 1022,59 kn od 31. listopada 2013. pa do isplate
- na iznos 1021,81 kn od 30. studenog 2013. pa do isplate
- na iznos 1021,02 kn od 31. prosinca 2013. pa do isplate
- na iznos 1020,23 kn od 31. siječnja 2014. pa do isplate
- na iznos 1019,42 kn od 28. veljače 2014. pa do isplate
- na iznos 1018, 61 kn od 31. ožujka 2014. pa do isplate
- na iznos 1017,78 kn od 30. travnja 2014 pa do isplate
- na iznos 1016,95 kn od 31. svibnja 2014. pa do isplate
- na iznos 1016,11 kn od 30. lipnja 2014. pa do isplate
- na iznos 1015,25 kn od 31. srpnja 2014. pa do isplate
- na iznos 855,01 kn od 31. kolovoza 2014. pa do isplate
- na iznos 854,18 kn od 30. rujna 2014. pa do isplate
- na iznos 853,35 kn od 31. listopada 2014. pa do isplate
- na iznos 852,51 kn od 30. studenog 2014. pa do isplate
- na iznos 851,66 kn od 31. prosinca 2014. pa do isplate
- na iznos 850,80 kn od 31. siječnja 2015. pa do isplate
- na iznos 798,44 kn od 28. veljače 2015. pa do isplate
- na iznos 797,58 kn od 31. ožujka 2015. pa do isplate
- na iznos 796,72 kn od 30. travnja 2015. pa do isplate
- na iznos 795,85 kn od 31. svibnja 2015. pa do isplate
- na iznos 794,97 kn od 30. lipnja 2015. pa do isplate
- na iznos 794,08 kn od 31. srpnja 2015. pa do isplate
- na iznos 1037,95 kn od 31. kolovoza 2015. pa do isplate
- na iznos 1036,51 kn od 30. rujna 2015. pa do isplate
- na iznos 1035,06 kn od 31. listopada 2015. pa do isplate
- na iznos 1033,61 kn od 30. studenog 2015. pa do isplate
- na iznos 1032,14 kn od 31. prosinca 2015. pa do isplate
- na iznos 1037,38 kn od 31. siječnja 2016. pa do isplate
- na iznos 972,98 kn od 29. veljače 2016. pa do isplate
- na iznos 971,51 kn od 31. ožujka 2016. pa do isplate
- na iznos 970,02 kn od 30. travnja 2016. pa do isplate
- na iznos 968,53 kn od 31. svibnja 2016. pa do isplate
- na iznos 967,02 kn od 30. lipnja 2016. pa do isplate
- na iznos 977,97 kn od 31. srpnja 2016. pa do isplate
- na iznos 945,37 kn od 31. kolovoza 2016. pa do isplate
- na iznos 943,82 kn od 30. rujna 2016. pa do isplate
- na iznos 942,27 kn od 31. listopada 2016. pa do isplate
- na iznos 940,71 kn od 30. studenog 2016. pa do isplate
- na iznos 939,13 kn od 31. prosinca 2016. pa do isplate
- na iznos 951,94 kn od 31. siječnja 2017. pa do isplate
- na iznos 882,91 kn od 28. veljače 2017. pa do isplate
- na iznos 881,33 kn od 31. ožujka 2017. pa do isplate
- na iznos 879,74 kn od 30. travnja 2017. pa do isplate
- na iznos 878,14 kn od 31. svibnja 2017. pa do isplate
- na iznos 876,53 kn od 30. lipnja 2017. pa do isplate
- na iznos 893,96 kn od 31. srpnja 2017. pa do isplate
- na iznos 816,78 kn od 31. kolovoza 2017. pa do isplate
- na iznos 815,18 kn od 30. rujna 2017. pa do isplate
- na iznos 813,57 kn od 31. listopada 2017. pa do isplate
- na iznos 811,94 kn od 30. studenog 2017. pa do isplate
- na iznos 810,31 kn od 31. prosinca 2017. pa do isplate
- na iznos 830,79 kn od 31. siječnja 2018. pa do isplate
- na iznos 772,57 kn od 28. veljače 2018. pa do isplate
- na iznos 770,92 kn od 31. ožujka 2018. pa do isplate
- na iznos 769,26 kn od 30. travnja 2018. pa do isplate
- na iznos 767,59 kn od 31. svibnja 2018. pa do isplate
- na iznos 765,91 kn od 30. lipnja 2018. pa do isplate
- na iznos 782,51 kn od 31. srpnja 2018. pa do isplate
- na iznos 754,42 kn od 31. kolovoza 2018. pa do isplate
- na iznos 752,70 kn od 30. rujna 2018. pa do isplate
- na iznos 750,97 kn od 31. listopada 2018. pa do isplate
- na iznos 749,23 kn od 30. studenog 2018. pa do isplate
- na iznos 747,48 kn od 31. prosinca 2018. pa do isplate
- na iznos 764,27 kn od 31. siječnja 2019. pa do isplate,
sve u roku od 15 dana (točka I. izreke).
Odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 45.562,74 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2008. do isplate, po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011., po stopi 12% od 1. srpnja 2011., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, i to:
- na iznos 427,00 kn od 29. veljače 2008. pa do isplate,
- na iznos 427,00 kn od 31. ožujka 2008. pa do isplate
- na iznos 427,00 kn od 30. travnja 2008. pa do isplate
- na iznos 427,00 kn od 31. svibnja 2008. pa do isplate
- na iznos 427,00 kn od 30. lipnja 2008. pa do isplate
- na iznos 427,00 kn od 31. srpnja 2008. pa do isplate
- na iznos 427,00 kn od 31. kolovoza 2008. pa do isplate
- na iznos 426,97 kn od 31. kolovoza 2009. pa do isplate
- na iznos 426,94 kn od 30. rujna 2009. pa do isplate
- na iznos 426,91 kn od 31. listopada 2009. pa do isplate
- na iznos 426,87 kn od 30. studenog 2009. pa do isplate
- na iznos 426,83 kn od 31. prosinca 2009. pa do isplate
- na iznos 426,79 kn od 31. siječnja 2010. pa do isplate
- na iznos 426,74 kn od 28. veljače 2010. pa do isplate
- na iznos 426,70 kn od 31. ožujka 2011. pa do isplate
- na iznos 426,62 kn od 30. travnja 2011. pa do isplate
- na iznos 426,54 kn od 31. svibnja 2011. pa do isplate
- na iznos 426,46 kn od 30. lipnja 2011. pa do isplate
- na iznos 426,37 kn od 31. srpnja 2011. pa do isplate
- na iznos 426,29 kn od 31. kolovoza 2011. pa do isplate
- na iznos 426,19 kn od 30. rujna 2011. pa do isplate
- na iznos 426,10 kn od 31. listopada 2011. pa do isplate
- na iznos 426,00 kn od 30. studenog 2011. pa do isplate
- na iznos 425,90 kn od 31. prosinca 2011. pa do isplate
- na iznos 425,80 kn od 31. siječnja 2012. pa do isplate
- na iznos 425,69 kn od 29. veljače 2012. pa do isplate
- na iznos 425,58 kn od 31. ožujka 2012. pa do isplate
- na iznos 425,47 kn od 30. travnja 2012. pa do isplate
- na iznos 425,35 kn od 31. svibnja 2012. pa do isplate
- na iznos 425,24 kn od 30. lipnja 2012. pa do isplate
- na iznos 425,11 kn od 31. srpnja 2012. pa do isplate
- na iznos 424,99 kn od 31. kolovoza 2012. pa do isplate
- na iznos 424,86 kn od 30. rujna 2012. pa do isplate
- na iznos 424,72 kn od 31. listopada 2012. pa do isplate
- na iznos 424,59 kn od 30. studenog 2012. pa do isplate
- na iznos 424,45 kn od 31. prosinca 2012. pa do isplate
- na iznos 424,31 kn od 31. siječnja 2013. pa do isplate
- na iznos 424,16 kn od 28. veljače 2013. pa do isplate
- na iznos 424,01 kn od 31. ožujka 2013. pa do isplate
- na iznos 423,86 kn od 30. travnja 2013. pa do isplate
- na iznos 423,70 kn od 31. svibnja 2013. pa do isplate
- na iznos 423,54 kn od 30. lipnja 2013. pa do isplate
- na iznos 423,37 kn od 31. srpnja 2013. pa do isplate
- na iznos 423,21 kn od 31. kolovoza 2013. pa do isplate
- na iznos 423,03 kn od 30. rujna 2013. pa do isplate
- na iznos 422,86 kn od 31. listopada 2013. pa do isplate
- na iznos 422,68 kn od 30. studenog 2013. pa do isplate
- na iznos 422,50 kn od 31. prosinca 2013. pa do isplate
- na iznos 422,31 kn od 31. siječnja 2014. pa do isplate
- na iznos 496,61 kn od 28. veljače 2014. pa do isplate
- na iznos 496,37 kn od 31. ožujka 2014. pa do isplate
- na iznos 496,12 kn od 30. travnja 2014 pa do isplate
- na iznos 495,87 kn od 31. svibnja 2014. pa do isplate
- na iznos 495,61 kn od 30. lipnja 2014. pa do isplate
- na iznos 495,35 kn od 31. srpnja 2014. pa do isplate
- na iznos 418,93 kn od 31. kolovoza 2014. pa do isplate
- na iznos 418,64 kn od 30. rujna 2014. pa do isplate
- na iznos 418,35 kn od 31. listopada 2014. pa do isplate
- na iznos 418,05 kn od 30. studenog 2014. pa do isplate
- na iznos 417,75 kn od 31. prosinca 2014. pa do isplate
- na iznos 417,45 kn od 31. siječnja 2015. pa do isplate
- na iznos 416,22 kn od 28. veljače 2015. pa do isplate
- na iznos 415,88 kn od 31. ožujka 2015. pa do isplate
- na iznos 415,54 kn od 30. travnja 2015. pa do isplate
- na iznos 415,19 kn od 31. svibnja 2015. pa do isplate
- na iznos 414,84 kn od 30. lipnja 2015. pa do isplate
- na iznos 414,48 kn od 31. srpnja 2015. pa do isplate
- na iznos 413,18 kn od 31. kolovoza 2015. pa do isplate
- na iznos 412,79 kn od 30. rujna 2015. pa do isplate
- na iznos 412,40 kn od 31. listopada 2015. pa do isplate
- na iznos 412,00 kn od 30. studenog 2015. pa do isplate
- na iznos 411,60 kn od 31. prosinca 2015. pa do isplate
- na iznos 411,19 kn od 31. siječnja 2016. pa do isplate
- na iznos 409,41 kn od 29. veljače 2016. pa do isplate
- na iznos 408,96 kn od 31. ožujka 2016. pa do isplate
- na iznos 408,51 kn od 30. travnja 2016. pa do isplate
- na iznos 408,05 kn od 31. svibnja 2016. pa do isplate
- na iznos 407,59 kn od 30. lipnja 2016. pa do isplate
- na iznos 407,12 kn od 31. srpnja 2016. pa do isplate
- na iznos 405,91 kn od 31. kolovoza 2016. pa do isplate
- na iznos 405,41 kn od 30. rujna 2016. pa do isplate
- na iznos 404,92 kn od 31. listopada 2016. pa do isplate
- na iznos 404,41 kn od 30. studenog 2016. pa do isplate
- na iznos 403,90 kn od 31. prosinca 2016. pa do isplate
- na iznos 403,39 kn od 31. siječnja 2017. pa do isplate
- na iznos 401,13 kn od 28. veljače 2017. pa do isplate
- na iznos 400,56 kn od 31. ožujka 2017. pa do isplate
- na iznos 400,00 kn od 30. travnja 2017. pa do isplate
- na iznos 399,43 kn od 31. svibnja 2017. pa do isplate
- na iznos 398,85 kn od 30. lipnja 2017. pa do isplate
- na iznos 398,27 kn od 31. srpnja 2017. pa do isplate
- na iznos 395,57 kn od 31. kolovoza 2017. pa do isplate
- na iznos 394,93 kn od 30. rujna 2017. pa do isplate
- na iznos 394,29 kn od 31. listopada 2017. pa do isplate
- na iznos 393,65 kn od 30. studenog 2017. pa do isplate
- na iznos 393,00 kn od 31. prosinca 2017. pa do isplate
- na iznos 392,34 kn od 31. siječnja 2018. pa do isplate
- na iznos 389,98 kn od 28. veljače 2018. pa do isplate
- na iznos 389,28 kn od 31. ožujka 2018. pa do isplate
- na iznos 388,57 kn od 30. travnja 2018. pa do isplate
- na iznos 387,86 kn od 31. svibnja 2018. pa do isplate
- na iznos 387,15 kn od 30. lipnja 2018. pa do isplate
- na iznos 386,43 kn od 31. srpnja 2018. pa do isplate
- na iznos 384,85 kn od 31. kolovoza 2018. pa do isplate
- na iznos 384,10 kn od 30. rujna 2018. pa do isplate
- na iznos 383,35 kn od 31. listopada 2018. pa do isplate
- na iznos 382,60 kn od 30. studenog 2018. pa do isplate
- na iznos 381,83 kn od 31. prosinca 2018. pa do isplate
- na iznos 381,07 kn od 31. siječnja 2019. pa do isplate
sve u roku od 15 dana.“ (točka II. izreke).
2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu donijeti presudu kojom će pobijanu presudu preinačiti, i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da mu nadoknadi troškove parničnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka, podredno pobijanu presudu ukinuti te vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak
2.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopunu presude suda prvog stupnja (članak 339. stavak 1. ZPP) te žalbu koja sadržajno predstavlja prijedlog za dopunu presude (članak 341. stavak 2. ZPP). Sud prvog stupnja je donio dopunsku presudu kojom je odbio eventualno kumulirane tužbene zahtjeve tužitelja (članak 188. stavak 2. ZPP).
2.2. Dopunsku presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP. Predlaže nadležnom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu dopunsku presudu u skladu s navodima žalbe, odnosno da predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalbe su neosnovane.
4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim pojedinih dijelova ugovornih odredaba ugovora o kreditu, eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi za isplatu preplaćenih kamata s osnove promjenjive kamatne stope ( članak 188. stavak 2. ZPP) te zahtjev za isplatu plaćene naknade za obradu kredita.
5. U postupku koji je prethodio žalbi nije bilo sporno:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 4. prosinca 2007. zaključili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 420.000,00 kn, na rok otplate od 360 mjeseci.
- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je na dan sklapanja ugovora bila 4,78 % godišnje te da je tijekom otplate kredita, tuženik u nekoliko navrata povisivao kamatnu stopu iznad one koja je bila na dan sklapanja ugovora, dakle iznad početne stope, što je dovelo do povećanja anuiteta.
6. Sporno je bilo pitanje zastare, pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te naknadi za obradu kredita, kao i osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
7. Sud prvog stupnja ocijenio je prigovor zastare tražbine neosnovanim uz obrazloženje da zastarni rok, u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005., 148/2008. – dalje: ZOO/05), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Slijedom navedenog, a budući da je ništetnost dijelova ugovornih odredbi utvrđena ovom presudom, sud prvog stupnja je zaključio kako zastara potraživanja nije nastupila.
8. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je:
- da je tužitelj 2007. zaključio predmetni ugovor o kreditu, da je namjena kredita bila kupnja stambenog objekta, i to apartmana na moru koji je kupljen za privatne, obiteljske svrhe, da se radilo namjenskom kreditu, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i da mu tijekom pregovora, prije zaključenja ugovora nitko od zaposlenika banke nije rekao, niti objasnio koji su uvjeti po kojima će se kamatna stopa mijenjati, da mu nije objašnjeno niti koji su kriteriji ili parametri koji mogu utjecati na promjenu kamatne stope jedino mu je rečeno da je to ugovor s promjenjivom kamatnom stopom, dakle takav ugovor mu je ponuđen i on ga je mogao prihvatiti ili odustati od ugovaranja, da je početna stopa bila 4,78% godišnje, a da je odmah s prvom ratom stopa povećana na 6% i tako je otplaćivao sve do zakonske promjene 2014.godine, da je kredit zaključen na 30 godina i da ga još uvijek otplaćuje, da je u vrijeme zaključenja ugovora je bio zaposlen u društvu [trgovačko društvo] i nije bio vlasnik ni trgovačkog društva ni obrta te predmetni ugovor nije imao nikakve veze s njegovom poslovnom djelatnošću (iskaz tužitelja);
- da je predmetni ugovor o kreditu adhezijski tip ugovora, odnosno da je tuženik pristupio već unaprijed od strane tuženika sastavljenom Ugovoru o kreditu, tako da i nije bilo pregovaranja o pojedinim odredbama ugovora kao na primjer promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu kredita, već samo o iznosu kredita i vremenu otplate;
- da je unošenjem u ugovor o kreditu odredbe u kojoj se spominje kamatna stopa koja je promjenjiva isključivo prema jednostranoj odluci banke, tuženik (banka) povrijedio prava i interese tužitelja, koji je kao potrošač zaključio spomenuti ugovor o kreditu, da je takva ugovorna odredba u tom dijelu nepoštena.
- da su dijelovi ugovornih odredbi u kojima se spominje kamatna stopa koja je promjenjiva uslijed jednostrane odluke banke, uzrokovali znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa je time narušeno temeljno načelo obveznog prava - načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu;
- da nije od važnosti navod tuženika da tužitelj nije prigovorio povećanju kamatne stope, da je tužitelj u tom pogledu bio potpuno nemoćan i nije se mogao suprotstaviti jednostranoj odluci banke o promjenjivoj kamatnoj stopi i o načinu promjene, pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja je ništetna (članak 87. Zakona o zaštiti potrošača);
- da kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, već je u ugovoru o kreditu unesena neodređena formulacija, koja predstavlja nepoštivanje temeljnih načela obveznog prava i to: načela savjesnosti i poštenja, načela ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načela jednakih vrijednosti činidbe, da je unošenjem takve neodređene formulacije, korisnik kredita - tužitelj doveden u neravnopravan položaj u odnosu na davatelja kredita – tuženika, da je korisnik kredita jedino znao koja je početna kamatna stopa, postojeća u vrijeme zaključenja ugovora, dok nije imao nikakvih saznanja o kriterijima i parametrima po kojima će se kamatna stopa mijenjati, pa tako niti o obimu mogućih promjena;
- da, dakle, nije sporna početno ugovorena kamatna stopa od 4,78% godišnje, u kojem dijelu je ugovor o kreditu valjan, pa ostaje na snazi već da su ništetni samo dijelovi ugovornih odredbi čl. 4.1. i čl. 7.2. predmetnog ugovora u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi uslijed jednostrane odluke banke.
9. Na temelju navedenih utvrđenja sud je utvrdio ništetnost dijela ugovornih odredbi članaka 4.1. i 7.2. ugovora o kreditu, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu uslijed jednostrane odluke banke, (kako je precizirano u izreci presude) pa je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju takvog ugovora, na temelju odredbe članka 1111. ZOO.
10. Vještak financijske struke je na temelju dostupne dokumentacije utvrdio preplatu s obzirom na različite kriterije, kako je to zatražio tužitelj, a sud prvog stupnja je prijedlog prihvatio, i odredio vještaku takav zadatak.
10.1. Sud prvog stupnja prihvatio je (drugi eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev u kojem je dosuđena preplata koja se odnosi na razliku između stvarno plaćene kamate i početno ugovorene kamatne stope. Vještak je utvrdio da je tužitelj zbog promjena kamatnih stopa u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 4,78%, preplatio iznos od 28.115,97 kn što je specificirao po mjesecima u Tablici 1 (Tablica G. priloga).
11. S obzirom na izloženo, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev (koji je preciziran prema nalazu financijskog vještaka i postavljen u podnesku tužitelja od 2. veljače 2022.), kojim se traži utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi koje se odnose na kamatnu stopu koja je promjenjiva uslijed jednostrane odluke banke te tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 28.115,97 kn, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
12. Sud prvog stupnja dosudio je (i) iznos od 2.100,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. veljače 2008. do isplate, koji se odnosi na naknadu za obradu kredita.
12.1. Sud prvog stupnja je svoju odluku utemeljio na utvrđenju da je navedena ugovorna odredba također ništetna pa da tužitelj ima pravo na povrat plaćenog iznosa. Ocijenio je kako u ugovoru o kreditu nema objašnjenja na koje troškove se odnosi sporna naknada za obradu kredita odnosno kakve to troškove banka ima, koje bi potrošač trebao posebno plaćati prilikom sklapanja ugovora o kreditu, da tuženik nije pružio dokaze koji bi ukazivali na opravdanost naplate takve naknade, odnosno da nije taksativno naveo što čini troškove obrade kredita te da nije jasno o kakvim se drugim troškovima radilo te da tužitelj nije mogao sklopiti predmetni ugovor s tuženikom ako ne bi pristao na unaprijed formuliranu odredbu o obradi kredita, koja je ugovorena po principu "uzmi ili ostavi", na koju potrošač nije mogao utjecati. Sud prvog stupnja je također ponovno istaknuo kako se radi o ugovoru koji je tuženik prethodno pripremio i da se niti o ovoj ugovornoj odredbi, kao niti o odredbi koja se odnosi na naknadu za slučaj prijevremene otplate kredita nije pojedinačno pregovaralo te da tuženik nije imao zakonsko uporište naplatiti od tužitelja naknadu za obradu kredita te da je iz svih navedenih razloga, ništetan i dio ugovorne odredbe koji se odnosi na naknadu za slučaj prijevremene otplate kredita jer se također radi o odredbi koja je unesena u ugovor suprotno načelu savjesnosti i poštenja i koja je uzrokovala znatnu neravnotežu među ugovornim stranama i to na štetu slabije stranke, a to je potrošač – tužitelj.
13. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženik u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, presuda se može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni.
13.1. Jednako tako nisu ostvarene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
14. Tuženik u žalbi neosnovano upire kako se sud prvog stupnja u obrazloženju presude pozvao na utvrđenja iz postupka pokrenutom povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a u kojem je postupku predmet spora bila zaštita kolektivnih interesa potrošača, u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača, iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim ugovornim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva jednostranom odlukom kreditora, a u kojem je postupku pravomoćno utvrđeno da su tužene banke, među kojima i tuženik iz ovog postupka, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorene odredbe.
14.1. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno obrazložio kako se u ovom slučaju, u kojem tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora o kreditu u kunama, ne može primijeniti pravno shvaćanje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., jer se navedena presuda odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklopljenih uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu (CHF), a ne valutu HRK. Stoga su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu, neosnovani.
14.2. Dakle, u ovom je slučaju sporna ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi, promjenjivoj jednostranom odlukom banke, u potrošačkom ugovoru o kreditu u valuti HRK. Naime, i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u odlukama Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023. i Rev-314/2021-2 od 30. kolovoza 2023., a koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, nije vezan pravnim utvrđenjima iz takve presude ako se o takvoj individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa (ugovor o kreditu s drugom valutom obveze) koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502.a ZPP. Stoga se presuda u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., broj P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž-7129/13-4 i odlukom Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., ne primjenjuje na korisnike kredita u drugim valutama (HRK i EUR), niti je tim odlukama odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u EUR ili HRK valuti.
14.3. Sud prvog stupnja je, u konkretnom slučaju o osnovanosti tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti spornih odredaba predmetnog ugovora o kreditu, raspravio primjenom mjerodavnih odredaba članka ZZP i ZOO, te primjenom tih odredaba utvrdio pravno relevantne činjenice, da je sporna ugovorna odredba sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je tuženik unaprijed sastavio, da se o toj odredbi s tužiteljem kao potrošačem nije pojedinačno pregovaralo te da tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.
15. Sud prvog stupnja proveo je test transparentnosti te zaključio da kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, već je u ugovoru o kreditu unesena neodređena formulacija, koja predstavlja nepoštivanje temeljnih načela obveznog prava i to: načela savjesnosti i poštenja, načela ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načela jednakih vrijednosti činidbe, da je unošenjem takve neodređene formulacije, korisnik kredita - tužitelj doveden u neravnopravan položaj u odnosu na davatelja kredita – tuženika, da je korisnik kredita jedino znao koja je početna kamatna stopa, postojeća u vrijeme zaključenja ugovora, dok nije imao nikakvih saznanja o kriterijima i parametrima po kojima će se kamatna stopa mijenjati, pa tako niti o obimu mogućih promjena.
15.1. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je proveo i test neravnoteže i test (ne)savjesnosti. Sud je utvrdio da su dijelovi ugovornih odredbi u kojima se spominje kamatna stopa koja je promjenjiva uslijed jednostrane odluke banke, uzrokovali znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa je time narušeno temeljno načelo obveznog prava - načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Također je pravilno ocijenio kako nije od važnosti navod tuženika da tužitelj nije prigovorio povećanju kamatne stope, da se tužitelj u tom pogledu nije mogao suprotstaviti jednostranoj odluci banke o promjenjivoj kamatnoj stopi i o načinu promjene, pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja je ništetna.
16. Na žalbene navode tuženika, valja reći kako tuženik nije tužitelju dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da tužitelja nije upoznao s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovoru u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u predmetni standardni ugovor o kreditu ušle na inicijativu tuženika, koji je u vrijeme sklapanja ugovora trebao voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da je tužitelj bio u ovisnom položaju, i nije mogao imati utjecaj na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope.
17. Nadalje, presudom suda Europske unije od 30. travnja 2014., Kásler, C-26/13, je u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da se članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Budući da tuženik nije obavijestio tužitelja o značenju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, na temelju kojih bi mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora (što je i razlog ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope), ugovorna odredba je neodređena i neodrediva te nije razumljiva, čime se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009. – dalje: ZZP), prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
18. S obzirom na to da je kamata cijena, a cijena je bitni element ugovora o kreditu, odredbe ugovora koje koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njezinoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuju na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.
19. Odredbom čl. 1021. ZOO, propisan je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorne kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.
20. Stoga je primjenom članka 96. stavka 1. ZZP, utvrđena odlučna činjenica da se predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu nije pojedinačno pregovaralo te da su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika, i kao takve nepoštene te posljedično, ništetne, na temelju odredbe članka 102. ZZP. Stoga su žalbeni navodi tuženika kojima pobija zakonitost i pravilnost odluke suda prvog stupnja o ništetnosti pojedinih dijelova odredaba ugovora o kreditu (promjenjiva kamatna stopa), neosnovani.
21. Nadalje, osporene odredbe članaka 11. (naknada za prijevremenu otplatu kredita) i 13.3. (naknada za obradu kredita) su nepoštene i time ništetne, u smislu odredaba članaka 96. stavka 1. i članka 102. ZZP, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja i svoj zaključak opravdao logičnim, uvjerljivim i valjanim razlozima koji žalbenim navodima nisu dovedenim u pitanje
22. Naime, u članku 13.3. predmetnog ugovora o kreditu uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka tom naknadom za obradu kredita podmiruje niti su tužitelju kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade.
23. O spornoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo ta odredba bila je unaprijed formulirana, a tuženik nije dokazao suprotno, iako je teret dokaza bio na njemu (članak 96. stavak 4. ZZP), niti je tuženik dokazao da je tužitelju objašnjeno koje određene troškove ta odredba pokriva, što je tuženik također trebao dokazati.
24. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe članka 4. ZOO te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe članka 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, time što banka - jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplaćuje iznos od 0,50% od iznosa kredita (najviše 3.000,00 kn) takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što znači da je navedena odredba u smislu odredbe članka 96. stavka 1. ZZP nepoštena, te u smislu odredbe članka 102. stavka 1. ZZP ništetna.
25. Iako je tuženik prilikom obrade kredita imao određene troškove, sama činjenica da je trošak obrade određen u postotku od odobrenog iznosa kredita, govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu kredita "pokriveni", plaćeni, stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.
26. Iz navedenih razloga, nisu od utjecaja na pravilnost pobijane presude žalbeni razlozi kojima tuženik ukazuje da u vrijeme zaključenja Ugovora nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje ulazne naknade, kao niti pozivanje tuženika na odredbe ZZP koje mu idu u korist, s obzirom da se radi o subjektivnom i neutemeljenom tumačenju materijalnog prava od strane tuženika. Naprotiv, sud prvog stupnja imao je u vidu narav Ugovora (ugovor o potrošačkom kreditu), te okolnost da tužitelju prilikom sklapanja Ugovora nije uopće objašnjena i predočena struktura troškova ulazne naknade.
27. Slijedom navedenog, pravilna je odluka suda prvog stupnja o utvrđenju ništetnosti naknade za obradu kredita jer tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, radi se o unaprijed formuliranoj odredbi standardnog ugovora, u Ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji ulazna naknada u iznosu 0,50% od iznosa kredita, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, odnosno od čega se isti sastoje i u kojem konačnom jasno određenom iznosu, radi čega je takva ugovorna odredba uzrokovala znatniju neravnotežu obveza na štetu tužitelja - potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena naknada za obradu kredita ništetna ugovorna odredba te je ujedno pravilno naloženo tuženiku platiti tužitelju utuženi iznos od 2.100,00 kn sa zateznim kamatama tekućom od 29. veljače 2008. do isplate (članci 1111. i 1115 ZOO).
28. Prema odredbi članka 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom članaka 1111. stavaka 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
29. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO).
30. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka.
31. Prigovor zastare tražbine koji ističe tuženik je neosnovan. Naime, kao posljedica utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, kako je to zaključio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 30. siječnja 2020. Prema odredbi članka 245. stavaka 1., 3. i 6. ZOO, zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru i navršava se za onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. S obzirom na pravomoćnost pobijane presude kojom je utvrđena ništetnost u ovom je to slučaju (ova) presuda od 17. prosinca 2024., od kada počinje teći zastara, to je prigovor zastare pravilno ocijenjen, kao neosnovan. 32. Slijedom navedenog, pravilno je prihvaćen tužbeni zahtjev kao osnovan, na temelju odredaba članaka 323. stavka 1., 1111. i 1115. ZOO.
33. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP pa su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu neosnovani. Kada se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu novčane svote onda se kao vrijednost predmeta spora uzima vrijednost glavnog zahtjeva (odredba članka 35. stavka 1. ZPP, tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1738/09 od 29. listopada 2010), pa tuženik neosnovano u žalbi prigovara kako je sud prvog stupnja nepravilno za parnične radnje priznao po 250 bodova (umjesto 100 bodova), a to stoga što je vrijednost glavnog zahtjeva 100.716,29 kn, zbog čega je visina boda pravilno određena.
34. Sud prvog stupnja donio je dopunsku presudu (članak 339. ZPP) kojom je odbio glavni tužbeni zahtjev u iznosu od 100.716,29 kn s pripadajućim zateznim kamatama te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u iznosu od 45.562,74 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
34.1. Glavni tužbeni zahtjev u iznosu od 100.716,29 kn s pripadajućim zateznim kamatama (kojeg je sud prvog stupnja u obrazloženju naznačio kao prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) sud prvog stupnja pravilno je ocijenio neosnovanim i to iz razloga što je presudom utvrdio ništetnost samo dijela odredbe članka 4.1. ugovora o kreditu broj 9013309597, koji glasi „sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana“, dok je u preostalom dijelu odredba članka 4.1. ugovora o kreditu koja glasi: „Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,78% godišnje.“ – valjana. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilno je zaključio kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 26. stavka 3. ZOO, kojom je propisana stopa ugovornih kamata za slučaj kada su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, a što ovdje nije slučaj. Stoga je u ovom slučaju iz navedenih razloga, neosnovano pozivanje tužitelja na tumačenje članka 6. stavka 1. Direktive 93/13 u presudi Suda Europske unije 20. siječnja 2021., Banca B., C-269/19, EU:C:2020:954, a koje se ne može primijeniti, jer, kako je navedeno, u ovom slučaju početna kamatna stopa koja iznosi 4,78% godišnje, nije utvrđena ništetnom.
34.2. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka (verzija 3. nalaza i mišljenja) u kojem je vještak izvršio obračun razlike između plaćenih kamata i početno ugovorene kamatne stope i utvrdio kako je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa na ugovorenu kamatnu stopu od 4,78% godišnje preplatio (presudom dosuđeni) iznos od 28.115,97 kn (Tablica G. Priloga), pa je utoliko neosnovan i prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (kojeg je sud prvog stupnja naznačio kao drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) u iznosu od 45.562,74 kn, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.
35. Slijedom navedenih razloga, žalba tužitelja protiv dopunske presude u kojoj ponavlja svoje suprotno pravno shvaćanje u pogledu primjene metode obračuna preplaćenih kamata, i posljedično tome, iznosa koji bi mu po osnovi preplaćenih kamata pripadao, neosnovana.
36. Budući da parnične stranke nisu uspjele sa žalbama, to su njihovi zahtjevi za nadoknadu troškova žalbe odbijeni kao neosnovani (članak 154. stavak 1. ZPP).
U Zagrebu 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Robert Jambor
