Zakon.hr

P-1928/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Jagodi Matić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE Zagreb, Margaretska 3., OIB:02958272670., Regionalni ured Split, Obala kneza Branimira 14., zastupanog po punomoćnici LFP, protiv tužene LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., zastupane po punomoćniku Mihovilu Joviću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene dana 29. listopada 2024. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 17. prosinca 2023. godine,

p r e s u d i o j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženoj OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 12.755,39 EUR/96.105,50 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 847,6 kuna/112,50 EUR od 16.02.2016. godine,

- na iznos od 3.559,92 kuna/472,48 EUR od 15.03.2016. godine,

- na iznos od 3.898,96 kuna/517,48 EUR od 16.04.2016. godine,

- na iznos od 3.559,92 kuna/472,48 EUR od 17.05.2016. godine,

- na iznos od 1.356,16 kuna/179,99 EUR od 23.02.2017. godine,

- na iznos od 2.373,28 kuna/314,99 EUR od 23.02.2017. godine,

- na iznos od 3.729,44 kuna/494,98 EUR od 15.07.2016. godine,

- na iznos od 3.559,92 kuna/472,48 EUR od 17.08.2016. godine,

- na iznos od 3.898,96 kuna/517,48 EUR od 16.09.2016. godine,

- na iznos od 339,04 kuna/45 EUR od 15.10.2016. godine,

- na iznos od 2.418,91 kuna/321,04 EUR od 16.11.2016. godine,

- na iznos od 2.660,80 kuna/353,15 EUR od 16.11.2016. godine,

- na iznos od 2.660,80 kuna/353,15 EUR od 16.12.2016. godine,

- na iznos od 2.660,80 kuna/353,15 EUR od 17.01.2017. godine,

- na iznos od 2.660,80 kuna/353,15 EUR od 16.02.2017. godine,

- na iznos od 2.660,80 kuna/353,15 EUR od 16.03.2017. godine,

- na iznos od 115,69 kuna/15,35 EUR od 14.04.2017. godine,

- na iznos od 1.590,70 kuna/211,12 EUR od 14.04.2017. godine,

- na iznos od 1.663 kuna/220,72 EUR od 16.05.2017. godine,

- na iznos od 1.663 kuna/220,72 EUR od 15.06.2017. godine,

- na iznos od 1.663 kuna/220,72 EUR od 15.07.2017. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.08.2017. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.09.2017. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 17.10.2017. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.11.2017. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.12.2017. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.01.2018. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.02.2018. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.03.2018. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 17.04.2018. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.05.2018. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.06.2018. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.01.2018. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 17.07.2018. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.08.2018. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.01.2018. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.09.2018. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.10.2018. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.11.2018. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.12.2018. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.01.2019. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.02.2019. godine,

- na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.04.2019. godine, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženoj u roku od 15 dana troškove parničnog postupku u visini od 2.312,50 eura sa zakonskim kamatama od 17. prosinca 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem pravomoćnog rješenja od 15. ožujka 2019. godine tuženoj s danom 04.05.2015. godine utvrđen prestanak statusa osigurane osobe kao osobe u radnom odnosu kod poslodavca "Haustum" d.o.o. zasnovanom dana 26.11.2012. godine, da tuženoj istim rješenjem nije priznato pravo na naknadu plaće tijekom rodiljnog dopusta u razdoblju od 25.01.2016. godine do 02.09.2016. godine, te je poništeno rješenje o priznavanju prava na roditeljski dopust i prava na novčanu naknadu za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta, kao i nalozi za isplatu novčanih naknada za vrijeme korištenja prava na rodiljni i roditeljski dopust za razdoblje od 25.01.2016.g. do 31.01.2019.g., za isplatu za rodiljni i roditeljski dopust za razdoblje od 25.01.2016.g. do 31.01.2019.g., te isplatu novčane naknade za korištenje prava na jednokratnu novčanu potporu za dijete EF rođenog **.**.2016. godine.

2. Slijedom navedenog, tužena je u obvezi isplate utuženog iznosa, koja isplata je zatražena dana 17. studenoga 2020. godine zahtjevom za povrat nepripadne isplate, pa kako se tužena oglušila na isti, stoga postavljeni tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na tužbu tužena je istakla prigovor zastare, navodeći da je tužba podnesena dana 15.02.2021.godine i da su sva potraživanja koja su eventualno nastala po utuženom osnovu prije 15.02.2018. godine u zastari. Nadalje, da se ne bi radilo o utuženom iznosu, niti tužitelj može potraživati cijeli iznos, te da bi trebalo utvrditi da li se predmetnom tužbom nameće prekomjeran individualni teret tuženoj.

4. Tijekom postupka u dokazne svrhe pregledano je rješenje tužitelja L:

UP/I502-06/16-02/2433, Urbroj:338-17-02-01-19-04 od 15. ožujka 2019. godine, rješenje Direkcije tužitelja Klasa:UP/II-502-06/19-01/116, Urbroj:338-01-06-05- 19-02 od 11. lipnja 2019. godine, rješenje tužitelja Klasa:UP/I502-06/16- 02/2433, Urbroj:338-17-12-16-2 od 17. studenoga 2016. godine, nalozi za isplatu i zahtjev za povrat nepripadne isplate, te saslušana tužiteljica u svojstvu parnične stranke.

5. Uvidom u citirana rješenja tužitelja utvrđeno je da je istima tuženoj s danom 04.05.2015. godine pravomoćno utvrđen prestanak statusa osigurane osobe kao osobe u radnom odnosu kod poslodavca "Haustum" d.o.o., da tuženoj istim rješenjem nije priznato pravo na naknadu plaće tijekom rodiljnog dopusta u razdoblju od 25.01.2016. godine do 02.09.2016. godine, da je poništeno rješenje o priznavanju prava na roditeljski dopust i prava na novčanu naknadu za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta, kao i nalozi za isplatu novčanih naknada za vrijeme korištenja prava na rodiljni i roditeljski dopust za razdoblje od 25.01.2016.g. do 31.01.2019.g., za isplatu za rodiljni i roditeljski dopust za razdoblje od 25.01.2016.g. do 31.01.2019.g., te isplatu novčane naknade za korištenje prava na jednokratnu novčanu potporu za dijete EF rođenog **.**.2016. godine.

6. Tužena je potvrdila da je primala naknadu za porodiljni dopust za dijete OFP, te navela da se nalazi u teškoj financijskoj situaciji, da je nezaposlena i ima petero maloljetne djece, živi s majkom i nije u mogućnosti platiti utuženi iznos.

7. Među strankama je prvenstveno sporno da li je potraživanje tužitelja zastarjelo.

8. Po ocjeni ovog suda, prigovor zastare nije osnovan.

9. Prema odredbi članka 138. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, ("Narodne novine" broj 80/13, 137/13, 98/19) Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne, odnosno fizičke osobe:

- ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,

- ako je isplata izvršena na temelju neistinitih ili netočnih podataka navedenih u prijavi o stupanju radnika na rad,

- ako je isplata izvršena stoga što nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili na opseg prava radnika, odnosno prijava o istupanju radnika s rada ili ako je prijava podnesena poslije propisanog roka,

- ako je šteta nastala podnošenjem prijave na obvezno zdravstveno osiguranje na temelju zaključenog ugovora o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

10. Odredbom članka 147. istog Zakona propisano je da tražbine naknade štete u smislu odredbi ovog Zakona zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima.

11. Rokovi zastare tražbina naknade štete u smislu odredbi ovog Zakona, počinju teći:

- u slučajevima iz članka 138. ovog Zakona od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu.

12. U predmetnom slučaju radi se o potraživanju s naslova stjecanja bez osnove, bez obzira što se u odredbama citiranog zakona govori o naknadi štete, budući stjecanje bez osnove postoji i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, a koje potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina.

13. Zastarni rok počinje teći po specijalnoj odredbi članka 138. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo stranci, pa kako je takvo rješenje postalo pravomoćno dana 11. lipnja 2019. godine, a tužba podnesena dana 15. veljače 2021. godine, to potraživanje nije zastarjelo.

14. Tužena je prigovorila nadalje da se ne bi radilo o utuženom iznosu i da tužitelj ne može potraživati cijeli iznos, dakle prigovara visini isplaćenih naknada, te da bi trebalo utvrditi da li se predmetnom tužbom njoj nameće prekomjerni individualni teret povredom prava na mirno uživanje vlasništva zajamčenog člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine-MU 18/97, 6/99., 14/02. 1/06. i 13/17) odnosno da sud nije proveo test razmjernosti miješanja.

15. Po ocjeni ovog suda prigovori tužene su osnovani.

16. Prema shvaćanju izraženom u odluci Europskog suda za ljudska prava br.6161/13 i 57863/14, odluci u predmetu O protiv Republike Hrvatske broj 48921/13 od 26.travnja 2018., te odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3216/2020 od 8.studenog2022.godine obvezom vraćanja prekomjerno uplaćenog iznosa naknade isplaćene pogreškom državnog tijela podnositelju je nametnut prekomjerni individualni teret slijedom čega je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva.

17. U konkretnom slučaju postojanje obveze vraćanja prekomjerno uplaćenog iznosa naknada tuženoj isplaćenih pogreškom tužitelja jer nije na vrijeme evidentirano brisanje iz registra poslodavca tužene, već je propust utvrđen četiri godine nakon brisanja tvrtke iz registra, predstavlja prekomjerni individualni teret za tuženu, tim više što je tužena nezaposlena majka petero maloljetne djece i u postupku razvoda od supruga koji ih je napustio, slijedom čega je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1 Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i sloboda (Narodne novine-MU 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06., 13/17.)

18. Dodatno se navodi da tužitelj nije predlagao izvođenje dokaza na okolnosti visine isplaćenih naknada, pa je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) time da je tuženoj priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava odgovora na tužbu 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 7. rujna 2021.g., 26. siječnja 2021.g., 7. lipnja 2021., 24. siječnja 2021.g., 6. travnja 2023.g., 6. rujna 2023.g. i 29. listopada 2024.g. po 100 bodova, plus sastav žalbe 125 bodova, dakle ukupno 925 bodova, odnosno 1850,00 eura, plus PDV 462,50 eura, pa parnični trošak tužene iznosi 2.312,50 eura.

Radi navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Sinju, 17. prosinca 2024. godine

S U D A C

Jagoda Matić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a za Županijski sud.

DN-a:

1. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Regionalni ured Split, Obala kneza Branimira 14

2. Mihovil Jović odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3/b

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte