REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-83/2020-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Šeparović Bradvica, u pravnoj stvari tužitelja DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici DNM, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Markušiću, odvjetniku u Zagrebu, Tituša Brezovačkog 2, radi predaje pokretnina, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. listopada 2024. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu DNM, i tuženika osobno uz zamjenicu punomoćnika tuženika, odvjetnicu Nadu Milić, 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predati tužitelju DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pokretnine koje se nalaze u stanu pok. CN u [adresa]– prizemlje, te su zatečene prilikom uviđaja na licu mjesta održanog u ovom predmetu 28. lipnja 2024., i to:

- ugradbene ormare s ogledalom u hodniku

- toaletni ormarić iznad umivaonika sa svjetiljkom

- ugradbene ormare u dnevnom boravku

- trosjed na razvlačenje

- komodu za televizor s četiri ladice i dvije police

- četiri stolice i stol za blagovaonicu

- drveni kuhinjski namještaj

- ugradbeni hladnjak sa zamrzivačem marke „Gorenje“

- perilicu posuđa marke „Beko“

- kuhinjsku napu

- električni mlinac za kavu

- crveni krevet – francuski ležaj u spavaćoj sobi

- vanjsku jedinicu klima uređaja marke „Sanyo“ na balkonu

- unutarnju jedinicu klima uređaja marke „Sanyo“ u dnevnom boravku

- glačalo s postajom

- karniše i zavjese iznad balkonskih vrata i prozora

- karniše i zavjese u spavaćoj sobi

- četiri stropne svjetiljke (plafonjere), jednu u hodniku, dvije u dnevnoj sobi i jednu u kuhinji,

sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na predaju pokretnina koje su nalazile u stanu pok. CN u [adresa]– prizemlje, i to:

- fotelje u dnevnom boravku

- štednjaka s pećnicom marke „Gorenje“

- zidne vage marke „Gorenje“

- crnog stolca u spavaćoj sobi

- tri smeđe drvene stolice s crvenim jastukom na balkonu

- dva žuta drvena noćna ormarića na balkonu

- plastičnog sivog elementa za pohranu sa policama na balkonu

- obnovljene šestinske narodne nošnje s dodacima

- zlatnog lančića s križićem

- kutne police

- televizora marke Sony LCD, crnog

- perilice rublja marke Gorenje

- kombiniranog štednjaka plin-struja

- stroja za mljevenje mesa

- stroja za mljevenje oraha

- usisavača crvene boje

- osobne vage

- radio prijamnika

- sušila za kosu

- digitalnog tlakomjera Vital system, Zepter group

- punjača za mobitele

- zidnog sata

- tepiha

- posteljine

- pokrivača

- stolnjaka

- suđa

- posuđa

- pribora za jelo

- posuda za pečenje

- ručnika.

III. Tuženik se može osloboditi obveze predaje pokretnina navedenih u toč. I. izreke ove presude ukoliko tužitelju isplati iznos od 7.963,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 24. siječnja 2020. pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 24. siječnja 2020. naveo kako je sin i jedini zakonski nasljednik iza pok. CN koja je bila vlasnica stana u [adresa], te u kojem je stanu živjela do svoje smrti. Također je istaknuo kako su se u navedenom stanu nalazile sve njezine pokretnine, odnosno osobne stvari, stvari domaćinstva i druge vrjednije pokretnine. Nadalje je naveo kako je tuženik sa pok. CN dva mjeseca prije njezine smrti zaključio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s pravom osobne služnosti doživotnog plodouživanja, na temelju kojeg se upisao kao vlasnik predmetnog stana, te isti stan od dana njezine smrti drži u posjedu. Tužitelj je pritom istaknuo kako je navedenim Ugovorom pok. CN na tuženika prenijela isključivo vlasništvo svoje nekretnine, odnosno stana, dok se niti jednim drugim ugovorom nije obvezala tuženiku prenijeti u vlasništvo pokretnine iz navedenog stana, slijedom čega je tužitelj trenutkom njezine smrti postao vlasnik istih pokretnina.

2. Ističući kako tuženik odbija predati tužitelju osobne dokumente i stvari pok. CN, cjelokupni namještaj, sve kućanske aparate i predmete domaćinstva koji su se nalazili u predmetnom stanu, a koje neovlašteno drži u posjedu, to je tužitelj tužbenim zahtjevom predložio obvezati tuženika na predaju označenih pokretnina, navodeći kako se navedene obveze može osloboditi isplatom iznosa od 60.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio da su se u predmetnom stanu nalazile sve pokretnine pok. CN, navodeći kako je pok. CN prije svoje smrti bila smještena u domu gdje su se s njome nalazile njezine osobne stvari, pri čemu je pok. CN još za života tuženiku darovala pokretnine koje su se nalazile u njezinom stanu. Također je istaknuo kako tužitelj nije automatizmom postao vlasnik svih pokretnina koje su pripadale pok. ostaviteljici, već samo onih pokretnina obuhvaćenih rješenjem o nasljeđivanju, te je naveo kako tužitelj nije pokrenuo nikakav postupak radi utvrđenja eventualne naknadno pronađene imovine. Ujedno je naveo kako stvari nabrojane u tužbi nije moguće sa sigurnošću identificirati, te da nije jasno na koji je način tužitelj došao do iznosa od 60.000,00 kn koji potražuje tužbom u zamjenu za navedene stvari (list 35- 37 spisa).

4. Podneskom od 11. listopada 2024. tužitelj je konačno odredio tužbeni zahtjev, potražujući predaju pokretnina za koje je prilikom uviđaja na licu mjesta utvrđeno da se i dalje nalaze u predmetnom stanu, kao i pokretnina koje su se u istom stanu nalazile na dan smrti pok. CN, uz mogućnost da se tuženik oslobodi navedene obveze isplatom iznosa od 7.963,37 EUR (list 191- 193 spisa).

5. U tijeku postupka izveden je dokaz čitanjem isprava: neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige od 8. prosinca 2019. (list 10- 14 spisa), Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s pravom osobne služnosti doživotnog plodouživanja od 20. studenog 2017. (list 19- 27 spisa) i neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige od 29. prosinca 2023. (list 98- 99 spisa), pročitan je spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-1765/2018 (list 7- 9 spisa, list 15- 18 spisa, list 28- 29 spisa i list 199 spisa), te isprave iz spisa ovog suda poslovni broj P-582/2018 (list 60- 97 spisa), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list 125- 184 spisa), dokaz saslušanjem svjedoka IN (list 194- 195 spisa), FN (list 195- 197 spisa), KN (list 197 spisa) i ĆN (list 198 spisa), te dokaz saslušanjem tužitelja (list 110- 113 spisa) i tuženika (list 113- 116 spisa) kao stranaka.

6. Postupajući sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud utvrdio je konačno određeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

7. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja, kao nasljednika iza pok. CN, prema tuženiku radi predaje u posjed pokretnina koje su se nalazile u stanu u [adresa], a koje su u trenutku smrti pok. CN bile u njezinom vlasništvu.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio da su se u predmetnom stanu nalazile sve pokretnine pok. CN, te naveo kako je pok. CN još za života tuženiku darovala pokretnine koje su se nalazile u njezinom stanu. Ujedno je naveo kako tužitelj nije pokrenuo nikakav postupak radi utvrđenja eventualne naknadno pronađene imovine, dok stvari nabrojane u tužbi nisu obuhvaćene rješenjem o nasljeđivanju, niti ih je moguće sa sigurnošću identificirati, ističući i kako nije jasno na koji je način tužitelj došao do iznosa od 60.000,00 kn koji potražuje tužbom u zamjenu za navedene stvari.

9. U odnosu na navode tuženika, tužitelj je u tijeku postupka osporio da su predmetne pokretnine bile darovane tuženiku, te je istaknuo kako za stjecanje prava vlasništva pokretnina nasljeđivanjem nije potrebno donošenje rješenja o naknadno pronađenoj imovini, budući da su iste po sili zakona smrću pok. CN postale vlasništvo tužitelja (list 43- 44 spisa). Također je naveo kako je pravomoćnom presudom ovog suda predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju utvrđen ništetnim, te je već uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje, na način da je kao vlasnica predmetne nekretnine upisana pok. CN, a uslijed čega je tuženik izgubio pravnu osnovu posjeda predmetnih pokretnina (list 58 spisa).

10. Prije svega, potrebno je istaknuti kako je tužitelj svojim podneskom od 11. listopada 2024. izmijenio tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi, na način da je određene pokretnine pobliže opisao sukladno rezultatima izvedenog dokaza uviđajem na licu mjesta, dok je ujedno dodao određene pokretnine koje nisu bile navedene u tužbi (primjerice, fotelju u dnevnom boravku, crni stolac u spavaćoj sobi, te stolice i plastični element za pohranu zatečene na balkonu). Međutim, ovaj sud je, unatoč tuženikovom protivljenju (list 194 spisa), primjenom odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP dopustio navedenu preinaku, budući da je ocijenjeno kako bi navedeno bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Pritom je utvrđeno kako navedenu preinaku tužitelj bez svoje krivnje nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, imajući u vidu da tužitelj, prema rezultatima dokaznog postupka, ne raspolaže ključevima predmetnog stana, slijedom čega je tek po izvršenom uviđaju na licu mjesta imao mogućnost pobliže opisati sve sporne pokretnine.

11. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 1765/2018 utvrđeno je kako se u navedenom predmetu vodio ostavinski postupak iza pok. CN, preminule **.**.2018. Nadalje je utvrđeno kako je na ročištu održanom u navedenom predmetu 14. ožujka 2018. pristupio ovdje tužitelj kao nasljednik, te je sastavljeno rodoslovlje pok. ostaviteljice i utvrđena njezina ostavinska imovina, pri čemu je tužitelj naznačio da u ostavinsku imovinu pripadaju i pokretnine koje se nalaze u predmetnom stanu, prema popisu koji je predao u spis. Ujedno je utvrđeno kako su na ročište održano 4. travnja 2018. pristupili ovdje tužitelj sa svojom punomoćnicom, te odvjetnica Katarina Šošić kao punomoćnica ovdje tuženika, kada je utvrđena ostavinska imovina, dok su na ročištu održanom 9. travnja 2018. bili prisutni ovdje tužitelj i tuženik sa svojim punomoćnicama, te raspravljali o pokretninama koje se nalaze u predmetnom stanu. Na ročištu održanom 10. svibnja 2018. uzeta je nasljednička izjava tužitelja kao nasljednika, te je doneseno rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Alena Juroša iz Zagreba, poslovni broj O-1765/18 od 10. svibnja 2018. koje je postalo pravomoćno istog dana. Podneskom od 21. prosinca 2023. tužitelj je obavijestio sud o postojanju ostavinske imovine koja nije utvrđena donesenim rješenjem o nasljeđivanju, te je na ročištu održanom 22. siječnja 2024. utvrđena naknadno pronađena imovina u vidu predmetnog stana u [adresa], koja je raspoređena tužitelju kao nasljedniku, a što je utvrđeno rješenjem javnog bilježnika Alena Juroša iz Zagreba, poslovni broj O-1765/18 od 22. siječnja 2024.

12. S obzirom da je sve okolnosti vezane uz ostavinski postupak koji se vodio iza pok. CN, pa tako i činjenicu da je tužitelj tijekom navedenog postupka zatražio pokretnine čiju predaju traži i u ovom postupku, bilo moguće utvrditi uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 1765/2018, to predloženi dokaz saslušanjem Katarine Šošić, koja je u navedenom postupku sudjelovala kao punomoćnica ovdje tuženika, nije izveden primjenom odredbi čl. 220. ZPP, budući da je ocijenjeno kako ne bi doprinio utvrđenju odlučnih činjenica u ovom sporu.

13. Uvidom u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s pravom osobne služnosti doživotnog plodouživanja (list 19- 27 spisa- dalje: Ugovor), solemniziran po javnoj bilježnici Nevenki Jukić iz Zagreba dana 20. studenog 2017. pod brojem OV- 4702/17, utvrđeno je kako je isti Ugovor sklopljen 20. studenog 2017. između sada pok. CN kao primateljice uzdržavanja i ovdje tuženika kao davatelja uzdržavanja, te je istim Ugovorom pok. CN tuženiku dala predmetnu nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-192), dok se tuženik obvezao uzdržavati ju do njezine smrti (članak 1. Ugovora). Ujedno je utvrđeno kako tuženik stupa u posjed predmetne nekretnine u trenutku potpisivanja Ugovora (članak 4. Ugovora), pri čemu su ugovorne strane ujedno zasnovale osobnu služnost za korist pok. CN, ovlašćujući ju da se služi predmetnom nekretninom u svakom pogledu u skladu s njenom namjenom i čuvajući njezino sućanstvo (članak 7. Ugovora).

14. Pritom valja napomenuti kako je navedeni ugovor utvrđen ništetnim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 582/2018 od 27. listopada 2023., koju je presudu tužitelj priložio u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-1765/2018 (list 82- 90 navedenog spisa).

15. Prilikom uviđaja na licu mjesta održanom dana 28. lipnja 2024. u predmetnom stanu u [adresa], utvrđeno je kako su u ulaznom hodniku u stan zatečeni ugradbeni ormari s ogledalom (list 136 spisa), za koje je tužitelj naveo da su bili ugrađeni u trenutku smrti njegove majke. Nadalje je utvrđeno kako su se u kupaonici nalazili kada (list 136 spisa), WC, umivaonik, toaletni ormarić iznad umivaonika sa svjetiljkom (list 137 spisa), perilica rublja marke "Končar" i ormarić iznad perilice za rublje (list 138 spisa), pri čemu je tužitelj naveo kako je kupaonica identično izgledala u vrijeme smrti pok. CN, izuzev perilice za rublje koja nije bila marke "Končar". U dnevnoj sobi zatečeni su ugradbeni ormari (list 140 spisa), sjedeća garnitura- trosjed (list 141 spisa), komoda s četiri ladice i dvije police i fotelja (list 142 spisa), za koje je tužitelj naveo da su se tu nalazili u trenutku smrti njegove majke, kao i crni stolčić s četiri noge (list 141 spisa), za koji je tužitelj naveo da nije pripadao njegovoj majci, pri čemu je tužitelj naglasio da u dnevnoj sobi nedostaje televizor. U blagovaonici su zatečeni četiri blagovaonička stolca i stol (list 143 spisa), za koje je tužitelj naveo da su također pripadali njegovoj majci. U kuhinji je, uz kuhinjski drveni namještaj, zatečen ugradbeni hladnjak sa zamrzivačem marke "Gorenje", perilica suđa marke "Beko", zidna vaga marke "Gorenje", štednjak s pećnicom marke "Gorenje", kuhinjska napa i mali crni sat (list 144- 150 spisa), za koje je tužitelj naveo da su pripadali njegovoj majci i da nisu mijenjani. U ladicama elemenata zatečeni su različiti predmeti i kuhinjski pribor, stolnjaci i posuđe za kuhanje, određeni prehrambeni proizvodi, kutija s hepa filterom, papirnati ručnici, vrećice s računima, tanjuri i tanjurići, posudice, zdjele, šalice i čaše, različito posuđe i sjeckalica u kutiji, te lonci i mlinac za kavu (list 151- 158 spisa). U odnosu na navedene predmete, tužitelj je naveo kako su neki pripadali njegovoj majci, ali da nije siguran koji, s time da je zatečeni mlinac za kavu sigurno pripadao njegovoj majci, dok lonci koji se nalaze u elementu iznad kuhinjske nape, te dva lončića za kavu koja se nalaze na polici iznad sudopera sigurno nisu pripadali njegovoj majci. U spavaćoj sobi zatečeni su krevet, drveni stolčić na četiri noge, drveni ormarić s tri ladice, stolac, radni stol i ormarić od dva elementa (list 159- 161 spisa), pri čemu je tužitelj naveo kako su njegovoj majci pripadali krevet, stolac i dva ormarića koji su složen jedan na drugi, dok nisu pripadali uočeni radni stol, drveni ormarić s tri ladice i crveni stolčić. Na balkonu je zatečen složeni namještaj, te su uočena tri smeđa stolca sa smeđim sjedalom, dva manja žuta noćna drvena ormarića, stol s metalnim nogama i plastični element s četiri police, za koje je tužitelj naveo da su pripadala njegovoj majci, te tri naopako posložena drvena stolca sa zelenim jastucima, za koje je tužitelj naveo da nisu pripadala njegovoj majci (list 162- 167 spisa). Utvrđeno je kako se na balkonu nalazi i vanjska jedinica klime "Sanyo" (list 168 spisa), dok je unutarnja jedinica nađena u dnevnom boravku (list 169 spisa). Ujedno su pregledane unutrašnjosti ormara, te je u ormaru koji se nalazi u ulaznom hodniku zatečen bojler i usisavač koji, prema navodima tužitelja, nije pripadao njegovoj majci (list 169 spisa), potom muški odjevni predmeti i cipele, plastična vreća ispunjena plastičnim posudama. različiti predmeti, tepisi i slično (list 170- 173 spisa). U ugradbenom ormaru u dnevnoj sobi uočeno je glačalo s postajom, te stvari koje nisu pripadale majci tužitelja (list 174 spisa), kartonske kutije, različiti odjevni predmeti, posteljina, posuđe, posteljina i određene tkanine (list 175- 178 spisa), a u ormariću za TV u dnevnom boravku tužitelj nije prepoznao stvari svoje majke. Također je utvrđeno kako su u dnevnoj sobi iznad balkonskih vrata i prozora, te u spavaćoj sobi iznad prozora postavljene zavjese s karnišom (list 179- 180 spisa), za koje je tužitelj naveo kako su pripadale njegovoj majci, kao i plafonjere na stropovima (list 181- 183 spisa), pri čemu je tužitelj naveo kako su četiri plafonjere, od kojih se jedna nalazi u hodniku, dvije u dnevnoj sobi i jedna u kuhinji pripadali njegovoj majci, dok su plafonjere uočene u kupaonici i spavaćoj sobi nove. Usporedbom sadržaja tužbe sa zatečenim stanjem, utvrđeno je kako nisu pronađeni predmeti navedeni u toč. IV. podtoč. 1.-4., 10., 12., 13., 18., 19., 22., 23., 25., 26., 27., 28., 29., dok je tužitelj naveo kako nije pronađeno ništa od broja 32. do 40. (list 125- 134 spisa).

16. Svjedokinja IN u svojem je iskazu danom na ročištu održanom 11. listopada 2024. navela kako je pok. CN dugo poznavala, te da joj je pok. CN pričala o ugovoru koji je htjela sklopiti s tuženikom, pri čemu je rekla kako će se tuženik za nju brinuti, sve plaćati i financirati dom, dok će ona njemu dati stan i sve što je u njemu. Također je navela kako joj pok. CN nije spominjala želi li kome drugome dati još koju svoju drugu imovinu, dok svjedokinja taj ugovor osobno nije vidjela. Također je navela kako je ona bila u predmetnom stanu, pri čemu se više ne može prisjetiti kako je točno izgledao taj stan i što se sve u njemu nalazilo, ali da je sve bilo unutra za normalan život, te da se ne sjeća je li pok. CN imala u vlasništvu neku narodnu nošnju. Ujedno je navela kako je bila prisutna kada je pok. CN tuženiku dala ključeve predmetnog stana, te da je tada rekla da će joj tuženik plaćati dom, a da je u dom otišla dva do tri tjedna nakon toga (list 194- 195 spisa).

17. Svjedokinja FN u svojem je iskazu danom na ročištu održanom 11. listopada 2024. navela kako je pok. CN poznavala preko 30 godina, te da joj pok. CN nije ništa pričala o namjeri da sklopi neki ugovor s tuženikom, već da je za sklapanje tog ugovora saznala od same pok. CN na dan kada ju je tuženik vozio u dom. Navela je kako se iznenadila jer se do tada nije spominjalo da će pok. CN ići u dom, jer ona nije ništa o tome posebno pričala. Također je navela kako joj pok. CN nije ništa pričala o sklapanju ugovora s tuženikom, već da joj je samo jednom prilikom pokazala jednu ladicu u stanu, rekla da su tamo papiri od stana i nešto deblja ogrlica od žutog zlata koja nije imala nikakav privjesak, te da je to za tužitelja za slučaj da se njoj nešto dogodi. Ujedno se prisjetila kako je pok. CN imala u vlasništvu šestinsku narodnu nošnju koju ju je držala u predmetnom stanu u jednom ormaru, a koju je pokazala svjedokinji otprilike godinu dana prije nego što je preminula. Nadalje je napomenula kako joj pok. CN nije uopće spominjala da namjerava sklopiti ikakav ugovor s ikime, pa tako ni s tuženikom, te je da je znala razgovarati s njome o tome što bi trebalo dogoditi s predmetnim stanom u [adresa] nakon njezine smrti, kada je ona govorila da će i stan pripasti tužitelju. Ujedno je navela kako je predmetni stan bio potpuno opremljen za život, da su i kuhinja, kupaonica i hodnik bili u cijelosti opremljeni, da su postojali klizni ormari u hodniku i u dnevnom boravku, da se u sobi pok. CN nalazio bračni krevet, u kuhinji stol i stolice, a u dnevnom boravku kauč i komoda s TV-om (list 195- 197 spisa).

18. Svjedokinja KN u svojem je iskazu danom na ročištu održanom 11. listopada 2024. navela kako je jako dobro poznavala pok. CN i da su se posljednjih godina prije njezine smrti često družile. Nadalje je navela kako je 2016. radila za Hrvatski helsinški odbor koji je bio rješenjem ovlašten za pružanje primarne pravne pomoći, te da joj se pok. CN obratila s molbom za pomoć, budući da je ona tada htjela svoj stan i sve u njemu darovati tuženiku. Svjedokinja je navela kako se radilo o stanu negdje u Stenjevcu, blizu bolnice, koji se vidi s [adresa], te se radi o stanu u prizemlju. Također je navela kako su tada skinuli tekst ugovora s interneta i popunili ga podacima pok. CN i tuženika, te da je potom predala primjerak nacrta pok. CN, pri čemu je prema navedenom nacrtu ugovora ona svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu darovala tuženiku. Navela je kako je saznala da taj ugovor na kraju nije bio realiziran, već da je kasnije bio sklopljen neki drugi ugovor u čijem sastavljanju svjedokinja nije sudjelovala. Svjedokinja je navela kako ne zna točno zbog čega raniji nacrt ugovora nije bio realiziran, ali da se sjeća da su se oni oboje oko toga ustezali. Navela je i kako nema točnih saznanja o ugovoru koji su pok. CN i tuženik na kraju sklopili, te da se samo može prisjetiti da joj je pok. CN prilikom posjeta u domu pričala kako nije stigla i da mora potpisati ugovor, te da sve što je u stanu želi dati tuženiku. Navela je kako je za života pok. CN dva puta bila u predmetnom stanu i da je isti bio dosta skromno opremljen, pri čemu se prisjetila neke derutne sofe i da je sjedila na nekom stolcu pored kuhinje, te da prvi put čuje da je po pok. CN imala neku narodnu nošnju (list 197 spisa).

19. Svjedok ĆN u svojem je iskazu danom na ročištu održanom 11. listopada 2024. naveo kako je pok. CN poznavao oko dvije ili tri godine, da su se upoznali kod IN i znali tamo viđati, te da zna da je pok. CN imala stan u [adresa] u kojem je i on bio dva puta. Nadalje je naveo kako mu je pok. CN, kada je prvi put došao do nje, pokazala rukom pisani ugovor u kojem su se spominjali nekakvi novci, te je bilo određeno da, ako se ti novci ne vrate, da pola kuće pripada tuženiku, pri čemu je naveo kako misli da se radilo o polovici kuće u [adresa] u kojoj je ona živjela. Svjedok je naveo kako se ne sjeća da mi je pok. CN ikada išta pričala o tome kome namjerava ostaviti stan u [adresa] (list 198 spisa).

20. Tužitelj je u svojem iskazu danom na ročištu održanom 14. svibnja 2024. naveo kako je, kao jedini nasljednik iza svoje pok. majke CN, u ostavini koja se vodila iza nje predao papire i tražio da mu se predaju sve stvari koje su se nalazile u predmetnom stanu. Pojasnio je kako je pok. CN do 9. studenog 2017. živjela u predmetnom stanu, nakon čega je smještena u dom, te da je njemu ponudila da nakon njezinog odlaska u dom dođe živjeti u njezin stan, što sigurno ne bi učinila da je stan bio prazan. Pritom je naveo kako je pok. CN pri odlasku u dom sa sobom ponijela samo torbu s osnovnim stvarima, pidžamom i slično, te svoje lijekove, kao i da je oko vrata nosila zlatni lančić s križem, za koji danas ne zna gdje se nalazi. Također je naveo kako je za sklapanje ugovora iza pok. CN i tuženika doznao jednom prilikom kada je pok. CN posjetio u domu i taj ugovor našao u ladici. Nadalje je naveo kako je tuženik bio pozvan na ostavinu, te odbio predati stvari, pri čemu je rekao da će mu dati stvari ako ga ne tuži za stan. Tužitelj je nadalje naveo kako je tuženika tužio za stan i dobio taj spor, ali a još nisam dobio ključeve stana. Također je naveo kako je posljednji put bio u predmetnom stanu dan prije odlaska pok. CN u dom, te da nakon toga nije odlazio u predmetni stan jer nije imao ključeve tog stana. U pogledu obnovljene šestinske narodne nošnje s dodacima koju je spomenuo u tužbi, istaknuo je kako je njegova baka bila iz Mikulića, te da je imala narodnu nošnju za odraslu osobu i dječju nošnju koju je ona naslijedila od njegove prabake, da su to nošnje koje su se nasljeđivale u obitelji, slijedom čega ju je naslijedila i njegova majka, te ju je čuvala i održavala, zbog čega smatra da je ona neprocjenjiva. Nadalje je naveo kako je zlatni lančić s križićem njegova majka nosila na sebi u vrijeme kada se već nalazila u domu, te da je osobne stvari i dokumente, kao i osobnu torbu imala sa sobom u domu i da je njih tužitelj uzeo, dok se tužba odnosi na putne torbe koje su se nalazile u stanu. Također je naveo kako je pok. CN godinu ili dvije prije svoje smrti kupila novi stol i krevet, novu perilicu za rublje Gorenje, te da je imala profesionalno glačalo koje joj je kupio još tužiteljev otac 2005., dok je komoda za televizor kupljena u Lesnini 2015. ili 2016. Nadalje je naveo kako je pok. CN kupila novi krevet u spavaćoj sobi, koji je opisan kao francuski ležaj crvene boje, kao i novi stol s jednom nogom i četiri stolice, dok je krevet na razvlačenje bio stariji i ostao je od prijašnjih stanara. Također je istaknuo kako se u stanu prilikom useljenja pok. CN nalazila kompletna ugradbena kuhinja sa svim pripadajućim aparatima- hladnjakom, štednjakom na struju i plin, perilicom posuđa marke Beko, napom, te svim potrebnim kuhinjskim elementima, da se tamo nalazio aparat za vakumiranje Vaxi, kao i da je bilo jako puno posuđa marke Zepter. Nadalje je naveo kako se u stanu nalazio i Sony plazma televizor koji je bio vlasništvo tužiteljevog pokojnog brata, koji nije bio nov, ali je bio skup, dok stroj za mljevenje mesa, stroj za mljevenje oraha, električni mlinac za kavu i osobna vaga bili stariji predmeti koje su možda pripadali još njegovoj baki. Naveo je kako su se u stanu nalazili klima uređaj i plinski bojler marke Vailant, te da je pok. CN po useljenju kupila usisavač crvene boje, pri čemu nije znao o kojoj se marki radilo. U odnosu na radio prijamnik, naveo je kako se radilo o starijem predmetu koji je imao prostor za kazete, dok je sušilo za kosu bilo marke Rowenta i kupljeno prije useljenja njegove majke. Za digitalni tlakomjer je naveo kako je bio star možda četiri godine, dok se nije mogao točno sjetiti kakvi su se punjači i za koje mobitele tamo nalazili. Nadalje je naveo kako je zidni sat, koji je spomenut u tužbi, također stariji predmet koji je pok. CN donijela sa sobom prilikom useljenja, dok je karniše i bijele zavjese s utezima kupila nove prilikom useljenja u Zaprešiću, da se radilo o ukupno četiri komada, pri čemu su u dnevnom boravku išle od poda do stropa, a u sobi samo na prozorima. Također je naveo kako je u Pevexu kupila pet novih plafonjera čije se cijene nije mogao prisjetiti, te da je imala tepihe u dnevnoj sobi i spavaćoj sobi, pri čemu se nije mogao sjetiti točnog izgleda niti dimenzija. U odnosu na posteljinu, naveo je kako se većinom radilo o starijoj posteljini koja je vjerojatno dijelom i naslijeđena, te da je moguće da je kupila i nešto nove posteljine, da je imala i pokrivače, odnosno deke u spavaćoj sobi koje nije mogao točno opisati, kao i da je imala čipkane stare stolnjake, dok se nije mogao prisjetiti ručnika. Naveo je i kako je pok. CN imala novog suđa i starijeg suđa koje je naslijedila od bake, da se radilo o oslikanim tanjurima, te dva kompleta pribora za jelo koja su njegovi roditelji dobili za svadbu, kao i da je imala posuđe za pečenje koje nije mogao točno opisati. Pritom je napomenuo kako nema .nikakve račune niti fotografije u odnosu na stvari koje su navedene u tužbi (list 110- 113 spisa).

21. Tuženik je u svojem iskazu danom na ročištu održanom 14. svibnja 2024. naveo kako je s pok. CN i njezinim pokojnim suprugom bio dugogodišnji kućni prijatelj, te da je pok. CN oduvijek imala problem s tužiteljem zbog njegovog problematičnog ponašanja koje je eskaliralo nakon smrti njezinog supruga. Također je naveo kako su on i njegova supruga pok. CN pomagali kada joj je god zatrebalo, te da mu se pok. CN obratila i rekla da vidi da joj nema tko pomoći, te je zamolila tuženika i njegovu suprugu da ju dohrane i sahrane, dok im je ona željela dati stan i sve što se nalazi u stanu. Tuženik je naveo kako je odbijao takvu ponudu, ali da je pok. CN govorila kako će tužitelju ostati dvije kuće i gradilište i da će dobiti i više nego što zaslužuje, te da želi da oni dobiju stan kao nekakvu zahvalu za sve što su za nju učinili. Nadalje je naveo kako je pok. CN na njezinu molbu pomogao smjestiti u dom, budući da je mislila da će tamo biti na miru, ali da ju je tužitelj i tamo nastavio dolaziti uznemiravati. Također je naveo kako pristao na sklapanje ugovora nakon upornog inzistiranja pok. CN, nakon čega je ona nazvala svoju odvjetnicu koja ih je uputila na jednu svoju kolegicu, da su tada otišli u Zagreb do te odvjetnice i napravili ugovor. U pogledu sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, naveo je kako mu je pok. CN htjela darovati stan i sve u njemu, što je navela pred odvjetnikom i javnim bilježnikom, te da se ne može sjetiti zbog čega je sklopljen upravo ovaj ugovor, s time da isti ugovor tuženik prije potpisivanja nije čitao jer je vjerovao da ljudi koji se time bave znaju što rade. Ujedno je naveo kako je dio svojih stvari iz predmetnog stana još pok. CN darovala drugim ljudima, dok su druge stare stvari oni bacili. Naveo je kako se ne sjeća šestinske narodne nošnje i da ne zna gdje se nalazi, da se u predmetnom stanu uvijek nalaze krevet na razvlačenje, ugradbeni elementi kuhinje, ugradbeni ormari, karniše i plafonjere, kupaonski ormarići i kutna polica, dok je tuženik u međuvremenu zamijenio ploču za štednjak i bojler. Napomenuo je kako se od stvari pok. CN u tom stanu još uvijek nalaze komoda za televizor, krevet koji nije crvene boje, krevet na razvlačenje, stol s jednom nogom i četiri stolice, ormari u sobi i hodniku, kuhinjski ormari, kutna polica, kupaonski ormarići, perilica posuđa marke Beko, hladnjak, kuhinjska napa, klima uređaj, karniše i zavjese, te plafonjere, dok više tamo nema Sony LCD televizora i perilice rublja marke Gorenje, budući da su se pokvarili prije tri i četiri godine, te ih se više nije isplatilo popravljati, kombiniranog štednjaka koji je zamijenio prije tri godine, stroja za mljevenje mesa, stroja za mljevenje oraha, električnog mlinca za kavu, usisavača crvene boje, osobne vage, glačala za paru, radio prijemnika, sušila za kosu, digitalnog tlakomjera, punjača za mobitel, zidnog sata, tepiha, posteljine, pokrivača, deka, stolnjaka, suđa, posuđa, pribora za jelo, posuda za pečenje i ručnika, koji su bačeni otprilike godinu dana nakon smrti pok. CN budući da se radilo o starim stvarima. Nadalje je naveo kako mu je sve stvari u stanu zajedno sa stanom darovala pok. CN sklopljenim ugovorom o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju i da je to sve njegovo, što je i rekao tužitelju kada je on u ostavinskom postupku zatražio predaju tih stvari, s time da ne zna zašto to nisu napisali u ugovoru. Ujedno je napomenuo kako pok. CN nije nikada opozvala darovanje stvari u stanu, te da je bila sretna kada su sklopili ugovor (list 113- 116 spisa).

22. Analizom sadržaja svih izvedenih dokaza utvrđeno je kako su pokretnine koje su se na dan 26. siječnja 2018., kada je preminula pok. CN, nalazile u stanu u [adresa], činile njezino vlasništvo, slijedom čega su iste na temelju čl. 3. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15- dalje: ZN) i čl. 4. st. 1. i st. 4. ZN pripale tužitelju kao njezinom sinu i jedinom zakonskom nasljedniku.

23. Naime, iako su svjedokinje IN i KN u svojim iskazima navele kako je pok. CN imala namjeru tuženiku darovati navedeni stan i sve što se u njemu nalazi, navedene svjedokinje pritom nisu potvrdile da je pok. CN to doista i učinila, odnosno da je tuženiku na temelju nekog određenog pravnog posla doista darovala sve svoje pokretnine koje su se nalazile u predmetnom stanu. Navedeno jasno proizlazi iz iskaza samih svjedokinja, budući da je svjedokinja IN iskazala kako ona nije vidjela takav ugovor, dok je svjedokinja KN izričito navela kako su se, unatoč prvotnoj namjeri pok. CN da tuženiku ostavi "svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu", obje strane ustezale oko navedenog ugovora, te da su pok. CN i tuženik na kraju odlučili sklopiti drugi ugovor u čijem sastavljanju svjedokinja nije sudjelovala.

24. Suprotno navedenim iskazima, svjedokinja FN je u svojem iskazu navela kako pok. CN nije ništa pričala o sklapanju ugovora s tuženikom, već da je govorila kako će nakon njezine smrti predmetni stan pripasti tužitelju, dok je svjedok ĆN u svojem iskazu naveo kako je vidio rukom pisani ugovor prema kojem je, ukoliko se neki novci ne vrate, polovica kuće pok. CN u [adresa] trebala pripasti tuženiku, te se nije mogao prisjetiti da mu je pok. CN ikada išta pričala o tome kome namjerava ostaviti predmetni stan u [adresa].

25. Slijedom navedenog, s obzirom da su o okolnosti je li pok. CN tuženiku darovala pokretnine koje su se nalazile u predmetnom stanu svjedoci u ovom postupku iznijeli međusobno oprečne navode, to navedenu okolnost nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi na temelju njihovih iskaza, posebno s obzirom da isti nisu potvrđeni sadržajem drugih izvedenih dokaza u ovom postupku.

26. Nadalje, potrebno je istaknuti kako je sam tuženik u svojem iskazu naveo da mu je pok. CN sve stvari u stanu darovala zajedno sa stanom, i to na temelju Ugovora sklopljenog 20. studenog 2017. Iz navedenog proizlazi kako je, prema navodima samog tuženika, pok. CN sve sporne pokretnine darovala upravo navedenim Ugovorom, te da tuženik i pok. CN nisu sklapali nikakav posebni ugovor u smislu odredbe čl. 479. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15- dalje: ZOO) koji bi se odnosio upravo na predmetne pokretnine.

27. Međutim, suprotno navodima tuženika, uvidom u Ugovor od 20. studenog 2017. utvrđeno je kako je istim Ugovorom pok. CN tuženiku dala isključivo nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-192), odnosno jednoiposobni stan u prizemlju stambene zgrade [adresa] s pripadajućim vanjskim parkirnim mjestom, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta i idealnim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, te da pokretnine koje su se tada nalazile u navedenoj nekretnini, kao niti bilo koje druge pokretnine pok. CN, nisu bile obuhvaćene navedenim Ugovorom.

28. Slijedom navedenog, iako za darovanje spornih pokretnina nije propisan određen oblik, s obzirom da je sam tuženik tvrdio kako su mu sporne pokretnine darovane Ugovorom, dok suprotno proizlazi iz sadržaja samog Ugovora, to isti navodi tuženika nisu prihvaćeni primjenom odredbe čl. 221.a ZPP, odnosno pravila o teretu dokazivanja.

29. Neovisno o prethodno navedenom, valja istaknuti kako, čak i ukoliko bi se prihvatili navodi tuženika o okolnosti da su sporne pokretnine bile obuhvaćene Ugovorom, navedeno ne bi utjecalo na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime, imajući u vidu da je Ugovor od 20. studenog 2017. utvrđen ništetnim pravomoćnom sudskom odlukom, to bi tuženik, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO, bio dužan vratiti sve što je primio na osnovi takvog ugovora, pa tako i sporne pokretnine.

30. Iz navedenih razloga, utvrđeno je kako su pokretnine koje su se nalazile u stanu u [adresa], pripadale pok. CN sve do njezine smrti 26. siječnja 2018. Nadalje, kako je na temelju sadržaja spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-1765/2018 utvrđeno kako tužitelj, kao sin pok. CN, čini jedinog nasljednika prvog nasljednog reda iza pok. CN sukladno odredbi čl. 9. st. 1. ZN, to je isti u trenutku smrti stekao vlasništvo istih pokretnina, te je ovlašten od tuženika, koji iste stvari drži u posjedu, tražiti predaju navedenih stvari sukladno odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZV).

31. Pritom valja napomenuti kako u konkretnom slučaju nije odlučno što navedene pokretnine nisu obuhvaćene rješenjem o nasljeđivanju donesenim iza pok. CN, kao niti rješenjem o naknadno pronađenoj imovini donesenom u ostavinskom postupku iza pok. ostaviteljice. Naime, takva su rješenja samo deklaratornog karaktera, budući da se njima samo utvrđuje ostavinska imovina koja je po sili zakona u trenutku smrti ostavitelja prešla na nasljednika sukladno čl. 5. st. 2. i st. 3. ZN.

32. U pogledu samih spornih pokretnina na koje se odnosi tužbeni zahtjev, valja napomenuti kako je zahtjev tužitelja radi predaje u posjed utvrđen osnovanim u odnosu na: ugradbene ormare s ogledalom u hodniku, toaletni ormarić iznad umivaonika sa svjetiljkom (kupaonski ormarić), ugradbene ormare u dnevnom boravku, trosjed na razvlačenje, komodu za televizor s četiri ladice i dvije police, četiri stolice i stol za blagovaonicu, drveni kuhinjski namještaj, ugradbeni hladnjak sa zamrzivačem marke „Gorenje“, perilicu posuđa marke „Beko“, kuhinjsku napu, električni mlinac za kavu, crveni krevet – francuski ležaj u spavaćoj sobi, vanjsku jedinicu klima uređaja marke „Sanyo“ na balkonu, unutarnju jedinicu klima uređaja marke „Sanyo“ u dnevnom boravku, glačalo s postajom, karniše i zavjese iznad balkonskih vrata i prozora, karniše i zavjese u spavaćoj sobi, te četiri stropne svjetiljke – plafonjere- jednu u hodniku, dvije u dnevnoj sobi i jednu u kuhinji. Naime, s obzirom da je sve navedene pokretnine tužitelj naveo još u svojem popisu koji je predao u ostavinskom postupku (list 28- 29 spisa), te da su navedene pokretnine zatečene i dokumentirane prilikom uviđaja na licu mjesta održanog 28. lipnja 2024., to je opravdano zaključiti da su se iste pokretnine doista nalazile u stanu pok. CN u trenutku njezine smrti, a time i prešle u njezinu ostavinsku imovinu.

33. Pritom valja napomenuti kako je i sam tuženik u svojem iskazu priznao da se u predmetnom stanu još uvijek nalaze komoda za televizor, krevet i krevet na razvlačenje, stol s jednom nogom i četiri stolice, ormari u sobi i hodniku, kuhinjski ormari, kupaonski ormarići, perilica posuđa marke Beko, hladnjak, kuhinjska napa, klima uređaj, karniše i zavjese, te plafonjere, kao i da se radi o stvarima koje su pripadale pok. CN.

34. Tužbeni zahtjev tužitelja nije utvrđen osnovanim u odnosu na fotelju u dnevnom boravku, zidnu vagu marke „Gorenje“, crni stolac u spavaćoj sobi, tri smeđe drvene stolice s crvenim jastukom na balkonu, dva žuta drvena noćna ormarića na balkonu i plastični sivi element za pohranu sa policama na balkonu. Naime, iako su navedene pokretnine zatečene u predmetnom stanu prilikom uviđaja na licu mjesta, te ih je tužitelj tom prilikom identificirao kao vlasništvo svoje majke, nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da su se navedene pokretnine doista nalazile u predmetnom stanu u trenutku smrti pok. CN ni činile njezino vlasništvo, imajući u vidu da ih tužitelj nije naveo u svojem popisu koji je predao u ostavinskom postupku nedugo nakon smrti pok. CN, niti spomenuo u svojem iskazu koji je dao u ovom postupku.

35. Nadalje, tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je neosnovanim i u odnosu na štednjak s pećnicom marke "Gorenje", koji je zatečen u predmetnom stanu prilikom uviđaja na licu mjesta. Naime, tužitelj je u svojem popisu predanom u ostavinskom postupku naveo da se u stanu nalazio "kombinirani štednjak plin- struja", pri čemu nije spominjao pećnicu, dok je tuženik u svojem iskazu izričito naveo da je nakon smrti pok. CN zamijenio kombinirani štednjak i stavio novu ploču. Slijedom navedenog, s obzirom da na temelju izvedenih dokaza nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da je navedena pokretnina bila vlasništvo pok. CN u trenutku njezine smrti, to je tužbeni zahtjev tužitelja radi predaje navedene pokretnine utvrđen neosnovanim primjenom odredbe čl. 221.a ZPP.

36. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na predaju kutne police, stroja za mljevenje mesa, stroja za mljevenje oraha, usisavača crvene boje, osobne vage, radio prijamnika, sušila za kosu, digitalnog tlakomjera Vital system, Zepter group, punjača za mobitele, zidnog sata, tepiha, posteljine, pokrivača, stolnjaka, suđa, posuđa, pribora za jelo, posuda za pečenje i ručnika, valja napomenuti kako navedeni zahtjev nije bilo moguće usvojiti prvenstveno iz razloga što je tužitelj propustio navedene stvari precizno opisati. Naime, imajući u vidu da tužitelj u odnosu na navedene predmete nije naveo nikakve podatke o starosti, odnosno godini proizvodnje, proizvođačima, količinama, bojama i/ ili materijalima, kao niti bilo kakve druge okolnosti na temelju kojih bi takve stvari bilo moguće nedvojbeno identificirati i izdvojiti u odnosu na druge slične pokretnine sukladno čl. 162. st. 2. ZV, a time niti obvezati tuženika da tužitelju iste stvari preda, to je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen neodređenim i neprovedivim, a time i neosnovanim.

37. Sukladno prethodno iznesenim razlozima, nije bilo moguće usvojiti niti tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na predaju televizora marke Sony LCD crne boje, perilice rublja marke Gorenje i kombiniranog štednjaka plin-struja. Naime, iako je tuženik u svojem iskazu priznao da su se navedene stvari nalazile u predmetnom stanu u trenutku kada je tuženik stupio u posjed istog stana, pri čemu je naveo kako su se televizor i perilica rublja pokvarili, dok je štednjak tuženik zamijenio novom pločom za kuhanje, ocijenjeno je kako tužbeni zahtjev u navedenom dijelu nije moguće usvojiti, budući da, uslijed nedostataka relevantnih podataka o navedenim pokretninama (primjerice, godini proizvodnje i modelu televizora i perilice rublja, kao i proizvođaču, godini proizvodnje i modelu štednjaka), isti također nije dovoljno određen u smislu odredbe čl. 162. st. 2. ZV.

38. Zahtjev tužitelja radi predaje obnovljene šestinske narodne nošnje s dodacima utvrđen je neosnovanim primjenom pravila o teretu dokazivanja propisanim odredbom čl. 221.a ZPP. Naime, iako je svjedokinja FN u svojem iskazu navela da je pok. CN imala u vlasništvu šestinsku narodnu nošnju koju ju je držala u predmetnom stanu u jednom ormaru, a koju je pokazala svjedokinji otprilike godinu dana prije nego što je preminula, s obzirom da takva nošnja nije pronađena prilikom uviđaja na licu mjesta, dok niti tuženik nije potvrdio da se takva nošnja nalazila u stanu, to nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da se navedeni predmet doista nalazio u predmetnom stanu upravo u trenutku smrti pok. CN. 39. Tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zatražio predaju zlatnog lančića s križićem također je valjalo odbiti kao neosnovan. Naime, budući da je sam tužitelj u svojem iskazu naveo kako je pok. CN navedeni lančić nosila na sebi u trenutku kada se već nalazila u domu, to nije logično niti životno opravdano zaključiti da se isti lančić mogao u trenutku njezine smrti nalaziti u predmetnom stanu, a time niti da bi ga tuženik bio dužan predati tužitelju.

40. U odnosu na navode tuženika kojima je prigovarao iznosu od 60.000,00 kn (sada 7.963,37 EUR), koji je tužitelj naznačio kao iznos čiju bi isplatu bio voljan primiti umjesto činidbe na predaju zatraženih pokretnina, valja napomenuti kako navedeno predstavlja svojevrsnu procesnu fakultativnu obvezu u smislu čl. 38. ZOO, odnosno građanskopravnu ponudu i alternativnu mogućnost o kojoj ovaj sud ne može raspravljati niti ulaziti u pitanja njezine osnovanosti i visine, iako se ista unosi u izreku presude (navedeni stav izražen je i u presudi i rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2477/2024-2 od 24. srpnja 2024.).

41. Sukladno čl. 161. st. 1. ZV, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je odredbom čl. 162. st. 1. ZV propisano kako vlasnik, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

42. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je kako je tužitelj, kao nasljednik pok. CN, u trenutku njezine smrti nasljeđivanjem postao vlasnik svih njezinih pokretnina označenih u toč. 32. obrazloženja ove presude, te da se navedene pokretnine i dalje nalaze u posjedu tuženika koji raspolaže ključevima predmetnog stana, što tuženik u ovom postupku nije ni osporavao. S obzirom da tuženik nije, u smislu čl. 219. st. 1. ZPP, ničime dokazao da ima pravo odbiti predaju navedenih pokretnina tužitelju u smislu odredbi čl. 163. ZV, to je tuženika primjenom odredbi čl. 161. st. 1. ZV i čl. 162. st. 1. ZV obvezati da navedene pokretnine preda tužitelju kao njihovom vlasniku.

43. Iz navedenih razloga, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je usvojiti u odnosu na pokretnine navedene u toč. 32. obrazloženja ove presude, dok je isti zahtjev primjenom odredbi čl. 162. st. 2. ZV i čl. 221.a ZPP valjalo odbiti u odnosu na pokretnine naznačene u toč. 34.- toč. 39. obrazloženja ove presude, te odlučiti kao u toč. I. i II. izreke.

44. Odluka sadržana u toč. III. izreke temelji se na odredbi čl. 38. ZOO, dok se odluka o troškovima ovog postupka, sadržana u toč. IV. izreke, temelji na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, budući da je ocijenjeno kako su, s obzirom na količinu i vrijednost svih spornih pokretnina, stranke podjednako uspjele u ovom postupku.

45. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. prosinca 2024.

Sudac:

Ivana Šeparović Bradvica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika