REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

23.P-1897/24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja SVEUČILIŠTE U ZAGREBU PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET, Zagreb, Horvatovac 102, OIB: 28163265527, kojeg zastupa punomoćnica Iva Soldo, odvjetnica u Zagrebu, Lovćenska ulica 108, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA- Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 10.prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 17.prosinca 2024.g.,

p r e s u d i o  j e:

I Nalaže se Republici Hrvatskoj – Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, da Sveučilištu u Zagrebu, Prirodoslovno- Matematičkom fakultetu, Zagreb, Horvatovac 102, OIB: 28163265527 u roku od 15 dana isplati iznos od 1.503,33 EUR uvećan za zatezne kamate koje na iznos od 53,09 EUR teku od 15. travnja 2021. godine, a na iznos od 1.450,24 EUR teku od 15. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 981,18 eura sa zateznim kamatama od 17. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 187,50 eura sa zateznim kamatama od 17. prosinca 2024. do isplate, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1523/19 od 30.01.2020. obavezan ZK, kao djelatnici fakulteta isplatiti iznos od 5.952,61 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i iznos od 2.250,00 kn na ime troškova postupka uvećano za zatezne kamate. Navedeni iznos odnosi se na isplatu naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, te na poslovima s izvorima opasnosti temeljem čl. 48. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine, br. 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08, 26/08, 93/08, 2/09, 142/10).

Temeljem navedene presude djelatnik tužitelja, ZK je dana 14. travnja i 14. lipnja 2021. godine naplatila svoje potraživanje u iznosu od 11.326,87 kuna, odnosno 1.503,33 EUR .

Kako je Vlada RH bila dužna osigurati naknadu za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada tužiteljevom djelatniku, a što nije učinila, tužiteljev djelatnik je to svoje pravo ostvario prisilnom naplatom s tužiteljevog računa, pa tužitelj ovom tužbom zahtjeva naknadu štete u iznosu od 1.503,33 eur kn sa zateznom kamatom tekućom od dana kada je tužiteljev djelatnik naplatio svoje potraživanje prisilnim putem.

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da obveza tužitelja isplatiti dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima proizlazi iz odredaba Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine, broj 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08 i 46/08), Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine, broj 142/10) te iz ugovora o radu sklopljenog između radnika i poslodavca, da iako je Vlada Republike Hrvatske sklopila predmetni Kolektivni ugovor, nije postala poslodavcem, niti je postala osoba koju odredbe Kolektivnog ugovora obvezuju sukladno odredbi članka 192. Zakona o radu (Narodne novine, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04 i 68/05-Odluka USRH) na način da je obvezna ispuniti obveze iz Kolektivnog ugovora, da je te obveze bio dužan ispuniti tužitelj kao poslodavac te solidarno tužiteljev osnivač (Sveučilište u Zagrebu), dakle, isplata dodataka na plaću za rad u posebnim uvjetima rada obveza je poslodavca i u skladu čl. 83. st. 1.i 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 68/05, dalje:ZR), te čl. 109. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine broj 123/03, 105/04, 174/04, 2/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, dalje: ZZDVO), Navodi da u vrijeme kada je odlučivano o tužbi u radnom sporu Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-1523/2019, bila je na snazi pravomoćna sudska odluka Općinskog radnog suda u Zagrebu broj. Pr-8589/2014 od 29. siječnja 2018., kojom je otkaz KU-a/10 utvrđen nezakonitim i bez pravnog učinka, te je stoga presudom Pr-1523/2019 tužitelju naloženo plaćanje u korist ZK, te je tužitelj morao temeljem te pravomoćne presude i postupiti. Navodi kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Rev-2670/2019 od 25. svibnja 2021., ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-R-700/2018 od 4. prosinca 2018. i presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu broj. Pr-8589/2014 od 29. siječnja 2018., i predmet vratio na ponovno suđenje, (predmetnim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj. Pr-8589/2014 od 29. siječnja 2018 kojom se tuženičin otkaz KU-a/10 utvrđuje nezakonitim). Smatra da obzirom da je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje kojeg je Vlada Republike Hrvatske dana 22. listopada 2010. sklopila s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja otkazan s danom 27. prosinca 2013., i da ne postoji odluka suda kojim bi se predmetni otkaz smatrao nezakonitim, to ne egzistira niti obveza tuženice na naknadu štete tužitelju.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to: Izvodi s računa tužitelja od 14. travnja i 14. lipnja 2021. (list 5-7 spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora (list 8-11 spisa) Presuda Vrhovnog suda RH broj Rev- 276/22 od 13.04.2022. (list 12-14 spisa), Odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (list 16- 20 spisa) Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr- 1523/19 od 30.01.2020. (list 21-27 spisa), Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr- 16194/21 od 23.04.2024. (list 103-124 spisa) te je ocjenom izvedenih dokaza i temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/23, 155/23 ; dalje u tekstu ZPP) sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, te na poslovima s izvorima opasnosti na temelju čl. 48. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“ broj: 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08, 26/08, 93/08, 2/09 i 142/10). Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1523/19 od 30.01.2020. tužitelj je obvezan ZK, kao djelatniku fakulteta isplatiti iznos od 5.952,61 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i iznos od 2.250,00 kn na ime troškova postupka uvećano za zatezne kamate, odnosno ukupno iznos od 11.326,87 kn/1.503,33 eur.

5. Između stranaka je sporna osnova i visina potraživanja i pasivna legitimacija

6. Stav je ovog suda da ukidanje presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8589/2014 od 29. siječnja 2018. nema značenje za ovaj postupak s obzirom na to da se u ovom postupku radi o naknadi štete prouzročene povredom zakonske obveze Republike Hrvatske da naknadi ona novčana sredstva koja je tužitelj za tuženika isplatio svojem djelatniku, a s obzirom na to da je upravo tuženik s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja zaključio Kolektivni ugovor na temelju kojeg je za tužitelja ugovorio i obvezao ga na plaćanje naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a bez da je za tu namjenu tužitelju osigurao i isplatio odgovarajuća novčana sredstva.

7. Valja reći i da se navedeni postupak vodio pri Općinskom radnom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-16194/2021 te je dana 23. travnja 2024. godine donesena presuda kojom je ponovno utvrđeno da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju KU nezakonita i nedopuštena te da ne proizvodi nikakve pravne učinke. Utvrđeno je i da je KU bio na snazi do dana 22. listopada 2014. godine. Dakle, da sva pravila iz KU-a važe sve do 22. siječnja 2015. godine kada je isti istekao.

8. Naime, tužitelj smatra da je tuženik odgovoran za štetu jer je tužitelj po Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“ broj: 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08, 46/08, 93/08, 2/09 i 142/10; dalje: Kolektivni ugovor) bio dužan kao poslodavac isplatiti svom djelatniku naknadu za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a za ispunjenje koje obveze tuženik nije osigurao i isplatio tužitelju sredstva sukladno odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj: 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14 i 60/15).

9. Uzimajući u obzir činjenicu da prema odredbi čl. 52. st. 2. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj: 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08) osnivač ustanove odgovara solidarno i neograničeno za njene obveze, a da je osnivač Sveučilišta u Zagrebu (ustanove u sklopu koje je osnovan i tužitelj) upravo Republika Hrvatska, proizlazi da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku jer je tuženik (zapravo, Vlada Republike Hrvatske) sklopio Kolektivni ugovor iz kojeg je za tužitelja proizlazila obveza da svom djelatniku isplati naknadu za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a da pri tome tuženik nije doznačio tužitelju potrebna sredstva za isplatu te naknade.

10. Uzimajući u obzir odredbu čl. 139. Zakona o visokim učilištima („Narodne novine“ broj: 96/93, 34/94, 21/95, 48/95, 29/96, 54/96, 128/99, 14/00, 67/00, 94/00, 129/00, 78/03 i 123/03) kojom je propisano da Republika Hrvatska u državnom proračunu osigurava novčanu podlogu za rad javnih visokih učilišta, a tim se sredstvima osiguravaju plaće i naknade zaposlenika te materijalni troškovi visokih učilišta, te činjenicu da je upravo Vlada Republike Hrvatske sklopila Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja te time obvezala tužitelja kao poslodavca da svojim djelatnicima vrši isplatu naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, bila je u obvezi osigurati dodatna sredstva u proračunu za financiranje te naknade. Tuženik tijekom postupka nije osporio tvrdnju da se u proračunu nisu osigurala sredstva za isplatu te naknade.

11. Upravo zbog činjenice što tuženik nije doznačio tužitelju sredstva potrebna (i) za isplatu dodatka za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada navedenog djelatnika tužitelja, tuženik je kao osoba odgovorna za štetu počinio protupravnu štetnu radnju, dok je zbog toga što je djelatniku tužitelja na temelju pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu u ovršnom postupku od ovdje tužitelja prisilno naplatila glavnicu, zatezne kamate na taj iznos glavnice i troškove postupka, za taj iznos tužitelj pretrpio štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. ZOO-a koju mu je tuženik dužan naknaditi, jer je tužitelj iz svojih sredstava morao isplatiti tu naknadu, budući da mu tuženik nije doznačio potrebna sredstva iz državnog proračuna.

12. Iz isprava koje je dostavio tužitelj, odnosno dokaza o plaćanju, vidljiv je način izračuna kao i visina zahtjeva a koja odgovara postavljenom tužbenom zahtjevu. Naime, s obzirom na to da je tijekom postupka tuženik paušalno osporio visinu bez posebnog osporavanja samog izračuna tužitelja, valja zaključiti kako su navedene isprave dovoljan dokaz plaćanja i visine tužbenog zahtjeva, a da tuženik nije sa uspjehom osporio visinu tužbenog zahtjeva.

13. Slijedom navedenog navedenog, zahtjev tužitelja za naknadu štete je osnovan u zatraženom iznosu od 1.503,33 eur.

14. Stoga, a imajući u vidu da su ispunjene sve zakonske pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete iz čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. ZOO-a, , to je sukladno odredbi čl. 1090. ZOO-a tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 1.503,33 eur.

15. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. 1. izreke presude.

16. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana prisilne naplate s računa tužitelja temeljem odredbe čl. 29. st. 1. i 2. i čl. 1086. ZOO-a.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka iz toč. II izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje: OT;), i to: za zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.28 OT), za sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastav žalbe od 12.03.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 10/4 OT), za zastupanje na ročištu 10. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i na presudu u iznosu od 53,09 EUR. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 981,18 EUR.

Zatezne kamate na parnične troškove dosuđene su od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14 , 55/16, 73/17 i 131/20).

18. Tužitelju u trošak parničnog postupka nije priznat trošak ročišta za objavu presude, zatražen u iznosu od 100,00 EUR uvećan za PDV od 25%, kao niti trošak sastava podneska od 13.06.2023. zatražen u iznosu od 50,00 EUR uvećan za PDV od 25% budući da nisu bili nužni za okončanje ovog postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II i III izreke presude.

U Zagrebu, 17. prosinca 2024.

SUDAC:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 8., 9 . i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun. uz nalog za pristojbu na presudu

2. tuženiku, po pun.

Pisarnica:

- kal. 30 dana

- iskazati evidenciju