REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-8153/2019-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužitelja MO iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnica Vitorija Svić protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69 koju zastupa odvjetničko društvo Šavorić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Ilica 1/A nakon javne glavne rasprave zaključene dana 6. studenog 2024. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetnice Maje Gorupić i punomoćnika tuženika odvjetnice Monike Đukić Brekalo, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 17. prosinca 2024. godine

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu br. 112-50- 3687244, solemniziran od strane javnog bilježnika Franka Čerina iz Pule pod brojem OU-983/06-1 dana 25.09.2006.g., sklopljenog između tužitelja MO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, i to odredbe koje glase:

- Dio članka 1. Iznos kredita„Kunska protuvrijednost CHF… po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“.

- Dio članka 2. Kamatna stopa

„…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora...“

- Dio članka 7. Način otplate

„…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…

Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa Banke.“

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska c. 69, OIB: 53056966535, da tužitelju MO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.190,39 eura / 39.107,05 kn s pripadajućim zateznim

Posl. broj: P-8153/2019-45

kamatama, za razdoblje do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a koje kamate teku na iznos od:

- EUR 13.43 / 101,16 kn od 30.06.2009. godine do isplate,

- EUR 28.08 / 211,57 kn od 31.07.2009. godine do isplate,

- EUR 30.71 / 231,37 kn od 31.08.2009. godine do isplate,

- EUR 30.48 / 229,65 kn od 30.09.2009. godine do isplate,

- EUR 27.82 / 209,62 kn od 31.10.2009. godine do isplate,

- EUR 32.81 / 247,21 kn od 30.11.2009. godine do isplate,

- EUR 36.81 / 277,34 kn od 31.12.2009. godine do isplate,

- EUR 42.50 / 320,20 kn od 31.01.2010. godine do isplate,

- EUR 41.19 / 310,37 kn od 28.02.2010. godine do isplate,

- EUR 48.91 / 368,54 kn od 31.03.2010. godine do isplate,

- EUR 47.45 / 357,51 kn od 30.04.2010. godine do isplate,

- EUR 50.30 / 379,01 kn od 31.05.2010. godine do isplate,

- EUR 75.01 / 565,18 kn od 30.06.2010. godine do isplate,

- EUR 55.86 / 420,85 kn od 31.07.2010. godine do isplate,

- EUR 14.07 / 106,00 kn od 30.08.2010. godine do isplate,

- EUR 65.59 / 494,22 kn od 30.08.2010. godine do isplate,

- EUR 13.27 / 100,00 kn od 02.09.2010. godine do isplate,

- EUR 6.60 / 49,71 kn od 30.09.2010. godine do isplate,

- EUR 69.16 / 521,07 kn od 30.09.2010. godine do isplate,

- EUR 10.94 / 82,41 kn od 29.10.2010. godine do isplate,

- EUR 64.78 / 488,11 kn od 31.10.2010. godine do isplate,

- EUR 6.68 / 50,30 kn od 26.11.2010. godine do isplate,

- EUR 69.09 / 520,53 kn od 30.11.2010. godine do isplate,

- EUR 9.95 / 75,00 kn od 23.12.2010. godine do isplate,

- EUR 10.64 / 80,17 kn od 29.12.2010. godine do isplate,

- EUR 99.63 / 750,68 kn od 31.12.2010. godine do isplate,

- EUR 13.23 / 99,67 kn od 27.01.2011. godine do isplate,

- EUR 84.35 / 635,54 kn od 31.01.2011. godine do isplate,

- EUR 12.10 / 91,14 kn od 25.02.2011. godine do isplate,

- EUR 92.20 / 694,71 kn od 25.02.2011. godine do isplate,

- EUR 10 .00 / 75,34 kn od 25.03.2011. godine do isplate,

- EUR 89.66 / 675,51 kn od 31.03.2011. godine do isplate,

- EUR 5.23 / 39,38 kn od 22.04.2011. godine do isplate,

- EUR 91.11 / 686,47 kn od 30.04.2011. godine do isplate,

- EUR 5.09 / 38,33 kn od 25.05.2011. godine do isplate,

- EUR 110.49 / 832,52 kn od 31.05.2011. godine do isplate,

- EUR 16.78 / 126,40 kn od 29.06.2011. godine do isplate,

- EUR 52.35 / 394,45 kn od 30.06.2011. godine do isplate,

- EUR 67.57 / 509,10 kn od 31.07.2011. godine do isplate,

- EUR 77.95 / 587,28 kn od 02.08.2011. godine do isplate,

- EUR 87.32 / 657,94 kn od 26.08.2011. godine do isplate,

- EUR 67.31 / 507,16 kn od 31.08.2011. godine do isplate,

Posl. broj: P-8153/2019-45

- EUR 74.28 / 559,69 kn od 26.09.2011. godine do isplate,

- EUR 71.26 / 536,92 kn od 30.09.2011. godine do isplate,

- EUR 55.78 / 420,24 kn od 25.10.2011. godine do isplate,

- EUR 63.40 / 477,72 kn od 31.10.2011. godine do isplate,

- EUR 60.93 / 459,05 kn od 28.11.2011. godine do isplate,

- EUR 113.9 / 858,21 kn od 01.12.2011. godine do isplate,

- EUR 9.31 / 70,13 kn od 29.12.2011. godine do isplate,

- EUR 118.22 / 890,72 kn od 31.12.2011. godine do isplate,

- EUR 11.92 / 89,81 kn od 30.01.2012. godine do isplate,

- EUR 124.50 / 938,04 kn od 31.01.2012. godine do isplate,

- EUR 11.68 / 87,99 kn od 28.02.2012. godine do isplate,

- EUR 125.94 / 948,86 kn od 29.02.2012. godine do isplate,

- EUR 11.05 / 83,26 kn od 28.03.2012. godine do isplate,

- EUR 121.77 / 917,50 kn od 31.03.2012. godine do isplate,

- EUR 11.04 / 83,15 kn od 26.04.2012. godine do isplate,

- EUR 124.45 / 937,70 kn od 30.04.2012. godine do isplate,

- EUR 11.18 / 84,20 kn od 26.06.2012. godine do isplate,

- EUR 121.11 / 912,47 kn od 26.06.2012. godine do isplate,

- EUR 16.45 / 123,97 kn od 21.07.2012. godine do isplate,

- EUR 118.79 / 895,05 kn od 21.07.2012. godine do isplate,

- EUR 15.52 / 116,93 kn od 23.08.2012. godine do isplate,

- EUR 119.43 / 899,82 kn od 23.08.2012. godine do isplate,

- EUR 15.74 / 118,59 kn od 02.10.2012. godine do isplate,

- EUR 122.21 / 920,81 kn od 02.10.2012. godine do isplate,

- EUR 10.52 / 79,26 kn od 05.11.2012. godine do isplate,

- EUR 127.47 / 960,45 kn od 05.11.2012. godine do isplate,

- EUR 117.90 / 888,35 kn od 19.11.2012. godine do isplate,

- EUR 15.18 / 114,34 kn od 03.12.2012. godine do isplate,

- EUR 135.77 / 1.022,96 kn od 18.12.2012. godine do isplate,

- EUR 127.83 / 963,13 kn od 04.02.2013. godine do isplate,

- EUR 6.05 / 45,62 kn od 13.02.2013. godine do isplate,

- EUR 123.31 / 929,06 kn od 05.03.2013. godine do isplate,

- EUR 79.17 / 596,54 kn od 13.03.2013. godine do isplate,

- EUR 19.91 / 150,00 kn od 26.03.2013. godine do isplate,

- EUR 33.21 / 250,22 kn od 05.04.2013. godine do isplate,

- EUR 119.83 / 902,88 kn od 12.04.2013. godine do isplate,

- EUR 13.25 / 99,80 kn od 07.05.2013. godine do isplate,

- EUR 129.56 / 976,14 kn od 13.05.2013. godine do isplate,

- EUR 118.60 / 893,61 kn od 06.06.2013. godine do isplate,

- EUR 118.33 / 891,52 kn od 03.07.2013. godine do isplate,

- EUR 121.01 / 911,78 kn od 27.08.2013. godine do isplate,

- EUR 105.35 / 793,73 kn od 04.09.2013. godine do isplate,

- EUR 19.98 / 150,55 kn od 13.09.2013. godine do isplate,

- EUR 108.87 / 820,30 kn od 13.09.2013. godine do isplate,

- EUR 4.95 / 37,26 kn od 18.10.2013. godine do isplate,

a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju MO, [adresa], OIB: Posl. broj: P-8153/2019-45

[osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 3.212,15 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 17. prosinca 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 22.9.2006. g. sklopio ugovor o kreditu broj 112-50-3687244 u iznosu kunske protuvrijednosti od 37.003,51 CHF s redovnom kamatnom stopom od 5,20% godišnje promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika s rokom otplate od 84 mjeseca. Odredbe i o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i o vraćanju kredita u CHF su ništetne i nepoštene. Između ostalog jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo. Presudom VTS RH broj Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. g. je presuđeno da se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013. g. te navedena kolektivna presuda vrijedi i u ovom predmetu. Tužitelj je u tužbi istaknuo i deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti članka 1., 2. i 7. ugovora o kreditu, kao i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu time da je naveo da će visinu u iznosu odrediti nakon financijskog vještačenja. Podneskom od 23. rujna 2024. g., nakon primitka nalaza i mišljenja, a i nakon promjene službene valute u RH, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, što se ima smatrati preinakom tužbe, te je istaknuo deklaratorni tužbeni zahtjev utvrđenjem navedenih ugovornih odredbi i to točke 1., 2. i 7. ništavima i na temelju istoga postavio i kondemnatorni tužbeni zahtjev sve kako je navedeno u izreci ove presude. Navedenoj preinaci tužbe se tuženik protivio, međutim, sud je dopustio preinaku tužbe na temelju članka 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 – 153/23) jer smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i to kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine te ističe prigovor zastare. Ističe kako sud nije vezan za utvrđenja iz kolektivne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. Mišljenja je da je na snazi tada bio Zakon o zaštiti potrošača (ZZP/03) koji nije poznavao takvu vrstu tužbe. Nadalje, tužitelj potražuje stečeno bez osnove a ne naknadu štete. Odredba o promjenjivosti kamatne stope nije ništetna. Tuženik ističe da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo, a odredba je jasna, lako uočljiva i lako razumljiva, te se ne radi o zabranjenoj odredbi. Nadalje, kada bi stalno vrijedila početna kamatna stopa, radilo bi se o kreditu s fiksnom kamatnom stopom. Tijekom postupka ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da tužitelj nije osobno uplaćivao rate kredita. Također, nisu ispunjene niti pretpostavke za stjecanje bez osnove te predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Prema odredbi članka 502.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno, i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem

Posl. broj: P-8153/2019-45

određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Prema odredbi stavka 2. ovog članka interesi iz stavka 1. mogu biti interesi koji se tiču čovjekova okoliša i životne sredine, zatim moralni, etički, potrošački, antidiskriminacijski i drugi interesi, koji su zakonski zajamčeni i koji moraju biti teže povrijeđeni ili ozbiljno ugroženi djelatnošću, odnosno općenito postupanjem osobe protiv koje se tužba podnosi.

5. U ovom predmetu pravno su relevantne: pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, presuda Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž.7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, potom Odluka Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, Rev-2245/17, Rev-221/18 od 3. rujna 2019. godine, Rev-18/18 od 26. svibnja 2020. i Rev-2868/18. U odnosu na pravo Suda Europske unije mjerodavne su: Odluke C-26/13 od 30. travnja 2014. godine, C-51/17 od 20. rujna 2018. g. i C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: ugovor o kreditu (list 6-10), otplatnu tablicu (list 11), otplatni plan (list 12-14), knjigovodstvenu karticu (list 104- 107), kontrolni ispis (list 108), otplatni plan (list 110-113), otplatni plan (list 114-115), potom u nalaz i mišljenje vještaka financijske struke (list 125-148), i dopunski nalaz vještaka (list 190-196), usmeno je saslušan vještak i zamolbeno putem Općinskog suda u Puli je saslušan tužitelj.

7. Predmet spora u ovom predmetu su deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništavim točaka 1., 2. i 7. ugovora o kreditu i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu i to zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnoj valutnoj klauzuli i na isplatu zbog ništetnih ugovornih odredbi. Zahtjevi za isplatu, odnosno povrat stečenog novčanog iznosa bez pravne osnove, na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o vezivanju valutne klauzule uz tečaj švicarskog franka i promjenjivoj kamatnoj stopi uređeni su nakon nalaza i mišljenja financijskog vještaka, što se kako je već ranije navedeno, ima smatrati preinakom tužbe koju je sud dopustio i odlučio kao u izreci rješenja na temelju čl. 190. st. 3. ZPP-a jer je istu smatrao svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Prema odredbi članka 186. stavka 3. ZPP-a, sud će po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.

10. Stranke u postupku ne osporavaju da su sklopile ugovor o kreditu broj 188-50- 4153060 koji je javnobilježnički potvrđen, odnosno koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Franka Čerina iz [adresa] pod brojem OU-983/06 dana 25. rujna 2006. godine kojim je tužitelju odobren kredit od 37.003,51 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita u svrhu kupnje novog automobila marke Mazda na 84 mjesečna anuiteta.

11. Radi utvrđenja da li je tužitelj postupao s pažnjom prosječnog potrošača sud je izveo dokaz zamolbenim saslušanjem tužitelja. U svojem iskazu tužitelj je naveo da je htio kupiti automobil pa se obratio tuženiku kod kojeg je već imao otvoren devizni račun. Tuženik nije rekao da je najpovoljnije uzeti kredit u CHF kao nastabilnijoj valuti nego damu navedeno može odmah ponuditi pa je na to pristao, te mu je rečeno da dođe za par dana dok se pripremi ugovor u poslovnicu. Tom prilikom mu je rečeno da je kamatna stopa između 5,2 i 6,9%, ali mu nije spomenuto nikakvo dodatno povećanje. Da je tada znao da država garantira tečaj eura uzeo bi kredit u eurima. Ugovor je sklopio radi kupnje osobnog automobila, a ugovor nije pročitao niti analizirao nego ga je samo potpisao jer mu je osobni bankar objasnio što je napisano u ugovoru,

Posl. broj: P-8153/2019-45

te da po realizaciji ugovora odnosno po isplati može doći po auto. Javni bilježnik mu je čitao ugovor, i on ga je potpisao i vratio se u banku, a javni bilježnik mu nije protumačio odredbe ugovora. Tužitelj zna što znači pojam "tečaj" ali nije znao da se pod pojmom "tečaj"> podrazumijeva odnos kuna prema valuti euro i CHF. Prije sklapanja ovog ugovora nije sklopio nikakav drugi ugovor s valutnom klauzulom. Sada zna razliku između fiksne i promjenjive kamatne stope a prije to nije znao. Nije mu poznato na koji način se može mijenjati promjenjiva kamatna stopa. Nije tražio izmjenu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi a tuženik ga nije obavijestio o podizanju kamatne stope. Tuženik mu nije ponudio sklapanje ugovora o nekoj drugoj valuti bilo HRK ili EUR. Prilikom sklapanja ugovora nije pregovarao s tuženikom o odredbama ugovora. Misli da je na početku rata bila 2.300,00 kuna a kasnije je narasla do 4.000,00 kuna. Banka ga nije upozorila na rizike vezano uz valutu CHF. Banka ga nije upozorila niti da može jednostrano mijenjati i povisivati kamatnu stopu, a da je znao za te rizike tužitelj ne bi sklopio ovaj ugovor o kreditu.

13. U odnosu na iskaz tužitelja sud nalazi da je potvrdio ono što je razvidno iz samog sadržaja ugovora, a to je da se radi o namjenskom kreditu za kupnju novog osobnog vozila, pa je dakle nedvojben status potrošača tužitelja jer je vozilo koristio za osobne potrebe. Sud nalazi da tužitelj ulazi u kategoriju prosječnog potrošača, koji ne može ulaziti u ekonomske analize kretanja tržišta kapitala na svjetskom tržištu, za što je potrebno daleko veće stručno i specijalizirano znanje, koje ne može imati ni diplomirani pravnik ili ekonomist, pa stoga nalazi da je isti postupao s pažnjom prosječnog i savjesnog potrošača jer je u rokovima i otplatio ugovor, unatoč činjenice da su ugovorom uneseni u pravni posao i dijelovi koje nije moguće predvidjeti, a to se odnosi na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu. Ovdje sud nalazi potrebnim istaknuti da tuženik nije dokazao da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo između ugovornih strana, a što je isticao tijekom postupka pa je dakle na njemu bio teret dokaza.

14. U ovom predmetu pravno su relevantne: pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, presuda Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž.7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, potom Odluka Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, Rev-2245/17, Rev-221/18 od 3. rujna 2019. godine, Rev-18/18 od 26. svibnja 2020. i Rev-2868/18. U odnosu na pravo Suda Europske unije mjerodavne su: Odluke C-26/13 od 30. travnja 2014. godine, C-51/17 od 20. rujna 2018. g. i C-118/17 od 14.ožujka 2019. godine. Naime, sve navedene odluke reguliraju pravno pitanje promjenjive kamatne stope kao i valutne klauzule u CHF, koje je posebno utvrđeno povodom pravomoćne odluke o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, sve u smislu članka 502.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

15. Kao logični slijed iza pravomoćnih odluka o zaštiti kolektivnih interesa i prava proizlazi ovaj sudski postupak u kojem se radi o pojedinačnom restitucijskom zahtjevu u kojem se tužitelj pozvao na ista pravna utvrđenja koja su već pravno riješena u odlukama po kolektivnoj tužbi, pa je ovaj sud vezan za ista utvrđenja.

16. Nije osnovan prigovor zastare koji je istaknuo tuženik jer je Vrhovni sud RH u presudi i rješenju posl. br. Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. godine zauzeo pravno shvaćanje kako je zastarni rok od 5 godina unutar kojeg mogu potrošači ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama. A s obzirom da je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019. godine (list 1) to nedvojbeno predmetna novčana tražbina nije u zastari. Također zastara počinje teći od pravomoćnog utvrđenja ništavim ugovornih odredbi, a kako se ovom tužbom upravo navedeno traži, to u ovom predmetu zastara nije niti počela teći.

Posl. broj: P-8153/2019-45

17. Sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu koji se odnosi na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva, odnosno sud zaključuje da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i korisnika auto kredita, tako što je u predmetnom potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe u točkama1., 2. i 7. Ugovora, u kojima se isplata anuiteta (rate) vezuje uz tečaj CHF na dan dospijeća anuiteta prema tečaju Kreditora, kao i uz jednostrane (od strane Banke) promjene visine kamatne stope, na koje tužitelj nije mogao utjecati.

18. Sud također nalazi da je protivno načelu savjesnosti i poštenja vezivanje glavnice uz tečaj CHF za dan dospijeća, a sve kako je o valutnoj klauzuli u CHF već odlučio Vrhovni sud RH i Ustavni sud RH.

19. Nastavno, prema odredbi članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, a nedvojbeno je da u vrijeme sklapanja i tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik nije tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je posljedično i dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana kao i ništetnosti vezivanja isplate anuiteta uz rast tečaja CHF u odnosu na hrvatsku kunu tijekom trajanja ovog ugovornog odnosa. Sud nalazi i da je nepoštena i ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope i njezine visine vezuje uz jednostrane akte tuženika, jer o navedenoj odredbi nije pregovaralo, odnosno tuženik uopće nije dokazao da bi se bilo što o točki 1., 2. ili 7. pregovaralo između ugovornih strana.

20. Stoga je sud u ovom predmetu proveo i financijsko vještačenje te je Vještak Tkalec d.o.o. u svojem nalazu i mišljenju od 13. srpnja 2022. godine naveo da je ukupna obveza na ime anuiteta utvrđenih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i po tečaju na dan isplate kredita iznosi 208.248,60 kuna, a na ime anuiteta je plaćeno 247.355,65 kuna. Prema tome na ime predmetnog kredita je radi ugovorene promjenjive kamatne stope i ugovorene valutne klauzule ukupno više plaćeno 39.107,05 kuna. Mjesečni iznosi i dospijeće više plaćenih iznosa na ime anuiteta vidljivi su uz nalaza na stranicama 5-7 nalaza. U Tablici 3. Izračun razlike između plaćenih iznosa na ime anuiteta i anuiteta utvrđenih promjenjivoj kamatnoj stopi konvertiranih u kune po tečaju na dan isplate kredita (stranica 9-17 priloga), prikazano je u stupcu razlike – mjesečne pozitivne i negativne razlike, a u stupcu više plaćeno – preostali iznosi nakon uračunavanja manje plaćenih iznosa, a na način da se najstarijim više plaćenim iznosom podmiruje najstariji manje plaćeni iznos. Na ime troškova opomena i zatezne kamate ukupno je zaračunato i plaćeno 617,98 kuna te su navedene obveze uzete u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja na način da su uplate umanjene za iste obveze.

21. Na navedeni nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi ali je primjedbe imao tuženik pa je sud zatražio od vještaka izradu dopunskog nalaza i mišljenja što je isti i učinio i sudu dostavio dana 8. studenog 2023. godine isti u kojem je naveo: da je radi promjenjive kamatne stope ukupne samo "pozitivne" razlike iznose 12.020,39 kuna, a što prema fiksnom konverzijskom tečaju 1 EUR = 7,5345 kn iznosi protuvrijednost od 1.585,38 EUR i specificirane s na stranici 2-4. Radi ugovorene valutne klauzule: a) samo "pozitivne" razlike iznose ukupno 31.793,62 kn, a što prema fiksnom konverzijskom tečaju 1 EUR = 7,5345 kn iznosi protuvrijednost od 4.219,74 EUR i specificirane su na stranici 4-6 dopunskog nalaza, i b) samo "negativne" razlike iznose ukupno -2.885,05 kuna, a što prema fiksnom konverzijskom tečaju 1 EUR = 7,5345 kn iznosi protuvrijednost od -382,91 EUR i specificirane su na stranici 6 ovog dopunskog nalaza. Sve navedene razlike bile su razvidne iz osnovnog nalaza i mišljenja, a ova dopuna je izrađena temeljem prigovora tuženika.

Posl. broj: P-8153/2019-45

22. Nadalje, sud nalazi kako prema prirodi ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik, tužitelj nikako nije mogao nešto "steći" pa da bi se prijeboj vršio na temelju tražbina koje tužitelj i tuženik imaju jedan prema drugome. Naime, tužitelj je potrošač, a potrošač plaćanjem prema nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj, već je to bio isključivo tuženik. Nadalje, tražbina kredita s osnova nižeg tečaja je u zastari. Naime, čak i kada bi tuženik prigovor prijeboja bio osnovan, a što nije, treba uzeti u obzir da prijeboj nastaje onog trenutka kada su ispunjene pretpostavke za nastanak istoga. S obzirom na to da niži tečaj datira iz perioda ugovaranja nastupila je zastara potraživanja i prijeboj ne nastaje. Zastara na tražbinu tuženika s osnove nižeg tečaja tekla je cijelo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije, te nije došlo do prekida tijeka zastare podnošenjem kolektivne tužbe. Dakle, za tuženika tijek zastare nije bio prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, jer je tuženik kao kreditor tužitelja te kao pasivno legitimirana strana ne može imati koristi od podnošenja tužbe i prekida zastarijevanja, dok to pravo pripada samo tužitelju kao potrošaču u čiju korist i radi čijeg interesa je tužbe podnesena. Također, je potrebno dodati da je za nepoštenost navedenih odredbi odgovoran isključivo tuženik, pa isti ne može imati nikakve benefite uslijed svojeg nepoštenog postupanja, i ugovaranja spornih odredbi. Čak ako bi se uzelo u obzir da je tužitelj naplatio dospjeli anuitet u manjem iznosu nego li je trebao svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine, pa je i u tome smislu nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora, sve sukladno članku 226. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – 29/18) koji propisuje: "Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radio o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja."

23. Sud je vještaka i usmeno saslušao te je isti iskazao da na primjedbe od 31.08.2022 g. su u nalazu i mišljenju od 31.07.2022. g. utvrđeni više plaćeni iznosi na ime otplate kredita radi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, pa se prema tome primjedbe odnose na zadatak vještaku. Naime, u osnovnom nalazu i mišljenju koristio je početno ugovorene kamatne stope te je tako utvrđene obveze konvertirao u kune po tečaju na dan isplate kredita, a više plaćeni iznos je utvrdio da je od plaćenih iznosa na ime anuiteta umanjio obveze utvrđene na prethodno navedeni načiin. Prema tome, nalaz je sačinjen po zadatku a primjedbe su na zadatak.

24. Sud nalazi da na rješenje od 3. svibnja 2022. godine kojim je sud postavio zadatak vještaku niti jedna od stranaka nije imala primjedbi, nego je tuženik primjedbe na zadatak izjavio tek nakon što je primio nalaz i mišljenja vještaka.

25. Vještak je istaknuo da su u osnovnom nalazu i mišljenju iskazani više plaćeni iznosi na način da su manje plaćeni anuiteti podmireni najstarijim više plaćenim iznosima, a što je razvidno iz Tablice 3. stranica 10. priloga. Dakle, dopunski nalaz i mišljenje od 8. studenog 2023. godine izrađen je na način da su iz osnovnog nalaza i mišljenja iščitane pozitivne i negativne razlike na ime promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Prema tome u osnovnom nalazu i mišljenju uzeti su u obzir manje plaćeni iznosi radi valutne klauzule. Uvidom u zadatak navodi da se sjeća koju je početnu kamatnu stopu koristio i koji tečaj je koristio. Kamatna stopa je korištena u osnovnom nalazu i mišljenju i navedena je u zadatku kod izrade nalaza i mišljenja, navedena je i u ugovoru o kreditu, i na stranici 3 nalaza gdje je opis primijenjenih kamatnih stopa a temeljem prijepisa knjigovodstvene kartice. U osnovnom nalazu i mišljenju korišten je tečaj na dan isplate kredita a koji tečaj je koristio prema podacima tuženika iz dokumenta koji se zove kontrolni ispis unosa korištenja i nalazi se na listu 108 spisa. U osnovnom nalazu i mišljenju iskazao je više plaćene iznose nakon što je najstarijim

Posl. broj: P-8153/2019-45

pozitivnim razlikama podmirio negativne razlike u cijelosti kao što je prethodno naveo. Dopunskim nalazom i mišljenjem iskazane su samo pozitivne i samo negativne razlike bez uračunavanja. Negativne razlike su manje plaćeni iznosi na ime anuiteta utvrđenog bez valutne klauzule. To ne znači da je tužitelj plaćao manje od onoga što je bilo prvotno ugovoreno. To znači kao što je već naveo da je plaćeno manje u odnosu na anuitet bez valutne klauzule. U nalazu je u odnosu na zatezne kamate i troškove je obavljenim plaćanjima prvo podmirio troškove, te zaračunatu zateznu kamatu te je na taj način utvrdio ostatak uplate koji se odnosi na anuitet. Nadalje, ostatak uplate je u tablici 2 rasknjižio po svakom od zaračunatih anuiteta te utvrdio koji iznos plaćanja se odnosi na koji anuitet. Takve uplate je koristio u daljnjem izračunu. Pri izradi nalaza i mišljenja je imao u vidu troškove i zakonske zatezne kamate na način da je uplate umanjio za troškove i zakonske zatezne kamate. Na postavljeno pitanje da li pozitivne i negativne razlike sadrže troškove opomena i zatezne kamate vještak je odgovorio da ne sadrže jer su iste podmirene obavljenim plaćanjem.

26. Sud nalazi da su i osnovni i dopunski nalaz sačinjeni stručno kao i da je usmeni iskaz vještaka bio stručan, te je sve navedeno sud prihvatio kao temelj za donošenje odluke o visini tužbenog zahtjeva.

27. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev ne samo u osnovi nego i u visini kako je postavljen, odnosno osim deklaratornog prihvatio je i kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, jer se traži povrat iznosa stečenog bez pravne osnove a koji je više plaćen s obzirom na utvrđenje ništavima pojedinih odredbi ugovora o kreditu a pozivom na utvrđenja kolektivne presude. Dakle, radi se o stjecanju bez pravne osnove temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05-29/18) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana kad je nesavjesni stjecatelj stekao svaki pojedini preplaćeni anuitet, a sve jer je tako potraživao tužitelj, sve po čl. 1115. ZOO-a u svezi članka 29. stavka 1. i članka 183. stavka 1. ZOO-a, a po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Slijedom navedenog sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje iznos naveden u izreci ove presude.

28. Za zakonom predviđenu zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi nije odlučno to da je potrošač izabrao određeni pravni posao, kao niti to je li mogao izabrati što drugo, nego je odlučno da je riječ o ugovornoj odredbi (valutna klauzula) koja je unesena u izabrani ugovor bez pregovaranja. Tuženik niti ne tvrdi da je tužitelj mogao pregovarati o ograničenju svoje odgovornosti za rizik promjene tečaja što je bit valutne klauzule.

29. Neutemeljeno ističe tuženik da je izborom kredita s valutnom klauzulom u CHF tužitelj koristio svoje pravo pregovora o valutnoj klauzuli. On je izborom kredita s valutnom klauzulom u CHF konzumirao svoj izbor između više vrsta ponuđenih financijskih proizvoda. Činjenica da je tužitelj znao da sklapa ugovor s valutnom klauzulom u CHF ne znači da su se o tečajnom riziku koji ona donosi vodili pojedinačni pregovori. Činjenica da je ugovor sklopljen na unaprijed otisnutom obrascu znači zakonsku presumpciju da je riječ o odredbi o kojoj se nije pregovaralo. Tvrdnje tuženika da se sastoje na tome da je izborom ugovora tužitelj zapravo pregovarao o tečajnom riziku, te nisu dostatne za obaranje zakonske presumpcije iz čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača. Stoga proizlazi da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – odnosno da se kredit ispunjava u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju.

30. Nadalje, predmetni ugovor o kreditu sadrži odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te o jednostranom podešavanju promjenjive kamatne stope zaključen je 25.9.2006. g. Stoga je riječ o ugovoru koji se i ratione materiae (odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ugovaraju primjenu valutne klauzule u CHF) i ratione temporis (od 1. lipnja 2004. do 31.8.2008. u odnosu na valutnu klauzulu u CHF) i ratione personae (tužitelj

Posl. broj: P-8153/2019-45

je potrošač, a tuženik je obuhvaćen tužbom radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača kao četvrtotuženik) obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 i koja je postala pravomoćna u odnosu na valutnu klauzulu u CHF 14. lipnja 2018. g.

31. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u presudi Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. g., imajući na umu utvrđenja iz kolektivnog spora i sadržaj točke 4. presude Trgovačkog suda u Zagrebu p-1401/2012 koja se izravno odnose na ovdje tuženika, u posebnoj parnici radi isplate u kojoj se potrošač poziva na utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi tužbe za zaštitu kolektivnih interesa nema potrebe izvoditi personalne dokaze, pa je razumljivo da tuženik nije niti predložio saslušanje djelatnika banke, jer evidentno pojedinačnih pregovora uopće nije bilo.

32. Kako je dakle sud utvrdio da su sve ugovorne odredbe, kako o valutnoj klauzuli tako i o promjenjivoj kamatnoj stopi unesene u ugovor bez pregovaranja, nije ispunjen zahtjev transparentnosti spornih ugovornih odredbi iz čl. 1. kojim je ugovorena kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, 2. Ugovora koji kamatnu stopu određuje u visini od 5,20% promjenjivu i čl. 7. kojima je ugovorena kunska protuvrijednost iznosa u CHF i plaćanje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

33. Stoga, tužitelju pripada pravo na temelju čl. 1111. stavka 1. ZOO-a na vraćanje isplata koje su učinjene na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o valuti u CHF. U tom smislu, u odnosu na ništetnu odredbu o valuti u CHF tužitelju pripada kunski iznos koji se dobije kada se stvarno obračunati anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita.

34. Neosnovano prigovora tuženik da je potrebno imati u vidu tzv. negativne tečajne razlike, prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva koje su prema tuženiku odlučne. Naime, predmet spora je povrat uplata za koje se u smislu čl. 1111. ZOO-a neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, na štetu tužitelja, utvrđena ništetnom. S obzirom da zakonske norme o vraćanju stečenog bez osnove iz čl. 1112. do 1120. ZOO-a, ne propisuju nikakva međusobna uzajamna vraćanja, niti je to moguće, jer tuženik nije podnio protutužbu, pa dakle nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužitelja, pa stoga ovaj sud nije uzeo u obzir tzv. „negativne tečajne razlike“.

35. Ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF se odražava i u svjetlu činjenice da se radi o odredbi koja stvara neravnotežu među pravima i obvezama među ugovornim stranama na štetu tužitelja. Radi se o odredbi koja je protivna bonae fidei (dobroj vjeri), a u ugovor ju je unio sam tuženik. Dakle, tužitelju se ne može staviti na teret da je stekao nešto na štetu tuženika ako je plaćen anuitet po tečaju koji je u svoju korist primijenila sama banka, odnosno tuženik.

36. Nadalje, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u presudi Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. g. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Potraživanje tužitelja na ime ništetnih odredbi dospijevalo je u razdoblju od 30. lipnja 2009. godine do 18. listopada 2013. g.

37. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena je 4.4.2012. g. pa je zastara prekinuta prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka i to za sve iznose.

Posl. broj: P-8153/2019-45

38. U ovoj pojedinačnoj parnici tužitelj se u skladu sa zakonom pozvao na utvrđenja iz presude P-1401/12 kojom je usvojena tužba za radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a u kojoj je sporna odredba o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope utvrđena ništetnom i nepoštenom. Stoga se u skladu s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30.1.2020. Su-IV-47/2020-2 regulirana djelotvorna zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi predviđena glavom 10. II dijela ZZP/03. Potrošač koji se sam u skladu sa zakonom poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, upravo je i zaštićen navedenim pravnim shvaćanjem. Stoga zastara ponovo počinje teći od dana donošenja pravomoćne presude u kolektivnom sporu, a ne od donošenja odluke u pojedinačnom sporu, u kojem je sud vezan za pravna shvaćanja iz kolektivnog spora. Na ovaj način je i objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održane 31. siječnja 2022. g. pod brojem Su-IV-33/2022-2.

39. Slijedom svega iznesenog, tužitelju na temelju čl. 1111. stavka 1. ZOO-a pripada pravo na povrat iznosa koji je naveden u izreci ove presude kao plaćenih iznosa na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi, a kako prema čl. 1115. ZOO-a tužitelju pripada i pravo na zateznu kamatu na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe koja teče od dana kad je svaki iznos plaćen, koji predstavlja dan neosnovano stjecanja na strani tuženika, sve do isplate. O visini stope zakonske zatezne kamate sud je odlučio na temelju čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

40. Odluka o trošku utemeljena je na činjenici da tužitelja zastupa odvjetnik pa mu je na temelju članku 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT) sud priznao slijedeći trošak: sastava tužbe po Tbr. 7.1. od 100 bodova, i sastava 4 obrazložena podneska od 11.5.2022., 24.8.2022., 25.8.2022., i 19.4.2022.. svaki po 100 bodova, po Tbr. 8.1. OT, dok za ostale podneske sud iste ne smatra potrebnima, potom trošak zastupanja na ročištima 4.3.2021., 5.11.2021., 14.9.2023., 10.10.2023., 13.9.2024. i 6.11.2024. g. . po Tbr. 9.1. OT svaki po 100 bodova. Ukupno dakle 1100 bodova a kako je vrijednost 1 boda 2 eura to se priznaje 2.200,00 eura. Također se priznaje i trošak PDV-a od 25% odnosno 550,00 eura. Nadalje je sud priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu od 98,35 eura i sudske pristojbe za presudu od 98,35 eura, kao i trošak predujma za financijsko vještačenje od 265,45 eura. Ukupno je dakle tužitelju priznato 3.212,15 eura kao trošak ovog parničnog postupka. Sud je priznao tužitelju i trošak zakonske zatezne kamate na navedeni iznos počev od donošenja presude do isplate po čl. 28. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), a sve kako je odlučeno u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. prosinca 2024. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

Posl. broj: P-8153/2019-45

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

2. Pun. tuženika