Posl. br. POb-90/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu Zoranu Nikoliću u parničnom postupku tužitelja-protutuženika TD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice-protutužiteljice HD, iz [adresa], sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje maloljetne djece FD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje maloljetne djece zastupa posebna skrbnica, KD, dipl. iur. iz [adresa] za posebno skrbništvo u Splitu, Ivana Gundulića 26a, radi razvoda braka s maloljetnom djecom, nakon održane i zaključene glavne rasprave s koje je bila isključena javnost dana 21. studenog 2024. godine u prisutnosti tužitelja-protutuženika TD i tuženice-protutužiteljice HD dana **.**.2024..

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak između TD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], zaključen dana 10. prosinca 2011. godine u Pločama, a upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Ploče, matičnog područja Ploče, redni brojem 64 za godinu 2011.

II. Maloljetna djeca stranaka FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2014. i AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2016. u [adresa], stanovat će s ocem, TD na adresi [adresa], s tim što će otac djece ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na oboje djece o svim pitanjima vezanim za roditeljsku skrb o djeci, osim o bitnim osobnim pravima djece iz čl. 100, st. 1 OBZ-a u pogledu promjene osobnog imena djece, promjene prebivalište, odnosno boravišta djece i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti, o čemu će roditelji TD i HD zadržati zajedničku roditeljsku skrb te će o tim pitanjima odlučivati ravnopravno , zajednički i sporazumno.

III. Majka djece HD, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će osobne odnose sa svojom maloljetnom djecom FD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i AD, OIB: [osobni identifikacijski broj] na način da će provoditi s njima, uz nadzor stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Ploče, vrijeme tijekom tjedna, svako drugi dan, kad otac djece pođe na posao, u vremenu od 10,00 sati pa do 15,00 sati u obiteljskoj kući tužitelja, na adresi [adresa], s tim da ovakav način održavanja osobnih odnosa može trajati najdulje 6 mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Ploče imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa, s tim da ovakav način osobnih odnosa može produljiti samo odlukom suda još za šest mjeseci nakon što Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Ploče dostavi sud izvješća i to petnaest dana prije isteka roka isteka takvih osobnih odnosa na koji je određen i prijedlog za produljenje ovakvog načina održavanja osobnih odnosa.

IV. Tuženici HD se nalaže da mjesečno doprinosi za uzdržavanje svoje maloljetne djece FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], i AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od po 114,80 eura (stotinu četrnaest eura) mjesečno za svako dijete, dakle ukupno za oboje djece 229,60 eura (dvjesto dvadeset devet eura i šezdeset eurocenti), počevši od pravomoćnosti ove presude, pa nadalje, najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, putem uplate na ruke ili tekući račun tužitelja.

Obrazloženje

1. Tužitelj TD je dana 26. srpnja 2023. godine podnio tužbu protiv tužiteljice HD za razvod braka u kojem imaju dvoje zajedničke maloljetne djece i to FD rođ. **.**.2014., OIB: [osobni identifikacijski broj] i AD, rođenu **.**.2016., OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojoj tužbi u bitnome navodi da su odnosi parničnih stranaka već duže vrijeme teško i trajno poremećeni tako da se ne postiže svrha braka, a da je bračna zajednica već duže vrijeme prestala. Navodi da je tuženica višekratno prijavljivana od strane tužitelja zbog emocionalnog nasilja u obitelji koje je doprinijelo prestanku bračne zajednice. Navodi da je prije podnošenja tužbe proveo postupak obveznog savjetovanja pred Centrom za socijalnu skrb Ploče, te da je sastavljeno izvješće o obveznom savjetovanju prije razvoda braka, od 7. lipnja 2023. godine, u kojem je u bitnome navedeno da stranke "ne iskazuju spremnost za sporazumno rješavanje spora, niti da su sačinili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi". Tužitelj smatra da je u interesu djece stranaka da nastave živjeti s ocem u obiteljskom domaćinstvu gdje i nadalje žive. Stoga tužbom zahtjeva da se njihov brak razvede, da maloljetna djeca FD, rođ. **.**.2014. i AD rođ. **.**.2016. povjere na čuvanje i odgoj ocu, a da djeca održavaju osobne odnose s majkom svaki drugi vikend pola ljetnih i zimskih praznika, te naizmjenično blagdane sa svakim od roditelja, te da se majka djece obveže plaćati mjesečno zakonsko uzdržavanje za svako dijete u iznosu od po 150,00 eura (ukupno 300,00 eura) počevši od podnošenja tužbe pa nadalje.

Tijekom postupka tužitelj je na ročištu 15. studenog 2023. godine (l.s. 27) ustrajao u tužbi u tužbenom zahtjevu. Nije se protivio predloženoj privremenoj mjeri od 1. kolovoza 2023. godine (l.s. 31) da majka održava odnose s djecom svaki dan od 15 - 19 sati s obzirom da je majka i do sada na takav način viđala djecu. Ističe da nema nikakvih primjedbi na prijedlog i mišljenje HZSR, PU Ploče kojeg je sada zaprimio, te ističe da s njima surađuje dugi niz godina. Tužitelj je naveo da se to i do tada na takav način događalo, te da je on suglasan da sud donese takvu privremenu mjeru s takvim sadržajem, te su se stranke suglasile da nije potrebno prethodno saslušavati stranke vezano za donošenje privremene mjere, niti pribavljati mišljene djece za privremenu mjeru.

2. Na ročištu glavne rasprave od 15. studenog 2023. godine (l.s. 27) sud je raspravnim rješenje spojio ovosudne predmete pod poslovnim brojem POb-90/2023 i R1Ob-195/2023 koji se vodio između istih stranaka s izmijenjenim stranačkim ulogama, vezano za isti predmet (radi donošenja privremene mjere s kim će djeca stanovati i o održavanju osobnih odnosa po prijedlogu majke djece). U tom postupku je maloljetnoj djeci stranaka, FD i AD rješenjem ovog suda posl. br. R1Ob-195/2023-3 od 2. kolovoza 2023. godine imenovao posebnu skrbnicu u osobu RD, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo Split, Trg F. Tuđmana 3.

3. Tuženica HD je u svome odgovoru na tužbu od 11. listopada 2023. godine (l.s. 18) navodi da se protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže sudu tužbu odbiti, a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova tuženici. Navodi da su potpuno netočni, suviše i paušalni navodi tužbe, kako bi tuženica, navodnim postupcima, ili kako se to u tužbi navodi „zbog emocionalnog nasilja u obitelji“ bila uzrokom poremećaja bračnih odnosa između parničnih stranaka. Navodi da je činjenica da bračna zajednica parničnih stranaka ne egzistira, ali je razlog, isključivo, ponašanje tužitelja. Naime, tužitelj je uradio baš sve da se „riješi“ tuženice, pa je tako fizički odstranio tuženicu iz kuće u kojoj su zajedno stanovali, silom zadržao djecu kod sebe, te nakon toga, svakodnevno, poduzima radnje u cilju onemogućavanja bilo kakvog kontakta tuženice, kao majke, sa zajedničkom djecom. Upravo je tužitelj, sustavno i gotovo svakodnevno provodio nedopuštene postupke prema tuženici, nasilnički se ponašao, sve u cilju, naprijed opisanom, a zbog čega je tuženica višekratno prijavljivala tužitelja Policijskoj postaji u Pločama. Prvenstveno treba istaći činjenicu da je tuženica tom sudu, dana 1. kolovoza 2023. godine, podnijela prijedlog za određivanje privremene mjere. Navodi da je to uradila isključivo iz razloga što joj je tužitelj sustavno onemogućavao čak i viđanje zajedničke djece, a kamoli da bi sudjelovala u njihovom odgoju, te susretima i druženjima. Navodi da je iz činjeničnog supstrata tužbe sve jasno. Tako tužitelj, kada je u pitanju odluka suda s kim će, od roditelja djeca stanovati, to iscrpljuje u jednoj jedinoj rečenici, citira se: “tužitelj prvenstveno drži da je u interesu djece i stranaka da nastave živjeti s ocem, u obiteljskom domaćinstvu gdje i nadalje žive“ završen citat. Dakle, tužitelj „prvenstveno drži“, on sam želi odlučiti umjesto suda s kim će zajednička djeca, u slučaju razvoda braka stanovati, i kakav će biti obim prava drugog roditelja glede susreta i druženja s djecom, te obveza pridonošenja za uzdržavanje djece. Suprotno tomu, a s obzirom na ponašanje tužitelja, odnos prema tuženici kao majci, ali i višekratno iskazanu volju djece da žive upravo s majkom, dakle, tuženicom, činjenicu da tužitelj najveći dio vremena provodi radeći, jer je zaposlen, te dob djece i njihovu potrebu pravoga odgoja, a što, s obzirom na tu dob i mogućnosti, mogu ostvariti samo ako budu stanovali s majkom, tuženica smatra da, u slučaju daljnjeg inzistiranja tužitelja na razvodu braka, djeca trebaju stanovati kod nje. Navodi da su brojni razlozi i dokazi, upravo na tu okolnost. Primjerice, tužitelj je silom istjerao tuženicu iz zajedničkog doma, a o kakvoj je situaciji i ponašanju riječ najbolje pokazuje uvodni dio tužbe, u kojemu tužitelj označava adresu tuženice „ [adresa]., 20343 Rogotin“, iako to nije stvarna adresa tuženice, a tuženica je sasvim slučajno došla do tužbe. Tužitelj svakodnevno, pa i fizički sprječava pristup tuženice djeci, u to se uključuju i njegovi roditelji, pa je tuženica dovedena kao, majka, u jedno stanje da ne može komunicirati sa vlastitom djecom, sudjelovati u njihovom odgoju i razvoju, što je potpuno protivno članku 84 Obiteljskog zakona. Navodi da barem za sada, neće iznositi detalje života sa tužiteljem i njegovo ponašanje i postupanje prema njoj, ali bi, po njezinom mišljenju bilo pogubno da djeca nastave živjeti s ocem, dakle, tužiteljem. Konačno, smatra da treba pribaviti mišljenje djece, jer djeca imaju pravo na izražavanje mišljenja, poglavito kada je u pitanju ovakvo ponašanje i grubo kršenje prava djece i poštovanja njihovog mišljenja. A kako sve djeca podnose nastalu situaciju najbolje dokazuje činjenica da sin, svakodnevno, po više puta majku zove, šalje joj poruke, od kojih se jedna dostavlja sudu, u kojim porukama pokazuje da živi, zajedno sa sestrom u neizdržljivim uvjetima, bez majke koju toliko želi, a to mu je onemogućeno ponašanjem tužitelja. Stoga tuženica smatra da sud treba, a sukladno članku 86, stavak 2 Obiteljskog zakona, saslušati djecu parničnih stranaka, i tako na prikladan način, saznati važne okolnosti i događanja, način odgoja, ukupnog stanja djece. S obzirom na naprijed navedeno, tuženica smatra da djeca trebaju sa njom stanovati, pa podnosi protutužbu slijedećeg tužbenog zahtjeva (l.s. 20):

"I. Maloljetna djeca tužitelja-protutuženika i tuženice-protutužiteljice FD i AD, stanovat će sa majkom HD.

II. Način susreta i druženja oca djece, TD, određuju se tako da će se ti susreti i druženja odvijati svakog drugog vikenda, i to preuzimanjem djece od strane oca, petkom u 17 sati, boravkom djece neprekidno s ocem do nedjelje u 15 sati, uz obvezu oca da djecu nakon isteka 15 sati preda majci, na način kako se otac i majka dogovore.

III. Otac djece ĆD i AD, dužan je, a na ime mjesečnog pridonošenja za uzdržavanje, plaćati novčanu naknadu, i to za maloljetno dijete Davida Dodiga 250,00 EUR-a mjesečno, a za maloljetnu AD 200,00 EUR-a mjesečno, isplatu obavljati najkasnije do 5tog u mjesecu za tekući mjesec,a koje obveze počinju teći od dana podnošenja protutužbe, dakle od 10. listopada 2023. godine, pa nadalje i do izmjene prilika, to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Tuženica nadalje navodi da joj nadležno tijelo nije htjelo predati zapisnik o postupku obveznog savjetovanja, uopće nije sudjelovala u razgovorima, dogovorima oko sklapanja Plana o zajedničkog roditeljskoj skrbi, a dva obrasca prijedloga takvoga Plana je očito ispisao sam tužitelj, pa čak to i potpisao, što također ukazuje na osnovanost naprijed navedenih činjenica i ukupnog ponašanja i stavova tužitelja, koji očito smatra kako je majka ovlaštena samo roditi dijete i da tim činom prestaju sva njezina prava kao majke.

U prijedlogu za donošenje privremene mjere od 1. kolovoza 2023. godine tuženica – protutužiteljica HD (l.s. 31), u spojenom ovosudnom predmetu R1Ob-195/2023 se u bitnome navodi da je u braku došlo do teškog i trajnog poremećaja bračnih odnosa, te je predlagateljica unatrag nekoliko dana morala iseliti sa adrese prebivališta, a od tada su joj i kontakti sa djecom otežani. Brak nije moguće više održati, a suprug je pokrenuo postupak obveznog savjetovanja, kako bi ostvario pravo na podnošenje tužbe radi razvoda braka, koji postupak je prema saznanjima predlagateljice okončan, a moguće je tom sudu podnesena i tužba radi razvoda braka od strane protustranke. Navodi se da je prilikom odlaska iz obiteljskog doma predlagateljici onemogućeno da sa sobom odvede i zajedničku djecu, pa su djeca sada kod oca-protustranke, a predlagateljici je zabranjeno pristupiti u obiteljsku kuću protustranke, na koji način joj je onemogućeno ostvarivati osobne kontakte i odnose sa malodobnom djecom na adekvatan način, vodeći računa da je riječ o majci koja ta prava ima sukladno odredbama Obiteljskog zakona. S obzirom je riječ o malodobnoj djeci staroj devet i nepunih sedam godina, smatra da im je skrb majke neophodno potrebna, pri čemu je protustranka u radnom odnosu, a djeca, prema saznanjima predlagateljice, ostaju sa roditeljima protustranke, slijedom čega predlagateljica smatra, a imajući u vidu naprijed navedene činjenice, da djeca trebaju s njom živjeti do okončanja parničnog postupka radi razvoda braka, međutim, ovim prijedlogom traži uređenje pitanja ostvarivanja osobnih odnosa sa djecom do okončanja parničnog postupka radi razvoda braka, odnosno da joj se do okončanja toga postupka, uvažavajući sve okolnosti naprijed navedene, omogući ostvarivanje susreta i druženja sa djecom, te predlaže donošenje privremene mjere kojom će se s djecom susretati i družiti svakog dana u tjednu u vremenu od 15,00 sati, do 19,00 sati, a sve do pravomoćnog okončanja parnice radi razvoda braka.

Tijekom postupka punomoćnik tuženice je na ročištu 15. studenog 2023. godine (l.s. 27) u odnosu na tužbu naveo da ostaje kod odgovora na tužbu i protutužbi. U odnosu na zaprimljeni nalaz i mišljenje HZSR PU Ploče ističe da je taj bivši Centar za socijalnu skrb, od samoga početka pokazivao pristranost u korist tužitelja, podcjenjivački i uvredljivo se odnosi oprema tuženici, te odmah stvorio dojam iz kojega je proistekao ovaj potpuno neosnovani zaključak. Naime, zaključak će se moći donijeti tek nakon što se pribavi mišljenje djece, a predloženo je i da se djeca saslušaju na okolnosti kakvi su odnosi djece spram roditelja, pri čemu treba svakako zatražiti od posebne skrbnice razgovor i očitovanje. Zbog toga se traži izuzeće od postupanja ovoga HZSR PU Ploče i predlaže da se taj posao povjeri podružnici HZSR u Dubrovniku. U odnosu na predloženu privremenu mjeru, ustraje se u tvrdnji da je tuženica protjerana, i to fizičkom prisilom da napusti obiteljski dom, da su joj dulje vrijeme tužitelj i njegova majka onemogućavali bilo kakav kontakt s djecom, čak i približavanje kući u kojoj su se djeca nalazila, da bi se stanje u posljednje vrijeme popravilo, od početka ove školske godine, na način da ona provodi vrijeme s djecom i to na način da tijekom tjedna provodi s njima svako drugi dan kad otac djece pođe na posao od 10 ujutro, pa do 21 sat u obiteljskoj kući tužitelja, te djeca provode s njom svaki vikend. Punomoćnik protutužiteljice predlaže da se na takav način odredi privremena mjera s tim da se odredi da djeca provode to vrijeme u stanu tužitelja, a od petka od 17 sati, pa do nedjelje do 17 sati, da budu u obiteljskoj kući tuženice na adresi [adresa], a što je više-manje identično sadašnjem načinu održavanja odnosa, s tim da predlažu da otac vikendom u petak u 17 sati dovede djecu njoj i da opet dođe po djecu s obzirom da su njihove obiteljske kuće udaljenje međusobno 5,6 minuta automobilom.

Na ročištu glavne rasprave od 11. siječnja 2024. godine (l.s. 217) punomoćnik tuženice - protutužiteljice se protivio navodima stručnog suradnika suda psihologa ID, u cijelosti navodeći da su neosnovni i protivni medicinskoj dokumentaciji, konkretno nalazima dr. OD koji uredno prati stanje tužene- protutužiteljice pri čemu ističe kako se sud o tuženici stvara temeljem dvije sudske rasprave, što dovoljno govori o tome koliko je kompetentno ovakvo mišljenje. Navodi da je posebna skrbnica prenijela ono što je utvrdila u razgovoru s djecom, a to što su joj djeca iskazala ne mora nužno biti od riječi do riječi preneseno od tuženice, pa su i u tom dijelu prijedlozi u pogledu izmjene određene privremene mjere u cijelosti neosnovani. Pri tome se ukazuje da su i danas saslušani svjedoci potvrdili kako određena privremena mjera uredno funkcionira da nema nikakvih problema u odnosima tužene s djecom, pa nema čak nikakvih problema u odnosima tužene i osoba koji stanuju u zgradi u kojoj se susreti i druženja odvijaju slijedom čega nema nikakvih valjanih razloga da se udovolji prijedlogu osobe koja nije kompetentna donositi takve zaključke. Iz prijedloga posebne skrbnice razvidno je kako treba utvrditi kapacitete oba roditelja, a i dalje se ustraje u prijedlogu za provođenje novog komplet postupka od strane HZSR-a o čemu je već predloženo da se izuzme od toga obavljanja centar u [adresa], a temeljem razloga koji su obrazloženi u postupku.

4. Na ročištu glavne rasprave od 15. studenog 2023. godine (l.s. 28) stranke su se sporazumjele da majka djece privremeno ostvaruje osobne odnose sa svojom maloljetnom djecom na način da provodi s njima vrijeme tijekom tjedna, svako drugi dan, kad otac djece pođe na posao, u vremenu od 10 sati pa do 21 sat u obiteljskoj kući tužitelja, te da djeca s njom provode svaki vikend, od petka u 17 sati, pa do nedjelje u 17 sati u obiteljskoj kući tuženice na adresi u [adresa], na način da će otac djece djecu dovesti na adresu stanovanja majke djece i odvesti po završetku osobnih odnosa s te adrese. Stranke su se također suglasile da ih nije potrebno prethodno saslušavati, niti pribavljati mišljenje djece prije donošenja, te privremene mjere.

5. Nakon toga sud je donio dana 8. prosinca 2023. godine privremenu mjeru vezano za održavanje osobnih odnosa majke i djece u skladu sa sporazumom stranaka (l.s. 54) koja je postala pravomoćna i ovršna, a tu privremenu mjeru sud je donio prije samog saslušanja parničnih stranaka i u trenutku kada nije imao uvid u medicinsku dokumentaciju majke djece.

6. Tijekom glavne rasprave sud je u dokaznom postupku pregledao i pročitao cjelokupni spis sa sasvim priloženim ispravama, te je saslušao parnične stranke i njihove roditelje kao svjedoke i to GD (l.s. 209), UD (l.s. 211), MD (l.s. 213), ED (l.s. 215), kao i svjedoka OD (l.s. 364), te je proveo kombinirano psihijatrijsko-psihološko vještačenje obitelji TD i HD po stalnim sudskim vještacima, psihijatrici dr. JD i psihologinji mr. ŠD, spec. Kliničke psihologije (l.s. 267), koje vještake je i saslušao na ročištu glavne rasprave (l.s. 337 i 342).

Sud je odlučio da neće izvoditi daljnje dokaze s obzirom da je činjenično stanje dostatno utvrđeno da bi se donijela odluka u ovoj parnici.

7. Posebna skrbnica maloljetne djece KD na ročištu 11. siječnja 2024. godine (l.s. 207) navodi da je dana 10. siječnja 2024. godine razgovarala s mlt. djecom u prostorijama HZSR, PU Ploče na koji razgovor su djecu doveli oboje roditelja, s tim što su isti napustili prostoriju za vrijeme razgovora posebne skrbnice s djecom. Djeca navode kako pohađaju O.Š. u Rogotinu i to ND 1. razred, a FD 4. razred, a od izvanškolskih aktivnost FD trenira nogomet u NK Jadran, žive s tatom u [adresa] u kući gdje ispod njih žive dundo i njegova žena s troje djece, a u prizemlju baka i djed. Malojetna ND navodi kako ne živi s mamom od svoje 5. godine, na što joj FD upada u riječ navodeći kako mamu viđa svakodnevno. ND nadalje samoinicijativno navodi "mogu ja živjeti s tatom, ali bez mame ne", na što FD komentira kako ND priča gluposti. Nadalje FD navodi: "ja nemam ništa s tim, ja bi ustvari htio živjeti, tu gdje jesam, ali ne može tata braniti mami da dolazi jer ona kuha ručak i vodi brigu o nama kada on radi. Oni su se razveli, a ja ne znam zašto, istina je da mama ima grub glas, ali moj tata govori puno stvari na sudu koje nisu istina kao npr. da ga mama zlostavlja, sve mi je mama ispričala što je bilo na sudu, ona tamo na sudu ne smije puno pričati, ja mislim da ćaća potplaćuje suca. Istina je da moja mama puno priča i ja sam nekada ne mogu slušati. Pitam se zašto oboje ne mogu imati skrbništvo." Upitan za mamino liječenje, FD nastavlja "je, mama se liječila, pa zastaje kao da razmišlja što će reći, ali nije ona luda, on ju je strpao u bolnicu i tada je ostala 7 mjeseci", a ND na to navodi "svaki dan šaka tableta", FD nastavlja "meni ćaća govori da je mama bolesna, a on je svima govorio da je luda i kada svima govoriš da je netko lud, svima i socijalnoj, onda ljudi i povjeruju, a mama nije luda ona stvarno puno priča, ne gasi se i nekad se zadere u trenu", nadalje FD navodi "volio bi živjeti s mamom, ali tu u [adresa], a to je normalno jer djeca kada se roditelji razvedu uvijek žive s mamom jer jedna je majka". FD je tijekom razgovora bilo teško, a i sam to potvrđuje, pa navodi "mene su oboje opteretili pričama, istina mama više, jer više priča i zato vam ja nisam htio danas doći ovdje na razgovor jer mi je od svega više muka." ND se nije puno uključivala u razgovor, ista je uglavnom pisala i to fokusirana isključivo na baku po ocu, za koju je napisala na papirima što govori njima i njihovoj majci, a koji papiri se predaju u spis, a koje papire je ispisala pred posebnom skrbnicom.

Zaključno posebna skrbnica ističe kako je evidentno da su djeca pogotovo mlt. FD itekako opterećena konfliktnim odnosom roditelja jer ih roditelji a posebno majka opterećuje obiteljskom situacijom i sudskim ročištima što sasvim sigurno nije dobro za zdrav psiho-fizički razvoj djece. Stoga ova posebna skrbnica smatra da bi u predmetnom postupku rado detaljnije procjene ličnosti i roditeljskih kapaciteta oboje stranaka bilo nužno provesti psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje roditelja i djece. Posebna skrbnica mlt. djece predlaže u odnosu na prijedlog stručnog suradnika ID, u kojem isti nakon opservacije ponašanja majke u dosadašnjem tijeku postupka, predlaže da se osobni odnosi između djece i majke provode pod nadzorom stručne osobe, posebna skrbnica smatra nužnim u tome dijelu zatražiti dopunu i mišljenje stručnog tima HZSR-PU Ploče, međutim već sada ističe, a što je i evidentno iz izjava djece pogotovo mlt. FD da majka svojim ponašanjem štetno utječe na iste, te da bi zaista bilo nužno kontrolirati od strane stručne osobe način komunikacije koji se vrši između djece i majke djece. Smatra da bi taj nadzor trebala vršiti neutralna i stručna osoba Centra.

8. Osobno tuženica-protutužiteljica HD ističe (l.s. 208) da su djeci prije svega rekli da ih je majka napustila i to obitelj s kojom su oni trenutno. Ističe da ona dosta priča s djecom, ali na lijep način, a ne na grub. Pita ih ima li nekih problema kako im je u školi, treba li im nešto, za sve što im je potrebno zovu majku i ona se odaziva na poziv i odmah dolazi kada treba. Djeci je rekla da se mama i tata razvode, ali ne na grub način. Samim razgovorom sa svojim psihijatrom, a bila su tu tri psihijatra, što bi bilo da otac radi, a da majka ne dolazi djetetu, odgovor bi bio da bi dijete najvjerojatnije oboljelo, palo u depresiju, ili doživjelo šok. Ističe da je cijelo ljeto bila s njima, svaki drugi dan do 01:00 u noći, a kada bi molila supruga jer joj ND kaže „mama drži me za nogu“, ona bi otišla ča jer bi joj suprug rekao, „ti ostani, a ja ću ti zvati policiju“. Ističe da svaki razgovor s djecom nije usmjeren protiv roditelja, nego da se djeca trznu, na što je FD rekao "samo da nas nikad ne razdvoje", a ona je rekla da "mama priča s tatom i nikad te neće ostavitiD". Nekada je kasno navečer, oko 23:00, nazovu na telefon, da ne mogu zaspati, pa je ona nekad znala i doći tada. FD je preuzeo veliku odgovornost i ona ga uči da kad ND ne može uvečer zaspati, da uzme ND za ruku kako bi ona zaspala.

9.Tužitelj-protuženik TD osobno ističe da ovo nije rastava iz hira, već iz potrebe, jer on obiteljsko nasilje prijavljuje već dulje od 7 godina. U tome periodu majka djece se nije zapitala što radi, niti je uložila minimum svojih napora da se dovede u red uzimajući redovito terapiju, da odlazi kod psihijatra i da radi na sebi, da se ne dovedu u situaciju u kojoj su sada. Cijeli ovaj niz godina cijela kuća je upletena i isprepletena svim ovim događajima i naravno da dolazi do raznih konflikata između cijele obitelji. Smatra da osoba koja razumije što radi, treba raditi i na sebi da se poboljša u svakom pogledu. Zbog nagomilanog stresa i šokova dugi niz godina, smatra da on treba uvesti red u kuću.

10. Tužitelj TD u svom stranačkom iskazu (l.s. 60) navodi da je prije braka poznavao tuženicu HD, nekih 4-5 godina, hodali su. Već drugi dan braka u njegovoj obiteljskoj kući u [adresa] koja se sastoji od tri stana, s tim da su oni živjeli u odvojenom stanu na katu, je došlo do problema. HD ga je počela verbalno vrijeđati, a poslije se to prenijelo na cijelu obitelj s obzirom da tu žive ispod njega još brat s obitelji, a u prvoj etaži u prizemlju su živjeli njegovi roditelji, otac i majka. HD je prije braka za sve krivila svoga ćaću, a nakon što su se oženili je počela kriviti njega, a kasnije i cijelu njegovu obitelj. Ovo prvo vrijeđanje, drugog dana nakon braka, je bilo u smislu gdje sam je doveo, nije znala gdje dolazi, gdje sam je doveo uz pogrdne riječi tipa "kurvin sine" i sl. Ističe da je on suprugu i prije braka dovodio u taj stan i bio je namješten, velik i 110 m2, friško uređen, te su uselili odmah po uređenju, potpuno namješten, novi namještaj, trosoban stan, jedino u tom trenutku nisu imali televiziju i hladnjak, a to su kupili brzo, oženili su se 10. prosinca, a već do Božića su imali i jedno i drugo. Ističe da on ni dan danas ne zna što je njoj taj drugi dan zasmetalo u stanu. Za vrijeme svadbe nije bilo nikakvih problema i do tada je bila u dobrim odnosima s njegovim roditeljima. Nakon mjesec dana od svadbe tuženica je otišla od kuće, nakon Božića i Nove godine, gdje je sve relativno bilo u redu, uz poruke na mobitelu iako je on bio prisutna tu kad je ona pakirala kufere i otišla iz kuće, desetak dana je nije bilo, bila je kod svojih roditelja oni žive u [adresa], obližnjem mjestu. Nakon toga je zvao njezine roditelje, baš njenu majku da dođu da popričaju o čemu se radi. U SMS poruci je pisalo da je on mrtav za nju, da se ona nije htjela udati, da to nije njezin put i da tu više neće živjeti. Roditelji tuženice nisu došli na razgovor, ali su očito izvršili pritisak na tuženicu tako da je ona nakon 10 dana zvala na mobitel i molila da se vrati, da ga voli, govorila ljubavi i sl. On je rekao da se može vratiti, nije mu bilo u cilju razvesti se nakon mjeseca dana. Nakon toga je bilo i normalnih faza, ali već u ljeto kad je počela sezona i kad je pošao raditi u Konobu Dubrava na Bosanci, iznad Dubrovnika kao konobar, s tim da mu je gazda riješio spavanje u selu dok se ne napravi apartman iznad konobe, tako da je on došao prvi sam, a tuženica je došla nakon mjesec dana i tu su zajedno bili u apartmanu, počeli su prvi ozbiljniji problemi kada ga je počela optuživati za "kurvanje" dok nje nije bilo, čega kako tvrdi nije bilo, te je govorila da joj je žena, vlasnica tog apartmana gdje je on bio, rekla da je on bio sa njenom kćerkom, koju on nije vidio, ni čuo. On je rekao da će zajedno poći kod te žene da je pitaju, a sutradan kad je došlo da idu ona je rekla, mene ne miješaj, ja neću nigdje ići. Ističe da je i tuženica tada bila u toj konobi zaposlena kao konobarica, a i ranije je ona radila kao konobar. Također je na poslu dolazila u konflikte s osobljem da bi nakon mjesec dana rada dobila otkaz, on je ostao na poslu i dalje, a tuženica se vratila doma, ne zna točno gdje je bila, da li u njegovom stanu, ili kod roditelja. Tad kada je ona otišla bili su u lošim odnosima, posvađani. Dok je bila s njime tu na T, jedan dan ga je dočekala kad je došao s posla, da je popila paketić od 50 tableta, Normabel ili sl., te mu je pokazala praznu kutiju s istisnutim tabletama, te je tvrdila da ih je popila, da će se ubiti, tako da je on zvao 112, a nakon toga mu je ona rekla da nije ništa popila, te je on opozvao poziv. U tih mjesec dana također ga je jednom dočekala, stajala je na stolici vezivala se konopcem da će se objesiti, on je izašao i rekao radi što hoćeš. Ona nije tada ništa govorila zbog čega, što, kako, navodi, tu je tuženica pa neka kaže sama.(Tuženica cijelo vrijeme upada slušajući iskaz tužitelja te je više puta upozorena da ne ometa iskaz te da na kraju iskaza može prigovoriti iskazu i da će imati vremena da kaže sve što ima na umu, ali tek nakon što završi iskaz tužitelja, pa je upozorena da će ubuduće u slučaju ometanja biti udaljena iz sudnice do njenog saslušanja.)

Navodi da je on ostao tu raditi nekih 2 mjeseca, ali i on je na kraju sam dao otkaz zbog pritiska tuženice koja ga je stalno zvala i pitala s kim je i što radi. Konstanto bi ga nazivala kurvarom, pijancem, propalicom. Ovisno o situaciji. Ističe da je kuća (obiteljska) tako napravljena da jedni s drugima ne moraju imati veze, imaju zaseban ulaz. Tuženica je stalno govorila da joj njegovi roditelji ulaze u stan da joj diraju stvari, a sve se to događalo dok je on bio na poslu. U početku braka je radio sezonski kao konobar po 6 mjeseci, pored Dubrovnika, radio je u Gradcu, u Hotelu Saudade. Zadnjih 6 godina radi u Prudu u Konobi Vrilo, svaki drugi dan, cijele godine. Dok je radio u Gradcu sezonski svaki dan bi dolazio doma poslije posla, znao je imati razne smjene, a smjene su bila namještene kako bi mogao što više biti kod kuće i gazda bi želio da se odmore. Kad bi odlazio na posao prijetila je da će doći na posao napraviti nered i srediti mu otkaz, tako je jedan put kad je radio u Gradcu dovela mu dijete FD i ostavila mu ga na poslu, uz tvrdnje da su joj nešto roditelji njegovi rekli, on je onda zamolio gazdu da ga pusti i odveo je dijete kući, a tuženica je već prethodno bila otišla sama s obzirom da se ona sama odvezla, budući da imaju dva automobila.(Tuženica samovoljno izlazi iz sudnice i čeka sudski poziv jer ne može slušati iskaz tužitelja.)

Navodi da se od početka tuženica nije družila s njegovim roditeljima, družila se dva put godišnje, primjerice za Božić, Uskrs. Tuženica je radila tu sezonu na Bosanci 2012. godine, tih mjesec dana i nakon toga nije radila ništa do rođenja prvog djeteta 2014. godine i od tada praktički tuženica više nikad nije bila u radnom odnosu. Znala je brati naranče sezonski u Opuzenu i to više puta ili biti u sortirnici radi se o kraćim poslovima u sezoni koji traju 3 mjeseca na ugovor o radu po 2-3 mjeseca. Tuženica nije radila pod izgovorom da njegovi ne mogu čuvati djecu, jer je bila s njima u lošim odnosima, pa je djecu vozila kod svojih roditelja. Kako je radio svaki drugi dan, onda bi, kad ne bi on bio kod kuće, djecu vozila kod svojih da ih čuvaju, on misli da su tuženici djeca bila i fizičko i psihičko opterećenje. Kad bi on bio slobodan od posla onda bi mu tuženica rekla, evo ti djeca ja sam ih čuvala jučer, tako da bi on cijeli dan vodio brigu o njima presvlačio ih i kuhao, za to vrijeme tuženica bi bila u kući, ona bi vježbala, odmarala. Moglo bi biti i po 10 dana da ne bude svađe. Ističe da je nakon primjedbi tuženice da joj ulaze u kuću razgovarao sa svojima. Oni imaju ključ jer se u njegovom stanu nalazi glavni sat od struje za slučaj da nešto treba pogledati i učinit ili da se nešto dogodi. Otac mu je izričito rekao da on nije sigurno dolazio gore, a za majku da ne može garantirati pitao ju je, te mu je ona rekla da nije dolazila gore, pa mu je otac rekao da će onda skloniti ključ da bude siguran hoće li ga majka pitati da ide gore i nakon toga su se nastavile primjedbe tuženice da njegovi roditelji ulaze u stan, iako mu je otac rekao da nitko nije tražio ključ. Nakon toga je on kupio bravu za stan, da nitko ne zna, promijenio je bravu da tuženica ne vidi, stavio stare privjeske kao i ranije. Kad se vratio s posla nakon par dana nalazi u kući neku instalaciju u hodniku, neki križevi pobacani po kući, nekakve stvari poslagane, razbacani križevi po kući oboreni na pod na stolu, išarano ogledalo zubnom pastom, po ogledalu, po banji. Na upit supruzi koju je zatekao u kući, rekla je da nije htjela ništa dirati da su to napravili njegovi za vrijeme dok je ona bila navodno u [adresa]. Tada joj je on pokazao bravu i novi ključ na što je ona rekla da njegovi imaju univerzalni ključ koji otvara sva vrata. On joj je rekao da nabavi taj univerzalni ključ koji otvara sva vrata, a ona je rekla da je skup, a on je rekao da će ga on platiti koliko god da košta, te je rekla da može, ali ga nije nikad nabavila. Nakon toga više nije bilo prigovora da roditelji ulaze u kuću, ali je to trajalo do tada godinu dana i bio je materijal za svađe. Također i kad je radio u Prudu jednom mu je dovela oboje djece na posao i ostavila ih, samo je dovela djecu i otišla. Oko toga su poslije razgovarali i nije bilo nikakvog objašnjenja. Tuženica mu se nikad nije požalila da ima psihičkih problema, upravo suprotno, ona govori da je on za bolnicu. Odnos s djecom je bio takav da bi FD išao u školu uplakan i pod stresom jer kad se tuženica digne ujutro prvog koga sretne, ona na njega viče galami, kad ND ide u vrtić, baci joj robu na krevet da se sama oblači "oblači se, oblači se", tako da dijete od stresa ne zna kako će što će obuć. FD je išao 3 godine u vrtić i ND 3 godine, a tuženica ih je odvela ne više od 15 puta u vrtić, ističe da ih je stalno on vodio, većinu tih puta tuženica bi ostala spavati i dalje sve je on odradio, a nije se na nju niti oslanjao na neku pomoć. Ističe da je on vidio da sa tuženicom nije nešto u redu i savjetovao je da idu na neko obiteljsko savjetovalište, nije joj nikad otvoreno rekao da bi trebala ići kod psihijatra, prvi put se obratio Centru za socijalnu skrb kad je FD imao 3 godine negdje 2017. godine, te je prijavio suprugu za obiteljsko nasilje i zlostavljanje, to je samo bila kulminacija svih tih događaja koji su se događali, nije bio neki poseban događaj koji bi prelio čašu. Tuženica je svakoga vrijeđala, od njegove obitelji, njegove roditelje, brata, ženu, bratovu djecu. Primjerice bratovoj djeci, koje su bile tinejdžerice kada bi se lagano ljeti obukle i spremile se da idu vanka, govorila je pogledajte kako su obučene takva im je i majka, kurve, za bratovu ženu, kad bi vidjela da bi je netko doveo s posla kući jer nije vozač je govorila "pogledaj kurva, sa svakim se krca". Djeci je pred njim govorila za njegovog oca i majku "djed i baba vas mrze ne idite dolje otrovat će vam hranu". Za svoga oca prije braka se stalno žalila da joj ne da ovo ne da joj ono, da od njega nije imala podršku, nije bio za to ni da položi vozački ispit. Ističe da je prije braka bio nekoliko puta u obitelji tuženice u [adresa]. Jedne zgode za 1. maja je bio pozvan na ručak od strane svoje tada djevojke-tuženice, i bio je, i taj objed je završio tako da su se oni svi međusobno posvađali i na kraju je on sam ostao za stolom. On ne zna da netko u familiji tuženice ima problema s psihičkim bolestima. Tuženica ima samo sestru i roditelje. Bio je u kontaktu s roditeljima tuženice i sestrom i nije primijetio da netko ima psihičke probleme, ali zna da je u obitelji tuženice bilo svađa i svađica i prije braka. Kad se prvi put požalio majci tuženice na probleme, dva dana iza svadbe, tada mu je njena majka rekla da je i njoj tako bilo, da ju je odmah na početku braka otac tuženice izmlatio, u neku ruku da umanji problem i da kaže da suosjeća s njim. Nakon njegove prijave situacije CSS, Centar je pozvao tuženicu i razgovarao s njim, te su ga obavijestili da je tijekom tog razgovora bila verbalno agresivna prema njima. Kasnije su oni zajedno išli u Centar i tamo razgovarali. Ovi u Centru su primijetili da je tuženica malo nesuvisla u razgovoru, primjerice tvrdila je da za svoju trenerku, koju je imala tada, da je to njezina uniforma, da radi za policiju, dala je djelatnici broj SD da provjere da je ona zaposlena, da radi za vladu. Nakon toga je Centar kontaktirao obiteljskog liječnika tuženice da se pregleda, a nije otišla nikad na pregled. Nakon nekog vremena nakon što je on zvao Centar da je situacija neizdrživa, bila je vika i galama govorila je da će nas sve riješit sve pred djecom, tada je Centar pozvao hitnu pomoć i odvedena je u Dubrovnik na Psihijatrijski odjel, te je zadržana po procjeni dežurnog liječnika na Odjelu psihijatrije. Tada je ostala mjesec dana, te je nakon toga vraćena doma. Tada je postavljena dijagnoza, to mu nije rekla tuženica, niti mu je pokazala, već je to saznao od CSS koji su o tome zatražili podatke od bolnice. Nisu mu rekli o kakvoj se dijagnozi radi, ali su mu rekli da joj je propisana terapija. Nakon toga je tuženica tvrdila da uzima terapiju, ali nije znao o kakvim se lijekovima radi.(U tom trenutku tuženica dobacuje "konjskim")

Navodi da se nakon toga situacija smirila na nekih pola godine. U to vrijeme je primijetio da je tuženica pospana, malo umorna. Prvi odlazak u bolnicu bio je 2017. godine. Pola godine nakon toga opet počinju vrijeđanja, njega i obitelji, vraća se isti scenarij. Godinu dana poslije prve hospitalizacije opet je zvao centar jer je situacija bila nepodnošljiva, a u to vrijeme je bila prisutna i ND. Bila je vika, vrijeđanje po cijeli dan, te ti razmaci između incidentnih slučajeva su postajali sve kraći i kraći. Ponovno je reagirao Centar. Drugi put je došla policija, on se bio maknuo s djecom da to djeca ne gledaju, te je odvedena u Dubrovnik. (Tuženica dobacuje "odvedena u zatvor, na Rab, to je zatvor").

Odvedena je u Dubrovnik, na Odjel psihijatrije gdje su doktori odlučili da je odvedu u bolnicu na Rab, a od kada je otišla do kada se vratila, proteklo je 3 mjeseca. Kad se vratila izgledala je umorno (tuženica mu dobacuje "mrtvo, mrtvo"). Nikad mu tuženica nije govorila kakvu terapiju treba piti, samo je govorila da ona o tome vodi računa i da je uzela terapiju. Nakon što se tuženica vratila drugi put s Raba, CSS je uveo mjeru nadzora, te je jedna ovlaštena osoba dolazila u obitelj, po struci je defektolog ili pedagog zvala se VD. Ona bi dolazila jednom tjedno ili bi njih dvoje išli zajedno u CSS na razgovor, te je angažirana i PD iz [adresa], doktorica psihijatrica, te je ona zajedno s njima razgovarala preko video poziva jer je u to vrijeme bila Corona. Za vrijeme godine dana trajanja tog nadzora situacija se donekle bila smirila jer su obiteljske situacije bile rascjepkane tim nadzorom, stalno bi se o tome pričalo, međutim nakon godinu dana od nadzora, sve se pomalo vraća na isto, stalno je bio neki bijes, ljutnja, vika, galama, svađa u svako doba. (Kako i dalje dobacuje i plače sud je udaljio tuženicu do njenog saslušanja u čekaonicu kako ne bi ometala raspravu).

Kako se sve opet počelo pogoršavati, negdje otprilike dvije godine nakon ove hospitalizacije ponovno je on zvao CSS kad se pogoršalo stanje i CSS je zvao obiteljsku liječnicu dr. H koja je došla u kućnu posjetu sa sestrom i razgovarali su o tome s tuženicom da ode na kontrolni pregled u Split i tuženica je to prihvatila i zajedno su otišli u Split. Nakon što je psihijatrica u Splitu obavila razgovor s njima odlučili su zadržati tuženicu i bila je tamo oko mjesec dana možda čak i manje. U CSS su mu tek nakon druge hospitalizacije rekli kada su ga pitali, zna li on u biti kakav problem ima njegova supruga, rekao je da ne zna, oni su mu rekli da se radi o nekakvom "graničnom slučaju", te da je jako važno uzimati terapiju, te su ga pritiskali da on to prati, međutim, to je bilo nemoguće, jer kad bi pitao suprugu je li popila terapiju, ona bi rekla da jest. Predložio je da mu ona da tablete i da ih pije pod njegovim nadzorom, međutim, nije htjela pristati na to, rekla je da je to njezina stvar. Nekad bi je vidio da je ona popila te tablete, znao je naći te tablete i po podu, izbačene iz ambalaže. Zadnja hospitalizacija je bila ove godine, malo prije ljeta. Nakon toga se odlučio na rastavu jer je shvatio da život pod stresom može samo dovesti do bolesti. Ističe da je on protiv toga da bi djeca stalno stanovala s majkom nakon svega što je doživio, smatra da bi djeca trebala stanovati s njime kako bi im omogućio život bez stresa. Ističe da njegova supruga stalno djeci govori protiv njega "ćaća vam je monstrum, on je zatvorio majku", kad bi upozoravao da ne govori pred djecom ona se jednostavno ne bi obuzdavala. Ističe da je on pristao na ovu mjeru s obzirom da su mu stalno govorili da bi majka trebala viđati djecu, a do sada nije nikad fizički ozlijedila djecu, a niti joj on brani da viđa djecu. Ističe da se on i do sad brinuo o djeci i da mu u biti ne bi ni trebala alimentacija, ali ako sud treba odrediti da odredi minimalnu od minimalne. Od kad se treći put vratila iz bolnice, malo prije ljeta, ove godine tuženica više nije živjela s njim, već je živjela kod svojih u [adresa]. To se dogodilo na način da ga je zvala iz bolnice iz Splita, rekla mu da ona tu više neće živjeti i da kupi svoje stvari preko svoje majke koja bi dolazila u taj stan i čuvala djecu dok bi on bio na poslu. Njezina majka je zaista i pokupila stvari i tuženica se nakon izlaska iz bolnice, niti jednom nije vratila doma, već je otišla u [adresa], gdje su joj bile stvari. Nakon što je majka tuženice odnijela stvari u [adresa], nazvao ga je njen otac i pitao tko je naredio da se nose stvari, na što mu je on rekao da pita ženu i kćerku, da on nije ništa naredio. Čim se vratila iz bolnice, počela je dolaziti u kuću svako drugi dan, kao što se i sada događa, te nije istina da se to počelo događati od početka ove školske godine. Također je tuženica odnijela još neke stvari za koje misli da su njene, kao kušine, blender, kućna vaga, zavjesa, stolnjak, prekrivači i sl. Na pitanje suca ističe da nije nikad udario tuženicu, a nije ni ona njega, ali je bilo pljuvanja, obostranog. On ustraje da majka konačno djecu viđa kako je predloženo u tužbi, djecu bi čuvala njegova majka koja ima 70 godina, dobrog je zdravlja i dalje radi na dnevnice, sada je u mirovini, a prije je radila i u Plobestu kao radnica. Ističe da kad bi tuženica prestala govoriti protiv njega i njegove obitelji, da bi on pristao da viđa djecu i preko tjedna. Misli da je možda čak pogriješio što je pristao na ovakvu privremenu mjeru sa ovakvim sadržajem. Navodi da ND pohađa prvi razred gdje još nema ocjena, super je u školi, želi pisati domaći, zainteresirana je. FD prolazi s 4, jedno vrijeme je znao biti agresivan, zavikao bi na djecu, pa bi ga zvali u školu, Situacija se sada smirila, nema vike kod kuće, s FD u školi razgovara defektologica VD. Djeca s majkom imaju takav odnos, da što djeca narede majci, tako će biti. Primjerice FD je čuo od svojih vršnjaka da je popularan neki napitak i odmah su otišli ga kupiti u [adresa]. Onda mu se tuženica žali kad vrati djecu da su bili u trgovini, da su joj potrošili 200,00 kuna, a da nisu ništa uzeli, a uzimali su joj slatkiše, igračke, što im padne na pamet. Navodi da djeca ne prave scenu u trgovini kad su s njim, tako se ne ponašaju, već na putu do trgovine dogovore što će kupiti jer drugi put neće ići. Također kad je on kod kuće, djeca idu spavati u 21,15 priprema za krevet, a u 21,30 već su u krevetu, a kad ih tuženica čuva, on bio došao oko 23,00- 24,00 sata, djeca bi bila budna ko da je podne, a tuženica bi mu rekla da im je rekla da idu leć, a da nisu htjeli, a tuženica bi ga tisuću puta zvala na posao da je ne slušaju. Djeca su osjetila da se kod majke mogu tako ponašati i to koriste. Ističe da dok su bili u bračnoj zajednici tuženica je konstantno pred djecom govorila protiv njega i on je to slušao, a nakon što je prestala bračna zajednica tuženica bi mu preko telefona, dok dijete sjedi kraj nje govorila da njima u kući ne vjeruje ništa, a dijete bi to čulo jer sjedi kraj njega, pa bi se diglo i otišlo kad takvo nešto čuju djeca odu u sobi ili smanjuju ton na mobitelu, kako bi mogli razgovarati s majkom da on to ne čuje. Primjedbe su u smislu da je on nitko i ništa da se ne zna brinuti o obitelji, za djeda i babu bi govorila d ih mrze da ne idu dolje da će ih otrovati.

Njegovo radno vrijeme je ujutro od 11:00 sati, pa do 24:00 do 01:00 ovisi jesu li ljudi ostali u konobi. Dok je on na poslu, tuženica čuva djecu, ne zna točno do kad ostane, ali svakako kada ona ode djeca zovu babu, njegovu majku, pa ih baba, čuva dok on ne dođe, a sutradan je onda slobodan cijeli dan, jer jedan dan radi, a drugi dan ne radi. Nekad znaju mijenjati smjene, pa znaju dva dana raditi zaredom, pa dva dana biti slobodni. U vrijeme kad je on na poslu, a kad o djecu ne skrbi njegova bivša supruga, o djeci brine njegova majka, osim za vrijeme kad su djeca u školi. Djeca su u istoj smjeni s tim da su smjene naizmjenično jedan tjedan ujutro, a jedan popodne. Kad djeca idu ujutro u školu, on ih uputi u školu, a s djecom je potrebno da je netko kad se vrste iz škole. Kad njega nema njegova majka skuha ručak, a kad je majka djece s njima ona napravi ručak. Poznato mu je da su se djeca žalila na njegovu majku, njihovu baku kako njemu tako i tuženici, da baba nešto i mrmlja, da nešto govori, a radi se o tome da baba postavlja stroge granice ponašanja, te im prigovara ako nešto razbacuju ili sl, što im on ne prigovara. Njemu se djeca nisu nikad žalila da su gladna, da su sama u vrijeme kad ih čuva baka, niti mu je u vezi s time supruga pokazivala nekakve poruke i SMS-ove. Koliko zna HD nije nikad odgovarala zbog obiteljskog nasilja, nit je on podnosio kaznene prijave na policiju, samo je obavještavao socijalnu skrb. Ističe da je on sinu za rođendan kupio Playstation. Tuženica kupuje djeci odjeću i obuću. Ističe da njegova maka s djecom nije sposobna obavljati školske zadaće. FD ide van škole na repeticije kod gđe. F iz matematike i svega što mu je potrebno za taj dan, a on ju je angažirao, te ju zato i plaća kako kada, a dijete ide nekad svaki dan, a nekad 3-4 puta tjedno. Ističe da je on pozivan na policiju zbog raznih prijava tuženice od njezine obitelji, da je nasilan, da je silovana, da je želi zatvoriti, ali se nikad nije vodio postupak pred sudom. Pun tuženice-protutuženice prigovorio je iskazu tužitelj u dijelu koji je protivan odgovoru na tužbu, posebno u dijelu gdje se iznose određene tvrdnje u pogledu navodnog ponašanja tužene spram članova njegove obitelji, te odnosa prema njemu i djeci.

11. Tuženica HD u svom stranačkom iskazu (l.s. 66) navodi da se ispričava se zbog plakanja tijekom ročišta, jer budi sjećanja teškog života, ali ističe da je jaka i da se oporavlja, da živi za tu djecu. Ističe da je ona u ovom braku ostala zbog djece, ali s obzirom na sadašnju situaciju ističe da je ona suglasna s razvodom braka. Ističe da je njihova veza trajala 4-5 godina prije braka. Veza je funkcionirala "OK", nisu se baš često viđali. Viđali su se otprilike jednom tjedno jer su radili. U to vrijeme je i ona radila kao konobar, a radi cijeli život, vrlo često i na crno. Ističe da su problemi počeli odmah neposredno nakon vjenčanja kada se doselila kod tuženika kad je majka tuženika, već treći dan pljunula na pod i prošla. Prije vjenčanja vidjela je roditelje tuženika svega par puta. Majka tuženika cijelih 10 godina nju kune, proklinje, govori vrag te odnija, tko te doveo u ovu kuću očito je ne može podnijeti kao osobu. Ističe da se u jednom trenutku ona bila približila svekrvi, ali se u tu situaciju ubacila jetrva, te joj je poremetila odnos i oni se nikad nisu ni zbližile, a jetrva je tu došla ranije, prije 15 godina. Inače tuženikov brat je stariji. Ističe da su i ona i svekrva pokušavale ostvariti odnos, ali da im se stalno u odnos miješala jetrva, a na pitanje suca što je konkretno radila, ističe kako ona može znati što je netko konkretno radio. Znala je govoriti svekrvi da njoj ne treba pričuvati djecu, da to ne treba, a to je bilo za situacije da ona (tuženica) može otići u trgovinu ili sl. Ta jetrva je imala neprirodno dobar odnos sa njezinim suprugom, da je odvede amo, tamo, u 20,00 sati bi zvala njezina supruga, pitala može li joj doći, da joj treba pomoć, te zaključuje da bi radije pomogao jetrvi u toj situaciji nego njoj. Istodobno njoj muž stotinu puta ne bi pomogao, npr. kad bi joj stalo auto došla bi njezina sestra po nju, kad bi trebalo ostati s malom djecom, rekao bi da joj neće pomoć. Svako drugi dan ga nema kod kuće, jer radi i nikad ne bi bio u toku, nikad ne bi pitao što je bilo kod kuće i što se dešava. Djecu je kad su bila mala trebalo čuvati na taraci svekra i svekrve, što je njima jako smetalo, svekar ima preko 85 godina. Djeca su smetala kad su klapala s igračkama, te su se morali micati, u par navrata tuženikov otac ju je izbacio iz kuće. Ističe da ju je tuženikov otac jednom u konobi dok je držala dijete udario -grunuo u rame namjerno. Peti dan od braka otac tužitelja joj je došao i rekao da je on sačinio predbračni ugovor da ovo nije njezina kuća da ona treba živjeti 25 stepenica ispod svoga supruga i tako su i krenuli loši obiteljski odnosi jer je ona počela to govoriti svome suprugu, a supruga je to počelo boljeti. Rekla je suprugu za ovaj predbračni ugovor, ali misli da on nije ni na koji način reagirao. Jednom je reagirao i to tada, kad ju je u konobi udario svekar, o čemu je već rekla i tada je išao pitati roditelje o čemu se radi, išao je braniti nju i dijete na što mu je otac rekao "dabogda ja oslipija ako je to istina". Roditeljima tužitelja je svakodnevno smetalo što se djeca igraju oko kuće, klapaju, šetaju. S tim da njegovi roditelji ne bi tako reagirali kad bi on bio kod kuće, onda bi bilo "ho-ho-ho Sretan Božić", kako bi ona stalno prigovarala za to stalno su se onda svađali. Ti su loši obiteljski odnosi doprinijeli tome da se poremeti i njezin odnos s suprugom. Roditeljima tužitelja je smetalo i kad bi dijete bacilo neku igračku na pod jer se sve čuje preko poda. Inače cijela ta obiteljska kuća je na roditeljima tužitelja. Ističe da unatoč tome, nije sve od početka krenulo tako loše s obzirom da su se oni voljeli. Vezano za ovu situaciju o kojoj je govorio tužitelj, kada su na početku braka radili u Dubrovniku u istom lokalu, ističe da je u konobi tada radilo troje konobara, njih dvoje i konobar A, praktički nisu imali nekog nadređenog na poslu, gazda bi komunicirao s njezinim suprugom i oko toga su se na poslu sukobljavali da joj kaže što ima raditi, jer je i ona ranije radila na drugim poslovima kao konobar, i nakon nekog vremena tužitelj je rekao da "ide ća", da on može raditi, te je otišla doma u [adresa]. Ističe da se ona ne sjeća baš dobro ovoga što je tužitelj govorio vezano za kćerku gazdarice u apartmanu na T i ako je i spomenula ona uopće nije bolesno ljubomorna. Inače suprug dolazi kući u 1 sat po noći kad bi ona o tome razmišljala gdje bi bila. Nije istina da bi ona tada rekla tužitelju da je popila sve tablete, niti da se željela objesiti, niti bi ikad na sebe digla ruku. Ističe da je njen suprug prije njihovog braka bio u jako lošem društvu i to u narkomanskom društvu i to 50 % je bilo liječenih ovisnika. Na pitanje zašto se onda za njega udala kad je bio u takvom društvu, ističe da nije rekla da se on drogirao, a kad je bio s njom, nije bio u tom društvu. Ističe da je njezin glas prirodno jak i ako ona 10 godina treba govoriti djetetu kako vezati šnjuru, da mu ne bi trebala govoriti učiteljica u školi, koja se također dere radi neizvršavanja obaveza. Za sebe misli da nije stroga, niti meka što se tiče djece. Ističe za svoju djecu da su u svemu Bogom dana. Svekrva joj je znala reci za dijete, dabogda mucalo, a za sina koji ima neke strahove, boji se mraka, samoće, boji se ostati sam, je rekla dabogda se tresao. Ona ih kune svaku noć, to je jače od nje. Neki dan je svekrva izbacila iz kuće zajedno s djecom, govoreći joj bolesnice, idi se liječiti, "jadnice". Ona je svekrvi rekla da će se vidjeti na sudu i da ju je prijavila, ali ne zna koliko to njoj znači. Ističe da su u braku bili 12 godina i tamo su živjeli 12 godina. Ističe da su svi problemi između nje i TD vezani za probleme između nje i njegove obitelji, ali da on to jednostavno ne može prihvatiti, a nije u stanju niti to riješiti, jer je i tužiteljeva majka njemu i osobno prijetila u smislu da ili će igrati s njima, ili nikako. Tužiteljeva majka, kada je s djecom, dođe u stan sjedne na kauč i šuti 9 sati i čeka tužitelja da dođe s posla u ponoć, ljeti i kasnije, a za to vrijeme njezin sin uspavljuje njenu kćerku. Kad ona nije s djecom taj dan, kad je tužitelj s djecom, kad ne radi svi ručaju u prizemlju u tužiteljevih roditelja. Ističe da inače imaju jako lošu komunikaciju, ona i suprug što je nažalost, a isto tako sa svekrvom nema nikakvu komunikaciju jer je ona samo izbacuje "ća" iz kuće i vrijeđa. Kad je ona s djecom, ona djeci kuha ručak večeru, nosi im knjige kada dođu iz škole jer je teška torba za iznijeti u kuću. Odnos nje i djece je "ljubavan i savršen" i njihov problem je taj što oni ne mogu shvatit da jedna majka može tako voljeti djecu. Ističe da joj je sin vezano za baku znao slati SMS-om "raskrvavija bi joj glavu", misleći na baku i pokazuje tu poruku s mobitela sucu, te je sudac i čita, ističe da ima masu tih poruka, te također pokušava naći glasovnu poruku od kćerke, te je nakon kraćeg traženja ne može pronaći. Ističe da je njezino prvo privođenje uslijedilo jer su je optužili da je htjela svoje dijete baciti kroz balkon i da je hodala gola, te je došla hitna s policijom, te su je vezali i ubrizgali joj dvije injekcije, te su je odveli na Psihijatrijski odjel u Dubrovnik. Tada kad su oni došli i djeca su bila s njom u stanu, nije se ništa specijalno dogodilo, ali su tenzije bile godinama, svekar i svekrva nisu s njom pričali nikako od kada se mala rodila, tada su je odveli jer je svekrva luda i da bilo tko priča s njom 10 minuta vidio bi da njoj u glavi očito nešto fali, ali to nije njezin problem. Ona ne zna u biti što se dolje događalo jer je bila umrtvljena, dobivala je jednu konjsku injekciju, žutu, svaki tjedan od čega nije mogla hodati, bila joj je cijela jedna strana oduzeta i nije mogla držati bebu, to je bilo kad je mala imala devet mjeseci. U dijagnozi, u otpusnom pismu je pisalo "promjene", nije htjela to puno ni čitati, da se vrati svome normalnom životu. Sama se vratila u život, jela je ciklu, limun, vježbala kao da ima rak, pri tome tuženica plače i govori da je sve to tužitelj gledao i da nije prstom pomakao. U to vrijeme dolazila je njezina majka, kuhala, pomagala oko bebe jer se nije mogla dignuti iz kreveta. Dvije godine su njoj ubrizgavali te injekcije i jedva je mogla do trgovine izgledala je kao kostur bez energije bila je potpuno umrtvljena. Svaki tjedan je išla primiti tu injekciju. Tada ju je vodila kao liječnica doktorica DD, tu terapiju je primala od kad se mala rodila od 2016. godine do 2018. godine, svaki tjedan i tada su svi bili sretni, jer je ona bila biljka. Ističe da u njezinoj familiji nema psihijatrijskih slučajeva, dok u tužiteljevoj ima, baka mu je imala psihijatrijskih problema pred kraj. Koliko ona zna postoji neka dijagnoza da ima nekvalificiranu shizofreniju, nekakav poremećaj, a na Rabu je bilo rečeno da ima nula "IQ"(kvocjent inteligencije), drugi put je bila hospitalizirana na Rabu gdje se ne smije doći u posjetu, ali tužitelj joj nije poslao niti komad robe, niti išta. Tu je 3 mjeseca predozirana ležala na podu, mirna kao bubica. Ističe da je na Rabu dobivala po 10 tableta ujutro 10 uvečer. S jedne strane, kraj nje je ležao ubojica, a s druge silovatelj i tamo je doživjela pokušaj silovanja i srčani udar. Inače u bolnici su bili odvojeni po sobama, u bolnici su po dva kreveta i bila je sa ženom, ali u jednom trenutku njoj je tamo bio prišao neki muškarac i kad je to rekla tužitelju rekao joj je što ima veze. Na pitanje suca, da li joj je ikada bilo dobro s nekom terapijom ističe da ona nikad nije bila loše i da je ona uvijek u istom stanju. Ističe da od svibnja ove godine ne živi s obitelji tužitelja, i sada će se pokazati kakva je ličnost tužitelj, on ima 5 ličnosti. Nakon što se vratila s Raba trebalo joj je 4 mjeseca spavanja, govori: "ne možeš se dignut s kreveta dok se ne vratiš". Kad se vratila doma onda su smanjili tu terapiju koju i inače postepeno smanjuju. Od tih lijekova prestaneš razmišljati, moraš se doslovce vraćati u život. Nije htjela potpisati sporazumni razvod barak i da djeca pripadnu ocu, te su je radi toga i prijavili on i njegove prijateljice iz CSS s kojima je prijatelj ili radi kuverata, jer ono što se piše je svjetska laž. Nju primjerice CD psiholog pita "je li se ti dovoljno jebeš sa suprugom", a za cijelo to vrijeme ih nije došla u obitelj posjetiti. Ističe da je majka njene stvari svojom voljom odnijela, nakon što je ona završila na psihijatriji u Splitu posljednji put, u trajanju od dva tjedna, jer njezina majka nije željela da te stvari završe u kontejneru. Prije te zadnje hospitalizacije, radila je u Centru u Prudu kao prodavač, tri tjedna je radila, gdje su svi ljudi fakultetski obrazovani i nije mogla doći tjedan dana, napravila je ispričnicu za dijete jer je dijete bilo oslabilo pred Uskrs jer je u njih običaj Žudija gdje su djeca cijeli dani vani, i ostala je tjedan dana s djetetom da se oporavi, nije ga vodila u doktora, ali je dijete slabo izgledalo bilo je "blido", umorno, iscrpljeno. I nakon toga je završila na psihijatriji čim je tužitelj čuo da ona radi na tom mjestu jer je tu bila plaća dobra, dobro se snašla i onda bi on to odmah zaustavio. Trenutno radi kao spremačica u firmi Croatia osiguranje na tehničkom pregledu na određeno vrijeme, na 6 mjeseci, uz to ima vremena sezonski raditi u kuhinji, kao pomoćna kuharica, u razini kuharice, samouka je dugo je bila i konobar, tako da je prošle godine zarađivala oko 13.000,00 kuna, ima izliste plaća za takvo što. Radi sezonske poslove, radi u tvornici za pakiranje mandarina. Inače ovaj posao radi, ili rano ujutro, ili kasno uvečer s obzirom da dolazi kada zatvore, tako da ima vremena i za dodatni posao. Trenutno zarađuje oko 700,00 eura, a može i više. Na sve ove poslove na kojima je radila ona se može vratiti tako da nije istina što tužitelj govori. Ona je auto zaradila u sezoni i kupila je auto nakon Raba, kupila je Golfa 2012. godine i tada je koštao oko 40.000,00 kuna. Ističe da je u zadnjem otpusnom pismu pisala neka dijagnoza nespecificiranog poremećaja. Kada se udala imala je 29 godina života. Ističe da je ona uvijek dobro, ona je osoba koja ne pije, vježba uvijek je u kondiciji i psihički i fizički. Ističe da je ona i svoj posao prilagođavala svojoj djeci, da može biti s njima, tako da je prihvaćala samo prve smjene, to govori dok je živjela zajedno s tužiteljem, a i sada mora imati posao koji joj omogućava da bude s djecom, stoga sada može raditi za stalno u stanici za tehnički pregled, koji joj odgovara, ali ona se u međuvremenu opet snađe, onaj dan kad nije s djecom radi i druge poslove. Smatra za sina da su njegove ukupne mjesečne potrebe 400,00 eura (oko 3.000,00 kuna), a za kćerku nešto malo manje oko 300,00 eura.

Na pitanje suca kako bi željela održavati osobne odnose, kad bi dijete bilo povjereno ocu ističe da to ne dolazi u obzir i da se o tome ne može izjasniti. Ističe da ukoliko bi djeca bila dodijeljena njoj na stanovanje da bi u tom slučaju otac mogao vidjeti djecu koliko god želi, ali da se prethodno izvrše sve obaveze koje se moraju izvršiti. Smatra da su djeca o njoj ovisna i da ne mogu živjeti bez nje. Ističe da je sin preuzeo obvezu odraslih i sam joj to govori, da mu je to teret i da jedva čeka da to završi. Po sadašnjem načinu viđanja djeca ne spavaju s njom, a ona bi željela da spavaju kod nje. Ističe da smatra da djeca trebaju stanovati s njom. Ističe da je mala dva puta, upala u Neretvu i djed nije skočio da je spasi, već je ona trčala iz kuće spasiti je, a isto se dogodilo i sinu kada ga je spasilo drugo dijete. Također njezin sin se ispred kuće vozi s biciklom po magistrali.

Sudac je pitao stranku da li želi zajedničku ili samostalnu roditeljsku skrb i vidi da stranka ne razumije što znači zajednička roditeljska skrb, jer to tuženica povezuje s mjestom stanovanja, što nije sinonim, niti je ista stvar.

Tuženica navodi da trenutno pije Depakine i Zyprex koju joj je terapiju prepisao dr. K spec. psih. iz Splita, koji je vodi sigurno par godina, koji je vodio nakon što je bila smještena u PB Rab i koji joj je spasio život, jer je doista stručnjak. Ističe da je ona prijavila cijelu obitelj unazad par mjeseci, (suprugovu) majku, oca i supruga za zlostavljanje u obitelji koje traje godinama. Ističe da to nije napravila prije, jer "ko zna bili izvukla živu glavu jer je imala pokušaj ubojstva od strane tužitelja u vrijeme kad se kćerka još nije bila rodila". Kad je došla u kuću s papirima od doktorice odmah s vrata joj je rekao da će je odrobijat, makar mu bilo zadnje u životu i išao je tresnuti od kadu, a ona se istrgnula. Policajac je došao ispred kuće nakon što je njegova majka zvala policiju i onda otišao. Nije zvala prije jer bi je izbacili iz kuće, ističe da je ona žrtva nasilja, ali je jaka žena. Ističe da je ona Centru prijavljivala da ima probleme s roditeljima supruga, zatim je tužitelj krenuo nju prijavljivati, ali njegova riječ se čuje jer ona živi u njegovim zidovima, što je on i rekao, da neće u njegovim zidovima raditi što ona hoće. Ističe da ona nema povjerenja u CSS jer kada ona dođe tamo, oni nju pitaju tko joj je doktor i onda ona mora otići na policiju.

Tužitelj je prigovorio iskazu tuženice, te je istakao da je u iskazu tuženice – protutužiteljice izneseno masu laži. Predbračni ugovor nije postojao. Neistinito iskazuje o situaciji na poslu u Dubrovniku. Neistinito iskazuje za njegovog oca da ju je on udario dok je bila s djetetom. Traži da imenuje ove njegove prijatelje narkomane. Ističe da se djeca vraćaju bez domaćeg rada kad su kod nje u [adresa]. To što se FD sin brine za kćerku, proizlazi iz majčine nebrige, pa sin mora kćerku voditi sa sobom da se igra s njegovim društvom, pa je oni tjeraju, jer je majka kćerku ND odvojila od njenoga društva jer je tuženica rekla da se ne može nositi s njezinim prijateljicama, jer će joj netko nešto napraviti. Primjerice dijete kad je se odvede na nečiji rođendan vrati se sama zbog strahova. Posesivno ga je kontrolirala htjela ga je odvojiti od obitelji i prijatelja. Ističe da djeca zajedno idu i dolaze iz škole. Tužitelj u cijelosti prigovara iskazu tuženice. Ističe da je i pokušaj ubojstva lažan iskaz.

12. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Ploče, u svom nalazu i mišljenju od 22. rujna 2023. godine (l.s. 46 do 50) navode da su nalaz i mišljenje o tome s kojim će roditeljem stanovati mlt. djeca, FD rođ. **.**.2014. i mlt. ND rođ. **.**.2016., o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s drugim roditeljem, radi donošenja odluke o prijedlogu za određivanje privremene mjere, te i u parničnom postupku radi razvoda braka, TD i HD.

Navode da se nalaz i mišljenje, temelji na osnovi višegodišnjeg rada s obitelji, radi poremećene obiteljske dinamike, višekratnih individualnih i zajedničkih razgovora s TD i HD, psihologijskom obradom istih (Skala suočavanja sa stresnim situacijama, Upitnici odgajateljskog stila, crtež stabla...), uvidom u zdravstvenu dokumentaciju HD, razgovorom s obiteljskom liječnicom, dr. H, nadležnom liječnicom psihijatrijskog odjela KBC Split, tijekom zadnje hospitalizacije, razgovora i psihološkom obradom djece, opservacijom odnosa roditelj-dijete, izvidima u obitelji, razgovorima s Daliborkinom majkom, MD i ocem ĐD, razgovorima sa Stručnom razvojnom službom škole, te uvidom u postojeću dokumentaciju PU Ploče. Tijekom rada s obitelji provođene su mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, intenzivne stručne pomoći i nadzora, 2017- 2018. godine i stručne pomoći i potpore tijekom 2021. godine.

Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Ploče, u svom nalazu i mišljenju od 22. rujna 2023. godine (l.s. 46 do 50) zaključuju da slijedom navedenog - roditelji u sadašnjoj situaciji odvojenog života uspješnije funkcioniraju na području roditeljstva (djeca žive s ocem, održavaju osobne odnose s majkom; osjećaju se sigurnije, mirnije, zadovoljnije...), iako se i dalje neriješeni partnerski odnosi negativno odražavaju na razvoj istih; roditelji negiraju psihopatološke i elemente agresivnog ponašanja, koji bi bili kontraindikacija za odabir za skrb o djeci. Navodi se da HD trenutno nema znakova patoloških reakcija, koje bi joj mogle otežavati psih. funkcioniranje, ali je i dalje u otporu prema bolesti i terapiji, iako navodi da je redovito uzima; čini se, da egocentrično ponašanje majke ( inducira djecu protiv oca i njegove obitelii, opterećujući ih sadržajem neprimjerenim njihovom uzrastu) utječe na nešto veću lojalnost maloljetnog FD majci (dezorganizirana privrženost - procjenjuje je kao "žrtva"). Navode da su djeca privržena i tati i mami, kao i njihovim obiteljima..., uredno pohađaju školu, izvanastavne aktivnosti....

Mišljenja su da je TD zreliji i odgovorniji roditelj, koji postavlja jasne okvire djelovanja unutar obitelji, svojoj djeci je u stanju pružiti stabilniju strukturu presudnu za formiranje djetetove stabilnosti, emocionalne zrelosti i stimulativnog intelektualnog razvoja (formiranje identiteta). Isti je svjestan važnosti uloge majke u razvoju djece stoga omogućuje i potiče osobne odnose majke s djecom, ali ne želi zajednički život. Procjenjuju da je najbolji interes djece da za vrijeme trajanja privremene mjere i po pravomoćnosti sudske odluke u tom postupku, djeca nastave živjeti s ocem, uz održavanje osobnih odnosa djece i majke prema dogovoru roditelja ili, kao do sada, svako drugi dan (dok je otac na poslu), svako drugi vikend, od petka do nedjelje, te polovicu školskih praznika i blagdana. Preporučuje se nastavak psihološko- psihijatrijske opservacije HD, uz praćenje i suport.

13. Stručni suradnik suda psiholog ID na ročištu od 11. siječnja 2024. godine (l.s. 216) je primjetio da iz opsežne medicinske dokumentacije, a i iz verbalne i neverbalne komunikacije tuženice HD na dosadašnjim ročištima, nepoštivanja autoriteta suda i konstantnim upadanjima u riječ sucu i svjedocima, da je razvidno da ista boluje od kompleksnih poremećaja ličnosti koje je potrebno „njegovati“ farmako terapijom, te obvezni psihijatrijsko-psihološkim savjetovanjima i stalno podrškom. Mišljenja je da je problematika u inertnosti tuženice o prihvaćanju vlastitog psihofizičkog stanja, te ne korištenju preporučene farmakoterapije i podrške psihijatra-psihologa što vidno utječe na cjelokupno svakodnevno funkcioniranje iste čime su izravno vrlo potencijalno ugrožena i djeca s kojima boravi u vremenu određenom privremenom mjerom, te preporučuje sudu određivanje kontakata djece s majkom uz nadzor stručne osobe, naročito zato jer je po iskazu i mišljenju posebne skrbnice koja je razgovarala s djecom, vidljivo je da tuženica djeci, u vremenu kada boravi s njima govori što se događa na sudskim ročištima, te im komentira cjelokupnu situaciju s ocem TD i ostalim dijelom obitelji, što djecu vidno opterećuje, te stavlja „između dvije vatre“. Navodi da se ne kaže uzalud da majka u slučaju „pada tlaka u avionu treba pomoći prvo sebi, pa djetetu“.

14. Punomoćnik tuženice - protutužiteljice smatra kako su navodi iznijeti od strane stručnog suradnika u cijelosti neosnovni protivni medicinskoj dokumentaciji konkretno nalazima dr. OD koji uredno prati stanje tužene-protutužiteljice, pri čemu se ističe kako se sud o tuženici stvara temeljem dvije sudske rasprave, što dovoljno govori o tome koliko je kompetentno ovakvo mišljenje. Posebna skrbnica je prenijela ono što je utvrdila u razgovoru s djecom, a to što su joj djeca iskazala ne mora nužno biti od riječi do riječi preneseno od tuženice, pa su i u tom dijelu prijedlozi u pogledu izmjene određene privremene mjere u cijelosti neosnovani. Pri tome se ukazuje da su i danas saslušani svjedoci potvrdili kako određena privremena mjera uredno funkcionira da nema nikakvih problema u odnosima tužene s djecom, pa nema čak nikakvih problema u odnosima tužene i osoba koji stanuju u zgradi u kojoj se susreti i druženja odvijaju slijedom čega nema nikakvih valjanih razloga da se udovolji prijedlogu osobe koja nije kompetentna donositi takve zaključke. Smatra da je iz prijedloga posebne skrbnice razvidno kako treba utvrditi kapacitete oba roditelja, a i dalje ustraje u prijedlogu za provođenje novog komplet postupka od strane HZSR- a o čemu je već predloženo da se izuzme od toga obavljanja Centar u [adresa], a temeljem razloga koji su obrazloženi u postupku.

15. Posebna skrbnica mlt. djece, KD predlaže ako se provede vještačenje po vještacima psihijatrici JD i psihologu ŠD na okolnost procjene roditeljskih kompetencija kao i djece na okolnost djece i povezanost s roditeljima. Nadalje u odnosu na prijedlog stručnog suradnika ID u kojem isti nakon opservacije ponašanja majke u dosadašnjem tijeku postupka predlaže da se osobni odnosi između djece i majke provode pod nadzorom stručne osobe posebna skrbnica smatra nužnim u tome dijelu zatražiti dopunu i mišljenje stručnog tima HZSR-PU Ploče, međutim, već sada ističe, a što je i evidentno iz izjava djece pogotovo mlt. FD, da majka svojim ponašanjem štetno utječe na iste, te da bi zaista bilo nužno kontrolirati od strane stručne osobe način komunikacije koji se vrši između djece i majke djece. Smatra da bi taj nadzor trebala vršiti neutralna i stručna osoba Centra.

16. Punomoćnik tuženice-protutužiteljice se protivio provođenju vještačenja po vještakinji dr. JD s obzirom da je ista u pogledu odvjetničkog ureda koji zastupa tuženu-protutužiteljicu imala određene osobne konflikte s kolegom R zbog čega smatra da ista ne može biti nepristrana u provođenju vještačenja. Naime, ona ga je vezano za jedan predmet prijavila komori samo iz razloga što je on u postupku iznio neke primjedbe na njezino vještačenje.

17. Majka djece ŽD (l.s. 2017), očito iziritirana prijedlozima sudionika postupka, ističe da će probati na mjesec dana ne brinuti o djeci da vidi kako će to utjecati na djecu. Malome je rekla da neće doći 3 dana i navodi "bolje da ne znate što je bilo".

18. U pisanom nalazu i mišljenju sudskih vještaka psihijatrice dr. Sanje Batina i psihologinje mr. ŠD, spec. Kliničke psihologije, kombiniranog psihologijsko – psihijatrijskog vještačenja obitelji TD i HD, kojeg je sud odredio, od 14. srpnja 2014. godine (l.s. 267 do 322) u mišljenju psihijatrice dr. Sanje Batina (l.s. 286) se navodi da su oboje partnera zasnovali bračnu zajednicu motiviranu visokim stupnjem emocionalne investiranosti. Bračni život su započeli u samostalnom domaćinstvu u obiteljskoj kući Dubravkovih roditelja. Za vrijeme braka razvijaju patološke relacije koje postupno progrediraju, te tako raste doživljaj međusobnog neprijateljstva, nepovjerenja i ugroženosti, što je rezultiralo sve većim emotivnim divergencijama i konačnim otuđenjem. Međusobne razlike ne uspijevaju tolerirati, niti premostiti, napetosti rastu, odnos se usložnjava i nakon četvrtog hospitalnog psihijatrijskog liječenja HD ona odlazi iz obitelji i vraća se u primarnu obitelj, što supružnici različito objašnjavaju, obostrano se optužujući. U psihičkom profilu TD psihijatrica ne nalazi psihopatološke ekspresije koja bi ukazivale na bilo kakve psihičke poremećaje, dakle zaključuje se da se radi o psihički normalnoj osobi. TD se u kontaktu doima blaže anksiozan, psihomotorno napet no kontroliran. Verbalizira spremnost za ispoštovanjem odluke suda. Suradan, emocionalno adekvatan. Bez poteškoća realizira odnos sa djecom, prema kojima je topao, brižan, iskazuje pažljivost i toleranciju, trudi se kreativno osmisliti zajedničko vrijeme, nastoji biti odgojno adekvatan. TD raspolaže adekvatnim stambenim prostorom, ima definirane financijske uvjete, kao i pomoć svoje ishodišne obitelji. Ispitanica je u tretmanu psihijatra od prije sedam godina, od kad je u četiri navrata hospitalno liječena. U dva navrata u Psihijatrijskom odjelu Opće bolnice u Duhovniku, u drugom navratu joj je određena prisilna hospitalizacija po rješenju Županijskog suda u Dubrovniku, kada je dovedena hitni bolnički prijem zbog psihotične dekompenzacije, te obzirom da pacijentica nije pristala na hospitalno liječenje pokrenuo se postupak prisilne hospitalizacije, te je odlukom Županijskog suda u Dubrovniku pacijentica dobila rješenje o prisilnom smještaju u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 30 dana od 20. studenog 2017. godine do 02. prosinca 2017. godine. Obzirom da je tadašnje stanje zahtijevalo dugotrajno liječenje pacijentica je dogovorno upućena u PB Rab vozilom saniteta. Ispitanica se je u jednom navratu liječena na Klinici za psihijatriju KBC Split. Tijekom prve hospitalizacije 2017. godine, iz Psihijatrijskog odjela Opće bolnice u Dubrovniku je otpuštena pod dijagnozama Akutnog psihotičnog poremećaj i Graničnog poremećaja osobnosti. U daljnjem periodu se postepeno izoštravaju određeni psihopatološki simptomi i postavlja se dijagnoza Shizoafektivne psihoze. Navedena dijagnoza se potvrđuje i aktualnim vještačenjem. To je poremećaj kod kojeg su istaknuti i shizofreni i afektivni simptomi. Ovaj poremećaj dovodi do oštećenja i u ostalim psihičkim funkcijama uključujući pažnju , mišljenje, nagon i volju. Radi se o osobi sa poteškoćama unutar bliskih relacija tijekom kojih nema mogućnosti prepoznavanja potreba i mišljenja drugih, a svoja uvjerenja brani na agresivan način. Ova nemogućnost empatijskog uživljavanja ukazuje na redukciju u afektivnom doživljavanju. Sklona je distorziji u doživljaju realiteta, a te se distorzije ogledaju i kroz paranoidna uvjerenja osobito prema svom bližem okruženju. Analizirajući verbalizaciju ispitanice oko deliktnih događanja u obitelji, navodi se da su evidentne tendencije iste u neprepoznavanju svoje eventualne „krivnje“, iskrivljenje je percepcije realiteta. Takve tendencije proizlaze iz njene potpune distorzije realiteta i pogrešne procjene vlastite ugroženosti iz vanjskog podražaja, a opet u kontekstu već spomenutog duševnog poremećaja kao i bazične strukture ispitanice koji može prepoznati prijetnje iz objektivno potpuno neutralnih situacija. Njena socijalna anksioznost je vezana uz sumnje i motive u namjere drugih ljudi osobito ljudi iz bližeg okruženja.

Paranoidne dispozije u njenoj ličnosti potencirane opetovanim konfliktnim situacijama sa suprugom i njegovom ishodišnoj obitelji u kojima ona vidi prijetnju s progresivnom redukcijom njenih obrambenih mehanizama, doveli su do redukcije njenih roditeljskih kompetencija.

Nedostatne je terapijske suradljivosti što je i dovelo do učestalih hospitalizacija. Nekritična je prema svojim duševnim smetnjama, odbija mjesečnu terapiju u obliku depo antipsihotičneterapije, a koja bi davala sigurnost da je terapijski pokrivena, a time i umanjila mogućnost relapsa bolesti. Navodi da je aktualno u stanju remisije, no ispitanica kompletno negira vlastitu psihopatologiju, te iako je uključena u psihijatrijski tretman terapijski je nedostatne suradljivosti, te je cjelokupna problematika ostala neprorađena, te stoga može i nadalje predstavljati rizičan faktor za njeno neprimjereno ponašanje. FNavodi se da je nesporno da je HD emocionalno vezana za mal. djecu. Može se procjenjivati da se trudi u organiziranju svakodnevnice djeci sukladno privremenoj sudskoj mjeri. Prisutan je rizik za probleme i frustracijske situacije. Stječe se dojam Dubravkine nezrelosti, osobito emocionalne, ali i o socijalnoj ovisnosti. Ona je potpuno nekritična i bez uvida i bez razumijevanja vezano uz ovaj sudski postupak, te ista traži da joj se u obiteljskom stanu supruga omogući život u jednoj maloj sobi da bi bila u neposrednom kontaktu s djecom. Njen identitet odgojitelja i roditeljskog autoriteta i modela je fragilan i nesiguran što ometa funkcioniranje u zahtjevnijim situacijama i traži kontinuirano savjetodavno vođenje, podršku. Osoba je dijagnosticiranim težim duševnim smetnjama, shizoafektivnim poremećajem, aktualno u stanju relativne remisije. TD je bez dostatnog roditeljskog kapaciteta za samostalnu brigu i skrb za mal djecu, osobito iz razloga jer se ne zna u kojem smjeru se može odvijati njeno psihičko funkcioniranje. U odnosu na djecu, ne izostaje bazična briga, ima se dojam da je primarno zaokupljena vlastitim intrapsihičkim konfliktima. Navedeni konflikti zaposjedaju značajan dio unutarnjeg prostora i energije što rezultira otežanim udovoljavanjem zahtjeva u obitelji.

Opisane značajke osobnosti, emocionalna nezrelost, nestabilnost, impulzivnost, otežanih adaptacija na zahtjevne situacije, dijagnosticiranim težim duševnim smetnjama, doveli su do redukcije roditeljskih kapaciteta.

Sudska vještakinja psihijatrica dr. Sanja Batina preporučuje nastavak redovitog psihijatrijskog tretmana majke, koji ona po navodima i provodi, koji bi kod nje popravio razinu objektnih odnosa, produbio uvid u vlastito ponašanje, njegove uzroke i posljedice, te podigao kvalitetu roditeljskog odnosa. Uzimajući u razmatranje sve navedene činjenice kao i adekvatan, empatijski i stimulativan odnos oca i djece, mišljenja je da bi djecu u sadašnjim okolnostima trebalo povjeriti na skrb i brigu ocu, a majci omogućiti redovite kontakte uz uvjet redovitog psihijatrijskog liječenja, te nadzora nad uzimanjem terapije.

18.1 U svom mišljenju psihologinja ŠD (l.s. 315) navodi da se analizom dokumentacije sudskog spisa uočava kako nadležna socijalna služba raspolaže saznanjima da je majka HD u više navrata psihijatrijski liječena, ali u kontaktu sa socijalnom službom je naglašeno nekritična prema toj činjenici, negira svoje zdravstvene probleme, ne odgovara na pitanja o uzimanju terapije i kontrolnim pregledima, ne daje na uvid otpusna pisma socijalnoj službi, a u tome ima podršku svoje obitelji porijekla posebice majke i sestre. Sredinom 2023. godine u ponašanju djeteta AD u vrtićkoj skupini uočene su promjene u njenom raspoloženju i socijalnim interakcijama u smislu veće povučenosti, dok je od strane nadležne socijalne službe kao i osnovne škole koju pohađa u ponašanju dječaka FD uočeno da je induciran od strane majke koja sebe u djetetovoj percepciji prikazuje „žrtvom“ oca i institucija sustava, želeći na taj način izazvati kod dječaka sažaljenje u čemu i uspijeva, u školi je zabilježeno odstupanje u koncentraciji i pažnji, te izvršavanju školskih zadaća u odnosu na prethodne godine školovanja. Ovakvo ponašanje majke, ukoliko se ne zaustavi, izravno je povezano sa visoko rizičnim situacijama za pravilan socio-emocionalni rast i razvoj djece.

Iz razgovora psihologinje HZSR, PU Ploče sa majkom HD koje je navedeno u službenoj zabilješci od 17. kolovoza 2023. godine, razvidno je kako je majka MD pod snažnim utjecajem svoje kćeri HD koja ju je optuživala da „govori protiv nje“, pa je pod utjecajem HD njezina majka situaciju oko objektiviziranih zdravstvenih teškoća svoje kćeri počela interpretirati na paranoidan način koji se provlači kroz sudski spis i u identičnim paranoidnim obradama realiteta od strane same HD. Iz toga razloga je upitna „iskoristivost“, objektivnosti i nepristranosti MD u ulozi koja joj je od strane Općinskog suda u Dubrovniku određena privremenom mjerom od 05. veljače 2024. godine kojom je određeno da će boraviti u stanu sa djecom i svojom kćeri HD dok ista brine o djeci u obiteljskoj kući tužitelja, a čija bi uloga trebala biti smanjiti štetni verbalni utjecaj majke HD na djecu, unatoč i prijedlogu sudskog psihologa da se kontakti djece sa majkom odvijaju u nazočnosti stručne osobe.

Iz razgovora djece sa posebnom skrbnicom razvidno je da je oboje djece opterećeno paranoidnim interpretacijama kojima majka inducira djecu, a koje se odnose na tijek sudskog postupka s kojim upoznaje djecu, na proces njezinog liječenja i na kognitivne distorzije o temama roditeljstva, što se sve nepovoljno odražava na njihovo zdravo psihosocijalno odrastanje.

Analizom dokumentacije sudskog spisa saznaje se da majčinu ozbiljnu psihopatologiju ne podržava samo njezina obitelj porijekla, nego je u tom smjeru vrlo suspektan i utjecaj majčinog punomoćnika u ovom postupku, koji, unatoč svim izvedenim dokazima nerealno pokušava majci dati nadu u mogućnost njene ideje o obnovi partnerskog odnosa i zajedničkom suživotu, koje je verbalizirala i na ročištu 11. siječnja 2024. godine, te prikazati uredno funkcioniranje između nje i članova obitelji porijekla oca, a što je suprotno utvrđenjima iz dosadašnjeg sudskog postupka. Uvažavajući činjenicu da su odvjetnici dužni djelovati u najboljem interesu svojih klijenata i poštovati pravne i etičke standarde, ovdje je važno istaknuti kako se radi o sudskom postupku koji se tiče djece i njihovog najboljeg interesa. U svim sudskim postupcima koji se tiču djece, njihov najbolji interes je primaran. Ako je utvrđeno da majka ima psihičke probleme koji negativno utiču na djecu, a u dosadašnjem tijeku postupka svi izvedeni dokazi upućuju na to, sud će morati uzeti to u obzir prilikom donošenja odluka o starateljstvu i stanovanju. Ako odvjetnik predlaže aranžman koji je štetan za djecu, to može biti problematično. Svaki prijedlog odvjetnika koji ignorira ili suprotstavlja nalaze stručnjaka može biti smatran neodgovornim i visoko rizičnom situacijom za budući pravilan psihosocijalni razvoj djece.

Aktualnim psihologijskim vještačenjem je utvrđeno da je majka HD psihomotorno snažno napeta ispitanica, slabo emocionalno regulirana, sklona paranoidnim obradama realiteta. Tijekom eksploracije ličnosti Inventarom psihopatologije ličnosti sklona je disimulativnom načinu odgovaranja, a upitnikom depresivnosti nespremna je priznati i manja odstupanja koje većina drugih ljudi spremno priznaje iz čega se zaključuje da svjesno nastoji ostaviti dojam stabilne psihološke i emocionalne prilagodbe koja nije potvrđena kliničkim dojmom vještaka. Također se uočava da se i na planu ponašanja prikazuje u socijalno poželjnom svjetlu, što upućuje na nekritičnost prema vlastitom ponašanju. Projektivno se saznaje o nezreloj i impulzivnoj ispitanici, neadekvatno strukturirane ličnosti, urednog afektivnog izražavanje, optimističnoj u pogledu budućnosti, aktualno uredne integracije, racionalnog i emocionalnog dijela ličnosti, krutog senzibiliteta, sa izraženim osjećajem prevladanosti životnim teškoćama. Patološki sadržaji prisutni su u području tjeskobe i socijalnog funkcioniranja što upućuje na ispitanicu neadekvatnih mehanizama obrane ličnosti u emocionalno zahtjevnim situacijama sa izraženim teškoćama u području socijalnog i interpersonalnog funkcioniranja. Tijekom razgovora opaža se opsežna i ubrzana verbalizacija, uz konfuzni i raspršeni tijek misli. Sklona je upadanju u riječ vještaku i TD, postavljanju protupitanja, gubljenju samokontrole, verbalnim ispadima. Oblikuje dugačke i nekoncizne odgovore, skače s teme na temu, teško ju je pratiti. Opterećena dokazivanjem istinitosti onoga što govori. Sklona je davanju kontradiktornih odgovora. Npr. navodi kako je sa TD ušla u brak jer je tako htjela, pa zatim da nije htjela jer ni jedno ni drugo nisu radili, pa da je njegov otac potakao sklapanje njihove bračne zajednice, a ona to nije tada htjela, kasnije navodi da je ipak htjela. Također se uočava dramatiziranje kod opisivanja poroda s prvim djetetom i nakon toga kontradiktorni odgovori kako je očekivala pomoć od članova njegove obitelji, pa nakon toga da nije trebala pomoć od nikoga „jer je bila samostalna“. Iznosi vrlo ozbiljne optužbe na račun TD, navodi kako ju je pokušao ubiti, ali pri tome upitana da detaljnije opiše događaj ne navodi nikakve kontekstualno uklopljene detalje. Iz razgovora se saznaje o nerazriješenom partnerskom odnosu i odbijanju prihvaćanja činjenice da TD želi razvod braka. Nesuvislo navodi razloge radi kojih ne želi razvod smatrajući da oko dvoje djece dvoje roditelja trebaju biti angažirani, nakon čega opet kontradiktorno navodi da TD pola stvari ne radi, a da ona može o djeci brinuti i sama bez njegove pomoći. HD nema stabilno zaposlenje, a njezine izjave kako je i ona mogla naći posao sa punim radnim vremenom, ali to ne čini „zbog djece“ upućuju na odgovaranje u socijalno poželjnom smjeru. Uz to, HD iskreno vjeruje da je njena prisutnost kod kuće najvažnija za dobrobit djece, čak i ako objektivno postoje drugi koji bi mogli brinuti o djeci. Ovo može biti duboko ukorijenjeno uvjerenje koje nadilazi jednostavnu racionalizaciju. Njezina suspektna nemogućnost trajnijeg poslovnog aranžmana zbog ozbiljnih psihičkih smetnji koje perzistiraju, a koje vještaku prezentira kao vlastite izbore „radi djece“ predstavljaju racionalizaciju kroz argumente koji se čine društveno prihvatljivim. Suradnju sa nadležnom socijalnom službom ne procjenjuje zadovoljavajućom smatrajući da su pristrani i da su „na strani TD“. Također je nekritična u pogledu vlastitog mentalnog zdravlja i odbijala je dati socijalnoj službi na uvid otpusna pisma o svome liječenju. TD u roditeljskoj ulozi potpuno negativno atribuira i ne nalazi mu niti jednu pozitivnu osobinu. HD za odnos s djecom navodi da se radi o „ljubavnom odnosu“ što je jasan znak na postojanje problem sa razumijevanjem i održavanjem zdravih granica u odnosima. Ovo ukazuje na poremećaj granica koje bi trebale postojati između roditelja i djece, zatim na distorzije percepcije odnosa i neprikladne emocionalne veze. Ponekad, roditelji mogu razviti neodgovarajuće emocionalne veze sa svojom djecom zbog osjećaja usamljenosti, ovisnosti o drugima ili nesposobnosti da formiraju zdrave odnose sa odraslima. Potpuno iracionalno je fokusirana na nastavak života s djecom u [adresa], u nekretnini koja, niti je njezino vlasništvo, niti je bračna stečevina i ni u jednom trenutku tijekom vještačenja nije predlagala druge opcije (npr. da nađe sebi podstanarski stan u [adresa]) iz kojih bi bilo razvidno da ima kapacitet samostalnog funkcioniranja u mjestu za kojega zna da bi djeci predstavljao nastavak kontinuiteta dosadašnjeg života. Tijekom razgovora je vidno fokusirana na Dubravkovu majku čije obrazovne i kognitivne kapacitete snažno diskreditira i smatra da ne može voditi adekvatnu brigu o djeci. Diskreditiranje oca i njegove majke je oblik projekcije gdje majka projicira svoje unutarnje nesigurnosti i strahove na bivšeg partnera. Negativni komentari o njegovoj sposobnosti brige za djecu i o neukosti njegove majke su način na koji ona pokušava prikazati sebe kao superiornu u roditeljskoj ulozi. Daliborkine izjave da bi djeca bila “gladna i žedna” bez nje ukazuju na osjećaj grandioznosti ili pretjerano visoko mišljenje o vlastitoj važnosti. To može biti povezano s narcističkim tendencijama ili s potrebom za kontrolom. Stalna potreba da dokaže svoje navode protiv bivšeg partnera može ukazivati na paranoidne tendencije. Ovo je dio šireg obrasca ponašanja gdje majka sumnja u motive i sposobnosti drugih ljudi oko sebe, posebno bivšeg partnera. Fokusiranje na diskreditiranje bivšeg partnera i njegove majke, umjesto na dobrobit djece, sugerira manjak uvida u vlastite postupke i njihove posljedice na djecu. Ovo također može biti znak egocentričnosti i nemogućnosti da se prepozna i prihvati odgovornost za vlastite postupke.

Nadalje psihologinja ŠD navodi da je aktualnim psihologijskim vještačenjem oca je utvrđeno da je TD ispitanik bez odstupanja u strukturi ličnosti i bez odstupanja na planu emocionalnog doživljavanja. Nekritičan je u odnosu na vlastito ponašanje i na tom planu nastoji prezentirati socijalno poželjnu sliku. Projektivno se saznaje o ispitaniku uredne strukture ličnosti, toplog afektivnog izražavanja, optimističnog u pogledu budućnosti, zadovoljavajućih osobnih kompetencija za samostalno svladavanje životnih teškoća, aktualno neadekvatne integracije racionalnog i emocionalnog djela ličnosti, zadovoljavajućeg senzibiliteta. Patološki sadržaji prisutni su u području tjeskobe i socijalnog funkcioniranja što upućuje na ispitanika neadekvatnih mehanizama obrane ličnosti u emocionalno zahtjevnim situacijama sa izraženim teškoćama u području socijalnog i interpersonalnog funkcioniranja.

Početak partnerske veze opisuje realistično uz opažanje da je bilo određenih oscilacija u Daliborkinom ponašanju još i prije braka jer je bila nezadovoljna sa odnosom sa svojim ocem, a kasnije je to nezadovoljstvo samo prebacila na članove njegove obitelji porijekla. Navodi kako je njega osobno diskreditirala na osobnoj razini i već na početku braka napustila bračnu zajednicu, te se vratila svojim roditeljima. Opisuje da je HD svađe najčešće izazivala u nazočnosti djece, pri čemu navodi kako je sin koji je bio stariji u tim prilikama plakao i molio ih da prestanu. Navodi kako se prvi put obratio socijalnoj službi za pomoć u rješavanju problema kada je mal. FD imao oko 3 godine. Navodi da je privremenom mjerom suda određeno da HD bude s djecom u vrijeme dok je on na poslu, da s njom treba biti njezina majka u funkciji nadzora, ali njena majka nije s njom svaki put, čime se u pitanje dovodi smisao sudske odluke, uz već prethodno utvrđenu subjektivnost Daliborkine majke. TD je aktualno fokusiran na psihičku dobrobit djece i na vlastiti unutarnji mir kojega ima u sadašnjim uvjetima organizacije života djece kada HD više ne živi svakodnevno s njima. Prepoznaje važnost uloge majke u životu djece, ali i važnost njihovog nastavka odrastanja u poznatoj sredini gdje su djeca izgradila mrežu socijalnih odnosa. Također ne spori da HD voli djecu, ali su mu, s druge strane, njezina ponašanja prema djeci kada po cijele dane pravi scene ispred djece potpuno nespojiva sa ljubavlju.

Nadalje psihologinja ŠD navodi da je aktualnim psihologijskim vještačenjem utvrđeno da je mal. FD emocionalno topao dječak, veseo, opušten, visokog samopoimanja, te umjereno povišenih rezultata na ljestvicama anksioznosti i ljutnje. Često je svjedočio sukobima među roditeljima, visoke razine hostilnosti i niske razine efikasnosti razrješenja, te uzrok konflikata procjenjuje stabilnim. Projektivno se saznaje o uredno socijaliziranom dječaku, poslušnom dječaku, koji voli biti aktivan i u društvu, ne voli izvršavati školske obveze i odgađa njihovo izvršavanje, emocionalno je usmjeren na oboje roditelja i teško mu pada njihova razdvojenost. Analizom rezultata psihodijagnostičkih instrumenata koje je postigao mal. FD uočava se umjereno povišenje na ljestvici anksioznosti i ljutnje, uz rezultate koji govore u prilog njegovom češćem svjedočenju međuroditeljskih sukoba, koji odudaraju od uobičajenih iskustava djece njegove kronološke dobi, koji su sukobi bili intenzivni i za koje procjenjuje da su imali nisku razinu razrješivosti, te njihov uzrok procjenjuje stabilnim kroz vrijeme, što dovodi do očekivanja da će se sukobi nastaviti i u budućnosti. Upravo ove činjenice stabilnosti uzorka konflikata kod djece mogu izazivati osjećaje tuge, anksioznosti, ljutnje i osjećaja bespomoćnosti, a kod mal. FD je utvrđena povišena razina anksioznosti i ljutnje, što je izravna posljedica odrastanja u okolnostima narušene obiteljske dinamike.

Psihologinja ŠD navodi da je aktualnim psihologijskim vještačenjem utvrđeno da je mal. ND emocionalno topla djevojčica bez odstupanja na planu emocionalnog doživljavanja i ponašanja. Tijekom razgovora s vještakom iznosi okolnosti dosadašnjeg života u kojemu je povremeno bila izložena roditeljskim sukobima i svađama kada je osjećala tugu i nije ih mogla privoliti da prestanu. Navodi da se ne sjeća što su roditelji tim prilikama govorili jedno drugom, a jedino što ju je brinulo jest da li će se rastati. Ne dobivaju se podaci da bi od strane majke ili oca bila izlagana razvojno neprimjerenim sadržajima o drugom roditelju. Verbalizira podjednaku emocionalnu usmjerenost na oba roditelja, iako preferira nastavak života s majkom. Iz opservacije interakcije roditelja s djecom zaključuje se da su ND i FD podjednako emocionalno privrženi majci i ocu te izražavaju želju za podjednakim provođenjem vremena s oba roditelja. Oboje djece o roditeljima pozitivno iskazuju, te sustavno vode računa o tome da svojim odgovorima ni jednog roditelja ne kompromitiraju u roditeljskoj ulozi ili ne dovedu u povoljniji položaj u odnosu na drugoga. Izražavaju ljubav i potrebu za prisustvom majke i oca u svojim životima. FD pritom još konkretnije artikulira vlastite želje na način da, bez obzira s kojim roditeljem nastavi živjeti, nema apsolutno nikakva ograničenja u pogledu druženja s drugim roditeljem.

Kod HD se tijekom vještačenja uočava emocionalna nestabilnost, iracionalnost i kontradiktornost u razmišljanju i artikuliranju vlastitih želja koje nisu održive i nemaju uporišta u realitetu, poput traženja da unatoč rastavi braka i krajnje narušenim obiteljskim odnosima nastavi živjeti u jednoj od soba u Dubravkovoj kući, za vrijeme njegovog odsustva. Ovo je majka vještaku više puta verbalizirala tijekom vještačenja, pa je čak nakon završenog vještačenja vještaka zvala na telefon izvan radnog vremena i ponovno ponavljala kako to „nije radi nje, već radi djece“. Ova potreba da višekratno naglašava da nešto „nije radi nje“ sugerira da u okolnostima vlastitih psihičkih problema želi ostati u poznatom prostoru što vrlovjerojatno majci jest način kako da se nosi sa svojim unutarnjim tjeskobama i psihičkim problemima. U nekim slučajevima, ljudi s psihičkim problemima mogu imati potrebu za kontrolom nad svojim okruženjem kao načinom nošenja sa stresom. Zadržavanje sobe može predstavljati simbolički ili stvarni način zadržavanja kontrole nad situacijom koja se brzo mijenja. Također, kako je razvod traumatičan događaj, majka može doživljavati zadržavanje sobe kao način da izbjegne osjećaj gubitka i potencijalnu mogućnost nastavka partnerskog odnosa za kojega se procjenjuje da nije adekvatno razriješen. Održavanje veze s nekretninom može joj pomoći u ublažavanju osjećaja gubitka obitelji, doma i vlastitog identiteta, ali to bi ujedno značilo i povratak na nepovoljne uvjete odrastanja djece kojima su do razdvajanja roditelja djeca bila izložena. S druge strane, kod TD se opažaju realniji stavovi i sigurnost u vlastite odluke, kao i pomirenost s krajnjim ishodom i razrješenjem bivših partnerskih odnosa, uz jedinu želju za osiguravanjem i zadržavanjem mira u vlastitoj obitelji. Pritom verbalizira svjesnost o nemogućnosti ikakvog suživota s bivšom suprugom, iako ni u jednom trenutku ne umanjuje, niti osporava značajnost uloge i prisustva majke u životima djece. Otac se procjenjuje kao psihički značajno stabilniji roditelj koji aktualno djeci može osigurati potrebnu psihičku stabilnost i kontinuitet života u dosadašnjim uvjetima njihovo psihosocijalnog razvoja te koji djeci neće priječiti kontakte s majkom pa se predlaže da djeca njemu budu povjerena na nastavak života. Također se preporuča da se djeci omogući da imaju kontakte s majkom na način da majka bude s djecom u vremenu kada je otac na poslu od 12 do 21 sat, te svako drugi vikend od petka u nakon nastave do nedjelje u 18 sati u mjestu trenutnog boravišta majke u mjestu [adresa] uz uvjet majčinog redovitog kontroliranja po psihijatru, redovitog uzimanja propisane terapije i redovitog dostavljanja nalaza nadležnoj socijalnoj službi. U slučaju da majka zasnuje radni odnos predlaže se da sa djecom ostvaruje osobne odnose svako drugi dan dok je otac na poslu, nakon svoga radnog vremena pa do 21 sat.

18.3 U zajedničkom zaključnom mišljenju sudski vještaci, psihijatrica dr. Sanja Batina i psihologinja mr. ŠD, spec. Klinička psihologija, navode slijedeće:

- da se u psihičkom profilu TD ne nalazi psihopatološke ekspresije koja bi ukazivala na bilo kakve psihičke poremećaje, dakle zaključuje se da se radi o psihički normalnoj osobi. TD se u kontaktu doima blaže anksiozan, psihomotorno napet no kontroliran. Verbalizira spremnost za ispoštovanjem odluke suda. Suradan, emocionalno adekvatan. Bez poteškoća realizira odnos sa djecom, prema kojima je topao, brižan, iskazuje pažljivost i toleranciju, trudi se kreativno osmisliti zajedničko vrijeme, nastoji biti odgojno adekvatan,

- aktualnim psihijatrijskim vještačenjem majke utvrđeno je da je ZD osoba sa dijagnosticiranim težim duševnim smetnjama, shizoafektivnim poremećajem, aktualno u stanju relativne remisije. TD je bez dostatnog roditeljskog kapaciteta za samostalnu brigu i skrb za mal djecu, osobito iz razloga jer se ne zna u kojem smjeru se može odvijati njeno psihičko funkcioniranje. U odnosu na djecu, ne izostaje bazična briga, ima se dojam da je primarno zaokupljena vlastitim intrapsihičkim konfliktima. Navedeni konflikti zaposjedaju značajan dio unutarnjeg prostora i energije što rezultira otežanim udovoljavanjem zahtjeva u obitelji. Nedostatne je terapijske suradljivosti što je i dovelo do učestalih hospitalizacija. Nekritična je prema svojim duševnim smetnjama, odbija mjesečnu terapiju u obliku depo antipsihotične terapije, a koja bi davala sigurnost da je terapijski pokrivena, a time i umanjila mogućnost relapsa bolesti,

- aktualnim psihologijskim vještačenjem je utvrđeno da je majka HD psihomotorno snažno napeta ispitanica, slabo emocionalno regulirana, sklona paranoidnim obradama realiteta. Tijekom eksploracije ličnosti Inventarom psihopatologije ličnosti sklona je disimulativnom načinu odgovaranja, a upitnikom depresivnosti nespremna je priznati i manja odstupanja koje većina drugih ljudi spremno priznaje iz čega se zaključuje da svjesno nastoji ostaviti dojam stabilne psihološke i emocionalne prilagodbe koja nije potvrđena kliničkim dojmom vještaka. Također se uočava da se i na planu ponašanja prikazuje u socijalno poželjnom svjetlu, što upućuje na nekritičnost prema vlastitom ponašanju. Projektivno se saznaje o nezreloj i impulzivnoj ispitanici, neadekvatno strukturirane ličnosti, urednog afektivnog izražavanje, optimističnoj u pogledu budućnosti, aktualno uredne integracije racionalnog i emocionalnog dijela ličnosti, krutog senzibiliteta, sa izraženim osjećajem prevladanosti životnim teškoćama. Patološki sadržaji prisutni su u području tjeskobe i socijalnog funkcioniranja što upućuje na ispitanicu neadekvatnih mehanizama obrane ličnosti u emocionalno zahtjevnim situacijama sa izraženim teškoćama u području socijalnog i interpersonalnog funkcioniranja,

- aktualnim psihologijskim vještačenjem oca je utvrđeno da je TD ispitanik bez odstupanja u strukturi ličnosti i bez odstupanja na planu emocionalnog doživljavanja. Nekritičan je u odnosu na vlastito ponašanje i na tom planu nastoji prezentirati socijalno poželjnu sliku. Projektivno se saznaje o ispitaniku uredne strukture ličnosti, toplog afektivnog izražavanja, optimističnog u pogledu budućnosti, zadovoljavajućih osobnih kompetencija za samostalno svladavanje životnih teškoća, aktualno neadekvatne integracije racionalnog i emocionalnog djela ličnosti, zadovoljavajućeg senzibiliteta. Patološki sadržaji prisutni su u području tjeskobe i socijalnog funkcioniranja što upućuje na ispitanika neadekvatnih mehanizama obrane ličnosti u emocionalno zahtjevnim situacijama sa izraženim teškoćama u području socijalnog i interpersonalnog funkcioniranja,

- aktualnim psihologijskim vještačenjem je utvrđeno da je mal. FD emocionalno topao dječak, veseo, opušten, visokog samopoimanja, te umjereno povišenih rezultata na ljestvicama anksioznosti i ljutnje. Često je svjedočio sukobima među roditeljima, visoke razine hostilnosti i niske razine efikasnosti razrješenja, te uzrok konflikata procjenjuje stabilnim. Projektivno se saznaje o uredno socijaliziranom dječaku, poslušnom dječaku, koji voli biti aktivan i u društvu, ne voli izvršavati školske obveze i odgađa njihovo izvršavanje, emocionalno je usmjeren na oboje roditelja i teško mu pada njihova razdvojenost,

- aktualnim psihologijskim vještačenjem je utvrđeno da je mal. AD emocionalno topla djevojčica bez odstupanja na planu emocionalnog doživljavanja i ponašanja,

- iz opservacije interakcije roditelja s djecom zaključuje se da su ND i FD podjednako emocionalno privrženi majci i ocu, te izražavaju želju za podjednakim provođenjem vremena s oba roditelja. Oboje djece o roditeljima pozitivno iskazuju, te sustavno vode računa o tome da svojim odgovorima ni jednog roditelja ne kompromitiraju u roditeljskoj ulozi ili ne dovedu u povoljniji položaj u odnosu na drugoga. Izražavaju ljubav i potrebu za prisustvom majke i oca u svojim životima. FD pritom još konkretnije artikulira vlastite želje na način da, bez obzira s kojim roditeljem nastavi živjeti, nema apsolutno nikakva ograničenja u pogledu druženja s drugim roditeljem,

- otac se procjenjuje kao psihički značajno stabilniji roditelj koji aktualno djeci može osigurati potrebnu psihičku stabilnost i kontinuitet života u dosadašnjim uvjetima njihovo psihosocijalnog razvoja te koji djeci neće priječiti kontakte s majkom pa se predlaže da djeca njemu budu povjerena na nastavak života. Također se preporuča da se djeci omogući da imaju kontakte s majkom na način da majka bude s djecom u vremenu kada je otac na poslu od 12 do 21 sat, te svako drugi vikend od petka u nakon nastave do nedjelje u 18 sati u mjestu trenutnog boravišta majke u mjestu [adresa], uz uvjet majčinog redovitog kontroliranja po psihijatru, redovitog uzimanja propisane terapije i redovitog dostavljanja nalaza nadležnoj socijalnoj službi. U slučaju da majka zasnuje radni odnos predlaže se da sa djecom ostvaruje osobne odnose svako drugi dan dok je otac na poslu, nakon svoga radnog vremena pa do 21 sat,

- po potrebi se predlaže mal. FD osigurati psihoterapijski suport radi emocionalnih teškoća koje su tijekom vještačenja utvrđene, a koje su izravna posljedica odrastanja u okolnostima narušene obiteljske dinamike.

18.4 Sud je saslušao vještake na ročištu glavne rasprave dana 24. rujna 2024. godine (l.s. 337 do 345).

18.5 Saslušana na ročištu glavne rasprave psihologinja ŠD Ističe da ustraje u svom pisanom nalazu i mišljenju. Ističe da nema ništa za dodati osim što će se izjasniti o prigovorima i eventualnim pitanjima stranaka.

Vezano za navode iz podneska tuženice od 8. kolovoza 2024. odbacuje navode da je "vještvo nedorečeno i izrečeno protivno pravilima struke". Navodi da su navodi tuženice potpuno paušalni, a da je nalaz i mišljenje izrađen temeljito, poštujući sva pravila struke koja je temeljem provedenog postupka vještačenja dostavila sudu te navodi da je mišljenje u najboljem interesu djece.

Vezano za navode u kojima se spominju nalazi dr. OD, a poglavito u dijelu psihologijske obrade za koju se navodi da je tom prilikom učinjena u kojima se navodno ne nalaze psihopatološki elementi, navodi da želi istaknuti kako taj psihologijski nalaz nije bio istaknut u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji koja je bila sastavni dio sudskog spisa. U spisu je našla jedino nalaz psihologa iz 2017. godine, iz kojeg je bio razvidan psihotični pomak (F23) sa strukturnim odstupanjima (F60.3), a tijekom vještačenja je učinjena aktualna psihologijska obrada ispitanice koja je vještacima, između ostale dokumentacije, bila relevantna za artikuliranje konačnog prijedloga sudu.

Vezano za psihologijski dio vještačenja i stručne pojmove koji su punomoćniku tuženice nejasni pojašnjava slijedeće:

- "snažno napeta ispitanica" – to znači da je majka pod velikim stresom i često osjeća napetost. Teško se opušta i pod stalnim je pritiskom što utječe na njezino ponašanje i razmišljanje,

- "slabo emocionalno regulirana" – ovdje se misli na to da majka ima poteškoće u kontroliranju svojih emocija. To znači da lako prelazi iz jednog emocionalnog stanja u drugo, često pokazuje frustraciju, tugu ili bijes, bez sposobnosti da te emocije smiri na konstruktivan način. Upravo reakcija majke maloprije potvrđuje ovaj nalaz psihologa kada je ustala nekontrolirano pitala vještaka kako se vi zovete, govorila da ovo ne može slušati i tek je sjela nakon drugog upozorenja suca,

- "sklona paranoidnim obradama realiteta" – ovo znači da majka ima tendenciju da situacije tumači na način koji nije realan, često pretpostavljajući da drugi ljudi imaju loše namjere prema njoj. Osjeća se nepovjerljivo i misli da je ljudi žele povrijediti ili obmanuti čak i kada za to nema stvarnih dokaza.

U kontekstu spora oko roditeljstva ovi opisi govore o tome da majka ima značajne teškoće sa upravljanjem stresom, emocijama i povjerenjem u druge, što značajno utječe na njezinu sposobnost da u datom trenutku adekvatno odgovori na zahtjeve roditeljstva i komunikaciju s drugima.

Pitanje iz podneska tuženice temeljem čega se stječe dojam da se majka nastoji prezentirati u svijetlu stabilne emocionalne prilagodbe, jest klinički dojam iskusnog vještaka specijalista kliničke psihologije, dojam struke od kojih je sud tražio stručna znanja, a osim toga taj klinički dojam potvrđuju i rezultati majke koja je postigla primjenom psihodijagnostičkih instrumenata (BDI – II i PIE).

Vezano za stručna pitanja koja su punomoćniku tužene nejasna a odnose se na dio projektivnog materijala i gdje postavlja pitanje što znači da se radi o "nezreloj i impluzivnoj ispitanici neadekvatno struktuirane ličnosti", ovo zapravo spada u kategoriju ne odgovorljivih pitanja poput pitanja što znači da je nešto plave boje ali navodi da će pokušaćti te notorne činjenice dodatno pojasniti u kontekstu roditeljskih kapaciteta:

- "nezrelost" - kada se kaže da je osoba nezrela misli se na to da njezin način razmišljanja, odlučivanja i ponašanja nije u skladu s očekivanjima za odraslu osobu. U roditeljskom kontekstu to znači da majka nema dovoljno razvijene vještine i sposobnosti da na zreo i odgovoran način odgovara na potrebe djece, da prepozna situacije koje traže zrelo i promišljeno ponašanje ili da odgodi svoje vlastite potrebe u korist potrebe djece.

- "impluzivnost" - znači da osoba često reagira naglo, bez puno razmišljanja o posljedicama svojih postupaka. Ova reakacija od prije je primjer takve reakcije. U roditeljskom kontekstu to znači da majka donosi odluke ili djeluje pod utjecajem trenutnih emocija bez razmišljanja o tome kako će te odluke ili ponašanja dugoročno utjecati na djecu. To stvara nestabilno i nepredvidljivo okruženje za djecu.

- "neadekvatno struktuirana ličnost" - ovaj izraz upućuje na to da majka nema jasno formiran osjećaj o tome kako bi trebala funkcionirati u različitim situacijama. Ličnost koja je neadekvatno konstruirana znači da osoba ima poteškoća u reguliranju vlastitih emocija, ima poteškoća u odnosima s drugima i prilagodbi različitim zahtjevima svakodnevnog života. U kontekstu roditeljstva to znači da majka ima poteškoće u uspostavljanju stabilnih i dosljednih rutina, pravila i granica što utjeće na osjećaj sigurnosti i stabilnosti djece. Zaključno ovaj opis ukazuje na to da majka ima ozbiljne teškoće u stabilnom i odgovornom obavljanju roditeljske uloge.

Pitanje po kojem su kriterijima vještaci procijenili da je tužitelj značajno stabilniji roditelj koji djeci aktualno može osigurati psihičku stabilnost i kontinuitet života i koji djeci neće priječiti kontakte s majkom, je pitanje koje očito samo punomoćniku tužene nije jasno, unatoč tome što su vještaci u svom pisanom nalazu i mišljenju jasno istaknuli na čemu se temelji cijelo provedeno vještačenje. Pitanje sređenog i nesređenog stambenog pitanja u ovom konkretnom slučaju, iako relevantno, nije od odlučujućeg značaja.

Na kraju se vještakinja osvrnula i na ustrajanje punomoćnika tužene i same tužene da se djecu sasluša u sudskom postupku unatoč tome što su već bila uključena u proceduru vještačenja. Naime, navodi da je ovo ustrajanje najbolja ilustracija koja upućuje na ograničene roditeljske kapacitete tužene, osobito u prepoznavanju emocionalnih potreba djece i zaštiti njihove dobrobiti. Ovakvo ponašanje može ozbiljno ugroziti emocionalno i psihičko zdravlje djece, izazvati stres, anksioznost i osjećaj krivnje, te ukazuje na to da majka stavlja vlastite interese ispred interesa djece. Navodi da su istraživanja i praksa pokazali da u pravilu u sudskom postupku djeca doživljavaju emocionalne teškoće zbog pritiska da govore o osjetljivim temama, posebno u vezi s roditeljskim sukobima. Djeca u obiteljskim sporovima se često nalaze u teškoj poziciji između dva roditelja. Ako sud odluči da će ih pozvati da svjedoče to bi moglo značiti da bi djeca mogla osjetiti pritisak da zauzmu strane. To može izazvati osjećaj krivnje i unutarnji konflikt jer djeca AD ne žele povrijediti ni jednog roditelja, ali bi mogli u slučaju pozivanja pred sud osjećati da se to od njih očekuje. Razgovor s vještakom je bio struktuiran i prilagođen emocionalnim potrebama djece, dok je saslušanje na sudu formalnije i manje prilagođeno njihovom emocionalnom stanju. Novim saslušanjem djece ne bi se dobilo ništa više od onoga što su dobili vještaci tijekom provođenja vještačenja, a što je jasno napisano u pisanom nalazu i mišljenju, gdje je utvrđeno da su djeca podjednako emocionalno privržena i majci i ocu.

U svezi podneska posebne skrbnice od 18. rujna 2024. vještakinja je mišljenja da jest u interesu djece upravo ovako predloženi način organizacije njihovog života, posebno kad se u obzir uzme da su djeca podjednako emocionalno usmjerena na oba roditelja i njihova želja je da oboje roditelja participiraju u njihovim životima. S druge strane uvažava se i konstatacija posebne skrbnice u dijelu u kojem je majka procijenjena nedostatnih roditeljskih kapaciteta zbog terapijske nesuradljivosti, nekritičnosti prema svom ponašanju, sadržajima o postupku, odnosima s ocem djece i njenim paranoidnim obradama realiteta, kojima je potpuno razvojno neprimjereno opterećivala djecu. Međutim, majka aktualno s naglaskom na samo aktualno, ima dostatne roditeljske kapacitete za zadovoljavanje osnovnih potreba djece i aktualno ni život djece nije ugrožen.

Obzirom na kronološku dob djece ovom prilikom, a potaknuta podneskom posebne skrbnice, mišljenja je da bi bilo oportuno djecu upoznati sa majčinim teškoćama u psihičkom funkcioniranju, ali na način koji je prilagođen njihovoj dobi i emocionalnoj zrelosti. To treba biti učinjeno uz puno pažnje uz stručnjaka kako bi djeca dobila odgovarajuće informacije i kako bi znala kako reagirati, a da se pri tom ne osjećaju odgovornim za majčino zdravlje. Cilj je zaštiti djecu i dati im sigurnosne mehanizme, a ne stvoriti strah i osjećaj krivnje. Svrha upoznavanja djece s majčinim psihičkim teškoćama preporuča se da bude obavljena od strane stručnjaka mentalnog zdravlja koji ima iskustva u radu s djecom s ciljem da djeca prepoznaju eventualne znakove kada majka nije dobro, te da znaju što učiniti u takvim situacijama. Još jednom naglašava da djeca ne bi trebala osjećati odgovornost za majčino mentalno zdravlje ali bi trebala dobiti jasne upute kako reagirati kad primijete da se nešto promijenilo u majčinom ponašanju (i da se obrate starijoj osobi u koju ima povjerenja, učitelju, nastavniku, drugom roditelju itd.) Važno je pomoći djeci da zadrže osjećaj ljubavi razumijevanja prema majci bez razvijanja straha ili predrasuda.

Nakon što se djeca upoznaju s osnovnim informacijama važno je održavati otvorenu komunikaciju i redovito provjeravati kako se osjećaju. Time im se pruža osjećaj sigurnosti i podrške čime se smanjuje rizik da se osjećaju sami, ili preopterećeno. U ovom djelu navodi da bi nadopunila zaključne prijedloga vještaka iz nalaza i mišljenja od 14. srpnja 2024. godine na način da predlaže da se putem mjere stručne pomoći i potpore roditeljima osigura redovitost i terapijska suradljivost majke te da voditelj mjere redovito u razgovoru s djecom prikuplja informacije kojima će pratiti da li majka djecu izlaže razvojno neprimjerenim informacijama. U slučaju da se utvrdi da majka, otac ili bilo koja druga odrasla osoba krši prava djece predlaže se pokrenuti nadležne postupke kako bi se djecu zaštitilo od štetnih utjecaja. Ističe da bi mal. FD trebala i nadalje psihološka podrška.

Sve što se odnosi na odnos svih sudionika vještačenja i nakon donošenja privremene mjere je inkorporirano u vještačenje. Ističe da djeca nisu tako niske dobi da u slučaju neke potencijalne ugroze ne bi mogla sama reagirati i poduzeti neke mjere samozaštite. Vrlo je važno da se djecu upozna s majčinim poteškoćama dok je majka u stanju relativne remisije, naglašava relativne jer njezino ponašanje tijekom današnjeg ročišta ne potvrđuje remisiju. Ističe da djeca stranaka su takve dobi koja ne zahtijeva 24-satnu brigu odraslih osoba, s tim da djeca koliko je ona zaključila žive u obiteljskoj kući gdje su im odrasle osobe dostupne u slučaju bilo koje krizne situacije.

Pitanje majke djece HD je po čemu vještak zna da je ona sebe stavila na prvo mjesto s obzirom da je upravo suprotno, na što vještakinja odgovara:

"Temeljem cjelokupne psihologijske obrade i svega što je artikulirano u pisanom nalazu i mišljenju, svega što je izrečeno tijekom otklanjanja današnjeg prigovora je zaključeno da je majčina struktura ličnosti takva da je nekritična prema vlastitom ponašanju i da u nekim situacijama stavlja svoje interese ispred interesa djece, a najbolji primjer za to je ustrajanje u tome da se djecu pozove kao svjedoke u ovom sporu."

Na pitanje majke djece HD kako zna da med. dokumentacija koja je nastala o njenom zdravstvenom stanju nije rezultat lažnog prijavljivanja od strane supruga, vještakinja odgovara:

"Rezultat psihijatrijskog vještačenja upućuju na paranoidne obrade realiteta, pa i sva dokumentacija koju su vještaci imali na uvid prije početka provođenja vještačenja, kao i ono što je utvrđeno aktualnim vještačenjem potvrđuje sklonost takvim obrada realiteta. Ističe da je ona odgovorila da se djeca nalaze u obiteljskoj kući gdje se nalaze odrasle dostupne osobe."

Tužitelj-protutuženik nema ništa za primjetiti na iskaz vještakinje. Vezano za nesanicu njegovog sina FD ističe da bi se on budio noću, ne bi mogao spavati, počeo bi plakati, kad ga pita zašto plaće odgovara da ne zna da mu se samo plače nakon čega je zvao dječjeg psihologa ČD iz [adresa] gdje je vodio dijete nekoliko puta i ta nesanica više ne postoji, niti taj nekontrolirani plač i zakazivao nove susrete, ali trenutno je psihologica u prelazu iz privatne prakse u ugovorni odnos sa Zavodom za zdravstveno osiguranje.

Sudski vještak ŠD ističe da s obzirom da je ta psihologinja upoznata s cijelom situacijom da ne bi bilo loše da bude ona ta koja će upoznati djecu s majčinim stanjem.

Punomoćnik tuženice-protutužiteljice ustraje u pisanim prigovorima istaknutim na vještačenje. Dodatno ukazuje na činjenicu da je na str. 8 nalaza i mišljenja pobrojana cjelokupna med. dokumentacija tako i dr. OD nakon čega je netočno da predmetni nalazi nisu u spisu i konačno, ukazuje kako se na temelju jednog legitimnog dokaznog prijedloga glede saslušanja djece stranaka donosi sud o tome da tuženica stavlja svoje interese ispred interesa mal. djece.

Sudski vještak Dnijela Didić ističe da Dr. OD nije psiholog nego psihijatar i da ona kada je govorila da psihologijski nalaz koji spominje u svom prigovoru na vještačenje punom. tuženice na str. 2. l.s. 331 ne postoji, onda je mislila na to, a svi nalazi psihijatra dr. OD su pobrojani u njenom vještačenju l.s. 274 i o tome se neće ona očitovati već kolegica psihijatrica koja je supotpisnik vještačenja.

Tuženica HD ističe da pokušava skratiti suđenje. Ističe da je njena psihijatrija lažno podmetnuta da ND nije nikad naudila. Osoba koja potpisuje da je ona naudila kćerki ND je tužitelj. Ističe da je se suprug išao riješiti, da mu ne odgovara kao osoba i da to nije način da se nekom podmeće godinama. Ističe da kroz ove dvije godine suđenja, niti jedna suradnja supruga nije bila s njom u vezi ničega, ni škole, ni hrane, ni kada je dijete bolesno ne može doći navečer. Ističe da ona po privremenoj mjeri koristi vrijeme s djecom preko vikenda samo jedan dan, a nekad ni to jer njen otac nije zato, a i sin FD nema u [adresa] društva. Ističe da je cijela psihijatrija laž TD. Ističe da za vrijeme privremene mjere nitko joj od ostalih ukućana nije pomogao.

18.6 Saslušana na ročištu glavne rasprave sudska vještakinja, psihijatrica dr. Sanja Batina, subspecijalist forenzičke psihijatrije

Ustraje u pisanom nalazu i mišljenju u cijelosti ističe da je saslušala vještačenje njene kolegice psih. ŠD, te je suglasna s njenim odgovorima na podnesak punomoćnika tuženice-protutužiteljice HD.

Sudnicu je bez riječi napustila HD, da bi potom nakon kratkog vremena u sudnicu ponovo pristupila HD, te je navla da je ona čula vještakinju što govori s tim da je vještakinja iskazala da je problem zbog čega se HD tako ponaša, jer ne uzima injekciju koja bi bila siguran pokazatelj da je pod antipsihotičnom terapijom-lijekovi za liječenje težih duševnih smetnji. Ističe da moderna psihijatrija poznaje niz zaštitnih depo injekcija koje se mogu prilagoditi pacijentu s obzirom na problematiku koju iskazuje i može se i dozirati da bude prihvatljiva pacijentima i ne stvara probleme kao što navodi tuženica da bi bila ukočena nakon te injekcije, jer određene depo injekcije pacijentu stvaraju ekstra piramidalnu problematiku i med. uvjetovanu a sliči parkinsonizmu, koja je neurološka bolest. Jedna od tih injekcija može dovesti do takvih nus pojava, ali ostale ne. Kod zaprimanja psih. pacijenta koji su u hitnom prijemu, koji su uznemireni heteroagresivni daje se jednokratne injekcije koje mogu izazvati simptome o kojima je govorila tuženica HD. To bi najbolje mogao procjeniti kliničar psihijatar koji liječi pacijenticu i koji ima dobri transferni odnos.

Na podnesak tuženice-protutužiteljice od 8. kolovoza 2024. godine, a na segment vještačenja psihijatra u okviru multidiscipl. komb. psihijatrijskog – psihologijskog vještačenja u ovosudnom predmetu se očitujem kako slijedi:

Vještakinja psihijatar je temeljem sve dostupne medicinske dokumentacije koju je našla u spisu i neposrednom opservacijom i kliničkim psihijatrijskim pregledom potvrdila navedenu dijagnozu, a radi se o šizoafektivnoj psihozi. Baš iz nalaza različitih kliničkih psihijatara koji su dijagnosticirali taj poremećaj (psihijatara iz Opće bolnice Dubrovnik psihijatara iz Psihijatrijske bolnice Rab, koja je promijenila ime Županijska specijalna bolnica Insula, psihijatara iz klinike za psihijatriju KBC Split, iz nalaza kliničkog psihijatra dr. OD kao i neposrednog kliničkog pregleda vještakinje, a obzirom na njeno psihičko stanje tijekom vještačenja određeni su kontakti nje i djece jasno uz uvjet redovite farmakoterapije koja daje sigurnost i stabilnost njenog psihičkog stanja ako terapiju uredno uzima. Što se tiče stručnih naziva kojima se vještak koristio u svom nalazu i mišljenju jasno je da se koristi stručnim rječnikom u medicini. "Remisija" je stanje odsutnosti aktivnosti bolesti ili prolazno popuštanje nekih simptoma kod pacijenta koji ima neku kroničnu bolest. Kada se čovjek psihički razboli bolest progresivno okupira njegovu osobnost i ako se ne zaustavi veliki dio zdrave ličnosti postaje zarobljen. U prvoj fazi bolesti najčešće lijekovima zaustavljamo širenje bolesti, omogućujemo povlačenje simptoma i otklanjamo najčešće poteškoće koje nastaju zbog poremećaja na nivou biokemije mozga.

Navoid da su lijekovi neophodni ali da često nisu i dovoljni. Lijekovi pružaju stabilan oslonac za nastavak liječenja, a pored lijekova potreban je i psihoterapijski tretman i time se pomaže osobi da promjeni način na koji se odnosi prema drugima, prema okolini i prema sebi, a koji je ranije dovodio do pogoršanja bolesti i ponovnog javljanja simptoma navedene bolesti. Navodi da je važno istaći da tek po postizanju zadovoljavajuće remisije primjenom lijekova, da je moguće i poželjno pristupiti psihoterapijskom tretmanu. Nadalje, kombinacija različitih liječenja (psihofarmakoterapija i psihoterapija) daju bolje rezultate u liječenju navedene psihičke bolesti, a cilj liječenja je postići što dulju remisiju bolesti.

Vještakinja, psihijatar, iznosi dostupnu medicinsku dokumentaciju iz spisa, a koji su itekako bitni u sagledavanju psihičkog funkcioniranja tužene protiv tužiteljice, u periodu kada je ona bila psihički u jakom pogoršanju bolesti, a što je indiciralo i bolnička liječenja, čak i prisilno liječenje po rješenju Županijskog suda u Dubrovniku, a po prijedlogu psihijatra Odjela za psihijatriju Opće bolnice Dubrovnik. Vještakinja navodi da je jasno i laiku da je tek prihvaćanjem psihofarmakoterapije došlo do stabilizacije psihičkog stanja ispitanice, no, ne smije se zanemariti mogućnost relaksa bolesti, naime, ista je ranije bila nedostatne terapijske suradljivosti, što je i dovodilo do učestalih psihijatrijskih hospitalizacija. I dalje je nedostatne kritičnosti prema svojim psihičkim smetnjama, odbija dobivati mjesečnu terapiju u obliku depo antipsihotične terapije, a koja bi davala sigurnost da je terapijski pokrivena, a time i umanjila mogućnost relaksa, odnosno pogoršanja bolesti. Ističe da je vrlo bitno da pacijentica uzima terapiju pod nadzorom, kako bi bili sigurni da je terapiju doista i uzela, a uzimanje ovog jednog psihijatrijskog lijeka čini joj se da nedovoljno ispitanicu zaštićuje od mogućeg pogoršanja, a to zaključuje i na temelju današnjeg ponašanja HD na ročištu, za vrijeme izlaganja kolegice psihologa, vještakinja je promatrala i neverbalnu komunikaciju ispitanice, njezin izraz lica, pisanje po njenom dnevniku o dijelovima izlaganja psihologice, prekidanjima vještakinje u iznošenju svog mišljenja, vezano za podnesak punomoćnika tužene protutužiteljice, upadanja u riječ sucu, izlaskom iz sudnice bez riječi objašnjenja, minut, dvije nakon toga ponovni ulazak i navodi da je prisluškivala daljnji razgovor, dok je ona bila izvan sudnice, što govori u prilog mogućeg početka pogoršanja bolesti. Psihijatrica ju je zamolila da joj pošalje nalaz dr. OD na Whatsapp-u, ispitanica je rekla da ne voli da se nalazi šalju, no, ipak je poslala dio nalaza bez generalija, bez datuma pregleda, bez broja protokola, a nakon što je zamoljena da pošalje cjeloviti nalaz, izbrisala je poruku. Također je bio dogovor da medicinsku dokumentaciju o psihijatrijskim liječenjima (otpusna pisma i ambulantne psihijatrijske nalaze) donese magistri vještaku, psihologu ŠD, a koja bi te nalaze uputila njoj. Iako je ispitanica rekla da će dostaviti, nije ih dostavila magistrici ŠD.

Dovoljan podatak o njenoj nekritičnosti prema svom psihičkom stanju, kao i nezrelosti, jest to da ona ili ne shvaća, ili ne prihvaća, da je partnerski odnos nje i njenog supruga završio, a ista traži, navodno, sve u interesu djece, neku malu sobu u obiteljskoj kući obitelji HD, gdje bi ona živjela i bila u svakodnevnom kontaktu sa djecom, iako je privremenom sudskom mjerom točno određeno kada i na koji način će se održavati osobni susreti majke i djece, a isto je navedeno i u zaključcima pisanog nalaza i mišljenja, koji su vještakinje dostavile ovom sudu 14. srpnja 2024. godine.

Ističe da je ona uzela u obzir sve nalaze dr. OD, kao i neposredni psihijatrijski pregled ispitanice i na temelju čega je donijet nalaz i mišljenje sa zaključcima, koji su navedeni u nalazu i mišljenju. Teško je predvidjeti kako će se HD ponašati kada je nasamo sa djecom, u situaciji ukoliko ne uzima kompletnu psihijatrijsku terapiju, da li će opterećivati tatu da je prisilno dovodi na psihijatrijske tretmane, kao i nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad.

S obzirom na dob djece, suglasna je da bi djeca mogla prepoznati da su u ugrožavajućoj situaciji, ukoliko ih netko prethodno upozna sa zdravstvenim stanjem majke. Ističe da uvidom u ponašanje HD na raspravi misli da njezino psihičko stanje u ovom trenutku nije dobro. Najvažniji je faktor osigurati da majka uzima terapiju, a po njezinim reakcijama bi se reklo da ne uzima terapiju.

Ističe da bi klinički psihijatar, koji liječi HD, trebao zamijetiti da ona ne uzima redovno terapiju. Iz njegovih nalaza to do sada ne proizlazi. Sudska vještakinja ŠD na pitanje što znači u nalazu psihijatra da je obavljena psihologijska obrada, ističe da to znači da je provedeno ispitivanje psihodijagnostičkim instrumentima i kliničkim intervjuom sa pacijenticom. Bez nalaza psihologijskog, u kojemu bi vidjela što točno piše i koji su točno psihodijagnostički instrumenti korišteni, ne može odgovoriti na pitanje što znači – "ne postoje psihopatološki elementi". Trebao bi izvršiti uvid u nalaz, iz kojeg bi se vidjelo koji su instrumenti primijenjeni, i kakvi su rezultati postignuti i što je dobiveno kliničkim intervjuom. Psihijatrica Sanja Batina navodi da psihijatar OD nije propisao HD depo injekciju, već prima samo lijekove na usta, a sigurna je da je doktor primijetio pogoršanje bolesti, da bi primijenio depo injekciju.

Tužitelj TD nije imao ništa za primijetiti na iskaz vještakinje.

Punomoćnik tuženice - protutužiteljice je ustrajao u svojim primjedbama iz podneska od 8. kolovoza 2024. godine.

Tuženica – protutužiteljica ističe da nema što reći.

Sudska vještakinja, psihologinja, ŠD izjavljuje da ona u cijelosti suglasna sa iskazivanje suvještakinje, psihijatrice, Sanje Batine.

19. Svjedok dr. OD saslušan kao svjedok putem video lilnka u svom iskazu (l.s. 364), nakon što je upozoren da kao liječnik tuženice može uskratiti svjedočenje o činjenicama koje je saznao kao liječnik tuženice (čl. 237 ZPP-a), svjedok je izjavio da želi svjedočiti u ovom predmetu. Svjedok navodi da je on HD prvi put upoznao negdje prije dvije godine kada je otpuštena iz psihijatrijske bolnice Rab, iako nije 100% siguran da li se radilo o PB Rab ili Ugljan. Na taj pregled je došla sa svojom sestrom, tako da je to jedina osoba iz njene obitelji koju je osim HD vidio. Pri tome pregledu uzeo je anamnezu od HD, a kako je bila potrebna i heteroanamneza podatke je dobio i od njene sestre. Obzirom da je tek došla s bolničkog liječenja bila je u stanju stabilne remisije tj. nije bilo nikakvih znakova koji bi ukazivali na psihotičnost. Tada je došla s namjerom da kod njega nastavi kontrole kako je bilo propisano u bolničkom pismu te ustanove. Misli da je tada uzimala od terapije lijek Zyprex, kojega uzima i dan danas. Ističe da se sada trenutno ne sjeća koju svu terapiju uzima pored Zyprexa, ali kada mu je sudac predočio posljednji nalaz koji postoji u spisu od 27. studenog 2023. godine (l.s163) potvrđuje da uz Zyprex HD uzima i Depakine Chrone od 300 mg 2x na dan. Ističe da HD u osnovi svoju dijagnozu ne prihvaća kao što je u psihijatriji ne prihvaća većina pacijenata. Ističe da je prvih par puta sa HD na preglede dolazila njena sestra, međutim u nastavku HD dolazi sama, a iz njenog iskazivanja proizlazi da sama uzima lijekove bez ičije kontrole. Ističe da procjenjuje s obzirom na dužinu trajanja pod kojom se HD nalazi po terapijom i s obzirom na stresne okolnosti u kojima se nalazi, da bi već davno završila hospitalizirana da kojim slučajem ne uzima terapiju. Ističe da ne vjeruje da bi u slučaju da prestane uzimati lijekove HD bila agresivna prema svojoj djeci s obzirom da je ona i pristala uzimati lijekove najviše radi svoje djece. Ističe kada se netko nalazi u stanju egzacerbacije ističe da ne može za nikoga, pa niti za samoga sebe kada bi do toga došlo, kazati kako bi se ponašao, ali vjeruje zbog svega ovoga što je naveo, zbog njene ljubavi prema djeci, da djeca ne bi bila ugrožena, a i da zbog toga ona ne bio prestala uzimati lijekove. Ističe da je on nikada za vrijeme koje je liječio nije vidio u stanju egzacerbacije ili u stanju pogoršanja za vrijeme koje je liječi. Ističe da se kod njega pacijenti naručuju svaka 3-4 mjeseca, ali nju je primao između tih narudžbi svako mjesec i pol dana. Vjeruje da je tijekom ove godine bila na kontrolnom pregledu 4-5 puta i svi su pregledi bili uredni. Ističe da terapija nije smanjivana. Kontrolni pregledi traju između 10-15 minuta ne duže s obzirom da ima preveliki broj pacijenata. Ističe da je njemu žao što u početku Daliborkinog liječenja nije ranije, dok su ona i suprug bili u braku, što suprug nikada nije niti došao s njome, niti se raspitivao za njeno stanje, jer bi tada on dobio bolji uvid u cjelokupnu obiteljsku dinamiku i to bi omogućilo cjelokupan širi pogled, a ovako je imao podatke od samo jedne strane. Ističe da je on bio upoznat sa željom HD da djeca budu njoj dodijeljena, ili pak ukoliko to nije moguće da ona bude što bliže njima na način da živi u jednoj sobi stana u kojem bi djeca živjela sa ocem kako bi bila bliža ona djeci, a i djeca njoj na što ju je on upozorio da je to nerealan zahtjev u toj situaciji. Ističe da je HD po njegovoj procjeni u najvećem dijelu u realitetu i on je imao na uvid jedan psihološki nalaz u kojem se navodilo da ona nema nikakvih psihopatoloških elementa što je njemu bilo malo čudno s obzirom na cijelu situaciju. Ističe da ne bi iznosio neke sitnice vezano za realitet radi odnosa pacijent –liječnik, ali da nisu baš niti bitne za njen odnos s djecom.

Sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da se od 8. prosinca 2023. godine primjenjuje pravomoćna i ovršna privremena mjera donesena u ovoj parnici po kojoj majka djece HD privremeno ostvaruje osobne odnose sa svojom maloljetnom djecom FD, rođ. **.**.2014., OIB: [osobni identifikacijski broj] i AD, rođenom **.**.2016., OIB: [osobni identifikacijski broj] na način da provodi s njima vrijeme tijekom tjedna, svako drugi dan, kad otac djece pođe na posao, u vremenu od 10 sati, pa do 21 sat u obiteljskoj kući tužitelja, te i svaki vikend, od petka u 17 sati, pa do nedjelje u 17 sati, u obiteljskoj kući tuženice na adresi u [adresa], na način da otac djece djecu dovodi na adresu stanovanja majke djece i odvodi ih po završetku osobnih odnosa s te adrese. Do danas nije bilo primjedbi na odvijanje, te privremene mjere, s kojom su se stranke i suglasile,

- da je nakon toga tijekom ovog postupka utvrđeno da majka djece HD ima psihičkih poteškoća, majka sama tvrdi da uzima psihijatrijsku terapiju Depakine i Zyprex, iako ne navodi o kakvim se psihičkim poteškoćama radi, dapače ona smatra da nije bolesna i da joj nije ništa čime pokazuje da je izrazito nekritična prema svom zdravstvenom stanju. Iz naknadno pribavljene medicinske dokumentacije dana 29. prosinca 2023. godine od strane KBC Split, Opće bolnice Dubrovnik i Psihijatrijske bolnice Rab, proizlazi da je HD dana **.**.2017. dovezena u OB Dubrovnik na Psihijatrijski hitan prijem kolima hitne medicinske pomoći u pratnji djelatnika MUP-a , te je hospitalizirana na Odjelu za psihijatrijske bolesti u vremenu od 4. do 31. kolovoza 2017. godine. Iz otpusnog pisma OB Dubrovnik, Odjela za psihijatrijske bolesti (l.s. 184) proizlazi da HD do tada nije bila psihijatrijski liječena, imala je sina od 3,5 godina i bebu od 8 mjeseci. Pacijentica je navodila da je svekar i svekrva ne podnose, da joj govore ružne riječi, napadaju je, da im smeta, da je suprug pod njihovim utjecajem, osjećala se iscrpljeno, te je smatrala da je svekar i svekrva truju da joj stavljaju otrov u kavu. Navodno je vikala da će baciti djecu s balkona, te da je došla hitna medicinska pomoć. Smatra da svi ukućani imaju problem te da bi se oni trebali psihijatrijski liječiti. U Zaključku otpusnog pisma se navodi da je pacijentica primljena zbog pogoršanja psihičkog stanja. Kako pacijentica nije bila suglasna s daljnjim ostankom u bolnici pokrenut je postupak prisilne hospitalizacije, koja je određena od 8. rujna 2017. godine. Liječena je na odjelu kombinirano psihofarmakološki uz psihoterapijski suport, te je došlo do blijeđenja psihotične simptomatologije uz djelomičnu stabilizaciju psihičkog stanja dostatno za nastavak liječenja ambulantnim putem. Otpuštena je u pratnji majke, na probatorni vikend, te su joj dane upute uz terapiju Depakine Chrono tbl. po 500 mg 1,0,2, Normabel tbl. po 5 mg p.p. max 2x1, te 22. kolovoza 2017. godine dano joj je ampula Zypadhera po 300 mg, da se daje svaka dva tjedna, a slijedeća aplikacija je trebala biti 4. rujna 2017. godine kada je određen i kontrolni pregled. Odjelni liječnik je bila DD, dr. med, specijalist psihijatar. Zaključno su nalazi govorili o psihotičnom pomaku (F23.) sa strukturalnim odstupanjima (F60.3). U razgovoru sa psihijatricom je pacijentica navodila da je obitelj supruga njezinog sina nazivaju "sokole" , a ona smatra da se time njoj izruguju jer je ona u mladosti imala operativni zahvat zbog strabizma (l.s. 180). Suprug je izražavao strah za djecu jer je pacijentica prije par dana u automobilu ispustila bebu iz ruke kad je pokušavala izvući ključ iz brave, i da je pri tome samo hladno konstatirala "da je beba zamalo udarila glavom". Također je suprug navodio da ga je u više navrata brahijalno napala, da ga bezrazložno zove na posao, prijeti mu da će mu smjestiti da izgubi posao, da je u više navrata hodala po kući i govorila čuješ li ih, pri čemu se smijala.

Na kontrolni pregled 4. rujna 2017. godine pacijetnica se uputila tek na intervenciju CSS. Tijekom tog vikenda po navodima same pacijentice i heteroanamnestičkim podacima (došla u pratnji majke) imala je tijekom vikenda u više navrata konflikte sa suprugom i njegovom obitelji, te je intervenirala policija. Bila je psihomotorno uznemirane, disforične, diskretne paranoidne interpretacije, te joj je određene ista terapija, ali je zaprimljena na Psihijatrijskom odjelu OB Dubrovnik gdje je provela vrijeme od 4. do 8. rujna 2017. godine. U zaključku otpusnog pisma (l.s. 188) se navodi da je hospitalizirana zbog nemogućnosti adekvatnog funkcioniranja unutar obiteljskog okruženja, a s obzirom na važeću mjeru prisilne hospitalizacije. Tijekom boravka psihomotorno je smirenije, adekvatnija u kontaktu bez evidentirane produktivne simptomatologije, a s obzirom da je 8. rujna 2017. godine prestala mjera prisilne hospitalizacije otpuštena je u pratnji majke, te joj je ordinirana ista terapija uvećana za lijek Haldol tbl. po 2 mg 3 x 1, te kontrolu 18. rujna 2017. godine. Liječila se pod dijagnozom F23.8 i F60.3.

Na kontrolni pregled 18. rujna 2017. godine došla je u pratnji sestrinog partnera, navodi adekvatniju obiteljsku situaciju, živi sa suprugom i brine o djeci, psihomotorno je bila mirna, eutimna, bez psihopatološke produkcije. Ordinirana joj je ista terapija, ali smanjena, Hakdol je sada trebala uzimati dvije tablete uvečer, a Zypadherta ampulu 2. listopada 2017. godine, a nakon toga svaka 4 tjedna, te je zakazan kontrolni pregled za 2. listopada 2017. godine.

U nastavku se redovito odazivala na kontrolne preglede po preporuci liječnika 2. listopada, 2 studenog 2017. godine, 8. siječnja, 24. travnja, 13. kolovoza, 17. prosinca 2018. godine, 15. travnja, 2. prosinca 2019. godine, s tim da joj je od 17. prosinca 2018. godine od terapije ostavljen sam Olandix tbl. od 5 mg uvečer, te je određeno da se od 2. prosinca 2019. godine javlja na kontrolu po indikaciji (potrebi; l.s. 199) s obzirom na zadovoljavajuće obiteljske odnosi i njeno zdravstveno stanje koje je bilo stabilno.

Dana 20. studenog 2020. godine ponovno je primjena u psihijatrijsku hitnu ambulantu gdje je dovezena kolima hitne pomoći u pratnji djelatnika MUP-a, navodi se da je primala Zxpadheru od prosinca 2019. godine, a došla je u pogoršanom psihičkom stanju, prema heteroanamnestičkim podacima u zadnje vrijeme bizarnog ponašanja, verbalno agresivna prema ukućanima, prijeti djeci, upućena na liječenje prema preporuci socijalne radnice jer je obitelji bila pod nadzorom CSS. Na prijemu je pacijentica bila upadnog izgleda, u sunčanim naočalama, intenzivno našminkana, a na upite odgovarala s hm, možda, smijuljila se. U psihičkom statusu imao se dojam halucinatornih doživljavanja, te je primljena na psihijatriju gdje je provela vrijeme od 20. studenog 2020. godine, pa do 2. prosinca 2020. godine. Pacijentica je navodila liječniku da je došla na psihijatrijski odjel u svojstvu inspektora, ona je jači psihijatar od svakog, tu će ona liječiti, jer inače ima moć izliječiti Ć, ali o tome ne želi pobliže govoriti. Od liječnice obiteljske medicine se saznalo da je pacijetnica došla u pratnji supruga, te je navela da joj je suprug dao trip od kojeg su joj počele halucinacije, inače ona je odabrana da izliječi Ć. Kako je odbijala daljnje hospitalno liječenje pokrenut je postupak prisilne hospitalizacije (l.s. 201). U Zaključku Otpusnog pisma OB Dubrovnik se navodi (l.s. 205) da je pacijentica primljena zbog psihotične dekompenzacije, da je formalno upućena na liječenje prema preporuci socijalne radnice, a kako pacijentica nije pristala na hospitalno liječenje da je pokrenut postupak prisilne hospitalizacije, te je odlukom Županijskog suda u Dubrovniku dobila rješenje o prisilnom smještaju u psihijatrijskoj ustanovu u trajanju od 30 dana, računajući od 21. studenog 2020. godine, te je s obzirom da njeno stanje zahtjeva dugotrajnije liječenje, pacijentica upućena u Psihijatrijsku bolnicu RAB vozilom saniteta. Liječena je pod dijagnozom F25,0, F60.3 i F23.8. U Otpusnom pismu Psihijatrijske bolnice Rab se navodi da je liječena u periodu od 2. prosinca 2020. godine, pa do 28. siječnja 2021. godine (l.s. 169), pod dijegnozom F25.9 - Shizoafektivni poremećaj, nespecificiran. Heteroanamnestički se o pacijetnici saznaje da je bizarnog ponašanja, verbalno agresivna prema ukućanima, svadljiva, farmakoterapijski nesuradljiva, neuredna u ambulantinm kontrolama. Autoanamnestički pacijentica kazuje da je na psihijatriji završila nakon svađe s mužem kada ga je navodno tjerala da se zajedno mole jer su djeca bila nemirna. Projektivno – paranoidnog stava spram sutkinje i nadležne psihijatrice. Iznosi niz subjektiviziranih bizarnosti, izbjegava odgovore na pitanja.

Njen psihički status pri prijemu je bio takav da je ona bila prisvjesna, uredne spaciotemporalne i alo/auto psihičke orijentacije, opširnog verbalnog kontakta, bilo je potrebno usmjeravanje, nije uspijevala održati determinirajuću tendencu, davala je socijalno poželjne odgovore, psihomotorno je bila napeta, uznemirena, intenzivnog intrapsihičkog proživljavanja, povišenog psihoenergetskog nivoa, afektivno labilna, emocionalno angažirana verbaliziranim, disforaičnog raspoloženja, maniplativnog ponašanja i izričaja, manirirana, teatralna, ubrzanog misaonog toka, logoroična, sadržajno prisutan projektivno – paranoidni trend spram obiteljskog miljea, zdravstvenog i pravosudnog sustava, kao i sustava socijalne skrbi, ideje odnosa rigidno fokusirana na primarne interese, izbjegava verbalizacije o intrapsihičkim proživljavanjima, prezentirala se u formi autoviktimizacije, suicidalne ideacije, heteroagresivne pulzije i halucinatorna doživljavanja je negirala, hipotenacione pažnje, nekritična je bila spram potrebe liječenja, uvid u vlastito stanje i realnost u distorziji, bila je smanjeno suradljiva.

Tijekom boravka u PB Rab liječena je kombiniranom psihofarmakoterapijom (oleanzapin, haloperidol, valproat, diazepam, biperiden), te suportivnom psihoterapijom kroz grupni i individualni setting. U radno-okupacionim i odjelnim aktivnostima participirala je minimalno, nije iskazivala značajniji interes za terapijske sadržaje. Mirnog je ponašanja spram subolesnika i medicinskog osoblja, spram intramuralnog funkcioniranja pokazivala je izrazitu indiferentnost i manjkavost interesa. Nužne nutritivne i higijenske aktivnosti ispunjavanja na poticaj bez spontaniteta. Fokusirana je bila isključivo na moment demisije bez obzira na dinamiku terapijskog procesa. Terapijski je ambivalentna – u konstantnom je otporu spram uzimanja lijekova, kontinuirano agravira neobjektiviziranim nuspojavama, dok na razgovor o otpustu s liječenja disimulira poboljšanjem. Dana 21. siječnja 2021. godine pristala je na dobrovoljni nastavak bolničkog liječenja.

Navodi se da aktualno stanje zahtjeva intenzivni ambulantni tretman pacijentice uz preporučenu obiteljsku terapiju, preporuča se nastavak redovitog uzimanja propisane psihofarmakoterapije, redoviti odlazak na aplikacije dugodjelujećeg antipsihotika, te redoviti odlasci na ambulantne psihijatrijske kontrole kod nadležnog medicinskog tijela i nadzor lokalnog CZSS. Navodi se da je dugodjelujući olanzapin primila 27. siječnja 2021. godine.

U nalazu psihologa u tom otpusnom pismu se navodi u bitnome nepovjerenje prema partneru, s naglašenom tendencijom k negiranju simptoma i prirode bolesti. Nesigurna je u perceptivne obmane u vizualnoj sferi – znala je imati priviđenja I kad bi zatvorila oči, kako kaže, to dođe samo od sebe, sve je u glavi čovjeka. Parcijalnog je uvida u vlastito stanje i prirodu bolesti, te potrebu za stalnim ambulantnim liječenjem. Vezano za njene kognitivne osobitosti se navodi da se njeno cjelokupno intelektualno funkcioniranje nalazi na ispodprosječnoj razini s izraženom asimetrijom u postignućima u testovima verbalnih (gornja ispodprosječna razina) i neverbalnih (granična razina) sposobnosti. U okviru sniženog testnog profila registriraju se poteškoće u efikasnosti novog ili mehaničkog pamćenja, pažnje i mentalne kontrole, logičkom mišljenju, misaonom planiranju, zahvaćanju situacije u cjelini, misaonoj i perceptivnoj organizaciji, te brzini usmjerena psihičke reakcije. Registriran je povišen indeks MD koji indicira eventualnu mentalnu deterioraciju. Opća intelektualna efikasnost aktualno je reducirana prema funkcionalnom tipu. Istraživanjem osobnosti dobiveni su podaci koji na subkliničkoj razini ukazuju na nezrelu, emocionalno nestabilnu strukturu osobnosti hiperosjetljivu na emocionalno i socijalno odbacivanje u kojoj situaciji će odreagirati u pravilu impulzivnim "acting out" reakcijama. Nestabilnost u ponašanju i impulzivnost modificiraju se, kontroliraju, inhibiraju i prikrivaju potrebama za odobravanjem i bliskošću, te stalnim strahom, ili očekivanjem odbacivanja, kao i stalnim provjeravanje. Tako strukturirane osobe sklone su projicirati vlastitu osjetljivost na odbacivanje prema drugima, pa imaju poteškoća u emocionalnim i socijalnim odnosima. Stavljaju naglasak na površne aspekte života, a nestrpljivost i zahtjevnost nisu rijetke. U pravilu nisu sklone prihvaćanju liječenja i terapije. Mogu se pojaviti tranzitorne paranoidne epizode uz emocionalnu i kognitivnu dezintegraciju u komunikaciji s realitetom s naglašenom sumnjičavošću i nepovjerenjem. Depresivnost se može pojaviti kao posljedica uvida u prethodne "acting out" epizode . Skalama autodestruktivnosti dobili su se podaci koji ukazuju na povišen autodestruktivni potencijal karakterističan za prepsihotičnu / psihotičnu razinu funkcioniranja.

Mišljenje odjelnog liječnika psihijatra u tom otpusnom pismu je bilo da se radi o osobi ispodprosječnog intelektualnog funkcioniranja s izraženim poteškoćama u efikasnosti novog ili mehaničkog pamćenja, pažnje i mentalne kontrole, logičkom mišljenju, misaonom planiranju, zahvaćanju situacije u cjelini, misaonoj i perceptivnoj organizaciji, te brzini usmjerene psihičke reakcije. Registriran je povišen indeks MD koji indicira eventualnu mentalnu deterioraciju. Opća intelektualna efikasnost aktualno reducirana prema funkcionalnom tipu. Eksploracijom osobnosti, uz relativnu strukturu osobnosti hiperosjetljivu na emocionalno i socijalno odbacivanje u kojoj situaciji će odreagirati u pravilu impulzivnim "acting out" reakcijama. Ovako strukturirane osobe sklone su projicirati vlastitu osjetljivost na površan aspekt života, nestrpljivost i zahtjevnost nisu rijetki. Mogu se pojaviti tranzitorne paranoidne epizode uz emocionalnu i kognitivnu dezintegraciju u komunikaciji s realitetom s nalaženom sumnjivošću i nepovjerenjem. Depresivnost se može pojaviti kao posljedica uvida u prethodne "acting out" epizode. U pravilu nisu skloni prihvaćanju liječenja i terapije. Propisana joj je terapija tbl. olanzapin (Olandix) po 5 mg 1,0,2, tablete diazepam (Normabel) po 5 mg 3 x po 1, tabl. valproat (Depakine Chrone) po 300 mg 3 x 1,tbl. biperiden (Akineton) po 2 mg jedna ujutro, olanzapin depot (Zypadhera) po 300 mg. amp. im. (svakih 28 dana, te određena slijedeća primjena za 24. veljače 2021. godine i tableta Folacin po 5 mg 1 x 1, te kontrola za 2 tjedna kod nadležnog psihijatra.

Iz otpusnog pisma KBC Split, Klinike za psihijatriju (l.s. 161), proizlazi da je HD bila ponovno hospitaliziranja u periodu od 10. svibnja do 26. svibnja 2023. godine pod dijegnozom F25,0 Shizoafektivni poremećaj, maniačni tip, i F60.9 Poremećaj ličnosti, neoznačen, a zaprimljena je zbog pogoršanja psihičkog stanja na hitni prizijatrijski prijem dovezena sanitetskim vozilom u pratnji supruga. Heteroanamnestički se saznaje da je unatrag mjesec dana u pogoršanju, agitirana, slabije spava , disfunkcionalna. Prilikom pregleda upadna, opterećena realitetnom problematikom. Status pri dolasku, pri svijesti, spontano producira, kontakt se uspostavlja, no povremeno je potrebno preusmjeravanje, uredne orijentacije, psihomotorno napeta, duktus formom opširan, a u sadržaju ideje odnosa, paranoidne obrade realiteta, negira obmane osjetila, negira auto i heterodestruktivna promišljanja i pulzije. Navodi se da je u klinici liječena psihofarmacima (valporatom, te olanzapinom), te da je sudjelovala u radu psihoterapijskih suportivnih grupa. Pacijentica na primijenjenu terapiju adekvatnija, psihomotorno mirnija, boljeg uvida u vlastito stanje. Pacijentica je otpuštena iz Klinika za psihijatriju bez znakova auto i heteroagrasivnosti u pratnji obitelju uz prepuruku propisane terapije, te redovitih odlazaka na kontrole psihijatru ambulantno. Propisana joj je terapija Zprex po 10 mg ujutro i uvečer, te Depakine chrono po 300 mg ujutro i uvečer, te kontrola kod psihijatra za mjesec dana.

Iz specijalističkih nalaza KBC Split Klinike za psihijatriju (l.s. 163 do 167) psihijatra Damira Mrass proizlazi da se HD javljala na kontrolne preglede 3. srpnja, 28. kolovoza, 9. listopada, 27. studenog 2023. godine, a stalno joj je preporučivana od strane liječnika kontrola svakih mjesec dana kod psihijatra, te je nakon prve kontrole nešto smanjena terapija na tablete Zyprexa po 10 mg sa jedne tablete ujutro i uvečer, na pola tablete ujutro i jednu uvečer, te tablete Depakine chrono po 300 mg jedna ujutro i uvečer koju bi terapiju trebala piti i sada,

- da iz iskaza tuženice – protutužiteljice HD proizlazi da ona pije baš tu propisanu terapiju, a što potvrđuje i njena majka MD koja je saslušana kao svjedok (l.s.215), a takvog je uvjerenja i njen liječnik psihijatar dr. OD kod koga se u konačnici liječi,

- da je psiholog ID stručni suradnik suda na ročištu glavne rasprave od 11. siječnja 2024. godine intervenirao na tom ročištu kojem je bio prisutan kao stručna osoba suda, te je naveo da proizlazi iz opsežne medicinske dokumentacije, a i iz verbalne i neverbalne komunikacije tuženice HD na dosadašnjim ročištima, nepoštivanja autoriteta suda i konstantnim upadanjima u riječ sucu i svjedocima, da je razvidno da ista boluje od kompleksnih poremećaja ličnosti koje je potrebno „njegovati“ farmako terapijom, te obvezni psihijatrijsko-psihološkim savjetovanjima i stalno podrškom. Mišljenja je da je problematika u inertnosti tuženice u prihvaćanju vlastitog psihofizičkog stanja, te ne korištenju preporučene farmakoterapije i podrške psihijatra-psihologa što vidno utječe na cjelokupno svakodnevno funkcioniranje iste čime su izravno vrlo potencijalno ugrožena i djeca s kojima boravi u vremenu određenom privremenom mjerom, te preporučuje sudu određivanje kontakata djece s majkom uz nadzor stručne osobe, naročito zato jer je po današnjem iskazu i mišljenju posebne skrbnice koja je razgovarala s djecom, vidljivo da tuženica djeci, u vremenu kada boravi s njima, govori što se događa na sudskim ročištima, te im komentira cjelokupnu situaciju s ocem TD i ostalim dijelom obitelji, što djecu vidno opterećuje, te stavlja „između dvije vatre“, te navodi da se ne kaže uzalud da majka u slučaju „pada tlaka u avionu treba pomoći prvo sebi, pa djetetu“,

- da je posebna skrbnica maloljetne djece KD na tom istom ročištu u odnosu na prijedlog stručnog suradnika ID u kojem isti nakon opservacije ponašanja majke u dosadašnjem tijeku postupka predložio da se osobni odnosi između djece i majke provode pod nadzorom stručne osobe jer majka svojim ponašanjem štetno utječe na iste, navela da bi zaista bilo nužno kontrolirati od strane stručne osobe način komunikacije koji se vrši između djece i majke djece, te da smatra da bi taj nadzor trebala vršiti neutralna i stručna osoba Centra,

- sud je pribavio i prijedlog i mišljenje Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Ploče koji procjenjuje da je najbolji interes djece da za vrijeme trajanja privremene mjere i po pravomoćnosti sudske odluke u tom postupku, djeca nastave živjeti s ocem, uz održavanje osobnih odnosa djece i majke prema dogovoru roditelja ili, kao do sada, svako drugi dan (dok je otac na poslu), svako drugi vikend, od petka do nedjelje, te polovicu školskih praznika i blagdana, te je preporučio nastavak psihološko-psihijatrijske opservacije HD, uz praćenje i suport, a to mišljenje je dano i za izvanparnični i parnični postupak (razvoda braka), kako navode,

- da iz pribavljenog mišljenja djece putem posebne skrbnice RD, proizlazi da je oboje djece privrženo oboma roditeljima, da oboje roditelja opterećuje djecu pričama o njihovom odnosu, a pogotovo majka djece koja im čak priča i detalje sa sudske rasprave, govori im da tamo "ne smije puno pričati, da ćaća potplaćuje suca, da ju je njihov otac strpao u bolnicu gdje je ostala 7 mjeseci, svaki dan šaka tableta, da je otac za majku svima govorio da je luda, pa kada svima govoriš da je netko lud , i socijalnoj onda ljudi povjeruju" , FD bi volio živjeti tu gdje jest, s tim da tata ne može braniti mami da dolazi kad on radi jer ona kuha i vodi brigu o njima, volio bi živjeti s mamom, ali tu u [adresa] (to je kod tate), navodi da je to normalno jer djeca kada se roditelji razvedu uvije žive s mamom, jer jedna je majka (mamine riječi), a ND bi mogla živjeti s tatom, ali bez mame ne,

- da iz provedenog kombiniranog psihijatrijsko – psihološkog vještačenja, psihijatrice dr. Sanja Batina i psihologinje mr. ŠD, specijaliste kliničke psihologije, sud utvrđuje da je otac djece, tužitelj-protutuženik TD roditelj koji bez poteškoća realizira odnos s djecom, prema kojima je topao, brižan, iskazuje pažljivost i toleranciju, trudi se kreativno osmisliti zajedničko vrijeme, te koji nastoji biti odgojno adekvatan, bez odstupanja u strukturi ličnosti, i bez odstupanja na planu emocionalnog doživljavanja, te da je zadovoljavajućih osobnih kompetencija za samostalno svladavanje životnih teškoća, te da je psihički značajno stabilniji roditelj koji djeci aktualno može osigurati potrebno psihičku stabilnost i kontinuitet života i njihovo psihosocijalni razvoj .

- da iz provedenog kombiniranog psihijatrijsko – psihološkog vještačenja, psihijatrice dr. Sanja Batina i psihologinje mr. ŠD, specijaliste kliničke psihologije, sud utvrđuje da je majka djece, tuženica-protutužiteljica ZD osoba sa dijagnosticiranim težim duševnim smetnjama, shizoafektivnim poremećajem, da je aktualno u stanju relativne remisije, da je TD bez dostatnog roditeljskog kapaciteta za samostalnu brigu i skrb za mal djecu, da u odnosu na djecu ne izostaje bazična briga, da je primarno zaokupljena vlastitim intrapsihičkim konfliktima, koji zaposjedaju značajan dio njenog unutarnjeg prostora i energije što rezultira otežanim udovoljavanjem zahtjeva u obitelji, da je nedostatne je terapijske suradljivosti zbog čega je i dolazilo do učestalih psihijatrijskih hospitalizacija, da je nekritična prema svojim duševnim smetnjama,

- da su djeca stranaka, maloljetna ND i FD podjednako emocionalno privrženi majci i ocu, te da izražavaju želju za podjednakim provođenjem vremena s oba roditelja, izražavaju ljubav i potrebu za prisustvom majke i oca u svojim životima (ND: "mogu živjeti s tatom, ali bez mame ne"; FD: ja bi ustvari htio živjeti tu gdje jesam, , ali nemože tata braniti mami da dolazi jer ona kuha ručak i vodi brigu o nama kda on radi")), a mlt. FD ne želi nikakva ograničenja u pogledu druženja s drugim roditeljem, što proizlazi iz provedenog kombiniranog psihijatrijsko – psihološkog vještačenja, psihijatrice dr. Sanja Batina i psihologinje mr. ŠD, specijaliste kliničke psihologije, kao i iz razgovora kojeg su djeca obavila s posebnom skrbnicom KD (l. s.208) iz kojeg je vidljivo da su djeca a pogotovo mlt. FD opterećeni konfliktnim odnosom roditelja, jer ih roditelji, a posebno majka opterećuju podacima iz sudskog spisa koje ona interpretira na svoj način ("volio bi živjeti s mamom, ali tu u [adresa], to je normalno jer djeca kada se roditelji razvode uvijek žive s mamom jer jedna je majka", "sve mi je mama ispričala što je bilo na sudu, ona tamo ne smije puno pričati, ja mislim da ćaća potplaćuje suca", "pitam se zašto oboje ne mogu imati skrbništvo", "je mama se liječila , ali nije luda , on ju je strpao u bolnicu i tada je ostala 7 mjeseci", "svaki dan šaka tableta", "mene su oboje opteretili pričama, istina mama više …te mi je od svega više muka") ,

- da je posebna skrbnica mlt. djece KD izražava sumnju da bi predloženi način održavanja osobnih odnosa djece i majke bio u najboljem interesu djece (devet sati dok je otac na radnom mjestu) s obzirom da smatra da je to rizik za djecu s obzirom na procijenjeni "nedostatak roditeljskih kapaciteta", za brigu i skrb o djeci, nedostatne terapijske suradljivosti, nekritična prema svom ponašanju, sadržajima o postupku kojima opterećuje djecu i dr. Također sumnja u mogućnost kontrole uzimanja terapije i kontrolu redovitosti psihijatrijskih kontrola. Posebna skrbnica se slaže da djeca nastave živjeti s ocem. Jer smatra da je tu i interesu djece, ali da osobne odnose djece i majke treba odrediti na način da se smanje potencijalni rizici za djecu,

- da su bračni odnosi roditelja u braku teško i trajno poremećeni, a u osnovi tih problema je narušeno psihičko zdravlje supruge HD, uslijed čega su supružnici i prekinuli zajednički život, te ne stanuju zajedno, otac djece TD je s djecom ostao stanovati u obiteljskoj kući njegovih roditelja u [adresa], dok se je HD vratila svojim roditeljima u obiteljskoj kući u [adresa],

- da tuženica – protutužiteljica HD, kako sama navodi radi povremene i sezonske poslove gdje je prošle godine (2022. godine) zarađivala 13.000,00 kn mjesečno, a "trenutno" konac 2023. godine je zarađivala mjesečno 700,00 eura kao spremačica. Od zarade kupila je polovni automobil Golf 2012. godine proizvodnje koji je koštao oko 40.000,00 kn.

19. Tužbeni zahtjev tužitelja TD je djelomično osnovan, a protutužbeni zahtjev protutužiteljice HD nije osnovan.

20. Člankom 51 Obiteljskog zakona ( NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23; u daljem tekstu OBZ-a) je propisano da će sud razvesti brak:

1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma

2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili

3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana.

20.1 Kada sud odlučuje u parnici za razvod braka, sud će odlučiti i o tome s kojim će roditeljem njihova maloljetna djeca stanovati, te o načinu održavanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem (čl. 413 st. 1, točka 1 OBZ-a).

20.2 Člankom 409, st. 2 OBZ-a propisano je da sud u postupku o kojem se odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem nije vezan zahtjevima stranaka.

21. S obzirom da su bračni odnosi roditelja u braku teško i trajno poremećeni, te da je bračna zajednica prekinuta dulje od godinu dana, to je sud temeljem čl. 51, točka 2 i 3 OBZ-a OIB: [osobni identifikacijski broj], zaključen dana 10. prosinca 2011. godine u razveo brak između tužitelja TD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice HD, [adresa], a upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Ploče, matičnog područja [adresa], redni brojem 64 za godinu 2011 (proizlazi iz vjenčanog lista l.s.15), te je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

22. Člankom 96, st. 2 OBZ-a propisano je da ako roditelji ne stanuju zajedno da dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja.

23. Sud smatra da maloljetna djeca stranaka, FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2014. i AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2016. u [adresa], trebaju stanovati s ocem TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi dosadašnjeg stanovanja [adresa]. Naime, otac djece je roditelj koji ima adekvatne roditeljske kapacitete kao što su to utvrdili i vještaci u ovom predmetu, a djeci je to poznata okolina na koju su navikli jer tu žive cijeli život, te i sami izražavaju želju da tu stanuju, pa je sud temeljem čl. 96,st. 2 OBZ-a odlučio kao u točki II izreke ove presude.

24. Člankom 105, st. 1, 3, 4 i 5 OBZ-a je propisano:

"(1) Jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti.

(3) Jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona.

(4) Roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

(5) Kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno članku 100. ovoga Zakona."

24.1 Člankom 84, st. 3 OBZ-a propisano je:

(3) Dijete ima pravo živjeti sa svojim roditeljima, a ako roditelji žive razdvojeno, dijete ima pravo na roditeljsku skrb obaju roditelja.

25. Sud smatra da otac djece TD treba ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na oboje djece. Naime, majka djece ima psihičkih poteškoća, "čudno se ponaša" ovisno o uzimanju dostatne psihijatrijske terapije, nema razvijen osjećaj za to što je najbolji interes za djecu, pa ih tako nepotrebno opterećuje svojima nerazriješenim partnerskim odnosom sa suprugom, te djeci dodatno otežava obiteljsku situaciju u kojoj su se našli bez vlastite krivnje, stoga nije za očekivati da bi ona uvijek i u svakoj situaciji mogla kod donošenja odluka bitnih za djecu prepoznati njihov najbolji interes s obzirom da ona uvijek sebe i svoj problem stavlja ispred potreba djece.

Stoga je sud odlučio da otac djece ima samostalnu roditeljsku skrb nad oboje maloljetne djece, a da u odnosu na bitna osobna prava djece iz čl. 100, st 1 OBZ-a, roditelji i dalje ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb s obzirom da za ta bitna osobna prava nije neophodno potrebna samostalna roditeljska skrb, niti je u tom dijelu potrebno isključiti majku djece, jer se ne radi o hitnim pitanjima, pa je moguće bez ugrožavanja dobrobiti djece doći do tuženice radi suglasnosti ili pak u slučaju potrebe provesti izvanparnični postupak radi donošenja odluke koja zamjenjuje pristanak tuženika. Stoga je sud temeljem čl. 84, st. 3, čl. 96, st. 2, čl. 104 i čl. 105, st. 1, 3, 4 i 5 OBZ-a, odlučio kao u točki II izreke ove presude.

O osobnim odnosima roditelja i djece:

26. Člankom 119 OBZ je propisano:

(1) Dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.

(2) Roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje, te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

(3) Roditelj koji ne stanuje s djetetom nema pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom jedino ako mu je to odlukom suda zabranjeno.

26.1 Člankom 121 OBZ-a je propisano:

(1) Osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati izravno u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom.

(2) Osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično. (3) Osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati davanjem informacija u vezi s osobnim pravima djeteta, osobi koja na to ima pravo i djetetu.

(4) Informacija iz stavka 3. ovoga članka može se zahtijevati od svake osobe koja skrbi o djetetu, ako za to postoji pravni interes i ako to ne bi bilo na štetu djetetove dobrobiti.

(5) U slučaju spora u vezi s ostvarivanjem prava iz stavka 4. ovoga članka sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta ili roditelja ili osobe koja ima pravo na informaciju donijeti rješenje radi zaštite dobrobiti djeteta.

26.2 Člankom 413 OBZ-a je propisano:

(1) Sud će odlučiti po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta:

1. odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili

2. odlukom o utvrđivanju ili osporavanju majčinstva ili očinstva kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno. (2) Sud može odlukom iz stavka 1. ovoga članka:

1. ograničiti ili zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem sukladno članku 123. ovoga Zakona

2. odrediti da se osobni odnosi s djetetom ostvaruju pod nadzorom stručne osobe sukladno članku 124. ovoga Zakona

3. izreći mjeru za zaštitu prava i dobrobiti djeteta kad je to prema okolnostima slučaja potrebno i

4. odlučiti o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s maćehom ili očuhom ako su u trenutku prestanka bračne zajednice živjeli zajedno i brinuli se o djetetu.

26.3 Člankom 416, st. 1, 2 i 3 OBZ-a je propisano:

(1) Prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem sud će:

1. omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, sukladno odredbama ovoga Zakona 2. utvrditi na koji način je svaki od roditelja provodio vrijeme s djetetom i na koji način je ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu prije pogoršanja obiteljskih odnosa i 3. po potrebi pribaviti nalaz i mišljenje centra za socijalnu skrb ili ovlaštenog sudskog vještaka.

(2) Sud će u postupku posebno cijeniti:

1. spremnost svakog od roditelja na suradnju u postupku obveznog savjetovanja ili spremnost na sudjelovanje u obiteljskoj medijaciji i

2. spremnost svakog od roditelja na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

(3) Spremnost na suradnju iz stavka 2. ovoga članka nije od važnosti u slučajevima obiteljskog nasilja.

26.4 Člankom 124 OBZ-a je propisano da sud može u odluci iz članka 413. stavka 1. ovoga Zakona pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja, ili centra za socijalnu skrb odrediti da se osobni odnosi djeteta s roditeljem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje centar za socijalnu skrb (st. 1), da u odluci kojom određuje mjeru iz stavka 1. ovoga članka sud određuje vrijeme te mjesto ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem koje mora biti prikladno za dijete, a može se odrediti i nazočnost drugog roditelja (st. 2), da se mjera iz stavka 1. ovoga članka može odrediti samo privremeno, u trajanju do šest mjeseci računajući od dana kada centar za socijalnu skrb imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa (st. 3), s tim da se u iznimno opravdanim okolnostima mjera nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa djeteta s roditeljem iz stavka 3. ovoga članka može se produžiti za idućih šest mjeseci (4), a na temelju pravomoćne odluke suda o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta pod nadzorom centar za socijalnu skrb rješenjem će imenovati stručnu osobu (voditelja nadzora) pod čijim će se nadzorom ostvarivati osobni odnosi djeteta s roditeljem.

26.5 Člankom 409, st. 1 i 2 OBZ-a je propisano da ako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, da svaki roditelj ili dijete mogu podnijeti tužbu radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, te uzdržavanju djeteta (st. 1), u postupku u kojem se odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem sud nije vezan zahtjevima stranaka (st. 2).

26.6 Člankom 414, st. 1 i 2 OBZ-a je propisano da je dijete stranka postupka u kojima se odlučuje o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem, te uzdržavanju djeteta, neovisno o tome je li ga pokrenula (st. 1), te da dijete u tima postupcima zastupa poseban skrbnik imenovan za taj postupak sukladno čl. 240 OBZ-a, osim ako je tim zakonom propisano da dijete zastupa zakonski zastupnik ili centar za socijalnu skrb.

27. Sud je odlučio da majka djece HD, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će osobne odnose sa svojom maloljetnom djecom FD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i AD, OIB: [osobni identifikacijski broj] na način da će provoditi s njima, uz nadzor stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Ploče, vrijeme tijekom tjedna, svako drugi dan, kad otac djece pođe na posao, u vremenu od 10,00 sati pa do 15,00 sati u obiteljskoj kući tužitelja, na adresi [adresa], s tim da ovakav način održavanja osobnih odnosa može trajati najdulje 6 mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Ploče imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa, s tim da ovakav način osobnih odnosa može produljiti samo odlukom suda još za šest mjeseci nakon što Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Ploče dostavi sud izvješća i to petnaest dana prije isteka roka isteka takvih osobnih odnosa na koji je određen i prijedlog za produljenje ovakvog načina održavanja osobnih odnosa.

Sud je naime, modificirao dosadašnji način održavanja osobnih odnosa s tim da ih je na dnevnoj razini smanjio, ali je omogućio majci djece da provodi s njima vrijeme kada njihov otac radi i nije kod kuće, i to tako da im može spremiti obroke i biti s njima najvažniji dio dana za djecu kada se i konzumiraju glavni obroci. Dužinu boravka sud je prilagodio činjenici da kroz cijelo to vrijeme mora biti prisutna i imenovana stručna osoba, pa to ne može biti kroz cijeli dan. S takvim načinom osobnih odnosa, da se oni odvijaju u kući obitelji suglasio se i otac djece kojemu također odgovara da se majka brine o djeci, ali je osigurana i sigurnost djece prisutnošću stručne osobe koja će pratiti susrete, savjetovati ali i prekinuti neprimjereno ponašanje i utjecaje koji bi mogli štetiti djeci. Time je udovoljeno i željama djece da se majka o njima brine u poznatom okruženju u kojem djeca ostaju. S obzirom da se i dosadašnja privremena mjera nije provodila u punom obimu, te djeca nisu odlazila vikendom kod majke u [adresa], jer to nije bilo interesantno djeci, a očito nije bilo po volji ni majčinoj obitelji (djed je nervozan), a i s obzirom da je tada nemogući osigurati dugotrajan nadzor stručne osobe, a što je nužno za sigurnost djece, to je sud u tom dijelu reducirao osobne odnose u odnosu na raniju privremenu mjeru. Stoga je sud temeljem čl. 416, st. 1,2 i 3, čl. 409, st. 2, čl. 119 i čl. 124 OBZ-a odlučio kao u točki III izreke ove presude.

28. Sud temeljem čl. 417 st.3 OBZ- upozorava roditelje o posljedicama nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i to:

1. na mogućnost izricanja novčane kazne u iznosu od trideset tisuća kuna,

2. na mogućnost izricanja zatvorske kazne od jednog dana do šest mjeseci, te

3. na mogućnost promjene odluke s kojim se roditeljem dijete stanovati, kao i na mogućnost određivanja obveze polaganja jamstva u novcu od strane roditelja s kojim dijete stanuje.

O zakonskom uzdržavanju:

29. Člankom 281 Obiteljskog zakona ( NN103/15, 98/19 i 47/20; u daljem tekstu OBZ-a) propisano je da je uzdržavanje dužnost i pravo roditelja i djece.

29.1 Člankom 282 OBZ-a je propisano da osobe iz čl. 281 OBZ-a međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen tim Zakonom.

29.2 Člankom 288, st.1 OBZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, a da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi uzdržavanja svog djeteta.

30.3 Člankom 307, st.1, 2 i 3 OBZ-a propisano je da će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje (st.1), a pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje, druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju (st.2), a pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja (st.3).

30.4 Člankom 308, st. 2 OBZ-a propisano je da u slučaju spora o potrebama djeteta ili mogućnostima obveznika uzdržavanja odlučuje sud u parničnom postupku u skladu s odredbama članaka 423 do 432 ovoga zakona.

30.5 Člankom 309 OBZ-a propisano je da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu.

30.6 Člankom 311, st.1 i 2 OBZ-a propisano je da sud utvrđuje ukupne materijalne potrebe djeteta u parničnom postupku koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta (st.1), a da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2).

30.7 Člankom 313 st. 1, 4 OBZ-a propisano je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode, i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (st. 1), a roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (st. 2), te da je sud dužan utvrditi i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (st.4).

30.8 Člankom 289, st. 2 OBZ-a propisano da se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314. ovoga Zakona.

30.9 Člankom 426 OBZ-a je propisano da u postupku radi uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka.

30.10 Člankom 317, st. 1 OBZ-a je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

30.11 Člankom 310, st. 1 i 2 OBZ-a je propisano:

(1) Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

(2) Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja."

30.12 U čl. 314, st. 2 OBZ propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to: 1. za dijete do 6 godina, 17% prosječne plaće 2. za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće i 3. za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće.

Nadalje, stavkom 3. istog članka propisano je da se iznimno od stavka 2. tog članka, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma:

1. ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili

2. ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanja.

Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom (čl. 314, st. 1 OBZ).

30.13 Sukladno navedenoj odredbi, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, donijelo je Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 40/2024) kojom je određeno da minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, a koji se određuju u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, iznose:

– za dijete do 6 godina 17 % prosječne plaće 195,16 eura

– za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne plaće 229,6 eura

– za dijete od 13 do 18 godina 22 % prosječne plaće 252,56 eura

31. S obzirom da sud procjenjuje da tuženica ŽD nije u mogućnosti plaćati više od minimuma minimuma zakonskog uzdržavanja jer joj niže od toga ne može odrediti uzdržavanje to je nepotrebno utvrđivati u ovoj pravnoj situaciji "iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje" i "procijenjivati potrebe uzdržavane osobe", kada su one i tako ograničene minimalnim mogućnostima tuženice za plaćanje zakonskog uzdržavanja. Sud smatra bez obzira na potrebe maloljetne djece da su mogućnosti majke djece koja ima psihičke poteškoće takve da joj je problem ostvariti trajnije zaposlenje i stalan i trajan prihod. Stoga je sud odlučio da ona doprinosi za maloljetnu djecu, vodeći računa i o navodima oca djece da mu "ne bi ni trebala alimentacija, a i ako sud treba odrediti da odredi minimalnu od minimalne", te je sud vodeći računa da se radi o uzdržavanju dvoje djece temeljem čl. 314, st. 3 OBZ-a odredio da majka djece na ime zakonskog uzdržavanja za svako od djece plaća minimum minimalnog zakonskog uzdržavanja ispod kojeg sud ne može ići, u iznosu od po 114,80 eura za svako dijete, dakle, ukupno 229,60 eura za oboje djece mjesečno počevši od pravomoćnosti ove odluke, pa nadalje. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

32. Otac djece, tužitelj TD, koji stanuje s maloljetnom djecom, svoj udio u obvezi uzdržavanja djece ispunjavat će kroz svakodnevnu skrb o djeci, a svakodnevna skrb o djeci, smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djece u obliku novčanog uzdržavanja (čl. 310, st. 1 i 2 OBZ-a).

33. Sud nije odlučivao o parničnim troškovima jer ih parnične stranke nisu potraživale (l.s. 366), te su se suglasile da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Dubrovniku, 17. prosinca 2024. godine.

Sudac:

Zoran Nikolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DN-a:

- tužitelju - protutuženiku, osobno

- tuženici - protutužiteljici, osobno

- posebnoj skrbnici djece LD, [adresa],

Nakon pravomoćnosti:

- Hrvatski zavod za socijalni rad, PU Ploče