Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: K-15/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Hrvoja Viskovića, kao predsjednika vijeća, te suca mr. sc. Ane Brkić i sudaca porotnika Ivanke Marčev, Borisa Hrabrova i Sandre Sršen kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog GŽ, zbog kaznenih djela iz čl. 111. toč. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst i 101/17, 70/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, broj K-DO-6/17 od 20. studenoga 1995. godine, nakon održane rasprave dana 16. prosinca 2024., u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Zadru Duška Berovića i branitelja okrivljenika CŽ, odvjetnika u [adresa], dana **.**.2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl. 508. st. 5. ZKP/08 u cijelosti se stavlja izvan snage presuda Županijskog suda u Zadru broj K-53/95 od 31. siječnja 1996. godine koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj Kž-193/96 od 15. lipnja 1999. godine kojom je okrivljenik GŽ osuđen zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. st. 2. toč. 4. KZ RH na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

II. Okrivljenik GŽ sin G i C rođ. TŽ, rođen **.**.1968. u [adresa], T, sada na adresi u [adresa], neosuđivan u Republici Hrvatskoj,

III. Temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08),

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da je točno neutvrđenog dana početkom kolovoza 1995. u Karinu Gornjem, općina Kruševo, zaseok Lakići, kada je saznao da se njegov rođak i susjed EŽ sin E rođen 1927. ne želi priključiti evakuaciji pobunjenih Ž, a i zato jer je još početkom rata protiv Republike Hrvatske 1991. primio na čuvanje ovce ŽŽ, po nacionalnosti M, čiju je ogradu koristio za ispašu svojih ovaca te je vodio brigu i o kući ŽŽ, pa je oštećenika zbog toga nazivao ˝izdajicom i ustašom˝, u cilju da istoga liši života, došao ispred obiteljske kuće EŽ, te iz vatrenog oružja u točno neutvrđeni dio tijela oštećenika pucao, uslijed čega je oštećenik odmah preminuo,

dakle, drugoga ubio iz niskih pobuda,

čime da bi time počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teško ubojstvo iz čl. 111. toč. 4. KZ/11.

III. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je pod brojem K-DO-6/17 od 20. studenoga 1995. godine optužnicu protiv okrivljenog GŽ zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. st. 2. toč. 4. KZ RH. Povodom te optužnice Županijski sud u Zadru pod brojem K-53/95 od 31. siječnja 1996. godine, je donio osuđujuću presudu i okrivljenika GŽ osudio na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj Kž-193/96 od 15. lipnja 1999. godine.

2. Dana 27. siječnja 2017. godine Županijski sud u Zadru je svojom odlukom Kv-44/15 prihvatio zahtjev osuđenika GŽ i dopustio obnovu kaznenog postupka zbog postojanja novih činjenica odnosno novih dokaza koji su prikladni za donošenje oslobađajuće presude.

3. Nakon toga 6. rujna 2017. godine Županijski državni odvjetnik u Zadru pod brojem K-DO-6/17 sačinio pouku o pravima, sukladno kojoj je prije kraja dokaznog postupka korigirao činjenični opis inkriminiranog djela kao i pravnu kvalifikaciju tako da bi se sada radilo o kaznenom djelu ubojstva iz čl. 111. toč. 4. KZ/11.

4. S obzirom da je izručenje okrivljenika Republici Hrvatskoj odbijeno, da se on u Republici Srbiji smatra osobom bez državljanstva koja stoga nema nikakve putne isprave, ovaj sud donio je rješenje broj Kv-I-25/18 od 11. lipnja 2018. godine prema kojem se okrivljeniku ima suditi u odsutnosti, a ovo rješenje potvrđeno je odlukom Vrhovnog suda RH broj Kž-401/18 od 5. rujna 2018. godine.

5. U ponovljenom postupku dana 19. prosinca 2018. ovaj sud donio je oslobađajuću presudu protiv okrivljenika GŽ za učin kaznenog djela iz čl. 111. toč. 4. KZ/11. Protiv navedene odluke Županijsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je 14. siječnja 2019. žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pozivajući se na čl. 470. st. 2. ZKP/08. Okrivljenik je putem punomoćnika odvjetnika CŽ dao odgovor na žalbu, u kojem navodi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

6. Vrhovni sud Republike Hrvatske, u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2019. prihvatio je žalbu državnog odvjetnika, ukinuo pobijanu presudu i predmet uputio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Predmetnim rješenjem Vrhovni sudi RH upućuje prvostupanjski sud da iznova provede do sada izvedene dokaze, kao i druge dokaze za koje se pokaže potreba izvođenja, a osobito da se utvrdi je li se na mrtvom tijelu EŽ, koje je više dana bilo izloženo ljetnim temperaturama, samo golim okom moglo utvrditi je li ubijen iz vatrenog oružja te da se ispitaju svjedoci CŽ i MŽ na okolnost mjesta pronalaska mrtvog tijela DŽ.

7. U ponovljenom postupku pročitan je iskaz SŽ dat pred istražnim sucem 20. studenog 1995. godine (l. s. 12 i 13), te svjedočki iskazi iz spisa Kv-44/15 i to FŽ (l. s. 77-80), PŽ (l. s. 93-95), ĐŽ (l. s. 96-98), HŽ (l. s. 121-122), IŽ (l. s. 123-124), TŽ (l. s. 125-126), kao i iskazi svjedoka MŽ (l. s. 154, 208) i ŽŽ (l. s. 153/2 i 208), pribavljena je i pročitana dokumentacija PU zadarske vezana za pronalazak leša oštećenika (l. s. 116-118), izvršen je uvid u pripadajuće fotografije (l. s. 119), pročitana je dokumentacija Hrvatskog memorijalno dokumentacijskog centra Domovinskog rata (l. s. 155-165), izvršen je uvid u podatke JRO MUP RH za oštećenika DŽ i presumptivnog svjedoka BŽ (l. s. 105/2 i 105/4), pročitan je iskaz svjedoka UŽ (l. s. 226), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka dr Davora Mayera od 26. svibnja 2021. godine (l. s. 211-213), dopis TO Lantana (l. s. 221-223), dopis PU zadarske (l. s. 232-235), pročitan je zapisnik od 18. listopada 2024. godine s lica mjesta na groblju u Karinu Donjem (l. s.268-273), nalaz i mišljenje vještaka dr Davora Mayera od 8. 11. 2024. godine (l. s. 276-278) uz suglasnost stranaka, zapisnik sastavljen od strane Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (l. s. 281-282), izvršen je uvid u dopis i DVD snimke ekshumacije sastavljen od PP Benkovac Obrovac (l. s. 294-295), te su pročitani kazneni podaci za okrivljenika (l. s. 92 i službena zabilješka l. s. 292).

8. S obzirom da je okrivljeniku suđeno u odsutnosti okrivljenik obranu nije iznio. Međutim, analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi ovaj sud nije našao dovoljno dokaza da bi okrivljenika oglasio krivim za izvršenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

8. 1. Naime, iz provedenog dokaznog postupka ne proizlaze nikakvi dokazi, osim iskaza svjedokinje SŽ, da bi okrivljenik počinio ovo kazneno djelo. Prije svega, a vezano za vrijeme inkriminacije, nije sporno da ŠŽ spominje vrijeme nakon Vojno redarstvene akcije Oluja. S obzirom da su se tijekom ponovljenog postupka pojavile nelogičnosti vezano za dan 6. kolovoza 1995. kojeg je ona prvotno spomenula jer taj dan nije bio subota, a ona je tvrdila da se kritičan događaj zbio upravo u subotu, državni odvjetnik je izmijenio vrijeme inkriminacije koji je smjestio na točno neutvrđen dan početkom kolovoza 1995.

8. 2. Kako je po oštećenoj nesporno da se događaj zbio nakon pada Krajine, to je moglo biti bilo koji dan nakon 5. kolovoza 1995. budući da je Krajina u njenom naselju „pala“ 5. kolovoza 1995. u večernjim satima.

8. 3. Drugim riječima, vrijeme inkriminacije je svakako vrijeme nakon 5. kolovoza 1995. godine, a riječ je o vremenu za koje okrivljenik ima alibi koji mu daju svjedoci koji su ispitani pred nadležnim tijelima na području Republike Srbije. Ovi svjedoci vrlo detaljno opisuju kretanje okrivljenika od 4. do 8. kolovoza 1995. Tako je HŽ (list 121-122 spisa), opisao kako se 4. kolovoza 1995. nalazio na planini Dinara zajedno s okrivljenikom u sastavu vojne jedinice tzv. Republike Srpske Krajine, s time da su tog dana u večernjim satima započeli s povlačenjem i to najprije prema Kninu, a onda prema Martin Brodu. U Martin Brod su došli 5. kolovoza 1995. odakle su nastavili u Bosanski Petrovac gdje su stigli 6. kolovoza 1995., a odatle otišli za Banja Luku. Čitavo vrijeme bili su zajedno te su se rastali 8. kolovoza 1995. u Banja Luci. Tijekom čitavog povlačenja [adresa] nisu prilazili na udaljenost manju od 50 km.

8. 4. Ovaj svjedočki iskaz potvrdio je i TŽ (list 125-126 spisa), koji je izjavio da je negdje oko Martin Broda u jutarnjim satima 5. kolovoza 1995. vidio okrivljenika u društvu HŽ kako iz Martin Broda idu prema Petrovcu. Kretali su se uglavnom pješice, pa ih je svjedok više puta tijekom dana presretao kolima i u nekoliko navrata su popričali.

8. 5. Okrivljenika ŠŽ je 6. kolovoza 1995. negdje oko 10,00 sati u Bosanskom Petrovcu vidio i JŽ (list 123-124 spisa) i to u društvu nekoliko ljudi od kojih je poznavao samo OŽ, kao i svjedok PŽ (list 93-95 spisa), koji se povlačio iz mjesta Bilišane (mjesto pored [adresa]) zajedno s ostalim mještanima, te su u kraćem razgovoru razmijenili informacije o svojim obiteljima. Inače, PŽ je u povlačenje krenuo 4. ili 5. kolovoza 1995., a Bosanski Petrovac u kojem je sreo okrivljenog GŽ je udaljen po njegovoj procjeni 250 km od [adresa].

8. 6. Nadalje, svjedokinja FŽ rođ. GŽ (list 77-80 spisa) je opisala kako je GŽ posljednji put vidjela kada je otišao na Dinaru kao vojnik krajem srpnja 1995., da bi ga tijekom zbjega nakon Oluje vidjela u večernjim satima 7. kolovoza 1995., prije nego što će ući u Banja Luku te su kratko popričali. Ona poznaje i oštećenika koji je također živio u jednom zaseoku Lakića.

8. 7. Svjedokinja ĐŽ (list 96-98 spisa), opisala je svoj susret s okrivljenikom GŽ **.**.1995. u jutarnjim satima u koloni koja se kretala iz pravca Martin Broda prema Bosanskom Petrovcu. Tada joj je okrivljenik rekao da ide s Dinare prema Banja Luci.

8. 8. Dakle, svi ovi svjedoci potvrdili su okrivljenikovo kretanje u razdoblju od 4. do **.**.1995., a FŽ je potvrdila kako je okrivljenik GŽ bio raspoređen kao vojnik na Dinaru od kraja srpnja 1995. Drugim riječima, početkom kolovoza 1995. nije se nikako mogao nalaziti u [adresa] jer je udaljenost od njegovih tadašnjih položaja na Dinari (negdje iznad Knina) do [adresa] bila preko 100 km, sve uz notorno vrlo loše prometne komunikacije, manjka goriva i otežane komunikacije uslijed ratnih djelovanja na okupiranom području. Na navedeno kretanje ukazuje i sam okrivljenik u zahtjevu za obnovu postupka od 26. srpnja 2013. godine.

9. Što se tiče pronalaska tijela oštećenika, dokumentacijom PU zadarske (list 116 spisa) utvrđeno je kako je doista riječ o ĆŽ rođenom **.**.1927. čije tijelo je pronađeno 19. kolovoza 1995. u obiteljskoj kući u zaseoku [adresa]. Utvrđeno je da je riječ o lešu duljine 180 cm, slabe razvijenosti u raspadajućem stanju, s dva zlatna zuba kojeg je identificirao ŽŽ. S druge strane, na mjestu pronalaska leša nije napravljen zapisnik o očevidu, tako da nije utvrđeno niti gdje je točno pronađen, u podacima o identifikaciji nisu navedene nikakve prostrijelne rane niti su u blizini mjesta pronalaska tijela pronađene čahure, tragovi od metaka i sl. što bi ukazivalo da je isti izrešetan na način kako je to opisala ŠŽ. Nadalje, tada nije napravljena obdukcija tijela niti je utvrđen uzrok smrti, a na fotografijama poluraspadnutog tijela koje se nalaze u koverti (list 119 spisa) nisu vidljive nikakve rane od vatrenog oružja.

10. Iz iskaza svjedoka PŽ i ŽŽ proizlazi kako isti zapravo i nemaju nikakvih neposrednih saznanja o ovoj inkriminaciji već je MŽ opisao kako je nakon svog sudjelovanja u Akciji Oluja dan ili dva nakon njenog početka, otišao do svoje kuće u [adresa] koja je bila netom oslobođena, a potom i do SŽ i DŽ. Tamo je zatekao samo SŽ koja mu je rekla da je EŽ ubio AŽ, ali ništa više o tome nije pričala. Isti je nadoslušan na raspravi 12. svibnja 2021. (list 207-209 spisa) te je naveo kako ostaje kod ranije danog iskaza, a na upite odgovara kako misli da je, dok je obilazio ŠŽ, tijelo DŽ, bilo ispred ulaza u kuću. Da je vidio s udaljenosti od desetak metara. Nikakve rane nije primijetio na njemu, misli da je bio pokriven ili odjeven, no ne sjeća se. Ne može reći je li imao povrede na sebi.

11. Svjedok ŽŽ sjetio se kako je ŠŽ najprije bila zbrinuta u OŠ Velimir Škorpik u [adresa], a potom kod rođaka NŽ. Njega je oštećenikov sin zvao iz Australije da mu pokopaju oca, pa se on obratio pogrebnom poduzeću, a ovi policiji te su svi zajedno otišli na lice mjesta gdje su pronašli pokojnika u poluraspadnutom stanju. Ne može opisati kakve je rane oštećenik imao na sebi jer se tijelu nije previše ni približavao. Po pokojnika su išli nekih 8 dana nakon akcije Oluja. ŠŽ je kasnije otišla kod svoje djece u Australiju i kada se zadnji put čuo s njima rekli su mu da je u komi i da nikako više neće moći doći u Hrvatsku. Isti je nadoslušan na raspravi 12. svibnja 2021. (list 207-209 spisa) te je naveo kako ostaje kod ranije danog iskaza te odgovara kako se pokojnikovo tijelo nalazilo na ulaznim vratima konobe, no da u niti jednome trenutku isto nije vidio jer je pokojnik bio umotan u plahtu.

12. Pregledom spisa utvrđeno je da je posrednih saznanja o ovom djelu imao i BŽ, međutim uvidom u sustav JRO utvrđeno je kako je on preminuo još 2011. godine.

13. Isto tako pregledom sustava JRO utvrđeno je kako je pravo ime oštećenika EŽ, te da mu je kao datum smrti upisan **.**.1995., dakle, nikako ne početak kolovoza 1995. kako to sugerira izmijenjena optužnica ŽDO u Zadru.

14. Iz dokumentacije Hrvatskog memorijalno dokumentacijskog centra Domovinskog rata ne proizlaze nikakvi relevantni podaci za inkriminirano razdoblje jer je iz njih vidljivo samo to da je okrivljenik tijekom 1993. bio u rezervnom sastavu policije u Obrovcu.

15. Nadalje, provedeno je sudskomedicinsko vještačenje od strane dr. Davora Mayera (list 211-214) kojim se trebalo utvrditi postoje li na tijelu oštećenika bilo kakve rane od vatrenog oružja, konkretno je li oštećenik pogođen u glavu, jesu li mu izbijena oba oka, je li mu odbijeno desno uho te je li ga više metaka pogodilo u lijevu stranu prsa. Iz nalaza i mišljenja dr. Davora Mayera proizlazi kako na dostupnim fotografijama tijela pokojnika nije uočena prisutnost ozljeda, odnosno na fotografijama nije vidljivo da bi oštećenik bio pogođen rafalom iz automatske puške u glavu, da bi mu oba oka bila izbijena, da bi mu desno uho bilo odbijeno niti da bi ga više metaka pogodilo u lijevu stranu prsa. Međutim, navedeno ne isključuje mogućnost da bi oštećenik doista zadobio jednu ili više strijelnih rana te da bi uslijed toga nastupio smrtni ishod, ali bi se tada radilo o ozljeđivanju dijelova tijela koji na fotografiji nisu prikazani ili nisu dobro vidljivi. Zaključuje kako uzrok smrti oštećenika ostaje neutvrdiv, što znači da temeljem dostupnih podataka nije moguće niti potvrditi niti isključiti da bi se radilo o smrti zbog zadobivenih strijelnih ozljeda. Navodi da je za potpun zaključak potrebno provesti ekshumaciju i pregledati posmrtne ostatke tijela.

15. 1. Slijedom navedenog, na temelju čl. 319. st. 1. ZKP/08, ovaj sud je naložio izvršenje ekshumacije posmrtnih ostataka EŽ (list 251-252 spisa), rođenog **.**.1927., čiji posmrtni ostaci se nalaze u obiteljskoj grobnici EŽ na mjesnom groblju u Karinu Donjem, kod crkve Sv. Ćirila i Julijete, što je utvrđeno od strane Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava zadarska, Služba kriminalističke policije (list 232 spisa).

15. 2. Ekshumacija je izvršena 18. listopada 2024. u 11:00 sati na mjesnom groblju u Karinu Donjem, kod crkve sv. Ćirila i Julijete, u nazočnosti predstavnika obitelji Lakić Špire Aćamovića te vještaka dr. Davora Mayera, dr. KŽ i dr. LŽ iz Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu, (list 272-273 spisa). Djelatnici TO Lantana su iskopali i otvorili grob, zatim izvukli metalni lijes za kojeg je UŽ naveo da je lijes pokojnog EŽ, jer je isti prisustvovao ukopu pokojnika u tu grobnicu. Otvaranjem je utvrđeno da se u lijesu doista nalazi tijelo pokojnog EŽ.

15. 3. Nalaz čine posmrtni ljudski ostaci odrasle osobe po koštanoj morfologiji muškog spola. Ostaci su potpuno selektirani, kostur je kompletan s time da se preliminarnim pregledom ne traže male kosti šaka i stopala. Pregledom lubanje ustanovljeno je da je ista cjelovita, bez vidljivih mehaničkih oštećenja, jednako kao i donja čeljust. Od predmeta u području lijeve podlaktice je nađen ručni sat s metalnim kućištem i narukvicom u dijelovima. U području desnog ručnog zgloba žica, s metalnom pločicom na kojoj je ugraviran broj 283, kojim je tijelo DŽ bilo označeno prilikom pronalaska i identifikacije. Obzirom na zaprljanost kostiju blatom, u svrhu cjelovite analize posmrtni ostaci su putem djelatnika pogrebnog poduzeća Lantana prevezeni na Zavod za sudsku medicinu radi detaljne obrade.

16. Nakon ekshumacije posmrtnih ostataka tijela EŽ, **.**.2024. provedena je nadopuna sudskomedicinskog vještačenja od 21. svibnja 2021. (list 276-278 spisa). Vještak u nadopuni osnovnog nalaza i mišljenja navodi kako je ekshumacijom utvrđeno da se radi o cjelovitom kosturu na kojem nema znakova zaživotnog ozljeđivanja. Zajedničkim razmatranjem dostupnih izvora, odnosno fotografija i pregledom ekshumiranih posmrtnih ostataka zaključuje kako je pregledani kostur bio potpun bez ikakvih naznaka zaživotnih ozljeda, te s potpunom sigurnošću tvrdi da oštećenik nije zadobio strijelne ozljede glave i prsnog koša, a niti su tragovi strijelnog ozljeđivanja bili prisutni na drugim dijelovima kostura. Stvarni uzrok smrti oštećenika ostaje neutvrdiv, pri čemu ističe kako su nakon provedene ekshumacije i obrade ekshumiranih ostataka, iscrpljene sve mogućnosti prikupljana podataka relevantnih za zaključivanje na ovu okolnost.

17. Nakon ekshumacije te provedenog vještačenja, posmrtni ostaci pokojnog EŽ, vraćeni su u obiteljsku grobnicu na mjesnom groblju u Karinu Donjem.

18. Rezimiranjem naprijed svega navedenog, u konkretnom slučaju nema dokaza da bi okrivljenik GŽ u vrijeme inkriminacije uopće bio na području [adresa] već se u to vrijeme nalazio na području između planine Dinare, Knina, Martin Broda, Bosanskog Petrovca i Banja Luke, dakle, na relaciji koja je više od 100 km udaljena od [adresa], a potpuno je neživotno i nelogično da za trajanja Vojno redarstvene akcije Oluja umjesto prema Banja Luci ide u [adresa] samo s ciljem ubijanja DŽ s kojim je istina, bio u nekakvoj susjedskoj svađi. Sasvim je nesporno da nakon 8. kolovoza 1995. godine ni okrivljenik ni svjedoci više nisu bili na području Republike Hrvatske. Stoga je sud odbio dokazni prijedlog branitelja okrivljenika za dodatnim ispitivanjem ranije ispitanih svjedoka FŽ, PŽ, ĐŽ, HŽ, IŽ i TŽ na navedene okolnosti.

18. 1. Također, odbijen je i dokazni prijedlog branitelja okrivljenika za dodatnim ispitivanjem svjedoka ŽŽ i MŽ, jer su isti saslušavani u dva navrata te su u potonjem naveli da ostaju pri ranije danom iskazu, a sud ih je ocijenio vjerodostojnim i uvjerljivim. Ocjenjujući iskaze ŽŽ i MŽ, utvrđeno je da niti jedan od navedenih nije neposredni svjedok inkriminiranog događaja, već su svjedoci po čuvenju koji su iznijeli navode koje im je prenijela sada već pokojna ŠŽ. Nadalje, niti jedan od ova dva svjedoka nije vidio tijelo iz dovoljne blizine da bi potvrdio da su na pokojniku vidljive ozlijede nanesene vatrenim oružjem.

19. Stoga sud utvrđuje kako jedino što okrivljenika tereti jest svjedočki iskaz SŽ koja je (list 12-13 spisa) ispitana pred istražnim sucem 20. studenoga 1995. godine, koja je paušalno opisala i vrijeme i način pogibije svog supruga. Tako ona opisuje da je isti bio pogođen u glavu, da su mu oba oka bila izbijena, da ga je u lijevu stranu prsiju pogodilo više metaka, što nije vidljivo na fotografijama sačinjenim od strane krim. tehničara prilikom pronalaska tijela, u koverti na listu spisa 119, niti je potvrđeno sudsko medicinskim vještačenjem posmrtnih ostataka oštećenika na kojima nema nikakvih tragova zaživotnog ozljeđivanja, a pogotovo oštećenik nije zadobio strijelne ozljede glave i prsnog koša, a niti su tragovi strijelnog ozljeđivanja bili prisutni na drugim dijelovima kostura te je nemoguće utvrditi uzrok smrti.

19. 1. Da bi ovakav iskaz SŽ doveo do osuđujuće presude treba biti potkrijepljen ostalim dokazima što je ovdje izostalo. Na ovakvom svjedočkom iskazu ne može se zasnovati osuđujuća presuda tim više što je ona ispitana u tzv. nekonfrontiranom ročištu, tako da nije mogla biti kontradiktorno ispitana od strane obrane budući da u vrijeme njezinog ispitivanja branitelj okrivljeniku još nije niti bio postavljen. Ovakav svjedočki iskaz nije nezakonit i mogao je poslužiti za podizanje optužnice međutim, u situaciji kad nema nikakvih drugih materijalnih ili personalnih dokaza kao takav nije dovoljan za donošenje osuđujuće presude. Svjedokinju ŠŽ tijekom rasprave nije bilo moguće neposredno ispitati jer sud tijekom postupka nije mogao saznati njenu adresu u Australiji, a ispitivanjem ŽŽ isti navodi kako je prema njegovim saznanjima ŠŽ preminula, da su je dovezli iz Australije i pokopali u Karinu, što je potvrđeno tijekom ekshumacije kada je u grobu pronađen i njezin lijes. Ne samo da je ovakav svjedočki iskaz nekonfrontiran nego nije potkrepljen niti jednim drugim dokazom. Tako nema personalnog dokaza koji bi potvrdio njen iskaz jer svjedoci D tvrde da pokojnog oštećenika u vrijeme pronalaska nisu niti gledali, pa stoga nisu niti vidjeli ozlijede na njemu, a objektivni materijalni dokaz medicinsko vještačenje ostataka pokojnog oštećenika nije uopće mogao utvrditi uzrok smrti, a pogotovo ozlijede kakve je opisala ŠŽ. Nadalje, čitav niz svjedoka potvrdio je kretanje okrivljenika nakon početka Vojno redarstvene akcije Oluja, a koje nije bilo niti blizu mjesta inkriminiranog događaja, tako da je okrivljenika trebalo osloboditi od kaznene odgovornosti.

20. Za napomenuti je da je u činjeničnom opisu optužnice korigirano ime oštećenika na način da umjesto S treba stajati EŽ budući je prema podacima MUP RH to njegovo pravo ime.

21. S obzirom da troškovi postupka u slučaju donošenja oslobađajuće presude i to one iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, to je u odnosu na troškove trebalo odlučiti kao u izreci.

22. Slijedom svega naprijed navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci, a sukladno čl. 508. st. 5. i čl. 453. toč. 3. ZKP/08.

Zadru, 17. prosinca 2024. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Hrvoje Visković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste (čl. 555. st. 2. ZKP/08), računajući od dana prijema pisanog otpravka presude. Ako je presuda dostavljena i optuženiku i branitelju, ali u različite dane, žalbeni rok računa se od kasnijeg dana. O žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Žalba se u odgovarajućem broju primjeraka - za prvostupanjski i drugostupanjski sud i protivnu stranku - podnosi neposredno ovome sudu ili putem pošte preporučenom pošiljkom.

Žalbom se presuda može pobijati zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.

Dostaviti:

1. ŽDO u Zadru na broj K-DO-6/17,

2. Okrivljenik GŽ, [adresa],

3. Branitelj okr. CŽ, odvj. u [adresa],

4. U spis.