Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-847/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Zdravka Pintarića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv osuđenog RO, zbog kaznenog djela iz čl. 315. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kv-204/2024-4, K- 159/2018 od 21. studenoga 2024., u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog RO.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja je na temelju čl. 55. st. 8. KZ/11 osuđenom RO, pravomoćno osuđenom presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-159/2018-10 od 25. svibnja 2020., zbog kaznenog djela iz čl. 315. st. 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, koja mu je zamijenjena radom za opće dobro u trajanju od 420 sati, određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u neizvršenom dijelu u trajanju od 6 mjeseci i 18 dana.
2. Protiv tog rješenja je osuđeni RO putem branitelja Davorina Zlatareka, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu bez navođenja žalbenih osnova i smjera u kojem predlaže donošenje odluke drugostupanjskog suda.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-977/2024 od 10. prosinca 2024. vraćen ovom sudu drugog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz sadržaja žalbe evidentno je da je uložena isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da osuđenik smatra pogrešnim zaključak suda prvog stupnja iz pobijanog rješenja da je namjerno izbjegavao izvršavanje rada za opće dobro, odnosno, drugim riječima, da je njegovom krivnjom došlo do neizvršavanja naprijed spomenute kaznenopravne sankcije. U tom kontekstu žalitelj ističe da je otac troje djece, da mu je supruga trudna i nezaposlena, a da mu je brat ZO obolio od karcinoma, zatim napominje da se u međuvremenu zaposlio u Njemačkoj, te moli da mu se stoga pruži još jedna prilika kako bi do kraja izvršio naloženu obvezu.
6. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju prikupljenih podataka i činjenica pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne okolnosti na temelju kojih je posve osnovano zaključio da su ostvareni zakonski uvjeti za primjenu čl. 55. st. 8. KZ/11, slijedom čega je pobijana odluka kojom se određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u neizvršenom dijelu ispravna i zakonita.
7. Nesporna je činjenica da je osuđenik s izvršavanjem predmetnog rada za opće dobro trebao započeti 2. studenoga 2020. i da je do donošenja pobijanog rješenja izvršio svega 24 sata toga rada. Sud prvog stupnja nije imao apsolutno nikakvog razloga posumnjati u vjerodostojnost izvješća nadležnog Probacijskog ureda u Varaždinu iz kojeg u bitnome proizlazi da je osuđenik bio nekooperativan, da je izbjegavao kontakte s probacijskom službom, mijenjao brojeve telefona bez obavještavanja probacijskih službenika, da se nije pridržavao njemu prilagođene dinamike ostvarenja ove mjere, da je sustavno izbjegavao dolaske u pravne osobe u koje je bio upućen te da se konačno opravdavao zdravstvenim problemima koje nije potkrijepio valjanom dokumentacijom. Sve to unatoč danim mu upozorenjima o posljedicama takvog njegovog indolentnog i ignorantskog ponašanja prema pruženoj mu prilici da kaznu zatvora izvrši kroz predmetnu parapenalnu mjeru. Sada se u žalbi poziva na okolnosti koje su precizirane u točki 5. ovog obrazloženja koje, međutim, nipošto ne mogu opravdati njegov neodgovoran odnos prema izrečenoj sankciji koji je rezultirao neizvršavanjem rada za opće dobro isključivo zbog njegove krivnje. Osim toga valja primijetiti da osuđenik sam u žalbi potvrđuje da je 2021. bio bez posla pa se stoga osnovano postavlja pitanje zašto tada to vrijeme nije iskoristio u cilju izvršenja određenog mu rada za opće dobro. Što pak se tiče činjenice da je okrivljenikov brat obolio od karcinoma i da se osuđenik zaposlio u Saveznoj Republici Njemačkoj, treba reći da su se one, prema dostavljenoj dokumentaciji, zbile tijekom 2024., a osuđenik je u razdoblju od 2. studenog 2020. pa do 2024. izvršio samo 24 sata rada za opće dobro. Drugim riječima, spomenute okolnosti su bez ikakvog relevantnog utjecaja na činjenicu da osuđenik do 2024. godine nije izvršio rad za opće dobro.
8. Slijedom svega iznijetog žalitelj nije osporio ispravnost činjeničnih zaključaka suda prvog stupnja relevantnih za konkretni postupak, a posljedično tome niti pravilnost osporene odluke toga suda. Stoga je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja, s time da je osporeno rješenje ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
U Varaždinu 17. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Vlasta Patrčević Marušić
U zamjenu potpisao
Sudac
Tomislav Brđanović