Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-855/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog KT, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-503/2024-8 od 2. prosinca 2024., u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog KT.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP/08 protiv optuženog KT produljio istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja je optuženi IT putem braniteljice po službenoj dužnosti Sare Lacko, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da nadležni sud preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor protiv optuženika, odnosno odredi njegovo puštanje na slobodu, kao i da se protiv njega odrede mjere opreza iz čl. 98. ZKP/08.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-988/2024 od 16. prosinca 2024. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Optuženik osporava zaključak suda prvog stupnja o postojanju istražno- zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP/08 (opasnost od bijega) u kontekstu čega ističe da je u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret, izrazio iskreno kajanje i žaljenje, čime je pokazao da poštuje javni poredak Republike Hrvatske i pridonio brzom okončanju kaznenog postupka, te napominje da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru pozitivno djelovao na nj, zatim izražava mišljenje da bi se istražni zatvor daljnjim trajanjem prometnuo u izdržavanje kazne zatvora i konačno da se svrha primjene istražnog zatvora u njegovom slučaju može ostvariti i blažim mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.

6. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da je sud prvog stupnja, pored nespornog temeljnog zakonskog uvjeta za produljenje istražnog zatvora - osnovane sumnje u optuženikovo počinjenje predmetnog kaznenog djela za koje se tereti, isto tako pravilno utvrdio daljnje egzistiranje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP/08 koju nalazi u nepobitnim činjenicama da je optuženik državljanin Gruzije, s prebivalištem u [adresa] i boravištem u Republici [adresa], gdje mu boravi i obitelj, da ga s Republikom Hrvatskom, dakle, ne povezuju baš nikakve osobne, obiteljske ili poslovne veze, a da je u Republiku Hrvatsku došao jedino s ciljem obavljanja ilegalnog prijevoza migranata iz koristoljublja, za koje je kazneno djelo u ovom času nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, što objektivno predstavlja dodatnu motivaciju za njegov bijeg iz Republike Hrvatske. Ovo utvrđenje suda prvog stupnja nije dovedeno u razboritu sumnju okolnostima na koje se poziva optuženik, a koje su precizirane u prethodnoj točki ovog obrazloženja.

7. Sud prvog stupnja je također u pravu kada zaključuje da je za prevenciju istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP/08 nužna daljnja primjena upravo ove najteže mjere procesne prisile, jer se blaže zakonske mjere, poput jamstva i mjera opreza, uistinu ne ukazuju kao dovoljno sigurna i pouzdana garancija u otklanjanju stvarne i razumno predvidive opasnosti od optuženikova bijega, čime bi postao nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. To pak pogotovo u svjetlu činjenice da se optuženik osnovano sumnjiči za kazneno djelo koje se svodi na krijumčarenje migranata preko državne granice Republike Hrvatske, što upućuje na zaključak da su mu očito poznati načini njena nelegalnog prelaska.

8. Naposljetku treba reći da optuženik neuspješno dovodi u pitanje načelo razmjernosti, jer kada se njegov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru (lišen je slobode 28. kolovoza 2024.) stavi u razmjer s kaznom zatvora u trajanju od jedne godine na koju je nepravomoćno osuđen, tada nema dvojbe da u ovom času nije narušeno naprijed spomenuto načelo iz čl. 122. st. 2. ZKP/08.

9. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, s time da je pobijano rješenje ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic