Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-857/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DG, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog DG, protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-285/2024-9 od 22. studenog 2024., u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika DG kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-285/2024-9 od 22. studenog 2024., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. u vezi s čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog DG, produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

1.1. Trajanje istražnog zatvora okrivljeniku se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 27. listopada 2024.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljenik NG po branitelju po službenoj dužnosti Hinku Žerjavu, odvjetniku, "iz svih žalbenih osnova propisanih Zakonom o kaznenom postupku", s prijedlogom da se prihvati žalba okrivljenog i ukine istražni zatvor nad okrivljenikom.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koji je podneskom broj: KŽ-DO-990/2024-3 od 16. prosinca 2024. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovo žalbeno vijeće primjećuje da se žalitelj, premda uvodno naznačuje da žalbu podnosi "iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o kaznenom postupku", sadržajno žali samo iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Pritom okrivljenik u žalbi prvenstveno osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljenog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, uz bitnu argumentaciju da dokazi na kojima se temelji optužnica ni na koji način ne dokazuju, čak niti ne upućuju na postojanje subjektivnog elementa terećenog kaznenog djela, konkretno, da bi postupao s namjerom da ostvari sva njegova zakonska obilježja.

7. Suprotno žalitelju, ovo žalbeno vijeće prije svega uočava da iz sadržaja iskaza ispitanih svjedoka (stranih državljana VG i ČG), na razini osnovane sumnje, proizlazi da se ovdje radilo o dobro organiziranom i očito od ranije dobro uhodanom poslu ilegalnog prebacivanja stranih državljana radi sjecanja lake i brze zarade, a u kojem je uloga okrivljenika bila preuzimanje stranih državljana u Republici Hrvatskoj s ciljem njihovog ilegalnog prevoženja preko državne granice.

Imajući uz to dodatno u vidu dokaze i podatke u spisu, posebice rezultate pretrage mobilnog uređaja koji je oduzet od žalitelja, koji govore o sadržaju i okolnostima njegove komunikacije s nepoznatom osobom putem aplikacije "Telegram", te o tome da je tijekom vožnje svakih trideset do pedeset kilometara dobivao koordinate prijevoza, a sve to u povezanosti s iskazima navedenih svjedoka koji su uočili da je tijekom vožnje puno razgovarao putem mobitela (pri čemu su dojma da se uvijek radilo o istoj osobi), prvostupanjski sud, a suprotno žalbenim tvrdnjama, s pravom smatra da navedeni dokazi i podaci, za sada, upućuju na relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je znao i bio svjestan svih bitnih obilježja predmetnog kaznenog djela, i to kako objektivnih tako i subjektivnih, te da je pritom postupao iz motiva koristoljublja.

8. Okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08), uz bitnu argumentaciju da ima prebivalište u [adresa] koja je kao i Republika Hrvatska članica Europske unije, a time i potpisnica sporazuma država članica Europske unije o suradnji u pravosudnim stvarima, pri čemu posebno ističe i bilateralni sporazum između Republike Hrvatske i Mađarske o suradnji u borbi protiv prekograničnog kriminala, a što sve, posebice kada se dodatno ima u vidu njegovo korektno i suradljivo držanje tijekom cijelog ovog postupka, te činjenica da je obiteljski čovjek, ukazuje da to što bi se u slučaju puštanja na slobodu vratio u Mađarsku ne upućuje na zaključak da bi time postao nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

8.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da je okrivljenik državljanin [adresa], gdje i prebiva, koji u Republici Hrvatskoj nema posao, obitelj niti prijatelje, tako da za Republiku Hrvatsku nije vezan nikakvim osobnim, poslovnim vezama, niti drugim vezama, nego je na njezinom teritoriju zatečen u tranzitu, a što po stavu ovog žalbenog vijeće upućuje da je njegov dolazak u Republiku Hrvatsku bio motiviran isključivo počinjenjem kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku.

Imajući uz to još u vidu da se okrivljenik suočava s mogućnošću (dakako, ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela) izricanja kazne zatvora koja je za predmetno djelo propisana u rasponu od minimalno jedne do osam godina, prvostupanjski sud je, suprotno žalitelju, pravilno zaključio da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu bojazan da bi mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj.

9. Naposljetku, a polazeći od brojnosti i prirode navedenih okolnosti, sud prvog stupnja ujedno, a suprotno žalitelju, s pravom zaključuje da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe radi koje je protiv njega određen/produljen istražni zatvor razumno ne može očekivati primjenom drugih, blažih mjera pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti mjerom jamstva.

10. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke