Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-485/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Veselića i Dubravke Penić Lukač, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Gradske Toplane d.o.o. Karlovac, Tina Ujevića 7, OIB 84300617934, zastupane po punomoćniku Mati Burazinu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković & Mate Burazin iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I, protiv tužene IA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Andreji Nejak Bićanić, odvjetnici iz Karlovca, Sarajevska 4/I, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv- 526/2019-9 od 15. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja Gradske Toplane d.o.o. Karlovac kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-526/2019-9 od 15. prosinca 2023..

II Odbija se zahtjev tužene IA za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog RA iz [adresa], poslovni broj Ovrv-280/2019 od 6. studenog 2019., kojim je naloženo tuženoj IA isplatiti tužitelju Gradskoj Toplani d.o.o. [adresa] iznos od 3.104,63 €[1] / 23.391,81 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te je odbijen tužbeni zahtjev (stavak I izreke), te je tužitelju naloženo naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 398,16 € / 2.999,94 kn (stavak II izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu, tužena se protivi žalbenim navodima tužitelja, te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev Gradske toplane d.o.o. [adresa] za naplatu toplinske energije za razdoblje od svibnja 2016. do kolovoza 2019., za poslovni prostor u poslovnoj zgradu u [adresa], kojega je tužena bila korisnica u utuženom razdoblju, a koji nije spojen na sustav grijanja i hlađenja.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da među strankama nije sporno da na zasebnom kalorimetru ureda tužene nema evidentirane potrošnje od samog početka ugradnje kalorimetra,

- da je tužena sve svoje račune preporučeno vraćala tužitelju uz tvrdnju iste nije dužna platiti, jer ima svoje vlastito grijanje i hlađenje na struju,

- da je strojarsko vještačenje pokazalo da se toplinska energija za objekt Tržnica isporučuje na mjesto toplinske stanice koja se nalazi u prizemlju objekta i koja je centralno mjesto preuzimanja toplinske energije iz vrelovoda Gradske toplane za cijeli objekt "Trgovinski centar Tržnica" za sve prostore koji se nalaze unutar objekta pa tako i za prostor tužene,

- da je vještačenjem utvrđeno kako ta snaga odnosno toplinska energija prolazi razvodnom instalacijom i cjevovodima kroz cijeli objekt, ali ne ulazi u prostor tužene,

- da iz iskaza tužene proizlazi da je u poslovni prostor uselila u ožujku 2007. kada je bio u Roch-bau i nakon toga je preuređen u odvjetnički ured u vlasništvu njezine svekrve, a sustava grijanja preko toplane nije bilo,

- da nakon što je svekrva tužene prodala taj prostor vlasniku MV TREND d.o.o., s kojim je ona potom sklopila ugovor o zakupu, troškovi grijanja u tom ugovoru nisu navedeni,

- da je račune za toplinsku energiju tužitelj tuženoj počeo slati krajem 2012. na iznos od 3.100,00 kn mjesečno,

- da se tužena nikada nije grijala preko Gradske toplane d.o.o., a u njezinom poslovnom prostoru instalacije tužitelja ne postoje,

- da tužena navodi kako je u istoj zgradi 2022. kupila drugi poslovni prostor u kojem također ima svoj sustav grijanja i hlađenja na struju i za taj poslovni prostor tužitelj joj račune ne ispostavlja, a koju činjenicu isti i ne spori.

7. Tužitelj tvrdi da ispostavljenim računima potražuje troškove priključne snage koja proizlazi iz termoenergetske suglasnosti za zgradu, što predstavlja obvezu svih suvlasnika, a energija se tiče pojedinog udjela svakog suvlasnika.

8. Odredbom čl. 45 st. 3 Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/13, 14/14, 120/14) (kasnije st. 9) ZTTE propisano je da je krajnji kupac kojem je odobreno izdvajanje iz toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu cjelinu.

9. Člankom 3 st. 2 toč. 32 ZTTE propisano je da u smislu tog Zakona toplinska energija ima značenje proizvedene energije nastale u proizvodnom postrojenju za transformaciju, sa svrhom zagrijavanja prostora i zagrijavanja potrošne tople vode ili energija korištena u tehnološke svrhe (vrela voda, topla voda ili para) ili za hlađenje prostora.

10. Istim Zakonom u čl. 3 st. 2 toč. 27 navodi se značenje pojma priključne snage kao najveće dopuštene snage koju predaje proizvodno postrojenje za transformaciju u vanjske instalacije ili distribucijsku mrežu, odnosno dopuštena snaga toplinske energije koju iz vanjskih instalacija ili distribucijske mreže može preuzeti kupac toplinske energije na mjestu razgraničenja, a propisana je termoenergetskom suglasnošću.

11. Slijedom navedenoga, zaključak je da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja, a sukladno odredbi čl. 45. st. 9 ZTTE, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi s (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle - troškove koji nisu u vezi s troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni (a s obzirom na to da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi s više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade.

12. Međutim, nije sporno da u poslovnom prostoru tužene instalacije tužitelja ne postoje, kao i da su svi prostori koji se griju preko Gradske toplane d.o.o. u vlasničkom statusu (nisu zajedničke prostorije), a površinom čine manje od trećine ukupnih površina vlasničkih prostora u zgradi (dopis tvrtke MV TREND d.o.o. od 15. siječnja 2021., list 61 i 62 spisa).

13. Dakle, iz navedenoga proizlazi da tužena ni na koji način ne koristi toplinsku energiju tužitelja, niti u svom poslovnom prostoru, niti u zajedničkim prostorijama, koji se također ne griju preko Gradske toplane d.o.o., već da usluge tužitelja koristi manje od trećine ukupnih površina vlasničkih prostora u zgradi.

14. Stoga, kako tužena ni na koji način ne participira u korištenju usluga tužitelja (niti u svom poslovnom prostoru, niti u zajedničkim prostorijama), to ju se ne može niti teretiti da participira u plaćanju fiksne naknade koja se odnosi na troškove priključne snage.

15. Neosnovano tužitelj navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP, jer pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa stoga nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nisu počinjene niti preostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365 st. 2 ZPP.

16. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tužena pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8 ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

17. Slijedom iznesenog valja zaključiti da tužitelj nije dokazao niti osnov, niti visinu utuženog potraživanja pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 219 st. 1 ZPP) pravilno tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

18. Obzirom da je tužena u sporu uspjela u cijelosti, pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu, tako i po visini, a što se žalbom posebno niti ne osporava (čl. 154 st. 1 i čl. 155 st. 1 ZPP).

19. Slijedom navedenoga, valjalo je, po osnovi čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci pod I.

20. Tuženoj nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, obzirom da isti, u skladu s odredbom čl. 155 st. 1 ZPP, nije bio potreban (stavak II izreke).

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin