Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P Ob-96/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ana-Mariji Murić, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje mlt. ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po posebnoj skrbnici ŠC ACV iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, nakon zaključene glavne rasprave s koje je isključena javnost 4. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, stranaka osobno i posebne skrbnice, 17. prosinca 2024. kao dana objave,

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 20. veljače 2019. odobren rješenjem Općinskog suda u Varaždinu od 6. ožujka 2019., broj: R1 Ob-133/2019-3, sastavljen između AC i FC, u dijelu koji se odnosi na način ostvarivanja osobnih odnosa mlt. ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da će se osobni odnosi oca i djece održavati:

- svaki drugi vikend od petka nakon završetka nastave do nedjelje do 19,00 sati, na način da će otac preuzeti djecu ispred škole te će ih po završetku susreta vratiti na adresu majke,

- svaku srijedu nakon završetka nastave do 19,00 sati, na način da otac preuzme djecu ispred škole te ih po završetku susreta vrati na adresu majke,

- svake neparne kalendarske godine na blagdane Božić i Sv. Stjepan, na način da će otac djecu preuzeti na Božić u 10,00 sati i vratiti ih na adresu majke na blagdan A do 19,00 sati,

- svake neparne kalendarske godine na blagdan Uskrs na način da otac djecu preuzme u 10,00 sati na adresi majke i vrati ih na istu adresu do 19,00 sati te na blagdan Uskrsni ponedjeljak svake parne kalendarske godine na način da otac djecu preuzme na adresi majke u 10,00 sati i vrati ih na istu adresu do 19,00 sati,

- svake parne kalendarske godine na Staru godinu (31. 12.) i Novu godinu (1.1.), na način da otac preuzme djecu na adresi majke na Staru godinu u 10,00 sati i vrati ih sljedećeg dana (na Novu godinu) do 19,00 sati, na istu adresu,

- tijekom ljetnih školskih praznika u kontinuitetu od 1. kolovoza do 15. kolovoza, na način da otac djecu preuzme na adresi majke 1. kolovoza u 10,00 sati i vrati ih na istu adresu 15. kolovoza do 19,00 sati.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je, po punomoćnici, 16. veljače 2024. podnijela tužbu protiv tuženika radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi. U tužbi navodi da je rješenjem ovog suda br. R1 Ob-133/2019 od 6. ožujka 2019. razveden brak stranaka te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojim Planom je dogovoreno da mlt. djeca stanuju s majkom, dok će s ocem ostvarivati osobne odnose i to svaki ponedjeljak i četvrtak od 16,00 do 21,00 sat, prvi vikend od petka od 16,00 do subote do 19,00 sati, te drugi vikend od subote od 19,00 do nedjelje do 19,00 sati, pa tako naizmjenice, svaki drugi državni praznik i blagdan te 7 dana godišnjeg odmora oca. Ističe kako su se protekom vremena promijenile okolnosti na temelju kojih su ti osobni odnosi određeni te se ukazuje potreba za drugačijim reguliranjem termina tih osobnih odnosa. U praksi se pokazalo da je Plan, zbog nepostojanja točno definiranih termina susreta i druženja za vrijeme blagdana, kao i školskih praznika, teško provediv budući da od strane tuženika često dolazi do mijenjanja rasporeda u zadnji trenutak i preskakanja vikenda što posljedično dovodi do konfuzije oko načina organiziranja i planiranja vikenda i godišnjih odmora. Isto tako predmetnim Planom nijedan od roditelja ne ostvaruje duži kontinuitet u druženju s djecom tijekom vikenda, iako su djeca sada starija i nema nikakve zapreke da budu duže od jednog dana odvojeni od jednog roditelja. Cijeli vikend umjesto "izlomljenih vikenda" otvara mogućnost roditelju da kvalitetnije provede vrijeme s djetetom i predstavlja uobičajenu sudsku praksu. Navodi kako otac prema Planu trenutno viđa djecu dva dana u tjednu te jedan dan tijekom svakog vikenda, no u praksi to tako ne funkcionira budući da otac viđa djecu svaki drugi vikend, obzirom da jedan dan u vikendu djeca provode s ocem, a drugi vikend (taj jedan dan) djeca su s bakom (majkom tuženika), a ne s ocem. Tužiteljica ističe kako ne želi braniti djeci da se viđaju s bakom, smatra kako je to u njihovom interesu, međutim, takvim uređenjem osobnih odnosa tužiteljica je onemogućena kvalitetno provesti cijeli vikend s djecom, dakle u kontinuitetu, od petka do nedjelje. Stoga predlaže da se osobni odnosi oca i djece ostvaruju svaki drugi vikend od petka od 15,00 sati odnosno kada djeci završi nastava do nedjelje do 19,00 sati, na način da otac djecu preuzme u školi nakon nastave i vrati ih u nedjelju na adresu majke. Nadalje, predlaže da se ti osobni odnosi odvijaju svaku srijedu od 14,00 sati odnosno nakon nastave do 19,00 sati, za blagdane Božić i Sv. Stjepan, svake neparne kalendarske godine, na način da će otac djecu preuzeti na Božić od 10,00 sati i vratiti ih majci slijedeći dan do 19,00 sati, blagdan Uskrs svake neparne godine, na način da će otac preuzeti djecu u 10,00 sati i vratiti ih majci do 19,00 sati, blagdan Uskrsni ponedjeljak svake parne kalendarske godine na način da će otac preuzeti djecu u 10,00 sati i vratiti ih majci do 19,00 sati. Staru i Novu godinu svake parne godine, na način da će otac djecu preuzeti na Staru godinu u 10,00 sati i vratiti ih majci na Novu godinu do 19,00 sati. Tijekom ljetnih praznika otac bi s djecom provodio u kontinuitetu 15 dana, na način da u neparnoj kalendarskoj godini provodi s djecom period od 15. 7. do 1. 8., a u parnoj kalendarskoj godini od 1. 8. do 15. 8.

2. U ovom predmetu Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Varaždin rješenjima od 25. ožujka 2024. imenovao je mlt. djeci posebnog skrbnika, a sukladno čl. 240. Obiteljskog zakona (dalje ObZ, NN br. 103/15, 98/19, 156/23), u osobi posebne skrbnice ACV.

3. U odgovoru na tužbu danom na ročištu 18. rujna 2024. tuženik je naveo kako se protivi tužbenom zahtjevu budući smatra kako je trenutni model ostvarivanja osobnih odnosa s djedom odgovarajući, prije svega djeci. Ujedno ističe kako navodi iz tužbe nisu točni, posebno u djelu da on ne bi brinuo o djeci i vozio ih na njihove aktivnosti, a isto tako smatra kako se predloženim načinom ostvarivanja osobnih odnosa smanjuje vrijeme koje on provodi s djecom. Smatra kako nije problem dogovora u slučaju želje na odlaske vikendima na izlete s djecom te su i do sada tako funkcionirali.

4. Tijekom postupka, a u skladu s odredbom čl. 357. ObZ-a sud je zatražio od nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Varaždin (dalje Zavod), mišljenje u svezi tužbenog zahtjeva.

5. U svom mišljenju (strana 37-38 spisa) zavod je istaknuo kako je dinamiku ostvarivanja osobnih odnosa oca i djece potrebno prilagoditi potrebama i obvezama djece. Ističe kako nisu utvrđene zapreke koje bi ograničavale kontakte djece i oca, pa tako pozdravljaju povećanje opsega kontakata djece i oca. Mišljenja je kako je kvalitetan odnos između roditelja i djece bitniji od dinamike viđanja, a posebno ako se novim prijedlogom ne smanjuju kontakti između oca i djece. Zavod navodi kako djeca dobro funkcioniraju unutar konteksta susreta i druženja s ocem koji se trenutno provodi dok promjena dinamike, na način da bi djeca naizmjenično kod svakog roditelja provodila cijeli vikend, također ne bi negativno utjecala na funkcioniranje mlt. djece niti bi isto narušavalo njihovu dobrobit.

6. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju u spisu dok nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka FCV i HC, roditelja tuženika, obzirom da je sud predmetni dokazni prijedlog ocijenio irelevantnim za odluku u ovome predmetu.

7. U svom iskazu tužiteljica je navela kako je glavni razlog podnošenja tužbe potreba da se točno odrede razdoblja i dani kada djeca provode vrijeme s njom, a kada s ocem, a posebno što se tiče vikenda. Smatra kako dosadašnji način nije prihvatljiv obzirom da niti jedan roditelj nema cijeli vikend s djecom pa sukladno tome ne može planirati nikakve aktivnosti, niti putovanja. Ističe kako ne želi da se tuženiku smanji opseg ostvarivanja osobnih odnosa s djecom, samo želi da se točno odrede ti osobni odnosi, a kako bi se mogao postići nekakav kontinuitet i kako ne bi dolazilo do konflikta, posebno u situacijama kada oboje žele provesti vikend s djecom u istom periodu, a to se naročito odnosi na blagdane, praznike i školske praznike. Smatra da u situaciji kada nije definirano ostvarivanje osobnih odnosa djece i oca kroz ljeto, da ona ne može ništa planirati, isto tako ne zna kod koga će djeca biti kroz blagdane, niti u tom smislu može bilo što planirati, a tuženik se o tome ne želi unaprijed izjasniti. Smatra kako bi detaljno određivanje osobnih odnosa olakšalo funkcioniranje i samoj djeci. Pojašnjava kako u stvarnosti djeca jedan dan u vikendu provode s ocem, a drugi vikend taj jedan dan ne provode s ocem nego s bakom i djedom, sukladno čemu proizlazi kako djeca viđaju oca svaki drugi vikend. Što se tiče ljetnih praznika, zadnje dvije godine djeca odlaze s ocem na more od 1. kolovoza do 15. kolovoza, a što joj on javi negdje 10. srpnja. To predstavlja problem jer ona radi s još tri kolegice i s njima se mora dogovarati oko godišnjeg odmora, kako bi i one mogle planirati. Ističe da u vrijeme kada su sklapali plan je ČC imao dvije godine te je njemu teško bilo biti odvojen od nje tri dana u komadu te se tada činilo da je dogovoreni opseg ostvarivanja osobnih odnosa najbolji za djecu, no kako su djeca sada veća, to izražavaju želju da cijeli vikend ne idu nikuda te da se ne sele svaki drugi dan.

8. U svom iskazu tuženik navodi kako ne želi da se postojeći Plan mijenja obzirom da funkcionira i da su djeca s takvim načinom zadovoljna. Smatra kako bilo kakva izmjena ne ide u korist djece, već u korist tužiteljice. Ističe kako se on i tužiteljica mogu dogovoriti oko svih pitanja koja se tiču djece te da njemu odgovara način ostvarivanja osobnih odnosa kako je to uređeno Planom. Što se tiče putovanja navodi kako nije točno da ne bi dao suglasnost za putovanja djece, osim za Barcelonu, no da na kraju to nije bilo bitno, da su svejedno otišli. Ponovo ističe kako se u pogledu praznika, blagdana i školskih praznika o svemu dogovaraju, da kada želi tužiteljica s djecom provesti cijeli vikend da je dovoljno da njega traži dopuštenje. Ujedno je naveo kako nije sporno da djeca svaki drugi vikend provode s njegovim roditeljima taj jedan dan. Također je istaknuo kako nije problem da se urede odnosi s djecom tijekom ljeta, tim više što on ima kolektivni godišnji odmor u kolovozu, do i dalje za tim ne vidi potrebu budući da tužiteljici krajem svibnja javi kada će ići na godišnji.

9. Posebna skrbnica je na ročištu 4. prosinca 2024. navela kako je 2. prosinca 2024. razgovarala s mlt. CC i ČC, pri čemu je mlt. CC naveo kako živi s majkom i bratom te da rado odlazi na susrete k ocu i baki, s time da svaki drugi vikend od subote do nedjelje provodi kod bake, a ne kod oca. Poznato mu je da se vodi postupak, razgovarao je o tome s majkom te bi volio da provodi cijeli vikend s mamom ili tatom, tada bi si mogao pozvati prijatelje na prespavanac. Jedino problematizira viđanje u tjednu budući da bi tada pet dana proveo bez većih viđanja s majkom. Mlt. ČC polazi drugi razred osnovne škole, poznata mu je dinamika osobnih odnosa s ocem, voli odlaziti k ocu, osim kada ima noćnu moru jer ima strah od mraka, a kod tate nema lampicu kao kod majke. Što se tiče promjene osobnih odnosa navodi d bi htio jedan cijeli tjedan biti s majkom i slijedeći tjedan dva dana s tatom i još jedan s bakom.

10. U skladu s čl. 119. ObZ-a dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom s time da je roditelj koji stanuje s djetetom i skrbi se o djetetu dužan omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržati od svakog ponašanja koje bi otežalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

11. Nadalje, člankom 121. st. 2. ObZ-a propisano je da se osobni odnosi s djetetom mogu ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.

12. Primjenom odredbe čl. 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“, Međunarodni ugovori" br. 2-3/17) potrebno se rukovoditi načelom najboljeg interesa djeteta, što je ujedno i temeljeno načelo sadržano i u odredbi čl. 5. Obiteljskog zakona, dok je prema odredbi čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom od 15. svibnja 2003. („Narodne novine“ Međunarodni ugovori" br. 7-113/08) dijete i roditelji imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata.

13. U konkretnom slučaju evidentno je kako roditelji Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, osim tjednih viđanja, nisu uredili detaljno način viđanja djece i oca tijekom praznika, blagdana i školskih praznika djece. S time da je viđanje oca i djece određeno svaki ponedjeljak i četvrtak od 16,00 do 21,00 sat, prvi vikend od petka od 16,00 do subote do 19,00 sati, a slijedeći vikend od subote od 19,00 do nedjelje do 19,00 sati, svaki drugi državni praznik odnosno blagdan (bez detaljnog određivanja vremena održavanja osobnih odnosa) te 7 dana godišnjeg odmora oca (bez specifikacije točnog vremena). Obzirom na nespornu činjenicu da svaki drugi vikend (jedan dan) djeca provode s bakom i djedom, a ne s ocem, proizlazi kako se otac s djecom jedan tjedan viđa 37 sati (ponedjeljak, četvrtak i jedan dan u vikendu), a drugi tjedan svega 10 sati (samo ponedjeljak i četvrtak, obzirom da su djeca jedan dan tijekom vikenda kod bake). Ako se predmetno usporedi s prijedlogom tužiteljice u tužbi, da se otac s djecom viđa svaku srijedu od 14,00 sati do 19,00 sati, svaki drugi vikend od petka od 15,00 sati do nedjelje do 19,00 sati, proizlazi da bi se otac s djecom u jednom tjednu viđao 52 sata, a tijekom drugog tjedna pet sati, što je ukupno više osobnih odnosa unutar dva tjedna (57 sati), u odnosu na raniji period od dva tjedna (47 sati). Nadalje, tužiteljica predlaže i povećanje opsega održavanja osobnih odnosa djece i oca tijekom ljeta s dosadašnjih 7 dana na ukupno 15 dana te detaljno specificiranje održavanja osobnih odnosa tijekom blagdana i praznika, pri čemu i nadalje svaki roditelj ima svaki drugi državni praznik i blagdan, no sada samo uz detaljnu specifikaciju točnog vremena održavanja istih.

14. Prema tome, ne stoji tvrdnja tuženika da bi mu se postojećom izmjenom smanjio opseg održavanja osobnih odnosa, već upravo suprotno, došlo bi do povećanja tih opsega, s time da bi se detaljnim uređenjem očito doprinijelo lakšoj organizaciji vremena pojedinog roditelja s djecom te se istima omogućilo planiranje tog vremena, a što u svakom slučaju ide u korist i za dobrobit djece. Ono što sud primjećuje je da tuženik opetovano ističe kako se sa tužiteljicom može oko svega dogovoriti, pa i oko provođenja cijelih vikenda s djecom, što je pohvalno, no isto tako primjećuje kako tuženik potencira obvezu tužiteljice da traži njegovo dopuštenje za svaki takav slučaj, dok tužiteljica s druge strane evidentno želi izbjeći bilo kakvu suvišnu komunikaciju s tuženikom i traženje dopuštenja, zbog čega i želi da se podrobno uredi ostvarivanje osobnih odnosa s djecom.

15. Rascjepkano ostvarivanje osobnih odnosa tijekom vikenda između oca i djece, evidentno predstavlja problem i samoj djeci budući da su isti u razgovoru s posebnom skrbnicom iskazivali kako žele cijeli vikend provesti s majkom odnosno ocem, što se ukazuje u cijelosti logičnim, obzirom da su djeca u dobi od 7 godina (mlt. ČC) i u dobi od skoro 12 godina (mlt. CC), da imaju određene svoje interese, aktivnosti i preferencije sukladno čemu neprestano seljenje evidentno istima više ne odgovara.

16. Kako se uređenjem osobnih odnosa na način kako to predlaže tužiteljica ne umanjuje opseg održavanja osobnih odnosa oca i djece, a što je isti isticao kao glavni prigovor, niti se ide kontra željama djece, što je opet tuženik isticao navodeći kako trenutni model ostvarivanja osobnih odnosa odgovara prije svega djeci, budući da sama djeca navode kako bi željela cijeli vikend provoditi s jednim roditeljem, a predmetnu izmjenu ostvarivanja osobnih odnosa podržava i sam Zavod, to sud smatra kako je zahtjev tužiteljice osnovan prije svega rukovodeći se interesima i dobrobiti djece koja će na taj način moći kvalitetnije provoditi vrijeme sa svakim roditeljem (odlaziti na putovanja, izlete, pozivati prijatelje i sl.), bez smanjivanja vremena kojeg provode s ocem (s kojim isti, prema vlastitim navodima, vole provoditi vrijeme), a što će također i učiniti nepotrebnim traženje bilo kakvih dopuštenja jednog roditelja prema drugom roditelju, budući da potreba traženja dopuštenja, u situaciji razvoda roditelja i narušene komunikacije, ne doprinosi poboljšanju te komunikacije već stvaranja odnosa podređenosti i nadređenosti, što dovodi do pogoršanja odnosa i neprimjerene komunikacije, što u konačnici šteti i samoj djeci. Slijedom navedenog sud smatra kako je u interesu djece da se osobni odnosi s ocem detaljno urede, kako bi se eventualni konflikti između roditelja sveli na najmanju moguću mjeru, s jedne strane te kako bi se djeci pružila mogućnost za kvalitetnije provođenja vremena s jednim roditeljem i predvidivost osobnih odnosa s oba roditelja, zbog čega je zahtjev tužiteljice u cijelosti prihvaćen, s time da je sud uvažio navode tuženika prema kojima ima kolektivni godišnji odmor u kolovozu te da već zadnje dvije godine odlazi s djecom na odmor upravo u periodu od 1. kolovoza do 15. kolovoza, sukladno čemu je i u tom periodu određeno ostvarivanje osobnih odnosa s djecom. U preostalom dijelu Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 20. veljače 2019. ostaje neizmijenjen.

17. Prema odredbi čl. 366. st. 1. ObZ u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

17.1. Sukladno navedenom, a obzirom da je tužiteljica potraživala trošak ovog postupka u iznosu jednokratne nagrade (do 4 radnje) u visini od 250 bodova, trošak pristupa na ročišta 4. listopada 2024. i 15. studenog 2024. u visini od po 50 bodova, što obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN br. 138/2023) što iznosi 700,00 EUR te PDV u iznosu od 175,00 EUR i trošak predujma od 15,76 EUR, odnosno ukupno 890,76 EUR, no kako u konačnici potražuje iznos od 765,76 EUR valja razmotriti osnovanost predmetnog zahtjeva. Ovdje valja navesti kako se u konkretnom slučaju radi o obiteljskom predmetu gdje se ne može striktno gledati uspjeh stranaka u postupku, jer je svrha samog postupka da se na najbolji način reguliraju sporni odnosi između stranaka u svezi s maloljetnom djecom, u kojem slučaju se ne može govoriti o uspjehu stranaka u postupku u kvantitativnom smislu, već o iznalaženju najboljeg rješenja za maloljetnu djecu, pri čemu je valjalo voditi računa o prirodi predmetnog spora i nastojanju roditelja da poduzmu ono što smatraju da je potrebno radi zaštite najboljeg interesa djeteta, a što su stranke i činile, to je i sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

U Varaždinu 17. prosinca 2024.

Sutkinja

Ana-Marija Murić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Ivana Kostanjevec Rožmarić, odvjetnica iz Varaždina

2. VC, [adresa]

3. posebna skrbnica ACV, Centar za posebno skrbništvo Zagreb, Oreškovićeva 25

4. Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Varaždin, Vladimira Nazora 22, znanja radi