Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

P-965/2020-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, na prijedlog više sudske savjetnice Renate Ivančić, u pravnoj stvari tužitelja TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku iz Osijeka, radi stjecanja bez osnove, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 15. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik HM dužan je tužitelju TM isplatiti iznos od 8.887,60 Euro (slovima: osamtisućaosamstotinaosamdesetsedameurašesdestcenti) sa zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 1.1.2023, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i to na iznos od:

70,49 Eura tekuće od 15.10.2016.do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.11.2016.do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.12.2016.do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.1.2017. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.2.2017. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.3.2017. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.4.2017. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.5.2017. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.6.2017. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.7.2017. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.8.2017. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.9.2017. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.10.2017. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.11.2017 do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.12.2017. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.1.2018 do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.2.2018. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.3.2018. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.4.2018. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.5.2018. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.6.2018. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.7.2018. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.8.2018. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.9.2018. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.10.2018 do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.11.2018. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.12.2018 do isplate

140,98 Eura tekuće od 15.1.2019 do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.2.2019. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.3.2019. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.4.2019. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.5.2019. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.6.2019. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.7.2019. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.8.2019. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.9.2019. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.10.2019 do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.11.2019. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.12.2019. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.1.2020 do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.2.2020. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.3.2020. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.4.2020. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.5.2020. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.6.2020. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.7.2020. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.8.2020. do isplate,

140,98 Eura tekuće od 15.9.2020. do isplate,

70,49 Eura tekuće od 15.10.2020. do isplate

sveukupno glavnica 6.766,95 eura

zatim iznos od 64,26 Eura tekuće od 30.09.2016. do isplate

iznos od 1.498,94 Eura tekuće od 15.12.2016. do isplate

te iznos od

92,91 Eura tekuće od 15.08.2020. do isplate,

185,81 Eura tekuće od 15.09.2020. do isplate

185,81 Eura tekuće od 15.10.2020. do isplate

92,91 Eura tekuće od 15.11.2020. do isplate

sveukupno glavnica 557,44 Eura.

II. Nalaže se tuženiku HM naknaditi tužitelju TM prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.750,00 eura, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je otac tuženika koji je za vrijeme svoje maloljetnosti i obveze tužitelja da mu plaća uzdržavanje ishodio ovršnu ispravu presudu Općinskog suda u Osijeku broj P-1954/09 od 26. svibnja 2010. kojom je naloženo tužitelju da mu na ime uzdržavanja uplaćuje mjesečni iznos od 1.062,20 kn. Temeljem navedene presude kao ovršne isprave tuženik je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu te se rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Ovr- 1740/11 od 20. lipnja 2011. namirio za razdoblje od srpnja 2011. iz mirovine tužitelja sve do mirovine za rujan 2020. mjesečni iznos od 1.062,20 kn. Navodi da nakon donošenja presude i pokrenute ovrhe, zbog promijenjenih okolnosti tuženik je presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-256/14 od 27. siječnja 2015. obvezao tužitelja da umjesto iznosa od 1.062,20 kn mjesečno doprinosi počam od 3. veljače 2014. pa nadalje mjesečni iznos od 1.400,00 kn. Budući je navedena presuda postala pravomoćna i ovršna tuženik je kao ovrhovoditelj ponovo pokrenuo novu ovrhu, te je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku Stalna služba Đakovo broj Ovr Ob -33/16 pokrenuo ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika ovaj put putem Fine kojom je zahtijevao da mu se naplati dosuđena tražbina i to za razdoblje od 16.2.2014. do 16.9.2016. razlika od 337,80 kn do 1.400,00 kn, a nakon toga od 15. listopada 2016. pa nadalje po 1.400,00 kn mjesečno. Na navedeni način tužitelju je kao ovršeniku na ime uzdržavanja koje je bilo određeno u mjesečnom iznosu od 1.400,00 kn a prije toga 1.062,20 kn mjesečno, istovremeno skidano i uplaćivano u korist tuženika oba iznosa, dakle i raniji iznos od 1.062,20 kn i 1.400,00 kn. Dakle, tuženik kao ovrhovoditelj nije povukao raniju ovrhu te je istovremeno po jednoj ovršnoj osnovi naplaćivao dva puta uzdržavanje, pri čemu proizlazi da je u vremenskom razdoblju od 15. listopada 2016. do 15. listopada 2020. naplatio za ukupno 48 mjeseci ne pripadajući iznos od 1.062,20 kn tj. 50.985,60 kn. Pored toga tužitelj je u namjeri izbjegavanja ovrhe platio neposredno putem punomoćnika tuženika odvjetnika Vedrana Pajića iz Osijeka dana 12. prosinca 2016. iznos od 11.293,80 kn, te je sukladno navedenom tuženik trebao o istom izvijestiti ovršenikove dužnike i na taj način umanjiti obvezu prema Fini za navedeni iznos. U međuvremenu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj Ob-219/20 utvrđen je prestanak obveze uzdržavanja tuženika HM po tužitelju koja je utvrđena presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-256/14 i to danom 17. srpnja 2020. Znači, unatoč pravomoćnoj sudskoj odluci, navedena obveza uzdržavanja koja se odvijala i nadalje putem Fine u iznosu od 1.400,00 kn mjesečno obustavljena je tek u listopadu 2020. pa proizlazi da je za razdoblje od 17. do 31. srpnja, za kolovoz, rujan i polovicu listopada dakle ukupno tri mjeseca naplaćen daljnji iznos od ukupno 4.200,00 kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se ne protivi navodima tužbe u odnosu na osnovu postavljenog tužbenog zahtjeva, dok se protivi visini. Navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku br. 11-P-1954/09 od 26. svibnja 2010. godine naloženo je ovršeniku TM da na ime uzdržavanja ovrhovoditelju uplaćuje svakomjesečno iznos od 1.062,20 kn. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj P2-56/2014 od dana 27.siječnja 2015.godine, a koja presuda je postala pravomoćna mijenja se gore naznačena presuda, na način da se nalaže ČM na ime uzdržavanja mlt. HM umjesto iznosa utvrđenog po presudi Općinskog suda u Osijeku broj P-1954/06 od 26. svibnja 2010.godine od 1.062,20 kn, od dana 03. veljače 2014.godine, pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti doprinositi svakomjesečno na ime uzdržavanja za mlt. HM iznos od 1.400,00 kn. Točni su navodi tužitelja da mu se ustezao novčani iznosi sa mirovine po presudi Ovr Ob-33/16, a sve kako je navedeno u Specifikaciji FINA-e od 13. rujna 2019. godine. Međutim, novčani iznosi koji su se ustezali s mirovine tužitelja, nije bila dvostruka naplata, jer se radilo o naplati zakonskih zateznih kamata. Također, točni su navodi tužbe da bi tužitelj dana 12. prosinca 2016. godine isplatio iznos od 11.293,80 kn, a koji iznos u tom trenutku nije bio ukupni iznos dugovanja, obzirom da je taj obračun tužitelj imao iz mjeseca veljače 2016. godine, te je sukladno istom uplatio navedeni iznos, kojim nije na dan plaćanja podmirio sve zaostatke. Tuženik nema točan izračun koliki mu je novčani iznos uplaćen na ime zaostataka zakonskog uzdržavanja, zakonskih zateznih kamata, te iz tog razloga predlaže pribavu navedenih podataka u ovršnom postupku. U ovršnom postupku broj PU Ovr-670/19 pred Općinskim sudom u Đakovu predložili su pribavu od FINE koji iznos je ukupno isplaćen, obzirom da je iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje vidljivo da je osnova predana FINA-i dana 21. listopada 2016. godine. Tuženik je nakon što je napunio 18 godina mogao raspolagati novčanim sredstvima koja su prije toga isplaćivana na račun njegove majke kao zakonske nasljednice. Nesporno je da se tužitelju ustegnuo iznos veći, međutim nema podataka koliko. Stoga predlaže da se u ovom postupku provede financijskog vještačenje gdje će se evidentirati sve uplate tužitelja i iznos koji je naplaćen i pretplaćen, te tuženik pretplaćeni iznos neće osporavati te će isti priznati i namirit tužitelju.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u podatke o naplaćenom uzdržavanju ovrhom HZMO-a od 17. studenog 2020., rješenje o ovrsi ovog suda broj Ovr Ob -33/16-2 od 23. rujna 2016., dopis ovog suda od 17. listopada 2016., potvrdu odvjetnika Vedrana Pajića od 12. prosinca 2016., presudu ovog suda poslovni broj P Ob- 219/2020 od 5. rujna 2020., rješenje ovog suda broj Pu Ovr-670/19 od 15. listopada 2020.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da se temeljem ovršne isprave presude ovog suda broj P-1954/09 od 26. svibnja 2010. namirivalo uzdržavanje za tuženika putem Financijske agencije mjesečnog iznosa od 1.062,20 kn, odnosno da se temeljem ovršne isprave presude ovog suda broj P2-56/2014 od 27. siječnja 2015. namirivalo uzdržavanje putem Financijske agencije mjesečnog iznosa od 1.400,00 kn. Odnosno sam tuženik u odgovoru na tužbu se ne protivi navodima tužbe u odnosu na osnov postavljenog tužbenog zahtjeva, dok se protivi visini tužbenog zahtjeva, stoga je na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno financijsko - knjigovodstveno vještačenje.

6. Prema dostavljenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, tužitelj se očitavao na način da je uređivao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, dok je tuženik predložio dopunu vještačenja na okolnost da se izdvoje troškovi parničnog postupka i kamate koje su naplaćene u ovršnom postupku Ovr-1740/11, Ovr Ob- 33/16, Ovr-3172/16 temeljem presude ovog suda P-1954/09 radi uzdržavanja na iznos od 1.062,70 kn te presude ovog suda P2-96/14 radi povišenog uzdržavanja na iznos od 1.400,00 kn.

7. Sukladno navedenom, iz nalaza i mišljenja vještaka od 2. rujna 2021. proizlazi zaključak da je više plaćeno od 15.10.2016. do 10.10.2020. (plaćeno i 1.062,20 kn i 1.400,00 kn) u visini od 50.985,60 kn, više plaćena razlika između 1.062,20 kn i 1.400,00 kn u razdoblju od 2/2014 godine do 30.09.2016. u visini 484,20 kn, više plaćeno nakon presude o prestanku uzdržavanja 4.200,00 kn, sveukupno 55.669,80 kn.

8. Prema dostavljenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka na okolnost izračuna sudskih troškova, tužitelj iste smatra nepotrebnim i suprotnim ovršnim ispravama, dok je tuženik predložio da se tužbeni zahtjev odbije za zatezne kamate i troškove u iznosu od 1.511,25 eura, te se protivi konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a opreza radi ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja obzirom da ista teče od dana kada je trajala dvostruka naplata po dvije različite ovršne isprave.

9. Sukladno navedenom, iz nalaza i mišljenja vještaka od 6. lipnja 2024. proizlazi zaključak da troškovi u postupku Ovr-1740/11 ukupno iznose 245,52 eura, Ovr Ob- 33/16 620,11 eura, te Ovr-3172/16 645,62 eura, odnosno da sveukupno troškovi parničnog postupka i kamate iznose 1.511,25 eura.

10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka financijske struke obzirom su isti dani u skladu s visokim pravilima struke, a na iste nije bilo primjedbi.

11. Sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan, da je sastavljen u skladu zaključka nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja da dvostruka naplata po dvije različite ovršne isprave iznosi za razdoblje od 15.10.2016. do 10.10.2020. 6.766,95 eura, za razdoblje od 2/2014. do 30.09.2016. 64,26 eura, iznos nakon presude o prestanku uzdržavanja 557,44 eura, te u skladu s plaćenim iznosom neposredno punomoćniku tuženika od 1.498,94 eura, ukupno potraživanje tužitelja je 8.887,60 eura.

12. U odnosu na zatezne kamate i troškove postupka tuženika, sud iste smatra nepotrebnim budući ne bi ni nastali da nije bilo istovremenog namirenja uzdržavanja po dvije ovršne isprave odnosno osnov samog tužbenog zahtjeva nije ni bio sporan tuženiku, već visina tužbenog zahtjeva. Troškovi parničnog postupka i kamate ne bi ni nastale da se nije naplaćivala dva puta ovrha koje je uputio na provedbu upravo ovdje punomoćnik tuženika znajući da je prestala obveza uzdržavanja po jednoj ovršnoj ispravi. Umanjivanje preplaćenih iznosa uzdržavanja za navedene troškove bilo bi suprotno ovršnim ispravama.

13. U odnosu na prigovor tuženika da je nastupila zastara potraživanja, sud nalazi da isti nije osnovan. Odredbom članka 1113. Zakona o obveznim odnosima, ''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO, propisano je tko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo zahtijevati povrat. Na potraživanje koje je dospjelo primjenjuje se opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a. Budući da je dvostruka naplata uzdržavanja odnosno stjecanje bez osnove počelo danom 15. listopada 2016., a tužba podnesena 4. prosinca 2020., evidentno je da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastrani rok.

14. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'', broj , 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP, budući je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja putem odvjetnika. Tužitelju je kao opravdan priznat traženi trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 138/23 - u nastavku teksta Tarifa), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 10. veljače 2021. i 11. lipnja 2024., svaki u visini 50 bodova (Tbr. 54. Tarife), sastav podnesaka (specifikacija tužbenog zahtjeva) od 15. rujna 2021., 21. listopada 2021., 8. veljače 2023. i 20. veljače 2024. svaki 100 bodova, za zastupanje na ročištima 25. ožujka 2021., 24. listopada 2022., 11. svibnja 2023., 20. veljače 2024. i 15. studenog 2024., svako 100 bodova što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.750,00 eura. Sud punomoćniku tužitelja nije priznao trošak pristupa na ročište radi objave presude u zatraženom iznosu od 100,00 eura jer takav trošak još nije niti nastao i neizvjesno je da li će uopće nastati. Isto tako nije priznat trošak sastava podneska od 11. lipnja 2024. preko 50 bodova.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 17. prosinca 2024.

Sutkinja

Nikolina Primorac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi elektronskim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika