9 P-205/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB 39670464653, po sucu Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika ZP OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po privremenom zastupniku Ivici Matas, odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, na ročištu objave održanom dana 17. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

1. Dužan je tuženik ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stan 296, Moskva 4, Rusija, isplatiti tužitelju HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 8.750.000,00 ruskih rubalja u protuvrijednosti u eurima zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja ove tužbe 20.12.2018. pa do isplate.

2. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja naveo da je sa tuženikom zaključio ugovor o prijenosu poslovnog udjela br. OV-261/2018, sklopljen dana 15. siječnja 2018. godine u obliku javnobilježničkog akta 01/-261/2018, tužitelj kao prenositelj prenio je na tuženika kao stjecatelja poslovni udjel u trgovačkom društvu HORSUM d.o.o, u nominalnom iznosu od 20.000,00 (dvadesettisuća) kuna. Istim ugovorom obvezao se tuženik kao stjecatelj isplatiti prenositelju naknadu u iznosu od 9.000.000,00 (devetmilijuna) ruskih rubalja u kunskoj protuvrijednosti.

Tužitelj je također naveo da tuženik kao stjecatelj poslovnog udjela trgovačkog društva HORSUM d.o.o. nije u cijelosti ispunio obvezu isplate naknade za prijenos, budući da je isti na ime naknade za prijenos poslovnog udjela dana 21. rujna 2018. godine umjesto ugovorenog iznosa isplatio tužitelju iznos od 250.000,00 (dvjestopedesettisuća) ruskih rubalja.

Slijedom navedenoga, tužitelj je naveo da je razvidno kako je tuženik dužan isplatiti tužitelju novčani iznos od 8.750.000,00 ruskih rubalja u protuvrijednosti u kuna odnosno sada eurima, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe, pa do isplate, zbog čega predlaže sudu da makar zbog izostanka ili ogluhe, donese presudu.

Privremeni zastupnik tuženika se obzirom na to da tuženik nije osobno upoznat sa stanjem spisa, protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao i uređenom tužbenom zahtjevu, kao neosnovanom, budući da smatra da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz priloženih dokaza od strane tužitelja, te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije.

U postupku su izvedeni dokazi čitanjem i pregledom Ugovora o prijenosu poslovnog udjela br. OV-261/2018, sklopljenog između HP i ZP dana **.**.2018. (list 4-7 spisa).

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Odredbom čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23 dalje: ZTD), propisano je da je za prijenos poslovnog udjela potreban ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Takav ugovor potreban je i za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udio. Za prijenos poslovnog udjela nije potrebna promjena društvenog ugovora.

Odredbom članka 9 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 144/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom čl. 247 propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Pregledom Ugovora o prijenosu poslovnog udjela ovjerenog kod javnog bilježnika Vojislava Vuletin pod posl. br. OV-261/2018, sklopljenog između HP i ZP **.**.2018. (list 4-7 spisa), jasno proizlazi da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor, kojim ugovorom je tuženik stekao poslovni udjel u trgovačkom društvu HORSUM d.o.o, u nominalnom iznosu od 20.000,00 (dvadesettisuća) kuna, te se istim ugovorom obvezao kao stjecatelj isplatiti prenositelju naknadu u iznosu od 9.000.000,00 (devetmilijuna) ruskih rubalja u kunskoj protuvrijednosti, a koju ugovornu obvezu je tužitelj ispunio te prenio prijenos posl. udjela na tuženika što je razvidno uvidom u sudski registar dok je tuženik samo djelomično izvršio svoju ugovornu obvezu isplatom iznosa od 250.000,00 ruskih rubalja pa je stoga u obvezi platiti tužitelju preostali iznos iz ugovorne obveze, a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Vojislav Vuletin pod posl. br. OV-261/2018 od dana 16. siječnja 2018. godine.

Nadalje, kako je ovaj sud utvrdio da je tuženik u obvezi platiti upravo utuženi iznos, a kako je došlo do zakašnjenja u plaćanju to stoga tužitelju pripada sukladno odredbi članka 29. st. 1. ZOO-a i zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom st. 2. istog članka ZOO-a na način kako je to i specificirano u izreci.

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, pa posebno uzimajući u obzir da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu a tuženik samo djelomični izvršio plaćanje u iznosu od 250.000,00 ruskih rubalja, to je stoga, ovaj sud ocijenio da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu, to je stoga, sukladno gore citiranim zakonskim odredbama valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, te presuditi kao u točci 1. izreke.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici, sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje: OT) priznat trošak za sastav tužbe 1352 bodova, odnosno 2.704,00 eura, pristupanje na ročište 12. ožujka 2019. godine u iznosu od 676,00 eura, sastav žalbe od 15.05.2019. g. u iznosu od 3.380,00 eura, pristup na ročište od 15. lipnja 2021. g., 14. prosinca 2021. g., 27. rujna 2021. g. i 11. lipnja 2024. g. (4x676,00 eura), zastupanje na ročištu 02. srpnja 2024. g. u iznosu od 2.704,00 eura, te zastupanje na ročištu glavne rasprave 05. studenog 2024. g. u iznosu od 2.704,00 eura što uvećano za troškove PDV-a daje ukupni iznos od 18.590,00 eura.

Ujedno su tužitelju tbr. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 26/03 i 125/11) priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i za presudu u iznosu od 1.327,23 eura.

Nadalje, tužitelju je priznat trošak prijevoda tužbe i trošak u iznosu od 666,98 eura. Tužitelju nije priznat propisani trošak zastupanja na ročištima od 12. ožujka 2019. g., 15. lipnja 2021. g., 14. prosinca 2021. g., 27. rujna 2021. g. u popisanom iznosu pune tarife za zastupanje, naime, na navedenim ročištima se nije raspravljalo, budući, tuženik nije pristupio zbog neuredne dostave.

Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 20.584,21 eura.

U Šibeniku, 17. prosinca 2024. godine

SUDAC

Terezija Goreta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog izostanka dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka.

DN-a:

- Tužitelju

- Privremenom zastupniku tuženika