Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2547/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordana Držaić članice vijeća, u pravnoj tužiteljice IC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dušan Trifunović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika FC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Hontić, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-379/2020-31 od 14. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-379/2020-31 od 14. lipnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica IC iz [adresa] čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema novoj katastarskoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vinograd površini 155 m2 prikazan u nalazu vještakinje Božene Germanis iz Rijeke u nalazu i mišljenju od 30.07.2021. prilog 3 nalaza označen A-B-C-D-E-F-G-39-38-37-36-15-14-12-A i plavom šrafurom, a koji je prijepor prikazan i na skici izmjere k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je izradio Geo-kvarner d.o.o. Kostrena 13.12.2019., pa je tuženik BC iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan to pravo priznati.

II. Tužiteljica IC je ovlaštena da na temelju ove presude zatraži od ovlaštene osobe izradu parcelacionog elaborata prema navedenoj skici izmjere iz točke I. ove presude radi formiranja posebne katastarske čestice, da potpiše parcelacioni elaborat i sve druge isprave potrebne za njegovu provedbu u Katastru i drugim javnim knjigama, te je tuženik BC dužan dopustiti tužiteljici IC da u zemljišnoj knjizi na novoformiranoj katastarskoj čestici upiše pravo vlasništva na svoje ime.

III. Nalaže se tuženiku EC iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tužiteljici IC iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.827,80 kn (slovima: jedanaest tisuća osamsto dvadeset i sedam kuna te osamdeset lipa) u roku od 15 dana dok se tužiteljica IC odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška.“

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova toga odgovora.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti i nasljeđivanja.

6. Osnovanost svoga zahtjeva tužiteljica temelji na tvrdnji da je zajedno sa svojim prednicima (djedom i ocem) u neprekinutom i nesmetanom posjedu k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema novoj katastarskoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica] vinograd površine 151 m2 više od 60 godina.

7. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud u bitnome je utvrdio:

- da je sporna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], u naravi vinograd u zemljišnim knjigama upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tuženika;

- da predmetna nekretnina u katastru odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi šuma površine 1473 m2 i da je kao posjednik iste upisan CC, pok. I;

- da je provedenim mjerničkim vještačenjem po vještakinji geodetu Boženi Germanis od 30.7.2021. utvrđeno da je sporna površina na katastarskom planu predstavlja dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 155 m2 označen A-B-C-D-E-F-G-39-38-37-36-15-14- 13-12-A, koja površina po svom položaju odgovara skici izmjere Geo-Kvarner d.o.o. Kostrena označena kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i obuhvaća dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je uvidom u spis u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-5445/1998 od 21.3.2000. utvrđeno da su tužiteljica i njezin otac ČC (tamo tužitelji) dosjelošću stekli vlasništvo na k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak i neplodno upisano u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što im je tuženik Bilding d.o.o. dužan priznati, koja čestica odgovara u najvećem dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i u posjedu je i korištenju tamo tužitelja ČC i KC, dok je mali dio k. č. br. [katastarska čestica] u posjedu i korištenju NC pok. ČC, brata tamo 1. tužitelja ČC;

- da je provedenim dokazima utvrđeno da su tužiteljica i njezini prednici u neprekinutom i nesmetanom posjedu spornog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema novoj izmjeri k. č. [katastarska čestica] vinograd površine 150 m2 do 1957. više od 60 godina, time da je prvi posjednik bio djed tužiteljice do svoje smrti 1957., a zatim je posjed nastavio otac tužiteljice ČC, koji je sa svojim bratom pok. NC 1957. godine izvršio diobu i uredio među između nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te izgradio betonski zidić i žičanu ogradu do stvarne međe nekretnine koja mu je pripala u vlasništvo i samostalno, neprekinuto i nesmetano ju posjedovao do svoje smrti 2004. godine, a zatim je istu naslijedila i posjeduje tužiteljica kao njegova zakonska nasljednica;

- da je nekretnine pok. LC uključujući i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kasnije temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju stekao njegov brat ČC, pok. I, kojega je naslijedio njegov sin - ovdje tuženik;

- da je tužiteljica iskazala da je predmetna nekretnina do 8. listopada 1991. bila društveno vlasništvo i da su njezin otac i njegov brat F do tada na predmetnoj nekretnini imali pravo korištenja;

- da se na spornom dijelu nekretnine nalaze vodovodne instalacije kuće tužiteljice koja je izgrađena 1979. godine.

8. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica zajedno sa svojim prednicima (djedom i ocem) u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu spornog dijela nekretnine od 1957. godine do danas i da su se time ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te je pozivom na odredbu čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZV) prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Premda je pobijana presuda donesena uz djelomično pogrešnu primjenu materijalnog prava, to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, jer je i pravilnom primjenom tužbenog zahtjeva tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti.

10. Naime, uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, obzirom na tvrdnje tužiteljice da je dosjedanje započelo i prije 1957. godine, sukladno odredbi čl. 388. st. 1. i 2. ZV treba razmotriti i ocijeniti najprije prema pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koja su se primjenjivala na temelju čl. 4. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 91/96 – dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., zatim po odredbama ZOVO-a, i konačno prema važećim odredbama ZV-a.

11. Pravo vlasništva na državnom zemljištu moglo se steći na temelju pravnih pravila iz paragrafa 1460. i 1472. OGZ ako se utvrdi da je posjed bio zakonit, pošten i istinit, te da je neprekidno trajao 40 godina, time da prema pravnom pravilu paragrafa 1477. OGZ ovaj tko dosjelost svoga posjeda temelji na vremenu od 40 godina nije dužan dokazivati zakonit način stjecanja. Navedeno znači da posjednik ne smije prisvojiti stvar silom ili lukavstvom, ili potajno (paragraf 1464.), da posjed mora biti pošten (paragraf 1463. i 326.) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461.), time da opisani uvjeti moraju postojati cijelo vrijeme trajanja dvadesetogodišnjeg roka dosijedanja. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ, pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje. Ukoliko se radilo o nekretninama koje su pripadale crkvenim ili općinskim dobrima, rok dosijedanja je iznosio četrdeset godina prema paragrafu 1472.

12. Isto je tako i kasnijim zakonima, i to odredbom čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 92/94 – dalje: ZOVO) i sadašnjom odredbom čl. 159. ZV jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je da posjed mora biti pošten (paragraf 1463. OGZ) i trajati zakonom određeno vrijeme.

13. Odredbe ZOVO-a primjenjuju se na sve rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegovog stupanja na snagu (stupio na snagu 1. rujna 1980.), ako do tog trenutka rokovi dosjelosti nisu istekli. Kad je ZOVO propisao kraći rok, a nakon stupanja na snagu toga Zakona preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanog, rok istječe nakon proteka vremena određenog prethodnim zakonom. Ako je od toga roka određenog prethodnim zakonom preostalo vrijeme duže od onog predviđenoga novim zakonom, rok istječe istekom vremena propisanog novim zakonom.

14. Sukladno odredbi članka 28. st. 2. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću tijekom deset godina, a prema odredbi stavka 4. istog članka savjesni posjednik stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na toj stvari dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. stavka 2. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

15. Na temelju odredbe članka 159. stavka 1. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredbom čl. 159. stavkom 2. propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda, dok je stavkom 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom roka od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda. Konačno, stavkom 4. članka 159. ZV propisano je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

16. Tuženica žalbom osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, navodeći kako je predmetna nekretnina do 1991. bila u društvenom vlasništvu (koja činjenica između stranka nije niti sporna), te da se u rok dosjelosti ne uračunava vrijeme posjedovanja prije 1991.

17. Odlukom Ustavnog suda RH broj U-I-58/1997 od 17. studenoga 1999. („Narodne novine" broj 137/99) ukinuta je odredba članka 388. st. 4. ZV kojom je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Nakon ukidanja ove odredbe, interpretaciju članka 388. ZV dao je Europski sud za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske (zahtjev broj 3598/04 od 11. lipnja 2009.), Gashi protiv Hrvatske (zahtjev broj 32457/05) i dr. koji je izrazio slijedeće pravno shvaćanje: „U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U vezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoje drugi suprotstavljeni privatni interesi."

18. Imajući na umu sve naprijed navedeno, uključujući pravno shvaćanje ESLJP, a oslanjajući se i na sudsku praksu najvišeg suda (primjerice, VS RH broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. i Rev-2111/2017 od 8. rujna 2020.), suprotno tvrdnjama žalitelja, kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava trećih osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. To znači da je posjednik nekretnine u društvenom vlasništvu stekao pravo vlasništva te nekretnine temeljem spomenute ukinute odredbe dosjelošću uz uvjet da tom njegovom pravu nije bilo suprotstavljenih stečenih prava trećih osoba radi čije je zaštite od nedopuštenog retroaktivnog učinka i ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV.

19. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da su sporne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, da te da su tužiteljica i njezini prednici od 1957. bili u neprekinutom i nesmetanom i poštenom posjedu iste sve do danas, dakle više od 40 godina, i da tuženik u ovom postupku nije dokazao da su tužiteljica i njezini pravni prednici nepošteni posjednici sporne nekretnine, a poštenje se pretpostavlja, to je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tijekom ovog postupka tužiteljica dokazala sve pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine dosjelošću.

20. Stoga suprotni žalbeni navodi tuženika kojima preocjenjuje izvedene dokaza i daje vlastitu, ali pogrešnu ocjenu dokaza (iskaza saslušanih svjedoka), nisu osnovani, jer su prigovori žalitelja u suprotnosti s činjeničnim utvrđenjima koja se nalaze u spisu, i jer je ocjenu dokaza ovlašten vršiti jedno sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

21. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se tužiteljica na temelju pobijane presude kojom je utvrđena vlasnikom točno određenog realnog dijela nekretnine ovlaštena na pokretanje postupka parcelacije, time da sud u ovome postupku ne provodi parcelaciju, već samo daje ovlast na parcelaciju na temelju presude, dok samu parcelaciju provodi katastar u upravnom postupku u kojemu se utvrđuje jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za parcelaciju.

22. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP).

23. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

24. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP

U Zagrebu, 17. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš