Poslovni broj P-138/2023-29

Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Stalna služba u Pločama

Ploče, Vladimira Nazora 14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, po sucu tog suda Darku Jelčiću, u pravnoj stvari tužitelja LD pok. L, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici ED, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, Vukovarska 6, protiv tuženika ID pok. SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik mr.sc. Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, Trg kralja Tomislava 5, radi utvrđenja prava vlasništva i protutužbi tuženika ID pok. SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik mr.sc. Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, Trg kralja Tomislava 5 protiv tužitelja LD pok. L iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici ED, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, Vukovarska 6, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljica i punomoćnice tuženika 2. prosinca 2024., prema članku 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik LD pok. L iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina],upisane u zk uložak broj: [broj ZK uloška] kao kat. čest. [katastarska čestica],koji dio je u nalazu i mišljenju vještaka Marka Vukše mjernika,koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove presude, prikazan likom A, B, C , D, E, A, površine 23 m2, pa je temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu brisanja prava vlasništva na opisanom dijelu sa imena tuženika-protutužitelja uz istodobnu uknjižbu toga prava na opisanom dijelu, na svoje ime za cijelo, sve u roku 15 dana.

II. Dužan je tuženik-protutužitelj nadoknaditi tužitelju-protutuženiku parnične troškove u iznosu od 2.681,90 eura, uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate-po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, a koje kamate teku od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se protutužba što glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku-protutužitelju ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], preda u posjed dio k. č. [katastarska čestica] ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Adresa katastarske čestice „Rogotin, zgrada i dvorište“ površine 133 m2 i to baš dio površine 23 m2, koja površina je u Skici lica mjesta u Nalazu-vještvu Stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Vukše od 28.03.2024.godine označena slovima A,B,C,D,E,A, a koji Stručni Nalaz- vještvo je sastavni dio ove presude, u roku od 15 dana."

IV. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.476,48 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj-protutuženik (u dalnjem tekstu: tužitelj) tvrdi da je vlasništvo prijepora stekao njegov djed pok. LD koji je kupio spornu nekretninu-dalje u tekstu. prijepor u k. o. [katastarska općina], upisanu u ZK ulošku broj [broj ZK uloška], kao k. č. [katastarska čestica], koji dio u naravi predstavlja ograđeni i natkriveni parkirni prostor- garažu sa dvorištem u okviru kojeg je izgrađena i koristi se septička jama, ukupne površine oko 22 m2, 1969. od SD, nakon čega je 1971. pristupio izgradnji ograđenog i natkrivenog parkirnog prostora-garaže koja je završena 1972. sa dvorištem u okviru kojeg je izgrađena i koristi se septička jama, sveukupne površine oko 22 m2. Tužitelj tvrdi i da je posjedovanjem njegovih prednika i njega u razdoblju preko 50 godina stekao vlasništvo prijepora dosjelošću. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev kojim će se utvrditi vlasnikom prijepora i upisati vlasnikom u zemljišnim knjigama.

2. Tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu predlaže da se tužbeni zahtjev odbije jer je riječ o prijeporu u njegovom zemljišno-knjižnom vlasništvu koji čine obiteljska kuća tuženika zajedno s pripadajućom okućnicom, anagrafske oznake [adresa]. Tvrdi da je prijepor stekao nasljeđivanjem iza smrti svoga oca SD i majke ĆD, te diobom sa bratom ĐD, koji je također naslijedio roditelje. Uz to osporava da je prijepor garaža, već je riječ o metalnoj konstrukciji-nadstrešnici, zatim osporava da je tužitelj stekao nekretninu na način opisan u tužbi, bitno ističući da je tuženikov otac SD dopustio tužiteljevom djedu LD u cilju dobrosusjedskih odnosa i bez naknade da tamo odlaže razne stvari, "međutim do opoziva". Isiče da tuženik nema ugovor kojim bi potkrijepio navode o kupoprodaji prijepora, te se poziva na zapisnik o preoblikovanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Pločama, ZK odjela, broj Z-129/2005/222 od 8.9.2005. kao javne isprave iz koje jasno proizlazi kako posjednika, u ovom predmetu tuženika "nitko nikada nije smetao u njegovim posjedovnim i vlasničkim pravima" prijepora, niti su tužitelj, niti njegov prednikstavili prigovor, niti poduzeli nikakvu drugu pravnu radnju glede utvrđenja njihovih prava na prijeporu, sve do ove tužbe. U odnosu na tužiteljeve tvrdnje da je posjedovanjem stekao pravo vlasništva ističe da tužitelj, niti njegovi prednici nisu bili pošteni posjednici, jer su bili svjesni da koriste tuđu nekretninu, pa ne mogu steći pravo vlasništva dosjelošću. Tuženik zbog svega izloženog podnosi protutužbu kojom zahtijeva da mu tužitelj-protutuženik preda u posjed prijepor.

3. Nije sporno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik prijepora upisan tuženik za cijelo, a što je sud utvrdio i pregledom ZK uloška broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

4. Sporno je tko je vlasnik prijepora.

5. Tužitelj je prilikom očevida na licu mjesta od 17. studenoga 2023. uz sudjelovanje vještaka Marka Vukše i stranaka pokazao spornu nekretninu koja u naravi predstavlja betonski plato sa nadstrašnicom–metalnom konstrukcijom u čijem se sjeverozapadnom dijelu nalazi ognjište, a u sjeveroistočnom dijelu je vidljiv šaht tužiteljeve septičke jame. Sporna nekretnina se nalazi zapadno od mjesne asfaltne ceste odnosno [adresa] preko puta tužiteljeve kuće. Predmetna nekretnina se nalazi istočno od tuženikove kuće na istoj k.č. Tužitelj je također izjavio da se kante za odlaganje kućnog otpada, gajbe, drva za ogrjev, ostaci sudopera, metalni spremnik za alat, par bidona, vršve i konjić za pilanje drva pripadaju njemu.

6. Stalni sudski vještak za geodeziju Marko Vukša, dipl.ing. geod., u nalazu i mišljenju (vještačenju) od 28.03.2024. sastavljenom nakon očevid održanog na licu mjesta 17.11.2023. navodi da se prijepor nalazi u [adresa], u naravi radi se o betonskom platou s nadstrešnicom-metalnom konstrukcijom koja je omeđena željeznom ogradom, te ognjištem i šahtom od septičke jame. Prijepor se nalazi zapadno od mjesne asfaltirane ceste koja nosi naziv [adresa], odnosno preko puta tužiteljeve kuće. Vještak je stvarno stanje prijepora prikazao na skici lica mjesta likom A,B,C,D,E,A, površine 22 m2, a nalazi se na dijelu k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina].

7. Tužitelj u podnesku od 22.4.2024. navodi da je zaprimio dopunu nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju Marka Vukše od 28.ožujka 2024.godine, te sukladno toj dopuni nalaza i mišljenja vještaka uređuje tužbeni zahtjev što glasi:

"1.Utvrđuje se da je tužitelj LD pok.L, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], upisane u zk uložak broj: [broj ZK uloška] kao kat. čest. [katastarska čestica],koji dio je u nalazu i mišljenju vještaka Marka Vukše mjernika,koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove presude,prikazan likom A, B, C , D, E, A, površine 23m2, pa je,temeljem ove presude,ovlašten zatražiti i postići uknjižbu brisanja prava vlasništva na opisanom dijelu sa imena tuženika uz istodobnu uknjižbu toga prava na opisanom dijelu,na svoje ime,za cijelo,sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnične troškove,uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate-po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, a koje kamate teku od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

8. Tuženik nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Marka Vukše. U samom nalazu predmet prijepora se, kako je navedeno, nalazi zapadno od mjesne asfaltirane ceste u [adresa] u [adresa], na Skici lica mjesta koja je sastavni dio nalaza ova površina je prikazana likom A,B,C,D,E,A , ima površinu od 23 m2 te je položena na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Slijedom prethodnog Tuženik- Protutužitelj ID uređuje svoj tužbeni zahtjev sukladno Stručnom nalazu-vještvu sudskog vještaka za geodeziju Marka Vukše od 28.03.2024.godine te predlaže Sudu nakon provedenog postupka donijeti slijedeću

P R E S U D U

"I.Nalaže se protutuženiku LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da protutužitelju ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], preda u posjed dio k. č. [katastarska čestica] ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Adresa katastarske čestice „ [adresa], zgrada i dvorište“ površine 133 m2 i to baš dio površine 23 m2, koja površina je u Skici lica mjesta u Nalazu-vještvu Stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Vukše od 28.03.2024.godine označena slovima A,B,C,D,E,A, a koji Stručni Nalaz- vještvo je sastavni dio ove presude, u roku od 15 dana.

II.Protutuženik je dužan Protutužitelju nadoknaditi parnični trošak sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, odnosno za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, ovo u roku od 15 dana."

9. Predmet ove parnice su tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da se utvrdi vlasnikom sporne nekretnine i upiše kao takav u zemljišnu knjigu, i protutužba kojom tuženik zahtijeva da mu tuženik preda u posjed spornu nekretninu.

10. Nije sporno da je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik sporne nekretnine i da se prema zapisniku sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] upisao u vlasnički list za 1/1 dijela k. č. [katastarska čestica] ([adresa], dvorište, zgrada) površine 133 m2 na temelju izjave "kako je pravo vlasništva na ovoj nekretnine stekao temeljem nasljeđivanja od svojih roditelja i to svog pok. oca SD koji je umro 1990. godine, te majke SD ĆD koja je umrla 2005. godine. Ima brata ĐD koji je također nasljednik, a nakon smrti roditelja oni su se podijelili. U toj diobi sačinjen je pismeni ugovor kojim ugovorom o diobi je baš na njega pripala predmetna nekretnina." Uz to je predočio sudu na uvid rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Pločama br. O-4/2005, UPP-OS-10/05 od 3.3.2005.

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka FD proizlazi da je tužiteljev djed LD prije 50 godina izgradio prvo na spornoj nekretnini septičku jamu za svoju kuću koja se nalazi preko puta iste, betonirao ju je u čemu mu je pomagao " E" Markota, a godinu dana iza toga postavio na spornu nekretninu željeznu konstrukciju-nadstrešnicu i željeznu ogradu. Na ovoj nekretninio je tužiteljev djed držao gajbe, parkirao automobil, a danas je posjednik tužitelj. Nije čuo, niti zna da bi tuženik polagao bilo kakva prava na spornoj nekretnini, niti su se pok. LD i pok. SD ikada svađali zbog ove nekretnine. Nije mu poznato da bi tužiteljev djed kupio spornu nekretninu od tuženikovog oca.

12. Iz iskaza svjedoka ĐD proizlazi da je susjed sa tuženikom ID pošto su zidovi njihovih kuća naslonjeni jedno na drugo betonski plato mu je oduvijek poznat jer ga je napravio tužiteljev djed LD, koš dok je bio dijete. Kasnije je napravio metalnu konstrukciju i nadstrešnicu gdje je parkirao automobil 80-tih godina prošloga stoljeća a možda i kasnije. Na nekretnini ej pekao meso i držao auto. Iza njega spornu nekretninu koristi tužitelj koji na istoj parkira auto i drži neke stvari. Tuženik nije koristio ovu nekretninu, i nije mogao prolaziti preko nje već prolazi njegovim zemljištem koje je susjedno sa prijeporom. Njegov logički zaključak bi bio da je riječ o nekretnini SD jer se nalazi kraj njegove kuće. Nije mu poznato da bi tužiteljev djed LD upio od SD prijepor. Nije logično da bi pok. LD gradio kuću, a da za istu ne bi izgradio septičku jamu, niti mu je poznato da bi SD polagao pravo na ovu nekretninu. Iz iskaza svjedoka ČD, susjeda parničnih stranaka proizlazi da je prijepor u naravi betonski plato s metalnom konstrukcijom i nadstrešnicom. Sada je koristi tužitelj, a 'prije tužitelja ej koristio njegov djed LD za parkiranje auta, držanje stvari, pekao ribu i sušio rublje. Na prijeporu se nalazi i septička jama. Nije mu poznato tko ju je gradio zbog njegove dobi pa mu "sjećanja idu od 80 do 85 godine prošlog stoljeća". Nitko osim tužitelja ni njegovog djeda nije koristio ovu nekretninu. Nije mu poznato da bi tuženikov otac SD bio vlasnik ove nekretnine niti mu je poznato kako su tužiteljev djed i tužitelj došli u posjed ove nekretnine, niti mu je poznato da bi pok. LD kupio od SD ovu nekretninu. Iz iskaza svjedoka VD proizlazi da je tužiteljev djed LD oženio njegovu sestru DD. Tužitelje djed kada je gradio kuću1970 trebao je i ovaj teren preko puta kuće u svrhu septičke jame za kuću. SD je prodao LD teren za gradnju kuće te mu je prodao i ovaj sporni teren. Oni dvojica su se dogovorili i imali su pisani ugovor. Obe nekretnine su bile u ovom ugovoru. LD je uz njegovu pomoć izgradio septičku jamu. "Ja bih rekao da je on spornu nekretninu koristio na sve moguće načine, za sušenje robe, pečenje na ognjištu, držao je automobil, drva i zaključak je da ju je on koristio u potpunosti. Nikada nitko LD nije smetao u posjedu sporne nekretnine. LD i SD nikada nisu imali nikakvih sporova pa tako ni u vezi spornog terena. Izričito tvrdim da je LD platio SD ovaj teren. Ja sam radio LD betoniranje spornog terena i postavljao ogradu te pokrio krov. Ovo se sve događalo početkom 70-tih godina prošlog stoljeća. Ja sam tamo zadnji put bio prošle godine kada mi je sestra bila živa. Koliko ja znam nikakvih problema u vezi prijepora nije bilo između njih dvojice. GD i LD su pisali ugovor o kupoprodaji i kuće i ovog spornog dijela. Ja sam pročitao taj kupoprodajni ugovor jer sam ja gradio njemu kuću i pojavio se problem s wc-om. Onda smo mi to riješili tako da napravimo na spornom dijelu septičku jamu, a ne wc. Septička jama je građena odmah kada je građena i kuća."

13. Iz iskaza svjedokinje BD proizlazi da je njen suprug VD brat tužiteljeve bake, koji je pomagao tužiteljevom djedu TD graditi kuću jer je bio majstor. Preko puta ove kuće odnosno ispod kuće se nalazi predmetna nekretnina. Kada je tužiteljev djed napravio kuću u čemu je pomagao njen suprug, rekla bih za sve građevinske radove, onda je preko puta kuće izgrađena septička jama i ograđena je garaža sa nadstrešnicom, dakle sve osim ograde. Njen suprug je pomagao u izgradnji septičke jame i nadstrešnice. Poznato joj je da je VD pitao LD je li ovo zemljište sređeno u smislu da može graditi, da ne bi bilo komplikacija, na što je LD odgovorio da je to sve plaćeno. LD je platio ovu nekretninu tuženikovom ocu GD. LD i GD su bili u jako dobrim odnosima. Ovu garažu je stalno koristio tužiteljev djed LD, a iza njega njegovi nasljednici i danas je koristi tužitelj. Stari LD je držao automobil u garaži i sav alat za poljoprivredu pa tako i motokultivator agriju, mreže za loviti ribu i to je sve nastavio koristiti iza njega tužitelj. Septička jama je bila u funkciji. Izričito tvrdi da tužitelja i njegove prednika nitko nije smetao u korištenju ove nekretnine niti su imali bilo kakvih sukoba. Njen suprug je vršio radove negdje 1972. ili 1973.g. i to se gradilo polako. Dolazila je sa suprugom i djecom i gledala što suprug radi pa su joj ove činjenice iz tog razloga poznate. Jednog dana kada je dolazila do LD – tužitelja vidjela je postavljenu ogradu – kojom je zatvorena garažu jer se ograda nalazila skoro pola metra u garaži i na njen upit što je ovo on odgovorio: ''To mi je I odnosno ID zatvorio garažu'' zbog čega je podnio tužbu protiv tuženika, te da je zbog ovoga dolazila i policija. Nije vidjela ugovor u vezi ove nekretnine između tužiteljevog djeda i tuženikov oca već joj je suprug VD rekao da ga je LD obavijestio da je to plaćeno, i da u protivnom ne bi smio raditi.

14. Iz iskaza svjedoka RD proizlazi da je početkom 80-tih godina prošlog stoljeća pa na dalje tužiteljev djed LD držao na predmetnoj nekretnini automobil marke Renault i neke stvari poput gajbi, drva. Ne može ništa izričito reći za septičku jamu a rekao bi da nije primijetio nikakve dodatne radove nakon što je garaža napravljena. jedino što znam da je predmetnu nekretninu koristio tužiteljev djed kako je opisao a sada tužitelj koji na istoj drži automobil i neke stvari

15. Iz iskaza svjedoka KD proizlazi kada je bila geodetska izmjera u Rogotinu 2003. godine, vršena od Geodetskog zavoda d.d. Split, pomagao je geodetima i označavao sprejem kutove terena a išli su od kuće do kuće i kontaktirao ljude jer je iz mjesta. Kada smo označavali ovu nekretninu nitko od susjeda nije osporavao granicu. Bili su nazočni on, geodet, tuženik, njegova brata žena, njegov brat i pok. majka i oni su rekli da je njihova nekretnine do garaže te je na temelju toga stavio sprej na tri kuta koja dijele njihovu nekretninu od tužiteljeve. Poslije je označena tužiteljeva nekretnina i onda smo stavili i četvrtu točku – četvrti kut garaže čemu se nitko na terenu nije protivio. Živim na udaljenosti od predmetne nekretnine oko 100 m. Predmetna garaža je uvijek pripadala tužiteljevom djedu LD, a iza njegove smrti njegovom unuku – tužitelju. Tuženika niti članove obitelji nikada nije vidio na ovoj nekretnini. Vidio je na ovoj nekretnini željeznu ogradu koja je zatvarala ulaz u garažu ali nije vidio tko ju je stavio. Tužitelj mu je rekao da je ogradu stavio tuženik, te je ista nakon nekog vremena maknuta. Tako postavljena ograda je sprječavala ulaz u garažu. Danas garažu koristi tužitelj. Tužiteljev djed se prilikom ucrtavanja granice nekretnine složio s istom a prilikom ucrtavanja nitko nije došao da bi osporavao ucrtavanje pa tako niti tuženik niti članovi njegove obitelji, niti su osporavali da bi garaža pripadala ŽD.

16. Iz iskaza MD tužiteljevog strica proizlazi da je njegov otac pok. LD kada je gradio kuću izgradio i septičku jamu, a u čemu mu je pomagao ujko VD. Jedino je njegov otac koristio ovu nekretninu i to septičku jamu koja je sastavni dio kuće, garažu za automobil, drvarnicu, za držanje čumura, alata za poljoprivredu i ribarskog alata i tu je bio konop za rublje i kameni roštilj. Nikada nitko njegova oca nije smetao niti polagao bilo kakva prava na ovoj nekretnini. Sjeća se je otac njemu i njegovom pok. bratu RD više puta pričao da je pok. tetku GD, tuženikovom ocu, platio za ovu nekretninu odnosno garažu u visini ondašnje cijene za motocikl ili vanbrodski motor Tomos 4. Ne zna je li postojao pisani ugovor samo pretpostavlja da je možda postojao ali ga nije vidio. Iza smrti njegova oca nekretninu koristi tužitelj, a što mi je poznato jer tu dolazi često. Njegov otac je brat tuženikove majke ĆD i bili du u više nego dobrim odnosima i nikada ništa u vezi ove nekretnine između njih, rekao bih više od 50 g., nije bilo sporno pa tako ni iza smrti tetka GD i smrti tete ĆD, niti kasnije sve dok nisu pokrenuti ovi postupci, mislim negdje 2023. Tužitelj ga je obavijestio da je postavljena ograda na garaži tako da se u nju ne može ući i rekao mi je da ju je postavio tuženik.

17. Iz iskaza svjedoka HD proizlazi da je tužiteljev djed LD na spornoj nekretnini napravio nadstrešnicu i septičku jamu i da je parkirao automobil. To je bilo 70-tih godina prošlog stoljeća. Ne znam na koji način je tužiteljev djed LD došao u posjed ovog terena, nije mi poznato da bi tuženikov otac prodao ovaj teren tužiteljev djedu ali mi je tužitelj rekao kada je počeo njihov spor oko terena da je njegov djed kupio od tuženikovo oca spornu nekretninu. Nije mi poznato ni je li tuženikov otac dao ovu nekretninu tužiteljevom djedu do opoziva odnosno da je koristi dok njemu ne bude trebala. Pretpostavlja da je tužitelj iza svog djeda danas u posjedu sporne nekretnine a nije vidio da li on tu parkira automobil jer nije išao za tim, niti su susjedi jer on živi ispod, prema jezeru Vlaška na drugom dijelu [adresa]. Nikada nije vidio tuženika na ovoj nekretnini niti da bilo što radi i koristi istu. Tužitelj mu je rekao da je njegov djed kupio ovu nekretninu od tuženikovog oca, a nikakav ugovor nije vidio, niti zna za njega, niti ima neposredna saznanja u vezi kupoprodaje. Nikada nije vidio ĐD i ND da bi koristili spornu nekretninu. Kada je tužiteljev djed izgradio spornu nekretninu put kojim se išlo od tuženikove kuće prema gore odnosno prema lokalnoj cesti je išao lijevo od sporne nekretnine i ne zna je li se taj put i danas koristi.

18. Iz iskaza svjedoka JD proizlazi da je sa svojim roditeljima kao dijete stanovao u kući tuženikova oca SD pa ima dosta sjećanja iz djetinjstava i dosta toga mi je poznato oko sporne nekretnine. Sjeća se da uz kuću tuženikov oca bile su betonske stepenice koje su išle prema cesti i bilo ih oko 10 i onda na mjestu gdje su završavale stepenice je bila obična, kako kažu putačina, prema gore – cesti i koja je završavala na cesti. Zbog jednog velikog kamena ta je putačina išla malo uvijeno. Sudjelovao je kada je tužiteljev djed gradio kuću tako da je nešto malo pomagao. Sporna nekretnina je nasuta. Kada je tužiteljev djed gradio kuću žalo je bilo s druge strane kraj kuće. Ne može odgovoriti na pitanje je li tužiteljev djed izgradio nadstrešnicu, izbetonirao prijepor i izgradio septičku jamu jer tu nije živio. Nije vršio nikakve radove na gradnji septičke jame već samo u kući. Poznato mu je da je sporni teren pripadao tuženiku i članovima njegove obitelji. To se koristilo za odlaganje lozine, brstine, za držanje drva za ogrjev, za potpalu itd. Izričito tvrdim da se ja ne mogu očitovati tko je betonira spornu nekretninu, tko je izgradio septičku jamu na istoj niti tko ju je koristio jer ja tu ne živim. Ova putačina je izlazila na put na spornoj nekretnini što se vidi na donjoj fotografiji izbetoniranog dijela, a oko pola metara se nalazi šaht, dakle ja tvrdim da je put izlazio na spornoj nekretnini. Na upit punomoćnika tuženika svjedok iskazuje; u ujakovoj kući (tuženikovog oca) živio do 1963.g. ujko nije prodao teren preko puta za gradnju kuće tužiteljevom djedu dok je živio u ovoj kući već kasnije. Nije mu poznato kada je taj teren za gradnju kuće prodan. Ne može se sjetiti kada je pomagao tužiteljevom djedu u radovima. Nije mu poznato je li sporna nekretnina prodana samo mu je poznato da kada se kuća gradila nije bilo nadstrešnice ni ovoga terena već je to nasuto,a ne znam tko je to nasipao. Dok se kuća gradila ja bih rekao da sporne nekretnine nema, ona je nasuta, ali ne znam kada. Na upit tužitelja svjedok iskazuje da je prolazio tom "putačinom" i nakon što je odselio 1963.g. iz ujakove kuće i to sigurno oko 7-8 godina. Poslije tu nije dolazo pa ne može odgovoriti na pitanje je li se moglo proći preko prijepora kada je izgrađen (nadstrešnica, ograda i sl.).

19. Iz iskaza svjedokinje ND proizlazi da se udala u Rogotin 1979.g. Ova nekretnina je pripadala njezinom pok. svekru. Njen svekar je prodao teren tužiteljevom djedu za gradnju kuće i tužiteljev djed je izgradio kuću. Tužiteljev djed jednostavno nije imao gdje držati gajbe, kako mi kažemo krtol, i druge stvari. Dolazio je u njezinog pok. svekra SD pitati može li se koristiti prijeporom odnosno može li mu ga dati na uslugu. Njen svekar mu je rekao:'' može LD, samo ne smije se zidati'', a ja sam čula taj razgovor jer je bila prisutna više puta pošto je živjela kod svekra i svekrve. Ne sjeća se je li tužiteljev djed LD pitao za gradnju septičke jame njenog svekra. Ne može sigurno odgovoriti je li septička jama bila izgrađena na prijeporu kada se doselila u svekra ali moguće je i da je bila. Poznato joj je da je tužiteljev djed pitao njezina svekra za gradnju nadstrešnice što mu je svekar dopustio. Njen svekar je rekao LD da ne smije zidati i to iz razloga ako izgradi nešto čvrsto da će po njegovom tada nekretnina pripasti tužiteljevom djedu a što njen svekar nikako nije htio i nije želio i naglašavam da nije prodao tužiteljevom djedu prijepor. Tužiteljev djed i iza njega tužitelj su u posjedu prijepora ali moj svekar to nije njima dao nikada već im je samo dao na služenje dok ne bude trebalo njemu ili njegovim sinovima tuženiku i mom suprugu ĐD. Ove su mi sve činjenice poznate iz razgovora sa svekrom. Ja znam da je moj svekar dopustio nalijevanje nekakvog betona na prijeporu. Kada smo dolazili tom putačinom koja vodi od naše kuće prema mjesnoj cesti kada bi došli do tog izbetoniranog mi smo morali skrenuti i nismo išli pravo već smo morali skrenuti zbog betona. Taj beton je napravio tužiteljev djed. Ja zbog konfiguracije terena i ovog izbetoniranog dijela nisam mogla prolaziti preko prijepora već sam morala zaobići istu. Znam da je iza smrti mog svekra nasljeđivanjem a onda diobom između braća ovaj sporni teren pripao tuženiku, a putačina je ostala zajednička i danas sam ja prošla preko nje. Ali mi imao i drugi bolji put za dolazak do ceste i to na drugoj nekretnini. Na upit punomoćnika tužitelja svjedokinja iskazuje da se ne sjeća je li vidjela kupoprodajni ugovor o prodaji terena za kuću a nije zatim ni išla niti ju je to zanimalo. Moja obitelj niti ja nismo smetali tužitelja niti njegovog djeda u korištenju prijepora ali znam da je moj suprug ĐD inzistirao od tužiteljeva djeda govoreći mu ujko ovo moramo sa ovim spornim terenom riješiti na što bi mu tužiteljev djed odgovorio: ''Ma, neka ĐD naši smo, neće biti problema. Ne znam kada sam došla u [adresa] je li prijepor bio izbetoniran niti mi je poznato je li već bila izgrađena nadstrešnica."

20. Iz iskaza svjedoka ĐD proizlazi "da bi krenuo od toga da kuća u kojoj ja živim i moj brat, ovdje tuženik, teren iznad te kuće, sporni dio te tren gdje je tužiteljeva kuća sve ove nekretnine su pripadale mom ocu SD. Moj otac je prodao teren za gradnju kuće tužiteljevom djedu LD koji je na tom terenu izgradio kuću. Po izgradnji kuće tužiteljev djed moli moga oca da mu dopusti da na spornom terenu – prijeporu izgradi septičku jamu a što mu je moj otac dozvoli ali samo kao kako bih ja rekao na služnost. Ja sam bio prisutan ovim razgovorima između njih dvojice pa mi je zato to poznato. Moj otac je brat od supruge tužiteljevog djeda i htio mu je pružiti uslugu. Moj otac je ovaj teren dao na korištenje tužiteljevom djedu smo do trenutka dok se tu ne bude nešto radilo odnosno dok taj teren ne bude potreban meni i mom bratu tuženiku. Septička jama je izgrađena kad ej tužiteljev djed uselio u kuću, negdje 70-te godine prošlog stoljeća, betonirao je izgradio nadstrešnicu je kada je kupio automobil s tim da je pitao mog oca može li to izgraditi i moj mu je otac rekao: '' LD može, ali nema čvrste gradnje.'' Čvrste gradnje nema iz razloga što je to bila nekretnina mog oca i na taj način bi moj otac zatvorio sam sebi put. Taj put je bio napravljen u svrhu dolaska iz naše kuće na cestu do toga. Taj put je išao preko prijepora i otprilike toga betona se izlazio na cestu, a tor se nalazio gdje je tužiteljeva kuća koja je izgrađena na mjestu gdje je bio naš tor. Ja ne znam za pismeni ugovor o kupoprodaji terena za kuću ali mislim da taj ugovor ne postoji i pretpostavljam da je riječ o usmenom dogovoru." Na upit punomoćnika tuženika svjedok iskazuje da su prilikom izmjere u obnovi zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] nekretninu pa tako i prijepor obilježili bijelom bojom ja, moj brat i pok. ujko LD. Ujko LD nije tom prilikom obilježio prijepor kao svoj i on se slagao s tim. Na upit punomoćnika tužitelja svjedok iskazuje da bi prijepor bio izbetoniran kada je tužiteljev djed uselio u kuću. Ja sam vidio kada je tužiteljev djed nekretninu betonirao, izgradio septičku jamu i nadstrešnicu jer tu živim. Ja ne znam je li netko pomagao tužiteljevom djedu u tim radovima. Tuženik se meni nije žalio zbog toga što su tužiteljev djed odnosno tužitelj koristili prijepor jer je naš otac to tužiteljevu djedu dozvolio do trenutka dok mu ne bude trebalo."

21. Iz iskaza ZD proizlazi da je vlasnik predmetne nekretnine bio SD, a iza njegove smrti ista je "ostala" tuženiku, njegovoj majci i bratu te je diobom između njih pripala tuženiku. LD je po dopuštenju tuženikov oca sagradio septičku jamu i nadstrešnicu uz uvjet da nadstrešnica ne smije biti od betona ili nekog čvrstog materijala. Nije čuo da bi prijepor tuženikov otac prodao tužiteljevom djedu. Bio je put koji je išao uz predmetnu nekretninu i ond asu bile negde stepenice, negdje se zaobilazilo, izlazilo na isto mjesto gore "samo malo vamo tu negdje u 20cm", nije čuo za dogovor između tužiteljevog djeda i tuženikov oca da prijepor koristi tužiteljev djed dok ne bude trebao tuženikovom ocu ili njegovim sinovima. Tuženikov otac je dao ovu nekretninu tužiteljevom ocu samo da se posluži dok njemu ne bude trebao, odnosno dok na njoj ne bi nešto radio. Bio je povjerenik za osnivanje zk.za k. o. [katastarska općina] i tužiteljev djed nije osporavao da se tuženik upiše kao vlasnik. Kao povjerenik papire za ovu česticu je uručio tuženiku i njegovom bratu, a i nije imao kome drugome. Tužiteljev djed nije bio prisutan u sudu kada je bilo izlaganje ove k.č. Septičku jamu je gradio zet tuženikova oca VD. N mjestu gdje se nalazi tuženikova kuća prije je bila staja, na donjoj slici listu br.56 ne vidi put koji je išao uz kući i "zavijao se", "zaobilazilo se prema gore na putu za ovu kuću".

22. Tužitelj LD iskazao je: "Predmetna kuća u kojoj ja živim je u biti u suvlasništvu mene i mog strica OD i to svakog za ½ dijela. Mogu reći da je doista točan navod tuženika da smo u ZK upisani na predmetnoj kući ja i moj stric svaki za ½ dijela. Ja tvrdim kao u tužbi da sam vlasnik prijepora i da sam vlasništvo stekao od svog djeda koji je bio prvi posjednik. Meni i moje prednike nitko nije smetao u posjedu prijepora. Ja i djed smo ga koristili za parkiranja automobila, a ja i dan danas tamo parkiram automobil, držim razne stvari poput drva za ogrjev, gajbe, vršve, alat za poljoprivredu, konjić za pilanje drva i na sitoj se nalazi septička jama i rekao da su gabariti septičke jame gabariti objekta. Sve ove stvari kao i septička jama su u svrhu korištena kuće u kojoj živim. U ovu kuću moj stric MD dolazi najčešće ljeti. Nekretnine ima nadstrešnicu i ograđena je. Ja smatram da je prijepor isključivo moje vlasništvo iz razloga što sam ja rekao stricu MD da ću ja tužiti zbog ove nekretnine i on mi je rekao da ja tužim samostalno iz razloga što sam ja uvijek prijepor koristio i rekao mi je u smislu ''ti si koristio, ti tuži'' pri tome je stric mislio da sam ja to koristio kao vlasništvo. Izričito tvrdim da isključivo ja koristim prijepor jer stric dođe samo ljeti na godišnji odmor par dana, a nije sporno da se i on koristi kada dođe. Meni je djed rekao da je prijepor kupio od SD. Djed mi je rekao da je sa SD potpisao samo izjavu u kojoj navedeno LD GD plaća toliko i toliko za prijepor i to za septičku jamu i garažu. Ja ovu izjavu nisam vidio. Pričao mi je još kada mu je platio da su on i SD zajedno otišli kupiti pentu – izvanbrodski motor Tomos 4. Reko bih da mu je djed sigurno ovim plaćanjem pomogao kupiti pentu. Nekretninu smo nesmetano koristili sve dok tuženik nije počeo smetati posjed postavljanjem ograde na ulazu u garažu u mjesecu travnju 2023. Još bih rekao da je moj stric MD 1993.g. otišao živjeti u [adresa], BiH i ja od tada s djedom, a iza djeda samo ja koristim ovaj prijepor. Na upit svog punomoćnika tužitelj iskazuje: "Moj djed je umro **.**.2021., moja baka je umrla malo iza djeda, oko 11 mjeseci iza njega i ja želim reći da problemi s tuženikom nastaju iza smrti moje bake i djeda jer bi oni bili živući svjedoci da sam ja uz pravu. Oko 2 mjeseca iza smrti bake meni je tuženik rekao da je on vlasnik prijepora i da ćemo to riješiti i ja sam ga pitao kako na što mi je on odgovorio da ćemo riješiti i da neće biti problema. Ja sam ga želio pitati o detaljima o čemu on nije tada razgovarao već mi je rako da ću mu malo pomoći i da ćemo se dogovoriti. Ja sam otišao provjeriti ovu činjenicu u Zk i katastru. I dobio sam informaciju da je cijela ta čestica na kojoj se nalazi prijepor naslijedio tuženik od svoje majke. Ja sam se dalje otišao konzultirati s odvjetnicima što mi je dalje činiti i da vidim kako ću to riješiti odnosno kakva ja tu imam prava, kakva su prava tuženika i sl. Ja vezano za prodaju terena na kojem je izgrađen kuća u kojoj danas živima isto tako i za prijepor nisam pronašao u kuži nikakvu ispravu poput ugovor o kupoprodaji, izjave i slično. Na upit punomoćnika tuženika tužitelj iskazuje nasljednici moga djeda smo ja, moj brat i sestra i stric. Mi smo se dogovorili kome što pripada i ova kuća je u rješenju o nasljeđivanju navedena da pola pripada meni, a pola stricu. U rješenju nismo primijetili da nije naveden prijepor. Moja baka se zvala DD koja je umrla 11 mjeseci poslije djeda. Moja baka je bila u braku s mojim djedom kada se kuća pravila. Ova kuća i sve je bilo na djedu. Baka je u ostavini na sebi imala samo dvije male zemlje. Baka nije utvrđena nasljednikom djeda. Bako smo u dijelovima naslijedili ja, stric i moj brat."

23. Tuženik ID iskazao je: "Ja izričito tvrdim da prijepor pripada meni i upisan je na mene u ZK i prilikom mog upisa nitko se nije protivio. Ja sam prijepor upisao na sebe kada je bilo osnivanje ZK za k. o. [katastarska općina]. Ja sam izašao na teren i označio teren, a bio je nazočan ZD koji je saslušan kao svjedok i ne znam tko je još bio od osoba. Tada su tamo bili i geodeti kada sam ja označavao teren. Ni tužitelj ni nitko od njegove obitelji nije dolazio kada sam ja to označavao. Ja sam se upisao u sudu kao vlasnik prijepora. Prijepor je pridao dvorištu kuće u kojoj ja živim i meni je izlaz na [adresa], gore. Ja nisam izlazio na gornju ulicu preko prijepora već sam okolo prolazio. Prijepor je ograđen. Moj otac je prodao tužiteljevom djedu teren na kojem je izgradio kuću tamo 70-te godine prošlog stoljeća. Tužiteljev djed nije imao septičku jamu za kuću pa je pitao mog oca može li na prijeporu napraviti septičku jamu i otac mu je rako da može i da se može koristiti prijeporom dok ne bude njemu trebalo za kuću ili meni ili mome bratu. Ja sam rekao tužitelju da meni treba ovaj teren iz razloga što bih ja išao to prodati a ne mogu prodati dok to ne riješim. To je bilo, kako bih ja rekao, u zadnje vrijeme kada su umrli ujko i ujna – tužiteljev djed i bajka. Ja sam na prijepor stavio 4 kante za smeće i tužitelj mi je to sklonio odnosno stavio ispod puta. Piše da sam ja stavio željeznu pregradu iza tog što nije točno jer ju j e stavio mog brat ĐD, a ograda nije moje vlasništvo. Izričito tvrdim da je moj otac govorio jedino da je prodao tužiteljevu djedu terene na kojem je izgrađena kuća a ovaj sporni dio mu je dao da se koristiti dok njenu (mom ocu ili meni ili mom bratu) ne bude trebao. Ja nema ugovor o kupoprodaji između moga oca i tužiteljevog djeda već ovo znam sve iz razgovora sa mojim ocem. Mene je prijepor pripao iza smrti oca, nasljeđivanjem i u diobi sa bratom ĐD pošto se majka odrekla svoje 1/3 nasljedstva iza očeve smrti. Na upit svog punomoćnika tuženik iskazuje da je njegova majka sestra tužiteljevog djeda. I odnosi između naših obitelji su bili uredni do smrti tužiteljev djeda. Koliko ja znam tužiteljev djed nije polagao pravo na prijepor. Kada je tužiteljev djed započeo gradnju kuće ova prometnica kroz [adresa] je bila izgrađena. Danas postoji sustav kanalizacije u [adresa] pa postoji mogućnost spajanja na kanalizaciju. Na upit punomoćnika tužitelja tuženik iskazuje da se prijepor mogao koriti za septičku jamu. Znam da je tužiteljev djed pitao moga oca može li napraviti garažu od bloketa na što mu je moj otac odgovorio da ne može ništa čvrsto već samo montažnu nadstrešnicu. Ja se još nisam rodio kada je tužiteljev djed betonirao prijepor. Kada sam se ja rodio to je već bilo betonirano. Moj otac je umro 1989.g. Ja nisam govorio tužiteljevom djedu i baku da oni ne smiju koristili ovu nekretninu niti mi je tužiteljev djed plaćao ikakvu naknadu za korištenje. Ja ne znam ništa o gradnji septičke jame niti je li tko pomogao tužiteljevom djedu jer se tada nisam rodio. Ja nisam stavljao kante za smeće dok je bio živ tužiteljev djed jer tada nisu ni postojale ove kante. Ovaj put koji je prošao od moje kuće pa gore prema cesti je izgrađen prije nego je izgrađena kuća i bio je put za torove i svi su ga koristili jer je pripadao i meni i susjedu pa je riječ o sasvim drugom prutu koji ne ide gdje je prijepor već prema mojoj terasi i nema veze sa prijeporom. Ja ne znam je li na ovu nekretninu dolazio KD jer s njim nisam imao nikakav kontakt u vezi prijepora. ZD se najviše pitalo jer je on bio povjerenik suda. Ja sam bio na licu mjesta i u sudu u vezi preoblikovanja ove nekretnine i doista se sada ne mogu sjetiti je li ZD bio na terenu ili na sudu. Samo znam da sam se sa drugim susjedom ''parbio'' za drugu nekretninu u sklopu toga oko 30 cm i svi su tada kako bih ja rekao pobjegli u kuću. Na upit tužitelja tuženik iskazuje: "Ja nisam razgovarao s tužiteljevim djedom da bi mi trebao vratili prijepor niti sam tražio od njega da mi ga vrati, a i zašto bi razgovarao kada on pripada meni. Na upit punomoćnika tužitelja tuženik iskazuje: "Tužiteljev djed koliko ja znam nije bio prisutan kada je bio prisutan ZD i nije bilo nikoga ni na sudu ni na terenu osim osoba koje sam ja naveo."

24. Prije svega sporno je tko je vlasnik prijepora, naime i tuženik i tužitelj tvrde da su vlasnici prijepora s tim da se tužitelj poziva da je vlasništvo stekao tako da ej njegov djed LD kupio prijepor od tuženikova oca Vitomira Šunjića 1969 godine te ga koristio-posjedovao od tada pa do danas, više od 50 godina, dok tuženik tvrdi da ej prijepor bio u vlasništvu njegova oca SD a iza njegove smrti nasljeđivanjem i diobom ga je on stekao u vlasništvo.

25. Nije sporno da je tužiteljev djed a iza njega tuženik, u posjedu prijepora da je u taj posjed ušao početkom 70ih goda prošloga stoljeća kada j gradio kuću, a za korištenje koje mu je bila nužna septička jama koju zajedno s gradnjom kuće gradi na prijeporu uz to prijepor betonira, stavlja nadstrešnicu-metalnu konstrukciju koju omeđuje željeznom ogradom te pravi ognjište. Tužiteljev djed, a iza njega tužitelj od tada pa do danas su u posjedu prijepora koji koriste za parkiranje automobila za držanje raznih stvari poput, kanti za odlaganje kućnog otpada, gajbi, drva za ogrijev ostataka sudopera, metalnog spremnika za alat, par bidona, vršvi konjića za pilanje drva. Nitko ih nije smetao u posjedu sporne nekretnine do postavljanja željezne ograde do strane tuženika 2023 g. kada tužitelj tvrdi da ga je tužitelj smetao u posjedu prijepora i zbog toga nije mogao parkirati automobil na istom. Tuženik osporava da bi tužiteljev djed, a iza njega tužitelj stekli vlasništvo prijepora bitno ističući kako je prava istina da ej tuženikov otac pok. SD dopustio tužiteljevom djedu u cilju dobro susjedskih odnosa a i da bez naknade tamo drži razne stvari, međutim do opoziva.

26. Cijeneći iskaze saslušanih svjedoka u ovom predmetnu FD, ĐD, ČD, VD, BD, RD, KD, MD, HD a čije iskaze je potvrdio tužitelj LD , zaključuje da je u pravu tužitelj kada tvrdi da je njegov djed pok. TD kupio prijepor 1969 g. od SD, nakon čega je pristupio izgradnji istog i to najprije izgradnji septičke jame za kuću koja se nalazi preko puta prijepora. Stoga je zaključak sud ada su tužitelj i njegov djed u poštenom posjedu prijepora preko 50 g. i da su isti stekli dosjelošću. Tuženik tek 2023 g. pokazuje svoj interes za prijepor s tvrdnjom da je isti stekao nasljeđivanjem i diobom kao je prethodno opisano te činjenicom da se prilikom obnove zk. za k. o. [katastarska općina] upisao kao isključivi vlasnik prijepora kako je to prethodno opisano. Stajalište ovog suda u situaciji kada tužiteljev djed koristi prijepor a iza njega tuženik preko 50 g. te da tek 2023 g. tuženik, sin SD koji je s tužiteljevim djedom sklopio ugovor o kupoprodaji prijepora i predao mu isti u posjed da ga nesmetano koristi preko 50g. pri čemu ga nikada nije smetao u posjedu istog, da nikako ne stoji tuženikova tvrdnja da bi njegov otac dopustio tužiteljevom djedu "u cilju dobrosusjedskih odnosa i bez naknade, da tamo odlaže razne stvari, međutim do opoziva". Pri tome valja uzetu u obzir da je prema izjavi tuženika na zapisniku o preoblikovanje zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] njegov otac umro 1990 g, a majka ĆD umrla 2005 g., dakle da tuženikovi roditelji za vrijeme svog života nisu zahtijevali da im tužiteljev djed LD preda u posjed prijepor zbog opoziva, a da iza njihove smrti tužiteljev djed a kasnije i tužitelj nesmetano posjeduju prijepor do danas izuzev 2023 g. kada tuženik postavljanjem ograde smeta tužiteljev posjed prijepora, ali je ovu ogradu i sklonio, tako da je tužitelj ponovno u posjedu prijepora.

27. Prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju u vrijeme dosjedanja potrebno je uračunati vrijeme od kada su se tužiteljevi prednici nalazili u posjedu predmetne nekretnine do 17.studenoga 1999., a sukladno članku 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje:ZVDSP) i to stoga što u vrijeme dosjedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama Trgo, S i Ć i dr. protiv Republike Hrvatske treba uračunati i vrijeme do 8.listopada 1991. Ovakav stav zauzet je i u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 2776/2016-2 od 29.siječnja 2019.).

28. ZVDSP u članku 159.stavku 1, propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Istim člankom stavkom 4. propisano je vrijeme potrebno za dosjelost stvari u vlasništvu Republike Hrvatske i to da će samostalni posjednik takve stvari steći dosjelošću vlasništvo tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

29. U konkretnom slučaju tužitelj se smatra poštenim posjednikom pa je prema članku 159.stvku 3. rok za dosjelost četrdeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

30. Tužitelj je samostalni posjednik predmetne nekretnine računajući i posjed njegovog djeda LD više od 50 godina, a u posjedu ga sve do 2023. nikada nitko nije smetao, niti polagao vlasnička ili druga stvarna prava na prijeporu.

31. Stoga sud ne prihvaća iskaze svjedoka: JD, ND i ĐD potvrđenih iskazom tuženika iz kojih bi proizlazilo da bi tuženikov otac predao u posjed prijepor tuženikovom djedu do opoziva.

32. Tuženik nije dokazao da je vlasnik sporne nekretnine zbog čega je protutužba odbijena kao neosnovana.

33. O parničnim troškovima odlučeno je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/2018).

34. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tuže 200,00 eura, za zastupanje na ročištima od 5.10.2023., 17.11.2023., 24.6.2024., 12.7.2024., 9.9.2024.,16.10.2024., 4.1.2024. i 2.12.2024. za svako ročište 200,00 eura ili ukupno 1.600,00 eura, pa je trošak tužitelja 1.800,00 eura, što uvećano za PDV od 25% što iznosi 450,00 eura, trošak očevida i vještačenja 325,72 eura i troškove sudskih pristojbi 106,18 eura daje tužiteljeve parnične troškove u iznosu od 2.681,90 eura (članak 155. stavak 1. ZPP- a), koliko je tužitelj i zahtijevao.

35. Tuženik je izgubio parnicu zbog čega je njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova odbijen kao neosnovan.

U Pločama, 17. prosinca 2024. godine

S u d a c :

Darko Jelčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana kada je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćnici tužitelja ED, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, Vukovarska 6

2. Punomoćnik tuženika mr. sc. Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, Trg kralja Tomislava 5