Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4897/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa skrbnica RD zastupana po punomoćniku Domagoju Vukušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženika DD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Helebrant, odvjetnica u Zagrebu, 2. tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kožul, odvjetnik u Zagrebu i 3. tuženika Hok-Osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-648/2020-42 od 3. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice TD kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-648/2020-42 od 3. studenog 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-648/2020-42 od 3. studenog 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II, III i IV izreke te sudi:

Odbijaju se 1. tuženik DD sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u svoti od 18.280,64 eura sa zateznim kamatama od 3. studenog 2022. do isplate, 2. tuženik Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u svoti od 14.111,59 eura sa zateznim kamatama od 3. studenog 2022. do isplate i 3. tuženik Hok-Osiguranje d.d. sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u svoti od 8.830,63 eura sa zateznim kamatama od 3. studenog 2022. do isplate.

III Odbija se tužiteljica TD sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

IV Odbijaju se 1. tuženik DD, 2. tuženik Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. i 3. tuženik Hok-Osiguranje d.d. sa zahtjevima za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

„I Odbija se tužbeni zahtjev:

"1. Nalaže se 1. i 3. tuženicima solidarno platiti tužitelju iznos od 37.110,26 eura[1] / 279.608,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na iznos od:

- 4.121,00 kn teku od 01. 09. 2004. god., pa do isplate,

- 4.121,00 kn teku od 01. 10. 2004. god., pa do isplate,

- 4.121,00 kn teku od 01. 11. 2004. god., pa do isplate,

- 4.121,00 kn teku od 01. 12. 2004. god., pa do isplate,

- 4.293,00 kn teku od 01. 01. 2005. god., pa do isplate,

- 4.293,00 kn teku od 01. 02. 2005. god., pa do isplate,

- 4.293,00 kn teku od 01. 03. 2005. god., pa do isplate,

- 4.293,00 kn teku od 01. 04. 2005. god., pa do isplate,

- 4.293,00 kn teku od 01. 05. 2005. god., pa do isplate,

- 4.293,00 kn teku od 01. 06. 2005. god., pa do isplate,

- 4.293,00 kn teku od 01. 07. 2005. god., pa do isplate,

- 4.293,00 kn teku od 01. 08. 2005. god., pa do isplate,

- 4.293,00 kn teku od 01. 09. 2005. god., pa do isplate,

- 4.293,00 kn teku od 01. 10. 2005. god., pa do isplate,

- 4.293,00 kn teku od 01. 11. 2005. god., pa do isplate,

- 4.293,00 kn teku od 01. 12. 2005. god., pa do isplate,

- 4.492,00 kn teku od 01. 01. 2006. god., pa do isplate,

- 4.492,00 kn teku od 01. 02. 2006. god., pa do isplate,

- 4.492,00 kn teku od 01. 03. 2006. god., pa do isplate,

- 4.492,00 kn teku od 01. 04. 2006. god., pa do isplate,

- 4.492,00 kn teku od 01. 05. 2006. god., pa do isplate,

- 4.492,00 kn teku od 01. 06. 2006. god., pa do isplate,

- 4.492,00 kn teku od 01. 07. 2006. god., pa do isplate,

- 4.492,00 kn teku od 01. 08. 2006. god., pa do isplate,

- 4.492,00 kn teku od 01. 09. 2006. god., pa do isplate,

- 4.492,00 kn teku od 01. 10. 2006. god., pa do isplate,

- 4.492,00 kn teku od 01. 11. 2006. god., pa do isplate,

- 4.492,00 kn teku od 01. 12. 2006. god., pa do isplate,

- 4.747,00 kn teku od 01. 01. 2007. god., pa do isplate,

- 4.747,00 kn teku od 01. 02. 2007. god., pa do isplate,

- 4.747,00 kn teku od 01. 03. 2007. god., pa do isplate,

- 4.747,00 kn teku od 01. 04. 2007. god., pa do isplate,

- 4.747,00 kn teku od 01. 05. 2007. god., pa do isplate,

- 4.747,00 kn teku od 01. 06. 2007. god., pa do isplate,

- 4.747,00 kn teku od 01. 07. 2007. god., pa do isplate,

- 4.747,00 kn teku od 01. 08. 2007. god., pa do isplate,

- 4.747,00 kn teku od 01. 09. 2007. god., pa do isplate,

- 4.747,00 kn teku od 01. 10. 2007. god., pa do isplate,

- 4.747,00 kn teku od 01. 11. 2007. god., pa do isplate,

- 4.747,00 kn teku od 01. 12. 2007. god., pa do isplate,

- 5.009,00 kn teku od 01. 01. 2008. god., pa do isplate,

- 5.009,00 kn teku od 01. 02. 2008. god., pa do isplate,

- 5.009,00 kn teku od 01. 03. 2008. god., pa do isplate,

- 5.009,00 kn teku od 01. 04. 2008. god., pa do isplate,

- 5.009,00 kn teku od 01. 05. 2008. god., pa do isplate,

- 5.009,00 kn teku od 01. 06. 2008. god., pa do isplate,

- 5.009,00 kn teku od 01. 07. 2008. god., pa do isplate,

- 5.009,00 kn teku od 01. 08. 2008. god., pa do isplate,

- 5.009,00 kn teku od 01. 09. 2008. god., pa do isplate,

- 5.009,00 kn teku od 01. 10. 2008. god., pa do isplate,

- 5.009,00 kn teku od 01. 11. 2008. god., pa do isplate,

- 5.009,00 kn teku od 01. 12. 2008. god., pa do isplate;

- 5.079,00 kn teku od 01. 01. 2009. god., pa do isplate,

- 5.079,00 kn teku od 01. 02. 2009. god., pa do isplate,

- 5.079,00 kn teku od 01. 03. 2009. god., pa do isplate,

- 5.079,00 kn teku od 01. 04. 2009. god., pa do isplate,

- 5.079,00 kn teku od 01. 05. 2009. god., pa do isplate,

- 5.079,00 kn teku od 01. 06. 2009. god., pa do isplate,

- 5.079,00 kn teku od 01. 07. 2009. god., pa do isplate,

- 5.079,00 kn teku od 01. 08. 2009. god., pa do isplate

2. Nalaže se 1. do 3. tuženicima solidarno platiti tužitelju iznos od 69.067,89 eura / 520.392,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na iznos od:

- 5.079,00 kn teku od 01. 09. 2009. god., pa do isplate,

- 5.079,00 kn teku od 01. 10. 2009. god., pa do isplate,

- 5.079,00 kn teku od 01. 11. 2009. god., pa do isplate,

- 5.079,00 kn teku od 01. 12. 2009. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 01. 2010. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 02. 2010. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 03. 2010. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 04. 2010. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 05. 2010. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 06. 2010. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 07. 2010. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 08. 2010. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 09. 2010. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 10. 2010. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 11. 2010. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 12. 2010. god., pa do isplate,

- 5.150,00 kn teku od 01. 01. 2011. god., pa do isplate,

- 5.150,00 kn teku od 01. 02. 2011. god., pa do isplate,

- 5.150,00 kn teku od 01. 03. 2011. god., pa do isplate,

- 5.150,00 kn teku od 01. 04. 2011. god., pa do isplate,

- 5.150,00 kn teku od 01. 05. 2011. god., pa do isplate,

- 5.150,00 kn teku od 01. 06. 2011. god., pa do isplate,

- 5.150,00 kn teku od 01. 07. 2011. god., pa do isplate,

- 5.150,00 kn teku od 01. 08. 2011. god., pa do isplate,

- 5.150,00 kn teku od 01. 09. 2011. god., pa do isplate,

- 5.150,00 kn teku od 01. 10. 2011. god., pa do isplate,

- 5.150,00 kn teku od 01. 11. 2011. god., pa do isplate,

- 5.150,00 kn teku od 01. 12. 2011. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 01. 2012. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 02. 2012. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 03. 2012. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 04. 2012. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 05. 2012. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 06. 2012. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 07. 2012. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 08. 2012. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 09. 2012. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 10. 2012. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 11. 2012. god., pa do isplate,

- 5.099,00 kn teku od 01. 12. 2012. god., pa do isplate,

- 5.163,00 kn teku od 01. 01. 2013. god., pa do isplate,

- 5.163,00 kn teku od 01. 02. 2013. god., pa do isplate,

- 5.163,00 kn teku od 01. 03. 2013. god., pa do isplate,

- 5.163,00 kn teku od 01. 04. 2013. god., pa do isplate,

- 5.163,00 kn teku od 01. 05. 2013. god., pa do isplate,

- 5.163,00 kn teku od 01. 06. 2013. god., pa do isplate,

- 5.163,00 kn teku od 01. 07. 2013. god., pa do isplate,

- 5.163,00 kn teku od 01. 08. 2013. god., pa do isplate,

- 5.163,00 kn teku od 01. 09. 2013. god., pa do isplate,

- 5.163,00 kn teku od 01. 10. 2013. god., pa do isplate,

- 5.163,00 kn teku od 01. 11. 2013. god., pa do isplate,

- 5.163,00 kn teku od 01. 12. 2013. god., pa do isplate,

- 5.162,00 kn teku od 01. 01. 2014. god., pa do isplate,

- 5.162,00 kn teku od 01. 02. 2014. god., pa do isplate,

- 5.162,00 kn teku od 01. 03. 2014. god., pa do isplate,

- 5.162,00 kn teku od 01. 04. 2014. god., pa do isplate,

- 5.162,00 kn teku od 01. 05. 2014. god., pa do isplate,

- 5.162,00 kn teku od 01. 06. 2014. god., pa do isplate,

- 5.162,00 kn teku od 01. 07. 2014. god., pa do isplate,

- 5.162,00 kn teku od 01. 08. 2014. god., pa do isplate,

- 5.162,00 kn teku od 01. 09. 2014. god., pa do isplate,

- 5.162,00 kn teku od 01. 10. 2014. god., pa do isplate,

- 5.162,00 kn teku od 01. 11. 2014. god., pa do isplate,

- 5.162,00 kn teku od 01. 12. 2014. god., pa do isplate,

- 5.211,00 kn teku od 01. 01. 2015. god., pa do isplate,

- 5.211,00 kn teku od 01. 02. 2015. god., pa do isplate,

- 5.211,00 kn teku od 01. 03. 2015. god., pa do isplate,

- 5.211,00 kn teku od 01. 04. 2015. god., pa do isplate,

- 5.211,00 kn teku od 01. 05. 2015. god., pa do isplate,

- 5.211,00 kn teku od 01. 06. 2015. god., pa do isplate,

- 5.211,00 kn teku od 01. 07. 2015. god., pa do isplate,

- 5.211,00 kn teku od 01. 08. 2015. god., pa do isplate,

- 5.211,00 kn teku od 01. 09. 2015. god., pa do isplate,

- 5.211,00 kn teku od 01. 10. 2015. god., pa do isplate,

- 5.211,00 kn teku od 01. 11. 2015. god., pa do isplate,

- 5.211,00 kn teku od 01. 12. 2015. god., pa do isplate,

- 5.327,00 kn teku od 01. 01. 2016. god., pa do isplate,

- 5.327,00 kn teku od 01. 02. 2016. god., pa do isplate,

- 5.327,00 kn teku od 01. 03. 2016. god., pa do isplate,

- 5.327,00 kn teku od 01. 04. 2016. god., pa do isplate,

- 5.327,00 kn teku od 01. 05. 2016. god., pa do isplate,

- 5.327,00 kn teku od 01. 06. 2016. god., pa do isplate,

- 5.327,00 kn teku od 01. 07. 2016. god., pa do isplate,

- 5.327,00 kn teku od 01. 08. 2016. god., pa do isplate,

- 5.327,00 kn teku od 01. 09. 2016. god., pa do isplate,

- 5.327,00 kn teku od 01. 10. 2016. god., pa do isplate,

- 5.327,00 kn teku od 01. 11. 2016. god., pa do isplate,

- 5.327,00 kn teku od 01. 12. 2016. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 01. 2017. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 02. 2017. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 03. 2017. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 04. 2017. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 05. 2017. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 06. 2017. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 07. 2017. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 08. 2017. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 09. 2017. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 10. 2017. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 11. 2017. god., pa do isplate,

- 5.132,00 kn teku od 01. 12. 2017. god., pa do isplate.

3. Nalaže se 1. i 2. tuženicima solidarno platiti tužitelju iznos od 37.222,38 eura / /280.452,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na iznos od:

- 360,00 kn teku od 01. 12. 2017. god., pa do isplate.

- 5.492,00 kn teku od 01. 01. 2018. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 02. 2018. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 03. 2018. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 04. 2018. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 05. 2018. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 06. 2018. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 07. 2018. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 08. 2018. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 09. 2018. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 10. 2018. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 11. 2018. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 12. 2018. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 01. 2019. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 02. 2019. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 03. 2019. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 04. 2019. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 05. 2019. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 06. 2019. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 07. 2019. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 08. 2019. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 09. 2019. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 10. 2019. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 11. 2019. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 12. 2019. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 01. 2020. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 02. 2020. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 03. 2020. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 04. 2020. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 05. 2020. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 06. 2020. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 07. 2020. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 08. 2020. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 09. 2020. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 10. 2020. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 11. 2020. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 12. 2020. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 01. 2021. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 02. 2021. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 03. 2021. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 04. 2021. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 05. 2021. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 06. 2021. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 07. 2021. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 08. 2021. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 09. 2021. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 10. 2021. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 11. 2021. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 12. 2021. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 01. 2022. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 02. 2022. god., pa do isplate,

- 5.492,00 kn teku od 01. 03. 2022. god., pa do isplate,

- na ime izgubljene zarade plaćati stalnu mjesečnu rentu u iznosu od 728,91 eura / 5.492,00 kn, počevši od 01. 04. 2022. god., pa ubuduće, s time da je dužan dospjele obroke platiti odjednom, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka, pa do isplate, a buduće najkasnije do svakog 05-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka, pa do isplate." „II Nalaže se tužiteljici naknaditi 1. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 18.280,64 eura / 137.735,48 kn sa zateznim kamatama od 3. studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici naknaditi 2. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 14.111,59 eura / 106.323,77 kn sa zateznim kamatama od 3. studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tužiteljici naknaditi 3. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.830,63 eura / 66.534,38 kn sa zateznim kamatama od 3. studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje a podredno preinačiti, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. U odgovorima na žalbu se 1., 2. i 3. tuženici protive navodima tužiteljice i njezinu žalbu predlažu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju sadržajno ističe tužiteljica u žalbi.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 19. rujna 2023. nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete pretrpljene uslijed nesavjesnog i nezakonitog rada 1. tuženika koji je tužiteljicu zastupao u postupcima radi ostvarivanja novčane naknade štete vezane uz štetni događaj od 28. listopada 1997., kada je tužiteljica teško ozlijeđena u nesreći za koju su bili odgovorni vozači motornih vozila te je ovisna o svojim bližnjima i lišena poslovne sposobnosti. Ovo traži stoga što je, iako je kod nje zaostala trajna nesposobnost za rad kao posljedica štetnog događaja i trpi štetu u vidu izgubljene zarade od rujna 2004. godine, 1. tuženik tek 3. kolovoza 2012. podnio tužbu protiv odgovornih osiguratelja radi naknade ovog vida štete i to za razdoblje od 1. veljače 2010. pa nadalje te 5. ožujka 2015. bez suglasnosti stranke, sklopio sudsku nagodbu kojom se odriče tužbenog zahtjeva. Time joj je nanio štetu jer je propustio tužbom utužiti i razdoblje unatrag tri godine od dana podnošenja tužbe a povlačenjem tužbe i odricanjem od tužbenog zahtjeva nanio štetu tužiteljici zbog nemogućnosti ostvarivanja naknade štete po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od rujna 2009. pa nadalje.

6.1. Kako je u vrijeme sklapanja sudske nagodbe 1. tuženik imao sklopljenu policu osiguranja od odvjetničke odgovornosti kod 2. tuženika tužbenim zahtjevom od 1. i 2. tuženika traži solidarnu isplatu novčane naknade štete u svoti od 669.036,00 kn a u razdoblju od travnja 2020. pa nadalje isplatu mjesečne rente.

6.2. U tužbi podnijetoj 4. ožujka 2020. tužiteljica tužbenim zahtjevom od 1. i 2. tuženika te 3. tuženika traži solidarnu isplatu novčane naknade štete u svoti od 238.976,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama a od 1. tuženika daljnju isplatu svote od 40.632,00 kn.

7. Prvostupanjski sud utvrđuje nespornim kako je tužiteljica još kao dijete u prometnoj nesreći, dana 28. listopada 1997. zadobila teške tjelesne ozljede zbog kojih joj je oduzeta i poslovna sposobnost te je ovisna o svojim bližnjima a srednju školu bi, po redovnom tijeku stvari, da nije doživjela nesreću, završila u lipnju 2004. godine te bi se prema svojoj tvrdnji, do rujna 2004. zaposlila pa počam od tada, gubi zaradu u visini prosječne mjesečne neto plaće za osobu srednje stručne spreme.

8. Potom, uvidom u spis tog suda poslovni broj Pn-3360/2012 utvrđuje da je taj postupak pokrenut tužbom koju je, u zastupanju tužiteljice podnio 1. tuženik dana 3. kolovoza 2012. protiv Euroherc osiguranja d.d. i Croatia osiguranja d.d. , radi naknade štete po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 1. siječnja 2010. pa nadalje i koja se osniva na tvrdnji da bi tužiteljica završila visokoškolsko obrazovanje da nije stradala u predmetnom štetnom događaju te su u odgovoru na tužbu oba tuženika istaknula prigovor zastare i osporili da bi tužiteljica završila visokoškolsko obrazovanje dok su na ročištu uputili i na činjenicu da bi tužiteljica 2003. napunila 18 godina te da od tada teče zastarni rok. Također je nesporno da je 5. ožujka 2015. između stranaka u toj parnici sklopljena sudska nagodba u kojoj je pod točkom I utvrđeno da tužiteljica povlači tužbu i odriče se tužbenog zahtjeva a pod točkom II da se tuženici ne protive povlačenju i ne traže troškove postupka.

9. S obzirom na vrijeme stradavanja tužiteljice prvostupanjski sud za ocjenu zastare tražbine tužiteljice po osnovi izgubljene zarade pravilno primjenjuje odredbe čl. 376. i 377. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 107/96., 91/96., 112/99., 88/01. - dalje: ZOO/91) što se odnosi i na zahtjev za naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti kao što je predmetna šteta, šteta od gubitka zarade koja nastaje sukcesivno sada i ubuduće te traje dok traju štetne posljedice a ima uzrok u već svršenoj štetnoj radnji koja je već nastala.

10. Tako prvostupanjski sud zaključuje da bi tužiteljica po redovnom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja, srednju školu završila u lipnju 2004. pa cijeneći vrijeme koje bi joj trebalo za zaposlenje a tužiteljica sama tvrdi kako bi se zaposlila u rujnu 2004., da je tužiteljica najkasnije protekom 2004. godine počela trpjeti štetu po osnovi izgubljene zarade i u tom trenutku, zajedno s tom štetom mogla sagledati i buduću štetu po toj osnovi a osoba štetnika joj je bila poznata već u trenutku nastanka štetnog događaja zbog čega ocjenjuje da je zastarni rok počeo teći najkasnije 1. siječnja 2005.

11. Kako je šteta tužiteljici u štetnom događaju uzrokovana kaznenim djelom za koje je prema važećim odredbama Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 129/00 i 51/01) propisana zastara kaznenog progona od tri godine a prema Krivičnom zakonu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 32/93, 38/93 i 28/96) za to kazneno djelo predviđena kazna zatvora od pet godina i zastara kaznenog progona u roku od pet godina, sukladno odredbi čl. 377. st. 1. ZOO za tražbinu tužiteljice u odnosu na parnicu koja se vodila pod brojem Pn-3360/2012 primjenjuje petogodišnji zastarni rok koji je počeo teći najkasnije 1. siječnja 2005., zbog čega je taj rok proteknuo najkasnije 1. siječnja 2010.

12. Zbog toga, budući da je 1. tuženik podnio tužbu radi naknade štete po osnovi izgubljene zarade tek 3. kolovoza 2012., tražbina tužiteljice je u tom trenutku bila zastarjela pa nikakva šteta za tužiteljicu nije mogla nastati time što je 1. tuženik u njezino ime sklopio nagodbu čak i da su istinite tvrdnje tužiteljice da je 1. tuženik bez njezine suglasnosti sklopio tu sudsku nagodbu s obzirom da je zastara nastupila prije podnošenja predmetne tužbe po 1. tuženiku (2012. godine) a kako je najkasnije protekom 2004. godine počela trpjeti ovu štetu, šteta nije mogla nastati zbog toga što 1. tuženik nije tužbenim zahtjevom obuhvatio razdoblje koje je prethodilo 2010. godini.

13. Prvostupanjski sud također zaključuje da se zastarni rok ne može računati tek od sklapanja nagodbe kojom je pravomoćno okončan postupak kod prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-3360/2012 jer tim postupkom tužiteljici nije nastala nikakva šteta nego joj je šteta nastala istekom zastarnog roka za podnošenje tužbe po osnovi izgubljene zarade pa, budući da tužiteljica nije dokazala kako bi (njezini skrbnici) 1. tuženiku dala mandat da vodi brigu o trenutku ispunjenja uvjeta za pokretanje postupka za izgubljenu zaradu i da je on to prihvatio ili da su mu dali punomoć za pokretanje takvog postupka nakon što bi tužiteljica po redovnom tijeku stvari završila srednju školu a prije 2012. kada je izdana punomoć za zastupanje u ovom predmetu, zaključno ocjenjuje da tužiteljica nije dokazala osnovanost svojega traženja.

14. U ovoj parnici je utvrđeno nespornim da je tužiteljica teško ozlijeđena krivnjom vozača motornih vozila 28. listopada 1997. te da ju je 1. tuženik zastupao u postupcima radi ostvarivanja naknade štete vezane uz štetni događaj kao i članove njezine obitelji u postupku zbog naročito teškog invaliditeta člana obitelji, koji postupci su bili pokrenuti 2000. godine. Također nije sporno da bi tužiteljica po redovnom tijeku stvari završila srednju školu 2004. godine kada bi se i zaposlila i od tada gubi zaradu u visini prosječne mjesečne neto plaće za osobu srednje stručne spreme, naknadu koje štete traži predmetnom tužbom za razdoblje od rujna 2009. godine pa nadalje jer ovu naknadu nije ostvarila uslijed propuštanja 1. tuženika, koji 2012. nije utužio razdoblje unatrag tri godine od podnošenja tužbe te je povlačenjem tužbe i odricanjem od tužbenog zahtjeva nanio štetu tužiteljici u vidu nemogućnosti ostvarivanja naknade štete s naslova izgubljene zarade za razdoblje od rujna 2009. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

15. Kako je ovdje riječ o zahtjevu tužiteljice za naknadu štete povredom ugovorne obveze iz ugovora o nalogu, na potraživanje tužiteljice se primjenjuje opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) i šteta zbog povrede ugovorne obveze mogla bi nastati tek od dana kada je donijeta odluka o zahtjevu tužiteljice koju je podnio 1. tuženik u ispunjenju Ugovora o nalogu tužbom od 3. kolovoza 2012. a gdje je zatražio naknadu štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od 1. siječnja 2010. pa do 1. kolovoza 2012. a potom, zahtjevom za isplatu rente s osnove izgubljene zarade od 1. kolovoza 2012. pa ubuduće, međutim takva odluka nije donijeta nego su stranke sklopile sudsku nagodbu.

16. Uz iznijeto, ova povreda ugovorne obveze bi mogla biti utvrđena tek ukoliko bi se prihvatile tvrdnje tužiteljice da je sa 1. tuženikom sklopljen usmeni Ugovor o nalogu. Teret dokaza za utvrđenje ove činjenice je na tužiteljici koja to, suprotno žalbenim navodima tužiteljice kojima iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza a ta je ocjena isključiva ovlast suda koji je u ovom slučaju jasno i vrlo određeno ocijenio provedene dokaze, nije dokazala a iz iskaza skrbnice tužiteljice i svjedoka je uslijedio pravilan zaključak kako nije bilo nikako moguće pouzdano utvrditi što se točno dogodilo između roditelja tužiteljice kao njezinih skrbnika i 1. tuženika vezano uz postupak radi izgubljene zarade. S druge strane, uvidom u priloženu punomoć za zastupanje glede izgubljene zarade moguće utvrditi da je Ugovor o nalogu sklopljen 18. rujna 2012. dakle, u vrijeme kada je već istekao zastarni rok za podnošenje tužbe za naknadu štete zbog izgubljene zarade tužiteljice.

17. Nadalje, građanskopravna odgovornost odvjetnika nije određena posebnim pravilima koja bi vrijedila samo za njih jer i odredba čl. 33. st. 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21 – dalje: ZO) propisuje da za pruženu pravnu pomoć strankama odvjetnici odgovaraju po općim pravilima o odgovornosti za štetu. Odgovornost odvjetnika za štetu može se osnivati na povredi ugovora ako je riječ o obvezi koja je obuhvaćena valjanim ugovorom sa strankom i odvjetnik može odgovarati za štetu samo ako je skrivljeno povrijedio neku od pravila struke ili profesionalne etike s obzirom da su prema odredbi čl. 7. ZO odvjetnici dužni pružati pravnu pomoć savjesno sukladno zakonu, Ustavu, statutu i drugim općim aktima komore te Kodeksu odvjetničke etike pri čemu odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pomoć a tek ugovorom o zastupanju mora biti izričito ugovorena obveza na postizanje rezultata, kada i nagrada za rad odvjetnika ovisi o razmjeru uspjeha u postupku (čl. 19. ZO).

18. U svakom drugom slučaju rizik neuspjeha je na stranci ako je odvjetnik postupao u svemu kako treba jer nepostizanje cilja nije dostatno za odgovornost već je na strani tužitelja teret dokaza da cilj nije postignut zato što je povrijeđena obveza postupanja u skladu s pravilima struke i s dužnom pažnjom.

19. S obzirom da je osnovna pretpostavka za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu, kada ona nastaje povredom ugovorne obveze, postojanje štete, a to postojanje štete bilo je izvjesno (prema tvrdnji same tužiteljice) najkasnije u rujnu 2004., petogodišnji zastarni rok je protekao najkasnije u listopadu 2009.

20. Punomoć je vrsta ugovora o nalogu gdje se prema odredbi čl. 763. st. 1. ZOO nalogoprimac obvezuje poduzimati za račun nalogodavca određene poslove dok je prema odredbi čl. 765. st. 1. ZOO nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama s pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno, dobrog domaćina ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi.

21. Tužiteljica međutim nije dokazala da je sa 1. tuženikom sklopljen usmeni nalog prije 2012. godine a uvidom u punomoć je utvrđeno da je taj nalog sklopljen 18. rujna 2012. dakle, u vrijeme kada je već nastupila zastara tražbine koju je utužio 1. tuženik uime i za račun tužiteljice a tužiteljica nije dokazala postojanje štete kao propusta u zastupanju tužiteljice po 1. tuženiku u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO jer je tužiteljica bila dužna dokazati postojanje obične štete ili izmakle koristi, štetnu radnju koja se ogleda u propustu 1. tuženika kao odvjetnika u zastupanju tužiteljice i postojanje uzročnoposljedične veze između štetne radnje i nastale štete odnosno, da je tužiteljici nastala šteta upravo kao posljedica propusta u zastupanju.

22. Sukladno rezultatu dokaznog postupka utvrđeno je da je Ugovor o nalogu za podnošenje tužbe radi izgubljene zarade između 1. tuženika i skrbnika tužiteljice sklopljen 18. srpnja 2012. a prije sklapanja tog Ugovora nije bilo niti moguće podnijeti tužbu s obzirom da je punomoćnik, nalogoprimac, dužan pri poduzimanju prve radnje u postupku podnijeti punomoć. Stoga je 1. tuženik mogao podnijeti tužbu u vrijeme kada je već nastupila zastara i istekao zastarni rok za podnošenje tužbe zbog izgubljene zarade a tužiteljici nije uzrokovana šteta povredom ugovorne obveze niti sklapanjem nagodbe kod prvostupanjskog suda u predmetu Pn-3360/2012 imajući na umu i da je ova nagodba bila sklopljena radi izbjegavanja visokih troškova parničnog postupka kojega bi tužiteljica bila dužna naknaditi tuženicima a što je na ovaj način postupanjem 1. tuženika izbjegnuto.

23. Iako je točno da za stranku kojoj je odvjetnik svojom radnjom ili propustom prouzročio štetu zastara potraživanja takve štete počela teći onog trenutka kada je stranka dobila sudsku odluku da se njezino potraživanje ne može naplatiti zbog zastare koja je nastupila uslijed štetne radnje odvjetnika koji ju zastupao, to u ovom slučaju nije ostvareno jer niti ne postoji takva odluka niti je šteta nastupila za tužiteljicu sklapanjem predmetne sudske nagodbe s obzirom da je njezino potraživanje naknade štete zastarjelo prije podnošenja tužbe po 1. tuženiku iz 2012. godine.

24. Tako je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako nikakva šteta za tužiteljicu nije mogla nastati sklapanjem nagodbe po 1. tuženiku jer ne postoji njegova štetna radnja a tužiteljica nije dokazala da je 1. tuženik bio opunomoćen za podnošenje tužbe zbog izgubljene zarade prije 2012. godine.

25. Nadalje, nije dokazana činjenica da bi skrbnici tužiteljice 1. tuženiku u potpunosti prepustili vođenje brige o pravima tužiteljice po osnovi naknade štete i očekivali da će ih on obavijestiti o pravom trenutku za podnošenje takve tužbe jer to ne proizlazi niti iz iskaza same skrbnice koja potvrđuje da je 1. tuženiku donijela učeničku knjižicu na njegovo traženje tek 2012. godine kada je 1. tuženik tražio i neki dokaz vezan uz izgubljenu zaradu.

26. Prema odredbi čl. 765. st. 1. ZOO je 1. tuženik bio dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama a nalog mu je izdan 2012. godine. Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi kojima tužiteljica tvrdi da šteta nastaje kad nastupe pravne posljedice povrede ugovorne obveze a ne u vrijeme počinjenja štetne radnje s obzirom da je šteta nastala u ovom slučaju u smislu odredbe čl. 362. ZOO/91 onoga dana kada je istekao zastarni rok za podnošenje tužbe radi izgubljene zarade a ne u trenutku sklapanja sudske nagodbe 5. ožujka 2015. kojom je završen predmet povodom istaknutih prigovora zastare u predmetu posl.br. Pn-3360/12, gdje se nije radilo o odluci kojom je pravomoćno tužiteljica odbijena sa zahtjevom već o sudskoj nagodbi sklopljenom u cilju izbjegavanje odbijanja tužbenog zahtjeva tužiteljice i plaćanja sudskih troškova tamo tuženicima.

27. Ali uz sve iznijeto, tužiteljici je nastala šteta onoga dana kada je istekao zastarni rok za podnošenje tužbe protiv osiguratelja vozila kojima je uzrokovana šteta tužiteljici i najkasnije tada je nastala i možebitna povreda ugovorne obveze sa štetnom posljedicom jer je najkasnije do toga dana trebala biti podnijeta tužba sudu ( prim. presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 905/2014-3 od 4. lipnja 2019. na koju upućuje prvostupanjski sud).

28. Kako je dakle tužiteljica prema vlastitim navodima, od rujna 2004. gubila zaradu u visini prosječne neto plaće za osobu srednje stručne spreme, zastarni rok propisan odredbom čl. 377. st. 1. ZOO/91 je protekao u listopadu 2009. godine kada je isticao zastarni rok za podnošenje tužbe protiv štetnika primjenom duljeg roka zastare za naknadu štete uzrokovane kaznenim djelom jer je pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda utvrđeno postojanje kaznenog djela i odgovornosti počinitelja s time, da je u ovom slučaju pravomoćnost kaznene presude nastupila prije trenutka od kada je tužiteljica počela gubiti na zaradi odnosno, prije rujna 2004. godine.

29. Nadalje, zastara zahtjeva za naknadu štete cijeni se prema odredbi 376. st. 1. ZOO/91 bez obzira na to, zahtjeva li se naknada za već nastalu štetu ili za štetu za koju je po redovnom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti, kao i bez obzira na to, zahtjeva li se naknada buduće štete u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu. Stoga, renta za izgubljenu zaradu ne predstavlja povremeno potraživanje pa u ovom slučaju ne dolazi do zastare samog prava zahtijevati rentu u smislu 373. st. 1. i 2. ZOO/91.

30. Kako vrijeme zastare potraživanja naknade štete počinje teći otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, za buduće štete rok zastare počet će teći od dana kad u budućnosti ta šteta bude nastala. Međutim, ako se buduća šteta može već zajedno sa sadašnjom sagledati, ako je ona već sada po redovnom tijeku stvari izvjesna, riječ je o šteti za koju je oštećenik već saznao a ne o šteti za koju će on doznati tek u vrijeme kad bude izložen izdacima za taj oblik štete. U konkretnom sporu to znači, da je rok zastare zahtijevati naknadu štete za izgubljenu zaradu počeo teći već saznanjem tužiteljice da će u budućnosti gubiti na zaradi.

31. U ovom predmetu je prije podnošenja tužbe 2012. godine, nastupila zastara navedenih potraživanja s osnove izgubljene zarade, jer je protekao rok a nakon proteka tog roka tužiteljica više ne može sudskim putem zahtijevati isplatu naknade nastale štete, kao i štete za koju je po redovitom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti, bez obzira na to zahtijeva li se naknada buduće štete u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu.

32. I naposlijetku, tužiteljici je nastala šteta onoga dana kada je istekao zastarni rok za podnošenje tužbe protiv štetnika radi naknade štete zbog izgubljene zarade i najkasnije s tim danom bi nastala i povreda ugovorne obveze sa štetnom posljedicom jer je najkasnije do toga dana trebala biti podnijeta tužba sudu (čl. 230. st. 3., čl. 215. i čl. 216. ZOO). Stoga je petogodišnji zastarni rok za tužbu protiv odvjetnika isteknuo posljednjeg dana zakonom određenog vremena, sve pod uvjetom da je i dokazano postojanje usmenog ugovora o nalogu, što je međutim ovdje izostalo.

33. Slijedom iznijetog, kako je neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika, prvostupanjska presuda je glede 2. i 3. tuženika kao njegovih osiguravatelja odbijena pravilnom primjenom materijalnog prava pa je slijedom svega iznijetog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke.

34. Odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud je u dijelu pod točkom II, III i IV izreke donio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 142/12, 107/15, 37/22 i 138/23).

35. Međutim, pri donošenju ovog dijela odluke sud je bio dužan provesti test razmjernosti za dosuđeni trošak postupka odnosno, ispitati predstavlja li nalog stranci snositi puni iznos troška postupka zastupanja tuženika-profesionalnog odvjetnika i pravnih osoba u postupku, nerazmjerno ograničenje prava stranke na pristup sudu te uzeti u obzir odgovarajuća stajališta Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda o mogućoj povredi prava na pristup sudu u slučajevima kada se cjelokupni trošak obređuje na teret tužiteljice, fizičke osobe kojoj je oduzeta poslovna sposobnost.

36. Tužiteljica je vrlo teško ozlijeđena u prometnoj nesreći za koju su odgovorni vozači motornih vozila još 1997. godine, koji su kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama ugrozili promet i izazvali nesreću kada je tužiteljica, u dobi od tek 12 godina, zadobila teške tjelesne ozljede zbog kojih joj je doživotno smanjena opća životna i radna sposobnost te isključivo uslijed tih ozljeda potpuno oduzeta poslovna sposobnost pa nikada neće biti u stanju brinuti o sebi, raditi niti ostvarivati bilo kakav prihod.

37. U ovoj parnici tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom u cijelosti a nije mogla potpuno izvjesno predvidjeti takav ishod budući da je tužbeni zahtjev odbijen isključivo zbog osnovanog prigovora zastare. Tužiteljica nije imala drugih mogućnosti nego podnijeti predmetnu tužbu radi naknade štete zbog toga što nesporno trajno gubi prihode a plaćanje troškova joj je očito veliki materijalni teret s obzirom da joj je oduzeta poslovna sposobnost te nije sposobna za bilo kakav rad a sudska praksa nije bila potpuno jasna da tužba nema izgleda za uspjeh.

38. Stoga je za zaključiti kako naknada troškova parničnog postupka u ovako visokim svotama predstavlja ograničenje odnosno, miješanje u konvencijska prava jer tužiteljica, s obzirom nemogućnost stjecanja bilo kakove zarade, nije u mogućnosti podmiriti troškove postupka a nije sa izvjesnošću mogla predvidjeti ishod parnice u kojoj je tužbeni zahtjev odbijen isključivo zbog osnovanog prigovora zastare pa postoji razlog koji opravdava odbijanje zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženicima.

39. Naime, obveza naknade tog troška teško pogađa tužiteljicu koja bi ih bila dužna podmiriti a što se posebno odnosi na specifične okolnosti predmeta i to u vidu tijeka štetnog događaja, liječenja te osobne situacije dok joj zahtjev nije bio lišen bilo kakvog sadržaja, niti bio nerazuman a radi se o visokim troškovima koje bi bila dužna naknaditi tuženicima od kojih je 1. tuženik odvjetnik a 2. i 3. tuženici pravne osobe što sve predstavlja nerazmjerno ograničenje tužiteljice i dodatnu traumatizaciju nametanjem obveze plaćanja visokih troškova ovoga postupka.

40. Obvezivanje stranke na naknadu troškova postupka prema načelu „gubitnik plaća“ ima zakonsku osnovu u odredbi čl. 154. ZPP a načelo „gubitnik plaća“ ima legitimni cilj-odvratiti potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva pred sudovima (Čolić protiv Hrvatske, toč. 43.; T i R, toč. 96.).

41. Provedbom testa razmjernosti je u ovom slučaju moguće utvrditi da se u opisanim okolnostima poduzetom mjerom (obvezom plaćanja troška) ne ostvaruje legitiman cilj na razmjerni način i u zaštiti konvencijskih prava tužiteljice odnosno dolazi do nerazmjernog ograničenja temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a u situaciji kada je izvjesno da bi se primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP drugoj strani, tužiteljici nametnuo pretjerani teret, o čemu se na isti način izjasnio i ESLJP u predmetu D protiv RH.

42. Tako je, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman a do odbijanja je došlo isključivo uslijed ocjene osnovanosti prigovora zastare. Obveza naknade parničnih troškova uslijed označenih posebnih okolnosti (teška invalidnost tužiteljice uslijed koje joj je oduzeta poslovna sposobnost, nemogućnost ostvarivanja bilo kakvih prihoda, zahtjev nije bio pretjeran ili nerazuman) teško pogađa i traumatizira tužiteljicu a radi se o troškovima koje bi bila dužna naknaditi pravnim osobama i odvjetniku zbog čega je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tužiteljice i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II, III i IV izreke prvostupanjske presude tako, da su zahtjevi 1., 2. i 3. tuženika odbijeni.

43. Tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe jer je sa ovom radnjom uspjela samo sa sporednim traženjem dok 1., 2. i 3. tuženicima nije prihvaćen zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu jer odgovori nisu radnje potrebne radi vođenja parnice (čl. 155. st. 21. ZPP).

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis