Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4096/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao suca izvjestitelja i člana vijeća Ane Gradišek kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PMH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sandri Panjković, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-161/2021-14 od 16. prosinca 2022., dana 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika PM kao neosnovana i se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-161/2021-14 od 16. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I, kao i u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju PMH trošak postupka u svoti od 622,14 eura/4.687,50 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-161/2021- 14 od 16. prosinca 2022.u dijelu odluke o parničnom trošku sadržane pod točkom II izreke kojom je naloženo tuženiku PM naknaditi tužitelju PMH trošak postupka u svoti od 248,85 eura/1.875,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, i sudi:
"Odbija se zahtjev tužitelja PMH za naknadu troška parničnog troška u svoti od 248,85 eura/1.875,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama."
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:
" I. Nalaže se tuženiku PM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju PMH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.280,00 €, u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 16. prosinca 2022. do isplate, u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku PM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], tužitelju PMH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 kn / 870,99 €, sa zakonskom kamatom od 16. prosinca 2022., u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:
"Tužba se smatra povučenom za iznos od 16.517,84 kn / 2.192,29 €."
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 115/23 dalje: ZPP) uz prijedlog presudu "odbaciti".
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa pozajmljenog tuženiku u svoti od 5.280,00 eura sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik navodi kako mu je 4.500,00 eura od tužitelja dano na čuvanje a odmah nakon toga kako nije radio nikakve druge pozajmice pa iz toga sud zaključuje da je ovaj iznos od 4.500,00 eura, tuženik pozajmio od tužitelja, što potvrđuju i iskazi saslušanih svjedoka LM i DM, koji obje stranke poznaju od djetinjstva i govorili su o zajmu tuženiku od strane tužitelja a ne o čuvanju. Nije prihvaćen iskaz tuženika u dijelu gdje tvrdi da u iznos od 4.500,00 eura, ulazi i 780,00 eura, budući da je tuženik sam u odgovoru na tužbu potvrdio kako mu je iznos od 4.500,00 eura tužitelj predao 1. listopada 2020., dok je iz iskaza svjedoka DM, utvrđeno da je tuženiku iznos od 780,00 eura, koji su pripadali tužitelju predao pred tužiteljem 2018., dakle dvije godine prije nego što je sam tuženik naveo da mu je tužitelj predao iznos od 4.500,00 eura.
7. Glede navoda tuženika o tome da je svjedok DM ovršenik tužitelja zbog čega ima razloga svjedočiti u korist tužitelja, moguće je ocijeniti kako takve navode nije tijekom postupka dokazao a iz iskaza tog svjedoka može se samo zaključiti da da je imao nesuglasica sa tužiteljem.
8. Nadalje, nije životno i uvjerljivo kako bi tužitelj prebacivao novac koji je već dao na čuvanje tom svjedoku, dok bi čuvanje podrazumijevalo da se predmet ostave ne može upotrijebiti u smislu odredbe čl. 729. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje ZOO).
9. U odnosu na vrijeme kada je utuženi iznos predan tuženiku, valja reći da je nesporno da mu je svota od 4.500,00 eura predana, dok je u ovom postupku pravilno utvrđeno i da mu je predana i daljnja svota od 780,00 eura koju je za tužitelja čuvao svjedok DM, pa kako tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu od presuđenja, nisu pravno odlučne činjenice o točnom datumu predaje tih iznosa tuženiku.
10. Nadalje, tuženik nije dokazao da bi tužitelj odbio povrat pozajmljenog novca, dok u odnosu na navode kako mu tužitelj prijetio i postao agresivan nisu dokazane a niti odlučne u ovom postupku te mogu biti od utjecaja za možebitnu prekršajnu ili kaznenu odgovornost tužitelja.
11. Pri tome se ističe da je tuženik predložio na ročištu održanom dana 29. listopada 2021. osnovati sudski polog, pa iako prvostupanjski sud nije osnovao takav polog, tuženik je mogao zatražiti njegovo osnivanje prije ili tijekom postupka u posebnom izvanparničnom postupku.
12. Kako tuženik nije vratio utužene iznose u roku i nakon poziva tužitelja, odnosno u roku u smislu odredbe čl. 504. ZOO, tuženik je pao u zakašnjenje pa tužitelju u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO pripadaju i zakonske zatezne kamate kao što je tužitelj u tužbi i zatražio.
13. Neosnovan je prigovor promašene aktivne legitimacije tuženika s obzirom da je potvrđeno po tuženiku da je tužitelj njemu dao novac te tijekom postupka nije bio sporan identitet tužitelja, a nisu pravno odlučni razlozi o tome da je tužitelj mijenjao prezime i adresu.
14. Međutim, u odnosu na trošak parničnog postupka, pravilno tuženik ističe da ročište od 9. lipnja 2022. nije održano, s obzirom da u spisu postoji službena zabilješka suca kako je radi službene spriječenosti suca odgođeno ročište i da su stranke obavještene telefonski i putem e-maila, zbog čega tužitelju ne pripada iznos od 248,85 eura/1.875,00 kn priznat za zastupanje na tom ročištu.
15. Tuženik nadalje navodi da tužitelj nema pravo na naknadu troška parničnog postupka s obzirom da je tužitelju rješenjem Odjela za imovinsko-pravne poslove Sisačko-moslavačke županije od 10. svibnja 2021. za postupak koji se vodio kod prvostupanjskog suda odobrena sekundarna pravna pomoć u vidu zastupanja u sudskom postupku u visini od 100% iznosa troška pravne pomoći koja za odobrenu pravnu pomoć iznosi 2.520,00kn te je određena ovdje punomoćnica tužitelja za pružanje pravne pomoći.
16. Međutim, odredbom čl. 24. st. 1. toč. 1. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine" br. 143/13., 98/19.; dalje ZBPP) propisano je da je korisnik pravne pomoći dužan troškove pravne pomoći isplaćene prema obračunu troškova vratiti u državni proračun ako mu je u postupku odmjereno pravo na naknadu troškova postupka pred sudom.
17. Stoga, tužitelju pripada trošak parničnog postupka u punom iznosu koji će u dijelu odobrene pravne pomoći morati vratiti u državni proračun.
18. Slijedom iznijetog, a u skladu sa odredbom članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Andrina Raspor Flis
