Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2003/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Željki Rožić Kaleb, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Silviji Đerek Matković, odvjetnici u Imotskom, protiv tuženika-protutužitelja FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika- protutužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-1413/2019-13 od 31. svibnja 2023., dana 17. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika-protutužitelja FE i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-1413/2019- 13 od 31. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:
"I. 1.Dužan je tuženik/protutužitelj FE OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju/protutuženiku AE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] na ime dospjele neplaćene zakupnine iznos od 1.194,51 EUR1/ 9.000,00 KN s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 2018 godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31. 12. 2022. godine, a od 1. siječnja 2023.godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te na ime režijskih troškova vode iznos od 286,95 EUR1/ 2.162,00 KN s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 29. srpnja 2017 godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31. 12. 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Dužan je tuženik/protutužitelj FE OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužitelju/protutuženiku AE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] troškove postupka u iznosu od 1.598,50 EUR1/12.043,90, KN sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude (31. 05. 2023 godine) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
1. Nalaže se tužitelju/protutuženiku AE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tuženiku/protutužitelju FE OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati novčani iznos od 16.000,00 KN (slovima:šesnaestisuća kuna) sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno članku 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Tužitelj/protutuženik je dužan tuženiku/protutužitelju naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno članku 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena."
2. Protiv navedene presude žali se tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) uz prijedlog presudu preinačiti a podredno ukinuti.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.000,00 kn s osnove neplaćene zakupnine a protutužbenog zahtjeva u svoti od 16.000,00 kn su troškovi za uložene radove u poslovnom prostoru za koji je sklopljen ugovor o zakupu.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora dana 16. ožujka 2016. godine. Također je utvrđeno da su tužitelj i tuženik sklopili sporazum o raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora kao i sporazum o plaćanju dospjelog dugovanja (Sporazum od 20. srpnja 2017. godine). Sporazumom o plaćanju dospjelog dugovanja ugovorne strane su utvrdile dugovanja zakupnika (tuženika) naime neplaćene zakupnine u iznosu od 9.000,00 kn uz obvezu plaćanja dospjelog dugovanja do 31. prosinca 2017. godine i naime neplaćenih i dospjelih režija vode u iznosu od 2.162,00 kn uz obvezu plaćanja dospjelog dugovanja do 28. srpnja 2017. godine. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka nije dokazao da bi obaveze utvrđene sporazumom o raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora i plaćanju dospjelog dugovanja izmirio tužitelju, pa prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev.
7. U odnosu na protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka i vještačenja, pa s obzirom da sud nije mogao utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva tuženika koji se po tvrdnjama tuženika u iznosu od 16.000,00 kn osniva na troškovima za uložene radove u poslovnom prostoru s ciljem privođenja poslovnog prostora svrsi zbog koje je i sklopljen ugovor o zakupu (ugostiteljski objekt), odbija protutužbeni zahtjev.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ne postoji odredba koja bi propisivala da se zakupnina ne plaća za vrijeme uređivanja prostora koji je predmet zakupa.
9. Na ročištu održanom 24. travnja 2023. utvrđena je uplata predujma za vještačenje a u odnosu na povlačenje prijedloga za provođenje tog vještačenja, kao i dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka se tuženiku ukazuje da je odredbom čl. 3. st. 1. ZPP propisano kako stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku postupka, pa time nije povrijeđeno nikakvo pravo tužitelja, koji je sam povukao svoje dokazne prijedloge.
10. Činjenica da je poslovni prostor izmijenjen na način koji bi onemogućio dokazivanja visine uloženog predstavlja pitanje dokazivanja činjenice na temelju koje se predlaže usvojiti protutužbeni zahtjev, a koju činjenicu je tuženik dužan dokazati u smislu odredbe čl. 7. st. 1. ZPP.
11. U konkretnom slučaju ne postoji presumpcija dokazanog, što u bitnome tuženik u žalbi upućuje navodom da bi se u slučaju nemogućnosti dokazivanja neke činjenica koja ide njemu u prilog trebalo smatrati da je istinita.
12. Žalbeni navodi kojima opisuje političku situaciju, ističe sudjelovanje u Domovinskom ratu, kao i pritiske na tužitelja-protutuženika da podnese ovu tužbu nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude jer se takvim navodima ne postiže nikakav povoljniji ishod na postupak.
13. U odnosu na isticanje ustavnog prava na rad, tuženiku se ukazuje da je predmet spora u ovom postupku isplata neplaćenih zakupnina za poslovni prostor koji je koristio a ne radni odnos.
14. Nadalje, u odnosu na prigovore vezane uz nedopuštanje prvostupanjskog suca da tuženik sudjeluje na raspravi te da je sudac preobličavao iskaz dan na zapisnik, uvidom u spis utvrđeno je da je prvostupanjski sud unosio sav njegov iskaz, čak i u obliku izvornog pripovijedanja, pri čemu tuženik ne ističe što prvostupanjski sud nije unio ili je unio suprotno njegovom iskazu.
15. Kako se zapisnik mora voditi uredno i sadržavati važne izjave i priopćenja stranaka u smislu odredbi čl. 123. st. 4. ZPP i 125. st. 1. ZPP, sud ima mogućnosti uobličiti iskaz stranke u formi koja zadovoljava unošenje u zapisnik, pritom ne izmjenjujući smisao same takve izjave a što nije razvidno da je prvostupanjski sud učinio.
16. I naposlijetku, navodi tuženika da je zatražio trošak parničnog postupka kao što je to zatražila i punomoćnica tužitelja-protutuženika, nisu odlučni s obzirom da je izgubio u ovom postupku u cijelosti pa je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP on dužan naknaditi troškove parničnog postupka suprotnoj strani.
17. Stoga, kako je utvrđeno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o zakupu kao i sporazum o raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora i sporazum o plaćanju dospjelog dugovanja a u parnici nije dokazano da je dugovanje podmireno, dok tuženik-protutužitelj nije dokazao visinu svojeg potraživanja iz protutužbenog zahtjeva, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.), a odbio protutužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 221.a ZPP.
18. Slijedom iznijetog, a u skladu sa odredbom članka 368. stavak 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 17. prosinca 2024.
Sudac:
Željka Rožić Kaleb