Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2904/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, protiv prvotuženice TD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u ZOU Darija Silov i Ivan Milin, u Šibeniku i drugotuženika VD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi odstupa i predaje, odlučujući o žalbi prvotuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-2620/19-42 od 13. travnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba prvotuženice TD kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2620/19-42 od 13. travnja 2023. godine, u dijelu pod točkom I i III izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se nalaže tuženoj da u roku od 15 dana odstupi s protupravno zauzete nekretnine u vlasništvu tužiteljice oznake kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to s točno određenog dijela čestice koji je na snimci mjesta očevida K. O. [katastarska općina] vještaka mjernika od 14.3.2022. godine, koja je sastavni dio presude, označen slovima A-B-L-A površine 65 m2, na način da ukloni betonski zid i željezna vrata sagrađena i postavljena na istoj, te da je oslobode od svih osoba i stvari i omogući tužiteljici nesmetano korištenje iste, sve to o svom trošku ili će u protivnom to učiniti tužiteljica o trošku tuženice, te se nalaže tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.829,09 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

2. Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se naloži tuženiku VD da u roku od 15 dana odstupi s protupravno zauzete nekretnine u vlasništvu tužiteljice oznake kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to s točno određenog dijela čestice koji je na snimci mjesta očevida vještaka mjernika od 14.3.2022. godine, koja je sastavni dio presude, označen slovima A-B-L-A površine 65 m2, na način da ukloni betonski zid i željezna vrata koja je sagradio i postavio na slici, te da je oslobode od svih osoba i stvari i omogući tužiteljici nesmetano korištenje iste, sve to o svom trošku ili će to u protivnom učiniti tužiteljica o trošku drugotuženika.

3. Protiv te presude žali se prvotuženica u dijelu pod točkom I i III izreke iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine.

4. Žalba nije osnovana.

5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni i proturječni.

6. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Tužiteljica tvrdi da je ona vlasnica nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a da je tuženica zauzela predmetnu nekretninu bez dozvole tužiteljice i drži je u svom posjedu bez pravne osnove.

10. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a prema odredbi čl. 162. st. 1. istog zakona, da bi u postupku pred sudom ili drugom nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

11. Tuženica odbija predati u posjed tužiteljici spornu česticu navodeći da ista nikad nije bila u vlasništvu tužiteljice nego u njezinom vlasništvu.

12. Iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka vidljivo je da je kao vlasnik predmetne čestice upisana tužiteljica.

13. Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka i dopune tog nalaza proizlazi da je predmet spora dio nekretnine 2930/35 koji je dijelom ograđen betonskim zidom, te da je on na snimci prikazao stvarno stanje na terenu u odnosu na skice premjeravanja okolnih parcela koje skice su kao službene u katastru, tako da njegova snimka prikazuje stvarno stanje na terenu u odnosu na službene skice premjeravanja okolnih nekretnina, a čest je slučaj u praksi da ako parcele nisu premjeravane u novije vrijeme grafika, odnosno katastarski plan ne odgovara planu na terenu i službenim skicama na katastru. Od skice koja je napravljena za potrebe parnice toga suda koja se vodila pod brojem P-1486/07 2018. godine, do vremena izrade skice za potrebe ove parnice, rađena je parcelacija za investitora JD na temelju kojeg je definirana i međa čest. 2930/36, te samim time je definiran način pružanja, a na nju se naslanja predmetna 2930/35. U vrijeme kad je ucrtavana kuća katastarske oznake 2930/7, a po skici koju je priložio uz svoj snimak, već je bila formirana čestica broj 2930/36 na koju se naslanja predmetna 2930/35. Iako se u zemljišnoj knjizi nekretnina 2930/35 vodi u površini od 133 m2, prema njegovoj snimci ima 85 m2 i to zajedno i sporni i nesporni dio te nekretnine, te je iz skice premjeravanja kojom je ucrtavana nerazvrstana cesta 5414/15 utvrdio je da je prilikom formiranja nerazvrstane ceste tim prijamnim listom, odnosno skicom, smanjena površina kako predmetne čestice broj 2930/35 tako i čestice 2930/36.

14. Naime, kad se traži premjeravanje odnosno dioba samo jedne nekretnine, prilikom formiranja nove se utvrđuje samo oblik, položaj i površina predmetne, odnosno te koja nastaje, a ostatak se stvarno ne premjerava, zbog čega vještak smatra da se u konkretnom slučaju dogodilo upravo to. Također prilikom ucrtavanja kuće 2930/7 nisu se dirale u nekretnine 2930/35 i 2930/36. Kad bi se prenio striktno plan na njegov snimak, međa čestice 2930/35 prolazila bi odnosno zahvaćala bi susjedne nekretnine 2930/9 i 2930/27, čije međe su definirane skicama premjeravanja broj 799 iz 1994. godine i 511 iz 2003. godine, odnosno na njima je vidljivo da je suhozid koji je sada na terenu granica između navedenih nekretnina i

15. Stoga vještak ponavlja da je razlika u skici koju je radio vještak za potrebe predmeta P-1486/07 u rujnu 2018. godine, i snimke koja je izgrađena za potrebe ovog postupka, nastala iz razloga što je investitor JD 2022. godine ucrtao svoj objekt sadašnje oznake čest.br 5953 i na zahtjev istog investitora formirana je čestica 2930/46, pa u tom postupku je definirana širina čestice broj 2930/36 na koju se naslanja predmetna čestica. U takvoj situaciji, a kako je već u ranijim postupcima pred katastrom utvrđeno, suhozid koji postoji na terenu utvrđen je kao međa prema nekretninama 2930/9 i 2930/21, a vještak je prilikom izrade snimke oblik, položaj i površinu nekretnina 2930/36 i 2930/35 uklopio i prilagodio postojećem stanju u odnosu na terenu postojećeg suhozida.

16. Prema tome, vještak je jasno razložio kako je došlo do razlike u skici koju je radio vještak za potrebe predmeta P-1486/07 i njegove skice, te iz njegovog nalaza jasno proizlazi da je dio predmetne čestice 2930/35 u vlasništvu tužiteljice.

17. Osim toga, iz iskaza svjedoka ŠD, LD i KD proizlazi, da dio predmetne čestice koja se nalazi između suhozida i betonskog ogradnog zida koje je sagradila tuženica, je bio put kojim su vlasnici okolnih nekretnina prolazili pješke, a dok zid nije bio izgrađen nitko od obitelji tuženice nije stavljao nikakve prepreke na taj put koji je nakon izgradnje zida jednostavno ostao u sklopu dvorišta tuženice, te je svjedocima onemogućen prilaz na njihove nekretnine. Taj put nikad nije bio u vlasništvu tuženice niti njezinih prednika, nego je služio svim ostalim vlasnicima susjednih nekretnina, a i tužiteljica je navela da je taj dio nekretnine bio na uporabi svima. Masline koje su zasađene zasadio je netko iz obitelji tuženice unazad 10 godina kada se gradio i predmetni betonski zid.

18. Prema tome, kako je predmetna nekretnina u vlasništvu tužiteljice, a tuženica bez pravne osnove tu nekretninu drži u posjedu, to je sud prvog stupnja pravilno, na temelju odredbe čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZVDSP prihvatio tužbeni zahtjev.

19. Pri tome tuženica nije, u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZVDSP dokazala da ima pravo na posjed.

20. Naime, neosnovan je navod tuženice da je ona u posjedu predmetne nekretnine još od svojih prednika, pa da je istu stekla dosjelošću, budući da je za stjecanje vlasništva dosjelošću potrebna određena kakvoća i duljina vršenja posjeda.

21. Međutim, kako je tužiteljica vlasnica predmetne čestice i kao takva upisana u zemljišne knjige o čemu je tuženica imala saznanja, s obzirom na to da iz iskaza svjedoka proizlazi da ona nikad nije bila u posjedu te čestice, nego da je istu prisvojila na način da je nakon izgradnje betonskog zida tu česticu jednostavno prisvojila svojoj nekretnini, to je očito da tužiteljice nije bila preko svojih prednika u kontinuiranom dugogodišnjem posjedu te nekretnine. Tim više što je i sama tuženica u svom iskazu navela da je tu česticu njezin brat kupio od države ili grada, zbog čega nije dokazala da je predmetnu česticu stekla dosjelošću, sukladno odredbi čl. 159. ZVDSP, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

22. Stoga je, imajući u vidu navedeno, valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 17. prosinca 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb