Poslovni broj: Us I-2985/24-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Morani Rabar, odvjetnici iz Zagreba, Jurišićeva 18, protiv tuženika: Ministarstvo obrane, Vojna sigurnosno-obavještajna agencija, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi poništavanja rješenja, 17. prosinca 2024. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane, Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, KLASA: OGR-811-01/24-01/1, URBROJ: 512-10- 010210/20547-24-438 od 31. svibnja 2024. godine, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška.
Obrazloženje
Tužiteljica tužbom osporava rješenje od 31. svibnja 2024. godine, kojim je određeno da joj s danom 05. lipnja 2024. godine prestaje služba u Vojnoj sigurnosno- obavještajnoj agenciji (VSOA) te kojim je s danom 06. lipnja 2024. godine stavljena na raspolaganje Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao djelatna vojna osoba u činu pukovnika.
Tužiteljica u tužbi ukazuje na to da je bila pozivana na savjetovanje prije donošenja odluke, ali u trenutku kada je bila na bolovanju, te ističe da je odluka zapravo već bila donesena i prije savjetovanja. Navodi da osporavano rješenje ne sadrži ništa osim općenitih fraza, a pretpostavlja se ono temelji na činjenici da je ispitana kao osumnjičenik zbog sumnje da je na neutvrđen način neopravdano u jednoj svojoj zadaći potrošila neutvrđen iznos novca, što je potpuno neodređeno. Opunomoćenica tužiteljice je na raspravnom ročištu ukazala na to da joj je u cijelosti onemogućen uvid u akte na temelju kojih je tužiteljici oduzet certifikat za pristup klasificiranim podacima i kojima joj je predložen prestanak službe. U tom smislu je ukazala na postojanje odvjetničke tajne te je inzistirala na deklasificiraju spornih akata i omogućavanju uvida u njih za potrebe ovog postupka.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, zatvorenu za javnost, te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Osim toga, sud je 10. listopada 2024. godine neposredno izvršio uvid u klasificirane dokumente.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Tužiteljica je kao djelatna vojna osoba u činu pukovnika bila raspoređena na službu u VSOA-i. Osporavanim rješenjem joj je određen prestanak službe u VSOA-i. Pritom je stavljena na raspolaganje Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske, što je inače standardna procedura kada služba u VSOA-i prestaje djelatnim vojnim osobama, u smislu čl. 99. st. 6. Zakona o sigurnosno- obavještajnom sustavu Republike Hrvatske (NN 79/06 i 105/06 - ZSOS). Tužiteljica je doista naknadnom odlukom Ministarstva obrane od 19. lipnja 2024. godine raspoređena na ustrojbeno mjesto voditelja službe u Ministarstvu obrane, s ustrojbenim činom brigadira (što je inače viši čin od tužiteljičinog osobnog čina pukovnika).
Temeljni razlog za donošenje osporavanog rješenja o tužiteljičinom prestanku službe u VSOA-i je prethodno povlačenje certifikata, ranije izdanog tužiteljici za pristup klasificiranim podacima. Radi se o certifikatu, odnosno o uvjerenju o obavljenoj sigurnosnoj provjeri, koji izdaje (i povlači) Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS), na temelju ocjene o nepostojanju sigurnosnih zapreka za pristup klasificiranim podacima (čl. 18. st. 1. i 5. Zakona o tajnosti podataka; NN 79/07 i 86/12 - ZTP).
Sud smatra nespornim da je nakon povlačenja izdanog certifikata faktički nemoguć daljnji ostanak tužiteljice na službi u VSOA-i, s obzirom na to da bi tužiteljica realno bila onemogućena u obavljanju bilo kakvih poslova.
U tom smislu donošenje osporavanog rješenja nakon povlačenja certifikata nije sporno. Međutim, tužiteljici je certifikat povučen odlukom UVNS-a od 27. ožujka 2024. godine, u odnosu na koju odluku tužiteljica nije imala mogućnost izjavljivanja pravnog lijeka.
Stoga sud prihvaća da se jedina tužiteljičina mogućnost osporavanja rješenja o prestanku njezine službe u VSOA-i svodi na osporavanje razloga za donošenje odluke UVNS-a od 27. ožujka 2024. godine o povlačenju certifikata.
Sud je stoga odlučio ispitati postojanje razloga za donošenje odluke o povlačenju certifikata, ranije izdanog tužiteljici za pristup klasificiranim podacima. Iz dostupne dokumentacije proizlazi da su razlozi za povlačenje certifikata sadržani u odluci UVNS-a od 27. ožujka 2024. godine i u posljedičnom izvještaju ovlaštene službene osobe ravnatelju VSOA-e od 24. travnja 2024. godine, s prijedlogom za prestanak službe tužiteljici.
Radi se o klasificiranim aktima, u koje je na posebno traženje sud (sudac) osobno i neposredno izvršio uvid 10. listopada 2024. godine, o čemu je stavljena službena bilješka u spis i o čemu je opunomoćenica tužiteljice upoznata na raspravnom ročištu 16. prosinca 2024. godine.
Sud ni u ovoj presudi nije u mogućnosti detaljno iznositi razloge koji su uvjetovali povlačenje certifikata izdanog tužiteljici za pristup klasificiranim podacima. Ono što se tužiteljici može dati do znanja jeste to da je UVNS 15. lipnja 2023. godine od VSOA-e tražio nadopunu sigurnosne provjere za tužiteljicu. VSOA je u vezi toga sastavila izvještaj 18. kolovoza 2023. godine i nadopunu izvještaja 27. listopada 2023. godine.
Na temelju te dokumentacije i na temelju internog Pravilnika o standardima sigurnosne provjere VSOA-e je u skladu s čl. 18. st. 6. ZTP-a zatraženo povlačenje izdanog certifikata tužiteljici, s obzirom na to da su u smislu navedene odredbe utvrđene sigurnosne zapreke za tužiteljičin pristup klasificiranim podacima. Nakon povlačenja certifikata je ovlaštena službena osoba ravnatelju VSOA-e 24. travnja 2024. godine sastavila izvještaj s prijedlogom za prestanak službe tužiteljici u VSOA-i. Taj izvještaj je u smislu čl. 99. st. 4. ZSOS-a pretpostavka i uvjet za donošenje rješenja o prestanku službe službenim osobama VSOA-e.
U ovom izvještaju su posebno detaljno navedene konkretne okolnosti koje u smislu čl. 18. st. 6. ZTP-a predstavljaju sigurnosne zapreke za izdavanje certifikata tužiteljici za pristup klasificiranim podacima.
Sud (sudac) je neposrednim uvidom u navedeni izvještaj od 24. travnja 2024. godine, kao i odluku UVNS-a od 27. ožujka 2024. godine o povlačenju certifikata, utvrdio da u konkretnom slučaju doista postoji niz okolnosti (makar i samo u stupnju sumnji) koje se odnose na tužiteljičina postupanja u smislu povrede informacijske sigurnosti, a koja predstavljaju sigurnosne zapreke za izdavanje certifikata za pristup klasificiranim podacima. To onda posljedično znači da su postojali razlozi za donošenje osporavanog rješenja o prestanku tužiteljičine službe u VSOA-i, na temelju čl. 99. st. 2., 3. i 4. ZSOS-a.
S obzirom na to da je sud utvrdio postojanje sigurnosnih zapreka i stoga opravdanost povlačenja izdanog certifikata tužiteljici, nisu od značaja tužiteljičini navodi iz tužbe vezani uz pozivanje na savjetovanje u svibnju 2024. godine, u vezi njezinog radnopravnog statusa.
Tužiteljica je naime 05. travnja 2024. godine zapisnički upoznata s činjenicom da zbog povlačenja certifikata više ne može obavljati poslove radnog mjesta na koje je bila raspoređena u VSOA-i. S obzirom na to da je tužiteljici u tom trenutku već bio povučen certifikat za pristup klasificiranim podacima, jasno je da se predviđeno savjetovanje više nije moglo odnositi na pitanje donošenja rješenja o prestanku službe tužiteljici u VSOA-i, već isključivo na daljnji raspored tužiteljice u Ministarstvu obrane, do čega je i došlo kasnijom odlukom od 19. lipnja 2024. godine, kojom je tužiteljica raspoređena na radno mjesto višeg ustrojbenog čina od njezinog osobnog čina kao djelatne vojne osobe.
Zbog toga su nebitni navodi tužiteljice da se savjetovanju nije odazivala jer je bila na bolovanju, baš kao što su nebitni i navodi tuženika kojima se poziva upravo na to da se tužiteljica nije odazivala pozivima na savjetovanje u vezi svog radnopravnog statusa.
Sud prihvaća navod tužiteljice o tome da osporavano rješenje sadrži samo općenite navode, ali ponavlja da se to rješenje temelji na prethodnom povlačenju certifikata za pristup klasificiranim podacima. Sud je pak na temelju osobnog i neposrednog uvida u klasificirane podatke UVNS-a i VSOA-e utvrdio da su postojali opravdani razlozi za povlačenje certifikata tužiteljici, odnosno da su postojale sigurnosne zapreke zbog kojih je bilo nužno tužiteljici povući spomenuti certifikat. Stoga su neosnovani navodi opunomoćenice tužiteljice na raspravnom ročištu u kojima je ukazivala na to da joj je onemogućen uvid u akte na temelju kojih je tužiteljici oduzet certifikat, kao što su neosnovani i navodi koji se odnose na postojanje odvjetničke tajne.
Opunomoćenica tužiteljice načelno od VSOA-e (a ne od suda) može tražiti odobrenje za pristup klasificiranim podacima, ali je temeljna pretpostavka za odobravanje tog pristupa prethodno izdavanje certifikata za pristup klasificiranim podacima opunomoćenici tužiteljice, u smislu čl. 18. st. 1. i 5. ZTP-a.
Bez tog certifikata opunomoćenica tužiteljice ne može samo pozivom na odvjetničku tajnu osnovano tražiti uvid u klasificirane podatke, jer je i sâm sud (sudac) uvid u te podatke mogao neposredno ostvariti samo na temelju činjenice da je osobno sucu izdan certifikat za pristup klasificiranim podacima (što podrazumijeva nepostojanje sigurnosnih zapreka).
Zbog svega navedenog sud zaključuje da je osporavano rješenje o tužiteljičinom prestanku službe u VSOA-i i o stavljanju na raspolaganje u cijelosti pravilno i zakonito pa je tužbeni zahtjev za njegovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).
Tužiteljica je izgubila ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njezin zahtjev za naknadu troška.
U Zagrebu, 17. prosinca 2024. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Morana Rabar
2. Ministarstvo obrane, Vojna sigurnosno-obavještajna agencija, Zagreb, Trg kralja
Petra Krešimira IV. br. 1, Zagreb
